četvrtak, 11. siječnja 2024.

Suđenje Williamu Whistonu (1.dio)

 Ovo satirično djelo prvi je put objavljeno 1740. godine. Radi se o Williamu Whistonu kojem se sudi jer je govorio protiv Trojstva. Whistonu je bilo dopušteno braniti se, unakrsno ispitivati pristaše Trojstva i pozivati vlastite svjedoke (među kojima su čak i neki apostoli!)

Ovo djelo pripisuje se Williamu Whistonu ili Alexanderu Pope-u, ovisno o izvoru. 


William Whiston bio je znanstvenik iz 18. stoljeća i izučavatelj Biblije. Stvorio je kontroverzu zbog poricanja Trojstva. Bio je kolega Sir Isaaca Newtona. Za razliku od Newtona, izašao je u javnost sa svojim ne-trojstvenim uvjerenjima, što je negativno utjecalo na njegovu karijeru. Danas je najpoznatiji  kao prevoditelj djela Josipa Flavija.

Ovaj je rad već dostupan besplatno na internetu. Međutim, njegov izvorni format teško je čitljiv. Ovo izdanje modernizira tekst:

1) Izvornik je imao nekoliko prijeloma odlomaka, predstavljajući čitatelju zid teksta. Ova nova verzija ima više prijeloma odlomaka.

2) Stariji pravopisi su modernizirani. Na primjer, naslov je bio "Pokušaj Williama Whistona", koji je promijenjen u "Suđenje Williamu Whistonu".

3) Kada je korišten fonem "s", korišteno je zastarjelo slovo "ʃ". To se čita kao "f" za modernog čitatelja i drastično usporava vrijeme čitanja i razumijevanje. Na primjer, Whistonovo ime bilo je napisano "Whiʃ tona". Riječ "mora" napisana je "muʃt", i tako dalje. "ʃ" je zamijenjen modernim "s".

4) Svaka imenica bila je napisana velikim slovima. Nova verzija odražava standardna velika i mala slova.

5) Konačno, izvornik je previše volio zarez i točka-zarez, mnogi od njih su eliminirani kako bi olakšali čitanje.



(Prvi put objavljeno 1740. godine

Preoblikovano za suvremene čitatelje)


Suđenje Williamu Whistonu, službeniku.

Za klevetu i poricanje Svetog Trojstva

Pred vrhovnim sucem RAZUMOM






Sudski službenik - Cryer, pozovite porotu.


Cryer -

(Irski isusovci)

Alexander MacRaigh, Esq;

Patrick O'Neal, Esq;

Macdonal O'Connor, Esq;


Shenkin ap Thomas, Robert ap Reese, Owen ap Tudor, (Škotski pobunjenici)

Archibald Mackintosh, Tory Carnegy, Duncan Kinlough, Esq;


James Guthrie, činovnik, kapelan lopova u Newgateu.

Njegova milost Roger Gaynham, nadbiskup stotina Druryja.

Signor Cazzo, zastupnik Njegove Svetosti.


[Nova porota je prisegnula, službenik čita optužnicu na sljedeći način]


Williame Whiston,  službeniče, optuženi ste, da ste održavali, propagirali i objavljivali, najstrašnija, prokleta i bogohulna načela protiv nauka, štovanja i veličanstva blaženog Trojstva; izričito protivno Nicejskom vjerovanju bezbožno tvrdeći da su to izmišljotine svećenika, s ciljem da izopače i pobrkaju shvaćanja čovječanstva. To je ono na što trebate odgovoriti, a Bog vam dao dobro izbavljenje.

