Na početku knjige proroka Zaharije, Jehova opominje povratnike da ne postanu poput svojih predaka koji su bili odvedeni u izgnanstvo jer nisu slušali. Moraju pokazati revnost za Jehovu i dovršiti obnovu hrama.
U Zahariji 1:7 čitamo:
“Dvadeset i četvrtog dana jedanaestog mjeseca, to jest mjeseca šebata, druge godine Darijeve vladavine, Jehovina je objava došla proroku Zahariji, Berekijinom sinu, Idovom unuku..”
Ako se 539. pr. n. e. uzme kao ključna godina, tada “dvadeset i četvrti dan jedanaestoga mjeseca” “druge godine Darijeve vladavine" odgovara 9. veljače 519. pr. n. e. prema gregorijanskom kalendaru. Važno je napomenuti da je Darije spomenut u Zahariji 1:7 perzijski kralj Darije I (poznat i kao Darije Veliki ili Darije Histasp), a ne Darije Medijac (“sin Ahasverov, od roda Medijaca” — Danijel 9:1), koji je preuzeo upravnu vlast nad Babilonom nakon što ga je osvojio Kir Veliki.
Zbog izraza “već sedamdeset godina” (većina hrvatskih prijevoda), nekima se može učiniti da anđeo pred kraj tih 70 godina pita Jehovu koliko još Jeruzalem mora ostati pust. Oni koji priznaju da biblijski dokazi pokazuju kako je 70 godina pustoši započelo nakon razorenja Jeruzalema, (ali ne mogu uskladiti približno dvadeset “nedostajućih” godina prema današnjoj svjetovnoj kronologiji,) iznose teoriju da je 70 godina trajalo sve do dovršetka obnovljenog hrama u Jeruzalemu. Smatraju da je do tada zemlja Juda još uvijek bila “pusta”.
No to nije bio slučaj. U Jeremiji 29:10 Jehova je uvjerio židovske izgnanike da će nakon što se navrši 70 godina “u Babilonu” (vidi članak Je li Prijevod Novi svijet pristrano preveo Jeremiju 29:10?) biti vraćeni u svoju domovinu:
“Jer ovako kaže Jehova: ‘Kad se u Babilonu navrši 70 godina, obratit ću pažnju na vas i ispuniti svoju dobru riječ tako da vas vratim na ovo mjesto.’”
Biblija također izvještava da je 70 godina trajalo “dok nije počelo kraljevstvo Perzije” (2. Ljetopisa 36:20). Kir je u “prvoj godini Kira, kralja Perzije” (Ezra 1:1–4), odnosno 538./537. pr. n. e., izdao proglas kojim je Židove oslobodio ropstva Babilonu i dopustio im povratak u Judu kako bi obnovili svoje gradove. Tako se 537. pr. n. e. ukupno 49 897 Židova vratilo u svoju domovinu (Ezra 2:64), a “kad je došao sedmi mjesec, sinovi Izraelovi bili su u svojim gradovima” (Ezra 3:1).
Činjenica da u vrijeme Zaharije 1:7 vlada perzijski kralj Darije I jasno pokazuje da su 70 godina završile otprilike dvadeset godina ranije. Naime, već u prvoj godini Darija Medijca, Danijel je ispravno razabrao da se približava ispunjenje tog razdoblja (Danijel 9:2).
Drugim riječima, zar 70 godina pustoši nije bilo dovoljno? Hoće li Jehova i dalje uskraćivati svoju naklonost, kao što je to činio tijekom 70 godina pustoši? “O Jehova, dokle…?”
Sam Jehova odgovara na to pitanje:
“Gorljivo štitim Jeruzalem i Sion, činim to s velikom gorljivošću. Silno sam ljut na narode koji su spokojni… Moj će dom biti sagrađen u njemu”… “Moji gradovi opet će osjetiti obilje moje dobrote... (1:14-17)
Jehova će pokazati naklonost Jeruzalemu, hram će biti obnovljen, a blagoslovi će se izliti na Božji narod.
Sada promotrimo širi kontekst 7. poglavlja Zaharije.
Tijekom 70 godina pustoši, a i nakon povratka u domovinu, Židovi su držali postove u znak žalosti zbog razorenja Jeruzalema. Jednoga dana ljudi iz Betela dolaze proroku Zahariji i pitaju trebaju li i dalje plakati u petom mjesecu i držati se uzdržanosti kao što su činili dugi niz godina. Primijetimo da ne navode da je to bilo samo 70 godina, jer je obilježavanje trajalo i nakon isteka tih 70 godina.
Jehova odgovara (Zaharija 7:5–7):
“Kaži svemu narodu i svećenicima: ‘Kad ste postili i naricali petog i sedmog mjeseca, i tako 70 godina, jeste li doista radi mene postili? I kad ste jeli i pili, niste li radi sebe jeli i pili?
Jasno je da Jehova govori o prošlom razdoblju — o vremenu kada su postili tijekom 70 godina. Tih 70 godina nisu još trajale, iako se post nastavio.
Jehova dalje kaže da su trebali slušati riječi koje je objavljivao preko ranijih proroka dok je Jeruzalem još bio nastanjen i spokojan, okružen svojim gradovima. Poslušnost bi bila daleko bolja od kasnijeg žalovanja zbog posljedica neposlušnosti.
Božje riječi vraćaju ih u prošlost i podsjećaju ih da 70 godina pustoši ne bi ni zadesilo da su bili poslušni dok je zemlja još bila nastanjena prije katastrofe. Da su njihovi postovi doista bili za Jehovu, a ne samo izraz osobne tuge, pokazali bi to poslušnošću. Ostatak poglavlja podsjeća ih zašto ih je pustoš snašla.
Kada se uzme u obzir kontekst, zajedno s jasnim biblijskim izjavama da je zemlja trebala biti pusta, nenastanjena i opustošena 70 godina, postaje očito da se 70-godišnja pustoš nije nastavila nakon povratka. Završila je kada su Židovi vraćeni 537. pr. n. e., a započela je razorenjem Jeruzalema 607. pr. n. e.
Kontekst redaka jasno pokazuje da je tih 70 godina pripadalo prošlosti.
I zato, prijevod Novi svijet, za razliku od ostalih hrvatskih prijevoda, ispravno prevodi Zahariju 1:12:
"Nato je Jehovin anđeo odvratio: “Jehova nad vojskama, dokle ćeš uskraćivati milosrđe Jeruzalemu i Judinim gradovima, na koje si se srdio 70 godina?” (U fusnoti tog retka stoji: Dosl.: “onih 70 godina”.)
Tvrdnja da je razdoblje od 70 godina trajalo od 589. pr. n. e. do 519. pr. n. e. (ili od 587./586. pr. n. e. do 516. pr. n. e.), bilo da se govori o ropstvu, pustoši ili oboje, potpuno je neutemeljena te proturječi i Svetom pismu i dobro potvrđenim povijesnim činjenicama.
