Jehovini svjedoci promiču zdravo kritičko razmišljanje

Vjerojatno biste se složili da je danas popularno izjednačavati kritičko razmišljanje s napuštanjem vjere u Boga i/ili religije. Stoga neki naši protivnici tvrde da se Jehovini svjedoci ne služe kritičkim razmišljanjem upravo iz razloga što su još uvijek Jehovini svjedoci. Očito je da takvi ne razumiju što je kritičko razmišljanje. Drugi tvrde da zabranjujemo kritičko razmišljanje. Je li to doista tako?

Što je kritičko razmišljanje?

Činjenica je da kritičko razmišljanje ima manje veze s tim do kojeg zaključka osoba dođe, a više s time kako dolazi do tog zaključka. Npr, osoba može prihvatiti Trojstvo zato što joj je rečeno da ga prihvati ili jednostavno zato što su je roditelji odgojili u tom sustavu vjerovanja. Zatim može opravdavati svoje vjerovanje tražeći potporu za njega. Čini li opravdavanje vlastitih vjerovanja nekoga „kritičkim misliocem“?

Kritičko razmišljanje najbolje se definira kao: „analiza dostupnih činjenica, dokaza, opažanja i argumenata radi donošenja prosudbe“, prema Wikipediji (kolovoz 2022.), u skladu s Edwardom M. Glaserom. Google kaže: „objektivna analiza i procjena nekog pitanja radi donošenja prosudbe.“ U osnovi, to znači provesti vlastito proučavanje neke teme kako bi se došlo do vlastitih zaključaka na temelju svih dostupnih činjeničnih dokaza.

Naprimjer, kada razmatra je li evolucija istinita, kritički mislilac ne prihvaća je jednostavno zato što većina znanstvenika tvrdi da je istinita. Umjesto toga, čita radove o evoluciji, uči značenja korištenih izraza i postavlja pitanja o onome što čita kako bi došao do odgovora na ta pitanja. Zatim pita: „Upućuje li ovo na evoluciju ili upućuje na nešto drugo?“ Kada, nakon svake analize novog rada, uvijek iznova dolazi do zaključka da evolucionistički znanstvenici nisu dokazali evoluciju, zaključuje, na temelju velikog broja takvih primjera, da evolucija nije dokazala svoj slučaj.

Kao suprotan primjer, kada ta ista osoba razmatra dokaze za Boga, postavlja slična pitanja: „Upućuje li vrhunska organiziranost na vrhunskog dizajnera?“ „Podupire li arheologija biblijske izvještaje o Božjim djelima?“ „Upućuje li dokazana točnost Biblije na to da je Bog stvarna osoba?“ „Upućuje li ispunjeno proročanstvo na božanski izvor?“ Odgovor na sva ta pitanja jest „da“. Kritički mislilac čak razmišlja o tome zašto su te stvari istinite.

Ponekad takvi zaključci mogu biti vrlo subjektivni zbog proturječnih dokaza ili zbog dvosmislenih, oskudnih ili nepostojećih dokaza. Jehovini svjedoci riječi Biblije smatraju nepogrešivim dokazom zbog njezine impresivne vjerodostojnosti kroz vrijeme. Stoga se njihova mišljenja ponekad mogu razlikovati od mišljenja glavne struje arheologa, koji prihvaćaju biblijski iskaz samo kada postoji potkrepljujući dokaz koji se ne može nasilno preinačiti ni na koji drugi način osim onako kako ga Biblija opisuje.

Međutim, Jehovini svjedoci ne odbacuju arheološke dokaze naprosto, nego odbacuju drevne spise koji se ne mogu potkrijepiti Biblijom ili su na drugi način nespojivi s Biblijom kako je oni razumiju.

Zbog toga se arheolozi i Jehovini svjedoci ponekad mogu razlikovati u svojim mišljenjima. Ta se razlika temelji isključivo na težini koju pridaju određenim drevnim dokumentima, jednome u odnosu na drugi, koji su povremeno međusobno proturječni. Ali ta je razlika strogo i jedino subjektivna.

