Je li Hilah Stela valjani dokaz za 587. pne, kao navodnu godinu uništenja Jeruzalema ?

 Ovdje ćemo analizirati tvrdnju nekih da Hilah Stela, koja govori o obnovi hrama Ehulhul u Haranu je navodno "još jedan dokaz da je Jeruzalem pao 587/6.pne" Naravno, Biblija ne treba potvrdu takvih izvora. Ipak, pogledajmo...

Obnova Hrama Ehulhul u Harranu

Jedan od hramova koji je Nabonid obnovio bio je hram Ehulhul u Harranu. Na babilonskoj steli (Stela iz Hile) u odlomku X, 12'-25', čitamo:

Nabonidova stela iz Hile

Što se tiče hrama é.hul.hul u Harranu, koji je bio u ruševinama 54 godine – zbog pustošenja od strane Manda-hordi ti su sveti prostori razarani – vrijeme (predodređeno) od bogova, trenutak pomirenja (to jest) 54 godine, približilo se, kada bi Sin trebao biti vraćen na svoje mjesto. ¹

Kako bismo razumjeli značenje tih 54 godine, prvo trebamo odrediti kada je njihovo početno razdoblje. U povijesnoj Kronici 3 („Kronika pada Ninive“) čitamo da su

... u 16. godini vladavine Nabopolazara vojske kralja Akada zajedno s Manda-hordama napale Harran i „odnijele golem plijen iz grada i hrama“ ² . Uništenje hrama nije izričito spomenuto, već samo da je plijen hrama odnesen. Međutim, na steli Adad-Guppi I, 4-9, čitamo da je u 16. godini Nabopolazara ,Sin, bog mjeseca, bio ljut na svoj grad (Hame) i uzdignuo se na nebo. Dakle, informacije iz ova dva izvora sugeriraju da bi početak tih 54 godine mogao biti upravo 16. godina Nabopolazara. ³

Kada bi 54 godine završile? Ako se koristi općeprihvaćena kronologija, računajući 5 godina Nabopolazara (do njegove 21. i posljednje godine), 43 godine Nebukadnezara II, 2 godine Evil-Merodaka i 4 godine Neriglisara, dolazimo do ukupno 54 godine. To znači da je Ehulhul obnovljen u godini stupanja na prijestolje Nabonida. ⁴

Riječi Nabonidove majke to također potvrđuju. Na steli Adad-Guppi II, 1-17, majka govori o snu u kojem se predviđa da će Nabonid obnoviti Ehulhul, a zatim navodi da je to učinjeno, dok u I, 37, spominje da je Sin pomiren u vezi s obnovom Ehulhula. U II, 26, pisar koji govori u ime majke spominje 9. godinu Nabonida, koja je prema Kronici Nabonida 2, 13 također godina smrti Adad-Guppi. ⁵ Prema pisaru u ime Adad-Guppi, Ehulhul je obnovljen prije devete godine Nabonida.

Dakle, postoji nekoliko problema vezanih uz izvještaje o vremenu kada je hram Ehulhul obnovljen. Berger kaže:

Na početku kolone 9 u fragmentu stele XI… dar za Novu godinu iznosi 2.750 ratnih zarobljenika iz zemlje Hume bogovima Marduku, Nabuu i Nergalu, u svrhu graditeljskih radova spomenutih u tekstu. Datum je 10. Nisana (deseti dan prvog mjeseca babilonske godine). U prvom dijelu kolone 10 navodi se da Sin, nakon 54 godine u izgnanstvu, sada razmatra povratak u Harran. Budući da je uništenje hrama Sina u Harranu dogodilo 610. godine, kraj tih 54 godine treba pripisati 556. godini. Drugim riječima, želja za obnovom hrama Ehulhul postojala je već u godini stupanja na prijestolje Nabonida.

Međutim, postoji problem. Na steli se spominje da zarobljenici dolaze iz zemlje Hume, što zahtijeva prethodnu vojnu kampanju. Prema Kronici Nabonida, ova kampanja se dogodila u prvoj godini vladavine, i 10. Nisan  stoga se morao odnositi na drugu godinu vladavine... ⁶

Činjenica da je tih 54 godine završilo u godini dolaska na vlast Nabonida, prema općeprihvaćenoj kronologiji, i također izvještaj o ratnim zarobljenicima pokazuje da hram nije obnovljen tako kasno kao u drugoj godini vladavine, i time pokazuje da tih 54 godine ne predstavljaju stvarno vrijeme.