g. glavni odvjetnik Codex - Gospodaru moj, nebo mi je svjedok, s koliko se tuge i nevoljkosti pojavljujem danas, da ispravim tako strašnu optužbu, protiv ovog našeg nesretnog, otpadničkog brata. Ali kada je naša sveta vjera u pitanju, a naša je Crkva u opasnosti, suosjećanje bi bilo bezbožno, a ljudskost zločin. Jer iskustvo nas svakodnevno uči da bi blagost i nježnost bili dokaz naše propasti. I sigurno, ako je ikada postojao slučaj koji je vapio za rigoroznom pravdom, to je svakako ovaj pred nama; što je ni manje ni više nego pljačkanje jedne od njezinih najvrjednijih misterija Crkvi; i samo Božanstvo, od dvije trećine svog dostojanstva i moći. Jer upravo je ovom svetom otajstvu čovječanstvo prinijelo prvu žrtvu svog razumijevanja. Tome dugujemo implicitnu vjeru laika, vlastito bogatstvo, dostojanstvo i moć. I samo tome dugujemo duhovnu monarhiju Crkve.

O ti neobjašnjivi tri-jedan ! Ti čudesni Sine! Potčinjen, ali ravnopravan; iako stvoren - vječan! A ti Duše presveti, nepojmljivo različit od Oca i Sina, a ipak isti s obojicom! Ondje stoji jadnik koji želi uništiti Boga koji je postao čovjekom, da ga otkupi; i poriče tog Boga koji je sišao da ga posveti. Može li to kršćanin čuti bez užasa ili svećenik uzdržati da mu srce iščupa! Nevjerojatna misterija! Jer iako Boga nitko ne može vidjeti, ipak se Bog Sin ukazivao u raznim vremenima patrijarsima i prorocima, i ponizio se roditi od djevice i živjeti u čovjeku Isusu, različitom od Oca, ali ipak je Bog. 

Ovo su božanske Istine koje je ovo užasno čudovište zanijekalo, i za koje se nadam da ću ga vidjeti kako trpi najizvrsnija mučenja koja revnost crkvenjaka može izmisliti. A sada, moj gospodaru, molit ću za dopuštenje da pozovem svjedoke da dokažu činjenicu.


Sudac Razum - Koga biste prvog pozvali?


Gospodin odvjetnik - Pozovite dr. Tr—str.


G. odvjetnik - želim, gospodine, da obavijestite sud što ste čuli da zatvorenik govori o vječno blaženom Trojstvu.


Dr. Tr—p - Gospodaru, imao je drskosti reći mi u lice da je to najbezobraznija glupost koja je ikada nametnuta čovječanstvu. I da su oni koji nas tjeraju da to usvojimo, najnečovječniji tirani.


G. Odvjetnik - Jeste li ga čuli da je rekao još nešto?


Dr. Tr—p - Ne gospodine, jer sam se odmah okomio na njega, i digao rulju na njega, u nadi da će biti rastrgan na komade.


Sudac Razum - Pozovite dr. W-nd.


Gospodin odvjetnik - Kakav ste razgovor vodili sa zatvorenikom o Trojstvu?


Dr. W—nd - Gospodine, dok je zatvorenik bio pravovjeran i čist u svojoj vjeri, nijedan čovjek nije bio bliskiji s njim, niti ga je cijenio više od mene. Ali kad sam ga zatekao kako ispituje Sveto pismo i istražuje  o otajstvima, priznajem, bio sam krajnje zabrinut da će se Crkvi dogoditi neka velika nesreća. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je počinio ovu kobnu pogrešku. Moja je briga bila takva da ne postoji ništa što ne bih učinio da spasim njegovu besmrtnu dušu. Molio sam ga radi njega samoga i radi svoje nevine braće da se smiluje Crkvi koja pada. Ali podli bijednik bio je tako daleko od toga da se svede na kršćansku ćud, ovim duhovnim ohrabrenjem, da je imao loših manira reći mi kako ne bi imao ništa s takvom grupom licemjernih, nitkova, i da je Trojstvo nije bio ništa drugo nego iskvarenost koju je izmislila Crkva.


Gospodin odvjetnik - Je li to bilo sve što se dogodilo između vas?


Dr. W-nd - Da, gospodine.


Sudac Razum - Imate li još svjedoka?