Međutim, Biblija je jedan od rijetkih pisanih izvora za koji nikada nije pokazano da sadrži pogrešne informacije putem unutarnje proturječnosti, proturječne fizičke arheologije ili više arheoloških dokumenata o istom događaju koji se međusobno slažu, ali se ne slažu s Biblijom.

Odlučivanjem koji je izvor istinit, suprotna mišljenja dviju strana obično ostaju međusobno dosljedna unatoč neslaganju (vidi članak „Zašto Jehovini svjedoci navode 607. pr. n. e. kao godinu kada su Židovi počeli služiti Babilonu?“ kao primjer toga), iako se arheologija često ažurira kako bi odgovarala dokazima, dok se pogled na biblijsku povijest nikada ne mora ažurirati jer nikada nije dokazano da je Biblija u krivu.

Što je nekritičko razmišljanje?

Nesposobnost kritičke analize može se pokazati na više načina, uključujući, ali ne ograničavajući se na, nekritičko prihvaćanje popularnih mišljenja, prihvaćanje tvrdnji stručnjaka bez propitivanja njihovih dokaza, usvajanje sustava vjerovanja bez preispitivanja, prihvaćanje riječi roditelja ili mentora bez zadrške ili protivljenje nekom sustavu vjerovanja samo zato što je osoba naučena mrziti ljude ili organizaciju koja ga se drži.

Naprimjer, nezadovoljni bivši članovi pokazuju nedostatak kritičkog razmišljanja time što svoje živote posvećuju opsesivnom nastojanju da diskreditiraju Jehovine svjedoke, prihvaćajući svaku tvrdnju izrečenu protiv njih bez provjere, dok skrivaju i zanemaruju činjenice, bez obzira na to što Jehovini svjedoci rade, govore ili vjeruju. ( Za jedan konkretan primjer vidi članak „Što kaže Biblija - tko su otpadnici i koji je ispravan stav prema njima?“.)

Nekritički mislilac podložan je manipulaciji putem logičkih pogrešaka i često je naviknut i sam koristiti logičke pogreške. Logička pogreška je kada je neka tvrdnja dvosmislena, prenaglašena, nevaljana, neutemeljena, neopravdana ili nevažna.

Postoji niz pravila za konstruiranje ispravnog argumenta, uključujući pravilno povezivanje bilo kojeg broja premisa iz kojih se izvodi zaključak. Postoji mnogo načina na koje mogu nastati logičke pogreške. Najčešće logičke pogreške uključuju nametanje unaprijed određenog zaključka ili situaciju u kojoj zaključak ima vrlo malo veze s predmetom rasprave.

Naprimjer, u članku „Je li izbjegavanje kršenja ljudskih prava?“ posvećujemo pažnju tvrdnji nezadovoljnih bivših članova da izbjegavanje krši članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima koju su usvojili Ujedinjeni narodi.

U tom članku, ostavljajući po strani činjenicu da naša vjerovanja ne ovise ni o kakvom ljudskom dokumentu, ističemo da „Protivnici nikada ne iznose [da je odlazak njihov vlastiti izbor]. Umjesto toga, usredotočuju se na moguće posljedice izbjegavanja u pokušaju da vas odvrate od činjenica i manipuliraju načinom na koji nas drugi doživljavaju. Koriste emocionalan, pristran jezik poput: 'razbija obitelji', 'razdvaja djecu od roditelja' i 'uzrokuje emocionalno mučenje'.“ Nijedna od tih tvrdnji nije istinita i nema nikakve veze s člankom 18.