Ehulhulov cilindar 1, 15, kaže da je Nabonid imao san u svojoj godini dolaska na vlast (res samuti) da bi trebao obnoviti hram Ehulhul u Haranu. ⁷

Nabonid je odgovorio da Tema-horde vladaju Haranom, ali Marduk je odgovorio da će biti pobijeđene (1, 21-25).

Izvještaj kaže da je u trećoj godini Nabonida, Kirus, kralj Ansana (Anšan), došao i osvojio Mede-horde (I, 26-29). ⁸

Zatim je Nabonid obnovio Ehulhul (1, 36-47).

Obnova hrama bi, kao što smo već vidjeli, zahtijevala dugo vremena, i treća godina Nabonida bila je najranije vrijeme za početak ovog rada." ⁹ To bi bilo 57, a ne 54 godine nakon što je uništen, pod uvjetom da je 16. godina Nabopolazara ispravna početna točka. I ovo bi također bio samo početak obnove.

Međutim, postoji još jedan problem s vremenom osvajanja Harana. Prema Kronici Nabonida 2, 1-4, ¹⁰ "osvajanje Meda od strane Kira dogodilo se u 6. godini Nabonida, a ne u njegovoj 3. godini kao što kaže Ehulhulova cilindar.

Dodatni problem stvara informacija iz Haranove stele (H2A). U 1, 26 i 2, 1, kaže da je Nabonid boravio u Temi (ili Teimi) deset godina, i vjerojatno je otišao tamo u svojoj trećoj ili četvrtoj godini. ¹¹ Prema 2, 18-22, obnovio je hram Ehulhul nakon povratka iz Teme. Na toj osnovi Tadmor tvrdi da je Ehulhul obnovljen u trinaestoj godini Nabonida, a Beaulieu i Schaudig se slažu da je obnova dogodila u trinaestoj ili četrnaestoj godini." ¹²

Da sumiramo, vidimo da se podaci ne slažu: tri različita izvora kažu da je obnova počela nakon 3. godine, nakon 6. godine i nakon 13. godine, a još jedan kaže da je dovršena prije 9. godine Nabonida.

 Ako računamo od 16. godine Nabopolazara prema općeprihvaćenoj kronologiji, vidimo da je hram bio u ruševinama više od 57, 60 i 67 godina. Dakle, ili je broj 54 godine za pustošenje hrama Ehulhul pogrešan, ili se pustošenje hrama nije dogodilo u 16. godini Nabopolazara. Razlog za upotrebu broja 54 može biti taj što je Sin bog mjeseca, a položaji mjeseca praktički su isti nakon 18 godina, i gotovo potpuno isti nakon tri ciklusa od 18 godina, tj. nakon 54 godine. To znači da broj 54 ne može biti korišten u kronološke svrhe. ¹³ Dakle, ne predstavlja valjani dokaz za 587/6 pne.

---

1. Vidi Pritchard, ANET, 311, i Schaudig, Die Inschriften Nabonids von Babylon, 528. ↩

2. Grayson, Babylonian Historical Literary Texts, 95. ↩

3. Budući da posjedujemo vrlo malo povijesnog materijala iz novobabilonskog razdoblja i iz vremena neposredno prije njega, ne možemo biti sigurni da je ono što se dogodilo u Harranu u 16. godini Nabopolazara početak razdoblja od 54 godine. Mogao se dogoditi Kasniji događaj koji je mogao još više razljutiti Sina. ↩

4. Kao što ćemo vidjeti u nastavku, određene pločice snažno sugeriraju proširenje vremenskog okvira Novobabilonskog Carstva. To znači da je hram Ehulhul morao biti obnovljen prije nego što je Nabonid postao kralj, pod uvjetom da se 54 godine računaju od 16. godine Nabopolazara. ↩

5. Grayson, Babylonian Historical Literary Texts, 107. ↩

6. Berger, Die neubabylonischen Königsinschriften, 110. ↩

7. Tadmor tumači "godinu dolaska na vlast" kao jednu od prvih godina njegove vladavine, ali za to nema dokaza (The Inscriptions of Nabonidus," 352-53). Također se u poglavlju 9. ove studije tvrdi da tvrdnja da "godina dolaska na vlast" u Asiriji može označavati prvi dio vladavine kralja nema stvarnu osnovu. ↩