G. glavni odvjetnik - nazovite dr. R—rs.


Gospodin odvjetnik - molim vas, gospodine, upoznajte sud s onim što znate o zatvoreniku, u vezi s njegovim klevetanjem, ismijavanjem ili poricanjem Svetog Trojstva.


Dr. R—rs -Gospodine, dok smo ja i nekoliko drugih ortodoksnih bogova ozbiljno razgovarali o desetinama, finom pivu, pluralnostima i sličnim duhovnim stvarima, zatvorenik je slučajno bio u blizini, kad je iznenada ušao vrlo lijep stari gospodin, koji je povikao zvučni glas:

"Misterij nad misterijama se otkrio, na krajnju zbunjenost svih arijanaca, nevjernika i heretika; Jedan je tri i Tri su jedno, ne samo da je postalo vidljivo, nego čak i opipljivo. Jer ovdje, gospodo, nećete samo tražiti, nego ćete to i osjetiti .. Promatrajte dakle, ovdje je samo jedna lopta. Sada, gospodo, vidjet ćete kako ova jedna lopta šalje dvije druge lopte iz sebe, velike kao ona sama, a da pritom ne izgubi niti jedan atom svoje težine i veličine. Hocus Pocus Reverendissimi Spectlatores , jedan je tri. Sada, gospodo, sa zadovoljstvom promatrajte čudo obrnuto. Pilluli Pittuli okupite se, presto presto ujedinite; osservate Signori Dotttssimi , troje je jedno."

Ove moje oči, moj Gospodine, bile su svjedoci činjenice. I nakon što je jedan od članova društva izrazio neuobičajeno zadovoljstvo i rekao da bi ovaj genijalni gospodin mogao biti od velike pomoći Crkvi, ovaj grozni izdajica imao je drskosti izjaviti da smo mi žonglirali s Božanstvom, kao što je ovaj čarobnjak učinio sa svojim šalicama i kuglicama , i da je Presveto Trojstvo bilo samo crkveni Hocus Pocus; Budući da je ta bogohulna uvreda našeg svetog reda dovoljno dokazana, ne preostaje nam ništa drugo nego predati ga svjetovnoj ruci, koja će, nadam se, od njega učiniti takav primjer koji će zadovoljiti osvetu uvrijeđene Crkve.


Sudac Razum – Čuli ste, gospodine, što vam se stavlja na teret. A sada su dokazi protiv vas gotovi, možete se obraniti.


G. Whiston – Gospodine, ništa me više ne usrećuje od ove prilike da branim istinu, pred tako nepristranim sucem; stoga slobodnim ljudima mora biti najveće zadovoljstvo vidjeti kako se održava s onom iskrenošću i poštenjem koje zaslužuje. Bez obzira na burne galame koje su podignute protiv mene, časni Suče, nužno ćete uvidjeti da je moj jedini zločin to što se razlikujem od ostatka moje braće u spekulativnoj točki. Ali moram priznati da je točka od takve važnosti da o njoj ovisi ništa manje nego tiranija svećenstva i sloboda laika. Moj je cilj, istina, i nadam se da će mi biti dopuštena sloboda da tim učenim svjedocima postavim takva pitanja koja će je najvjerojatnije otkriti i prikazati u najjasnijem svjetlu.


Sudac Razum – Gospodine, možete iznijeti svoju obranu.

G.Whiston - Od genijalnog dr. T—p-u želio bih doznati, može li se božanska bit odvojiti od bilo koje osobe u Trojstvu?


Dr. T—p - Tvrdimo da ne može.


G. Whiston – Onda želim znati je li druga osoba poslana s božanskom esencijom ili bez nje?


Dr. T—p - Tvrdimo da je poslano s njom.


G. Whiston - Gospodine, želim da obavijestite sud možete li zamisliti da je moguće da bilo koje biće bude poslano, a da u isto vrijeme ne bude različito i odvojeno od bića koje ga šalje?