Mi, međutim, navodimo što znači kršiti članak 18., primjerice: „ako neka skupina koristi [izbjegavanje kao izgovor] za nanošenje financijske štete ili uznemiravanje putem izolacije, pozivanjem njihovog poslodavca, stavljanjem na crnu listu kod poduzeća, širenjem lažnih glasina, prijetnjama tužbama ili pozivanjem policije protiv njih putem anonimnih telefonskih poziva“ — dakle, način na koji se prema nama zapravo odnose naši nezadovoljni bivši članovi i protivnici.

Jesu li onda Jehovini svjedoci kritički ili nekritički mislioci? Pogledajmo njihovu povijest.

Dokazi kritičkog razmišljanja

Jehovini svjedoci imaju bogatu povijest analiziranja svojih vjerovanja usporedo s biblijskim dokazima, tražeći ne samo ono što podupire njihova vjerovanja nego i ono u čemu je njihovo prethodno razumijevanje možda bilo netočno ili ga je trebalo prilagoditi. Čak i u pitanjima o kojima Biblija ne govori izričito, razboritost je imala važnu ulogu u njihovom razmišljanju, rasuđivanju i logičkim zaključcima.

Ovaj bi članak ispunio cijele sveske kada bi bio iscrpan, stoga se moramo zadovoljiti navođenjem nekoliko značajnih primjera kako su Jehovini svjedoci primjenjivali i nastavljaju promicati kritičko razmišljanje:

Doktrina

Krajem 1800-ih C. T. Russell i nekoliko drugih započeli su sustavnu analizu Biblije. Zašto? Zato što doktrine koje su bili obvezni prihvatiti nisu bile u skladu s onime što su čitali u Bibliji. Stoga su započeli petogodišnji program proučavanja Biblije i došli do radikalno drukčijih zaključaka od onoga što su prethodno bili poučavani.

Neki od tih zaključaka bili su da su učenja o paklenoj vatri, besmrtnosti duše i Trojstvu lažna. Propitivanje tih temeljnih doktrina i danas je u mnogim nominalnim „kršćanskim“ sektama ravno bogohuljenju. Zapravo, kritičko razmišljanje obeshrabruje se u mnogim sektama kršćanstva još od četvrtog stoljeća.

Ali kako su se ta braća služila kritičkim razmišljanjem? Tako što nisu prihvaćala ono čemu su bila poučena samo zato što im je rečeno da to prihvate. Nisu slijepo slijedila religijsku tradiciju. Stoga su ta vjerovanja preispitala u svjetlu Biblije. Time je postavljen standard prema kojem Jehovini svjedoci danas oblikuju svoja vjerovanja.

Korist: Jehovini svjedoci više ne prolaze kroz život s neodgovorenim pitanjima o tome o čemu se sve radi. Nisu zbunjeni lažnim doktrinama i proturječnim predodžbama o Bogu. Slobodni su od kontrolirajuće klase svećenstva. Znaju tko je Krist u odnosu na Boga i imaju jasan pogled na Božji naum. Što je najvažnije, većina ima vrlo stvaran uzajamni odnos s Bogom.

Politička neutralnost

Jedna od stvari koje su jedinstvene za Jehovine svjedoke kao organizaciju jest razvoj njihove političke neutralnosti i njihovo odbijanje sudjelovanja u domoljubnim obredima i ceremonijama, ratovima i drugim sukobima na temelju njihovog razumijevanja nekoliko biblijskih redaka, kao što su Izaija 2:4, Matej 4:8-10, Ivan 6:15, Ivan 17:16 i Djela apostolska 5:29. Taj se stav često pogrešno razumije, zbog čega postaju žrtve zlobnih laži i nasilnog progonstva.