8. Schaudig, Die Inschriften Nabonids von Babylon, 436-37, n.558, kaže da se ovo dogodilo u 6. godini Nabonida prema Kronici Nabonida. ↩

9. Trebale su tri godine istraživanja da se pronađu stari temelji hrama Eulmas. (Schaudig. Die Inschriften Nabonids von Babylon, 464.) ↩

10. Grayson, Babylonian Historical Literary Texts, 106. ↩

11. Tadmor, "The Inscriptions of Nabonidus," 352. ↩

12. Schaudig, Die Inschriften Nabonids von Babylon, 487; vidi također Berger, Die neubabylonischen Königsinschriften, 112. ↩

13. Zawadzki, The Fall of Assyria and Median-Babylonian Relations, 76, također dovodi u sumnju to vremensko razdoblje i kaže: „Stoga je moguće da je pravilo o 54 godine medske vlasti nad Harranom fikcija koju su u Nabonidovo vrijeme stvorili babilonski pisci.” ↩

Uništenje Jeruzalema 587.pne ili 607. pne - zaključak

Evo neispunjenih proročanstava ako je 587. pr. n. e. točan datum uništenja Jeruzalema.

Jeruzalem nenaseljen i u ruševinama 70 godina

❌ Ako je 587. pr. n. e. točno, tada pustoš završava 517. pr. n. e. 

Do tada su kuće već bile izgrađene i usjevi uzgajani više od 20 godina (Hagaj 1:4, 11). Alternativno, ako pustoš završava 537. pr. n. e., razdoblje traje samo 50 godina, a ne 70. Alternativno, ako je razdoblje započelo u trećoj godini Jojakimove vladavine, pustoš traje samo 68 godina, a ne 70, i cijeli odlomci Jeremije bili bi pogrešni. Bez obzira koji se argument koristi, proročanstvo ne uspijeva.

70 godina služenja naroda Babilonu, počevši s Nebukadnezarom 

❌ Ako 70 godina započinje u trećoj godini Jojakimove vladavine, služenje traje 68 godina, a ne 70.

 Ako služenje započinje 609. pr. n. e. (svjetovna kronologija) porazom Asirije, Nebukadnezar još dvije godine nije kralj, ali proročanstva navode da će narodi služiti njemu, a ne njegovu ocu; nakon što postane kralj, služenje traje 68 godina, a ne 70.

Tir zaboravljen 70 godina

❌ Razdoblje započinje nakon uništenja Jeruzalema (Ezekijel 26:1), što je najranije 587. pr. n. e. Razdoblje završava kada Tirova dobit postaje sveta Jehovi (Izaija 23:14), 537. pr. n. e. (Ezra 3:1). Prošlo je samo 50 godina, a ne 70.

Egipat opustošen 40 godina

❌ Ezekijel je dao proročanstvo 570. pr. n. e. (Ezekijel 29:17), a pustoš započinje 568. pr. n. e. Unutar 30 godina Egipat ima kralja i sklapa strani savez, svi izgnanici pušteni su iz Babilona, a kraljevstvo je dovoljno snažno da se suprotstavi Perzijskom Carstvu. Razdoblje od 40 godina završava bez posebnih događaja 528. pr. n. e.

✅ Međutim, datum 607. pr. n. e. uklapa se u sve kronologije i proročanstva savršeno! Ne stvara proturječja, nema neispunjenih proročanstava i ne zahtijeva složene argumente ni iznuđena objašnjenja. Potrebno je samo prihvatiti ono što Biblija jasno kaže — da je 70 godina doista 70 godina.

607. pr. n. e. — jedini datum koji odgovara

Evo rezultata kada prihvatimo biblijsku računicu — da je 70 godina doista 70 godina:

Jeruzalem nenaseljen i u ruševinama 70 godina

✅ Ako je 607. pr. n. e. točno, tada pustoš završava točno na vrijeme 537. pr. n. e., kada se Židovi vraćaju u svoje gradove.

70 godina služenja naroda Nebukadnezaru

✅ Ako 70 godina započinje 607. pr. n. e., služenje traje punih 70 godina. Nebukadnezar je kralj na početku, kao što su proročanstva navela.

Tir zaboravljen 70 godina

✅ Razdoblje započinje nakon uništenja Jeruzalema (Ezekijel 26:1), što je 607. pr. n. e. Razdoblje završava točno 70 godina kasnije, kada Tirova dobit postaje sveta Jehovi (Izaija 23:14), 537. pr. n. e. (Ezra 3:1), kada Tir osigurava materijal za novi hram.