Dr. Tr—p - Proklet bio! [ mrmlja] Gospodine, molim za dopuštenje da primijetim da je ovo sofističko i zamorno pitanje, i ne dopušta izravan i kategoričan odgovor. Jer mi kažemo, da iako je božanska bit u svojoj vlastitoj prirodi neodvojiva, nužno mora biti ista bit, za koju se kaže da je uistinu poslana, ali nije poslana, prema ljudskom poimanju slanja; ali poslan na neizreciv način, ugodan Božjoj prirodi, ali nepojmljiv ljudima. I to je ono što čini misterij, koji nije ništa drugo nego nepojmljivost načina, umotan u otkrivanje činjenice. A u implicitnoj i srčanoj vjeri vaše nedokučivosti leži prava tajna zaslužne i spasonosne vjere, a to je pravi nauk Crkve.


G. Whiston – Prava doktrina Crkve je dakle da su savršeno jedinstvo i stvarno odvajanje spojivi u istoj temi, iu isto vrijeme! - Ali, da nastavimo - molio bih da učeni doktor obavijesti sud s kojom je namjerom i svrhom druga osoba u Trojstvu bila neodvojivo povezana s čovjekom Isusom, budući da čovjeku Isusu nikada nije pružila ni najmanju pomoć u bilo kojem činu. Jer on svaku vrlinu i moć pripisuje samo Ocu koji je na nebesima?


Dr. Tr—p - Kao što ništa ne može biti veća uvreda za božansko veličanstvo nego osuditi njegovo ponašanje i dovesti u pitanje njegovu mudrost. Dakle, ništa ne može biti veća dužnost njegovih namjesnika nego poduprijeti njegovo dostojanstvo i opravdati njegove postupke s ljudima. Nije li beskrajna dobrota Svemogućega živjeti među nama, biti svjedokom svih naših želja, previdjeti čovjeka Isusa, povjeriti Ocu ono što je prošlo i spriječiti ga da učini bilo kakvu štetu, iako nije mu pružio ni najmanju pomoć da učini bilo kakvo dobro? Takve radnje poput ovih, gospodine, mogu biti vrlo svrsishodne u trigonskoj ekonomiji, savršeno prihvatljive za jasno funkcioniranje harmonijske unije i apsolutno neophodne za izvršenje čudesnog plana.


G. Whiston – Budući da ste tako ljubopitljivo opisali prirodu i službe Božanstva, i čini se da ste tako intimno upoznati s njegovim tajnama, molim vas, što mislite o tome da Đavao odvodi Svemogućeg u pustinju, a zatim na vrh hramskog zida, i, na kraju, obećao mu nagradu ako padne pred njim i obožava ga? Sada, gospodine, prema vašim načelima, sama priča je nevjerojatna, jer njegova izvrsnost, Đavo, izgleda ne zadovoljava visoko mišljenje koje Crkva ima o njegovoj lukavštini, jer ne zna s kim ima posla, ispada kao da on nadilazi granice koje su postavili njegovoj moći, svojom vladavinom nad svemogućim. Čuli ste moj prigovor, gospodine, i molim vas da na njega odgovorite sudu.


Dr. Tr—p - Da je Krista zao duh odveo u pustinju, Sveto pismo doista izjavljuje; ali tada je nošen kao čovjek, a ne kao Bog. Bog je doista, iz mudrih namjera, dopustio da čovjek Isus bude žurno odveden i da bude iskušan, i pratio ga je kao svjedok njegove kreposti. Jer molim Vaše Gospodstvo da primijetite, da iako je božanska priroda bila neodvojiva od ljudske, božanska priroda može dati đavlu poticaj da pobjegne s ljudskom, i u isto vrijeme dobrovoljno ga prati, tako da božanska priroda može djelovati s najvećom slobodom, dok je čovjeka pokretala prisila. A što se tiče druge poteškoće, to je samo pretpostavka da je Božanstvo incognito; i onda, kako je Đavo mogao znati ijednu riječ o njegovom postojanju tamo? I stoga ne zaslužuje pogrdna razmišljanja koja ovaj gospodin sa zadovoljstvom baca na njega.