Njihova neutralnost pomogla je oblikovati ljudska prava i vjersku slobodu, a njihova ustrajnost pomogla je uspostaviti pravne presedane od kojih svi imamo koristi. Naprimjer, krajem 1930-ih djeca Jehovinih svjedoka izbacivana su iz škola bez prava žalbe, a svjedoci učitelji dobivali su otkaze. Zašto? Zato što su slijedili svoju savjest i nisu htjeli salutirati zastavi SAD-a i izgovarati prisegu na vjernost zastavi. To su smatrali činom nevjernosti Bogu i idolopoklonstvom. (1. Ivanova 5:21.) Godine 1940. to je pitanje došlo pred Vrhovni sud SAD-a, a u presudi u slučaju Minersville School District v. Gobitas odlučeno je da se djecu i učitelje može prisiliti da salutiraju zastavi i izgovaraju prisegu.

Međutim, u slučaju West Virginia State Board of Education v. Barnette iz 1943. ta je odluka poništena. Vrhovni sud SAD-a presudio je da država ne može prisiliti učenike da izgovaraju prisegu na vjernost zastavi, proglasivši prethodnu odluku „pogrešno donesenom“.

Vidimo li ovdje dokaz kritičkog razmišljanja? Da, jer dok su svi drugi pripadnici drugih religija bez pogovora salutirali zastavi i izgovarali prisegu, mogli smo se jednostavno „povoditi za mnoštvom“, ali smo odlučili da to nećemo učiniti. (2. Mojsijeva 23:2.) Umjesto toga zauzeli smo nekonvencionalan stav koji je zahtijevao temeljito istraživanje Biblije i rasuđivanje o tome koja se biblijska načela odnose na to pitanje. (Efežanima 5:10.) Slijediti većinu bio bi lakši izlaz, ali to ne bi bio put koji je propisao Jehova.

Korist: Slučaj Barnette bio je prekretnica u uspostavljanju slobode govora i slobode Jehovinih svjedoka, kao i svih ljudi u SAD-u, da im vlade ne određuju kako i što će štovati. Oni imaju slobodu savjesti i štovanja.

Liječenje bez krvi

Jedan od najznačajnijih napredaka u medicini tijekom 21. stoljeća jest liječenje bez krvi. Ali mnogo prije nego što je to postalo prihvaćenom praksom, Jehovini svjedoci odbijali su krv iz vjerskih razloga te su se zbog toga morali suočavati s etiketiranjem kao „fanatici“, „mentalno bolesni“, „ekstremisti“ i drugim oblicima diskriminacije i progona.

Gdje ovdje dolaze do izražaja kritičko razmišljanje i procjena? Jehovini svjedoci nisu olako shvatili zabranu krvi iz Djela apostolskih 15:29. Dok su druge skupine postupale prema tom retku kao da uopće ne postoji, Jehovini svjedoci poduzeli su nešto.—1. Mojsijeva 9:3, 4; Levitski zakonik 17:10, 11; Djela apostolska 15:29.

Jedno je vrijeme ta odluka usmjeravala postupanje bez razmatranja drugih čimbenika. Ali kako su na vidjelo izlazila dublja pitanja, postalo je jasno da je potreban nijansiraniji pristup poštovanju tog pravila.

Umjesto da ih vode emocije i mentalitet „ili-ili“, odnosno da prime transfuziju krvi ili umru, Jehovini svjedoci dopustili su da njihovo rasuđivanje i razboritost u vezi s ključnim biblijskim načelima usmjeravaju njihovo donošenje odluka.

Prevladavajuće „crno-bijelo“ razmišljanje svijeta u pogledu transfuzije krvi ometalo je istraživanje i razvoj sigurnijih alternativnih načina liječenja. Ali pitali su se: „Postoje li doista samo dva moguća izbora? Možda postoje i drugi?“ To je bilo vrlo važno za ovaj razvoj.

S vremenom su shvatili da postoji prostor za to da ljudi postupaju prema svojoj savjesti. To ih je navelo da razmotre što je „krv“. Kao rezultat toga, pažljivo istraživanje pokazalo je da krv ima mnogo sastojaka koji se mogu pronaći izvan krvotoka. Stoga su članovi mogli odlučiti prihvatiti te sastojke, ali odbiti punu krv . Ipak, mnogi i dalje odbijaju sve proizvode dobivene iz krvi jer im nije ugodno zaobilaziti temeljno biblijsko pravilo. Tako se ostavlja prostor za savjest.