G. Whiston - Budući da je doktor riješio posljednju poteškoću s tako izvanrednom suptilnošću, i tako genijalno izvukao Đavla, moram ga zamoliti za naklonost da objasni još jednu zamršenu točku, i tako nastavim s ispitivanjem mojih svjedoka. Stoga želim da se izjasni, misli li da vrhovni Bog ima nedostatak znanja; i nije li Krist izričito proglasio drugu i treću osobu u Trojstvu manjkavima u znanju, pozitivno potvrđujući da samo prva osoba, a to je Otac, zna dan Suda?


Dr. Tr—p - Da postoji takav izraz u Svetom pismu, Crkva ne poriče, a također je tako pravedna i iskrena, da priznaje da prema uobičajenom prihvaćanju riječi i najpravilnijem procesu ljudskog razmišljanja , Sin i Sveti Duh su apsolutno isključeni, time što je to znanje ograničeno samo na Oca. Ali onda ona kaže da osoba koja je neodvojiva od biti, i Oca koji poznaje svojom biti, a ne svojom osobom, Sina kojeg Crkva priznaje istom biti, mora, s obzirom na svoju bit, nužno ima isto znanje, iako nije imao ni u jednom drugom pogledu. Budući da su atributi isti, moći će također biti iste. Iako se Crkva doista drži nekih načela, koja su prilično teško probavljiva. Ipak, gospoda će biti u velikoj zabludi ako misle da ona želi argumente za svoju obranu.

G. Whiston - Ako doktor ovo nazove svađom, mogao bi nastaviti do Sudnjeg dana. A budući da je vama, Časni suče, dao dovoljno primjeraka svojih smiješnih tričavih i ozbiljnih besmislica, da ga ne bih mogao izazvati da vas još više gnjavi, molit ću za dopuštenje da pozovem svoje svjedoke kako biste mogli čuti što moram reći u svoju obranu.


Dr. Tr—p - Kakva besmislica, ti Psu! Časni suče, takva uporaba nije dosadna. Trebaju li ljudi mog uzvišenog karaktera biti korišteni na ovaj način? Hoće li Božji predstavnici i Kristovi suradnici, koji imaju moć nadmoćnu od anđela i arkanđela, biti izloženi ruganju i uvredama Libertina i Deista? Ako ne mogu dobiti pravdu od suda, imat ću je od naroda. Zapaliti; Ubiti; Crkva je u opasnosti; dolje  heretici ; potrgati ih na komade; prebiti njihove mozgove;  —


Sudac Razum - Želio bih da uzmete u obzir, gospodine, da niste u Oxfordu, ili na sazivu, već pred nepristranim sudom pravde, koji je čuvar naših sloboda; koji će zadržati svoj autoritet, te zahtijeva pristojnost i poštovanje. I dopustite mi da vam kažem, gospodine, ljude ne smije dirnuti svećeničko urlanje; jer oni vas predobro poznaju da bi više mogli biti vaše oruđe.


Dr. Tr—p - Malo sam očekivao da će čovjek moga dostojanstva i reda biti zastrašen, jer se ophodio prema kužnom heretiku kako zaslužuje. Krivovjerja, moj Gospodine, suviše su žestoke, tvrdoglave i bujne prirode, da bi se iskorijenile raspravama. Takve se pošasti ne mogu liječiti samo vatrom i mačem. Jer vjeruj mi moj Gospodine, jedinstvo i mir Crkve ovisi o njezinoj moći. Niti će ikada biti sigurno i sretno sve dok ne budemo mogli slomiti zloćudne, razapeti tvrdoglave i odsjeći buntovne s lica zemlje, i —


Sudac Razum - Gospodine, ne smijete uznemiravati sudnicu svojim buntovničkim besjedama. Neka zatvorenik pozove svoje svjedoke. 

(Idi na 2. dio )

* pročitajte :

Wiliam Whiston - iz riznice prošlosti