Osim toga, imali su važnu ulogu u pionirskom razvoju kirurgije bez krvi. Kako? Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je kirurgija bez krvi bila „radikalan“ postupak, neki anemični pacijenti Jehovini svjedoci stavili su se na raspolaganje u biti kao ispitanici u istraživanju dr. Rona Lapina, koji je bio zagovornik kirurgije bez krvi, ali također nije imao podršku javnosti ni šire medicinske zajednice.

Nakon uspješne operacije prvog pacijenta Jehovinog svjedoka dr. Lapina bez korištenja krvi, sve više ljudi dolazilo mu je zbog svojih kirurških potreba. To je dovelo do osnivanja njegove prakse beskrvne kirurgije . Kao rezultat svojih uspjeha, osnovao je nekoliko centara za beskrvnu kirurgiju  u Kaliforniji i drugim bolnicama diljem Sjedinjenih Država.

Korist: Danas je beskrvna kirurgija  postala „zlatni standard“ u kirurgiji i pokazala se korisnijom. Stope preživljavanja povećale su se, dok se vrijeme oporavka smanjilo, što pacijentima omogućuje raniji odlazak iz bolnice. Proširila se na operacije otvorenog srca, liječenje raka i zamjenu kuka. Ta je tehnika također otvorila sigurniju medicinsku mogućnost za sve kojima je potrebna operacija, čime je unaprijedila medicinu. To je velikim dijelom rezultat spremnosti Jehovinih svjedoka da se stave na raspolaganje za te tada odbacivane tehnike kao ispitanici u istraživanju.

Osim toga, presudni sudski slučajevi koji su se odnosili na liječenje Jehovinih svjedoka utrli su put općim pravima pacijenata da biraju hoće li primati medicinsko liječenje i kakvu će vrstu liječenja primiti.

Proučavanje prije krštenja

Jehovini svjedoci poznati su po zagovaranju temeljitog programa proučavanja Biblije koji je potreban ljudima koji se žele krstiti. Zašto se potencijalni članovi ne mogu krstiti samo na temelju svojih pozitivnih osjećaja prema Bogu i Isusu? Zato što želimo da u potpunosti razumijete što je uključeno u predanje Bogu.

Ovaj program proučavanja daje vam dovoljno prilika da (1) istražite naša vjerovanja, (2) postavljate pitanja, (3) upoznate Jehovine svjedoke kao narod i (4) vidite kako Jehovina organizacija djeluje kako biste donijeli dobro informiranu odluku. Upravo se o tome radi kod kritičkog razmišljanja — znati što točno prihvaćate prije nego što to službeno prihvatite.

Svake godine postoji mnogo ljudi koji su željeli postati Jehovini svjedoci, ali su nakon prolaska kroz naš program proučavanja odlučili da to nije za njih. Ako Jehovini svjedoci nisu zagovornici kritičkog razmišljanja, zašto onda ne možete jednostavno ući u dvoranu Kraljevstva i na svoju ruku odlučiti se krstiti?

Korist: Sretni smo što nam je pružena prilika proučavati i postavljati pitanja o našim vjerovanjima prije nego što ih prihvatimo. To činimo zato što smo uvjereni da će osobna kritička analiza dostupnih informacija neku osobu uvjeriti u našu ispravnost i pružiti joj mir u odluci koju donese.

Održavanje standarda

Jehovini svjedoci objavili su sveobuhvatan popis promjena i prilagodbi svojih iskreno prihvaćenih vjerovanja i običaja na temelju analize Biblije. To dokazuje da Jehovini svjedoci otvorenog uma ispituju vlastita vjerovanja i spremni su se mijenjati kada se neko biblijsko učenje bolje razumije.

To možemo činiti zato što je naše proučavanje Biblije čisto traganje za istinom, a ne nastojanje da branimo dogmu, tradiciju ili vjersku ortodoksiju. Obratite pažnju na to da su neke prilagodbe na gornjoj poveznici nastale tek 2016., tako da možemo očekivati da će se taj proces nastaviti sve do kraja.

To se može usporediti s načinom na koji znanost općenito razumije informacije. Znanstvenici su također spremni promijeniti svoja gledišta kada se informacije bolje razumiju ili kada se otkriju nove informacije. Znanost je poznata po svom popisu napuštenih ili nadomještenih teorija. Stoga možemo reći da je sama znanost uglavnom objektivna i otvorena ispravcima.

Jehovini svjedoci također su svojim brojnim promjenama i prilagodbama dokazali da su otvoreni ispravcima kada se informacije bolje razumiju, ali ih se zbog toga kritizira.

Čemu onda dvostruki standard naših klevetnika? Zato što je prilagođavanje glavnoj struji društveno očekivanje kada je riječ o religijama. Jehovini svjedoci, međutim, ne prilagođavaju se glavnoj struji. Oni su potpuno predani traganju za istinom, za koju vjeruju da se može steći samo iz Božje Riječi putem vodstva Isusa Krista, a ne prema hirovima ljudi bilo kojeg doba.

Njihov stav čini Jehovine svjedoke vrlo nepopularnima u svim područjima društva, političkom, znanstvenom, vjerskom i arheološkom. Oni traže istinu na temelju činjeničnih osnova, a ne pritiska suvremenika.

Kritičko nasuprot nekritičkom razmišljanju

Zašto se onda može reći da su Jehovini svjedoci kritički mislioci? Prvenstveno zato što su njihova vjerovanja oblikovana objektivno. To jest, oni traže istinu proučavanjem Biblije neovisno o prevladavajućem mišljenju, stavu i teologiji glavne struje.

Drugi je razlog to što imaju potrebnu hrabrost ustrajati u toj metodi čak i suočeni s nepravednom kritikom. Konačno, žele da upoznate njihova vjerovanja prije nego što odlučite biti kršteni.

Oni također ne očekuju od članova da prihvate svaku riječ.  Jehovini svjedoci jednostavno traže da se razlike u mišljenju iznose privatnim kanalima onima koji imaju ovlasti provoditi prilagodbe, umjesto da se javno sije nesloga. Taj je stav kritiziran, ali on pokazuje mudrost. Jer, svaka organizacija koja tolerira unutarnji razdor  ne može opstati.—Matej 12:25.

Svaka skupina koja ne dopušta da se njezina vjerovanja pomno ispitaju te ignorira ili ocrnjuje alternativna tumačenja poslana odgovarajućim kanalima stigmatizirala je i odbacila kritičko razmišljanje.

Naravno, nijedna skupina nije dužna prihvatiti ideje bilo kojeg pojedinog člana. Ali ako su kritički mislioci, dužni su u nekom trenutku razmotriti tu ideju, ali samo jednom ako je bez valjanih argumenata. 

Kako su Jehovini svjedoci imali koristi?

Kritičko razmišljanje Jehovinih svjedoka potvrđeno je u više od 50 odluka Vrhovnog suda SAD-a te je osiguralo važna ljudska prava i vjerske slobode diljem svijeta. Mnogi njihovi članovi dobro su informirani i kritički misle.

Ako ste bili povezani s Jehovinim svjedocima i osjećate da vam nije bilo dopušteno preispitivati ono u što vjerujete, oslobodite se — ne organizacije, nego utjecaja pojedinaca koji su vas aktivno odvraćali od odgovarajućeg istraživanja. Jer, naša zajednica poziva svaku osobu da koristi zdravo kritičko razmišljanje i da pomno analizira svako naše vjerovanje i praksu.