Egipat opustošen 40 godina

✅ Ezekijel je dao proročanstvo 590. pr. n. e. (Ezekijel 29:17), a pustoš započinje 588. pr. n. e. te završava točno 40 godina kasnije, 548. pr. n. e. Godinu dana kasnije svjetovna kronologija bilježi egipatskog kralja koji sklapa strani savez.

✅ Datum 607. pr. n. e. jedini je koji odgovara — i ne samo da odgovara, nego se izvanredno uklapa. Ako netko „traži istinu“, kao što mnogi zagovornici 587. tvrde, ne bi li trebao napustiti 607. pr. n. e. samo ako postoji bolje objašnjenje? Je li 587. bolje objašnjenje? Usklađuje li se s Biblijom bolje nego 607.? Nipošto!

✅ Jedini razuman zaključak jest da je 607. pr. n. e. datum uništenja Jeruzalema. Netko bi morao biti krajnje pristran, ogorčeno protiv Jehovinih svjedoka ili jednostavno ne poštovati nadahnuće Biblije da bi zagovarao neki drugi datum. Prema Božjoj Riječi, Bibliji, pustoš je započela s gradom Jeruzalemom, i započelo je 607. pr. n. e.

---

Mjesec po mjesec

✅ Zapravo, datum 607. pr. n. e. omogućuje da 70-godišnja pustoš započne i završi u istom mjesecu. 

U sedmom mjesecu 537. pr. n. e. (tišri, koji odgovara rujnu/listopadu) vjerni povratnici prinijeli su svoju prvu žrtvu. Kralj Nebukadnezar ušao je u Jeruzalem u petom mjesecu (abu, koji odgovara srpnju/kolovozu) 607. pr. n. e., a dva mjeseca kasnije [u sedmom mjesecu] pustošenje grada bilo je potpuno (2. Kraljevima 25:8–17, 22–26). Kao što je bilo prorečeno, 70-godišnje pustoš Jeruzalema završila je točno na vrijeme (Jeremija 25:11; 29:10). Sve što Jehovina Riječ prorekne uvijek se ispuni.

❌ S druge strane, nijedna od teorija temeljenih na 587,pne, ili 605,pne ... itd, ni približno ne stvara takvo savršen sklad sa Božjom Riječi. Naprotiv, sve te navedene kronologije stvaraju velika proturječja, dovode do neispunjenja četiri proročanstva i čine čitave odlomke Jeremije jednostavno pogrešnima.

---

Što biblijski odlomci „zapravo” znače

 Najgore od svega, biblijski izvještaji koji su savršeno jasni i razumljivi, navodno zahtijevaju stručnjaka da vam kaže što „zapravo” znače.

Kada Biblija kaže da su Jeruzalem i Juda ležali opustošeni 70 godina, to navodno ne znači 70. Kada kaže 40 godina za Egipat, to navodno ne znači 40. Kada je Jeremija rekao da će zemlja biti opustošena, navodno je mislio da je već bila. Kada Biblija kaže da će zemlja biti bez stanovnika, navodno ne znači bez ijednog stanovnika. Kada Biblija kaže da su svi knezovi bili u Jeruzalemu, navodno to ne znači svi. Kada Biblija kaže da je Danijel bio školovan 3 godine prije nego što je vidio kralja, navodno to ne znači 3 godine prije nego što ga je vidio. Kada kaže da će Tir biti zaboravljen 70 godina dok ne pomogne u obnovi hrama, navodno to ne znači 70. I tako dalje.

❌ Snažno nas to podsjeća na taktike štovatelja Trojstva, koji pokušavaju objasniti jasne riječi i tvrditi kako izraz „Otac je veći od mene” zapravo to ne znači.

 Biblija se jednostavno ne slaže s 587. pr. n. e., a pokušaji da se taj datum uklopi iznuđeni su, složeni i na kraju proturječe čitavim skupinama biblijskih redaka. Koriste upitne svjetovne datume, kako bi obezvrijedili nadahnute zapise vjernih Božjih proroka, uzrokujući da njihova proročanstva podbace; idu i dalje te se poigravaju s Božjom Riječju — izmišljajući izgnanstvo koje se nikada nije dogodilo, samo da bi odgovaralo njihovim vlastitim idejama i upitnim ciljevima.

---

Vaša odluka

Hoćete li prihvatiti biblijsku kronologiju i njezina nadahnuta proročanstva — Božje gledište — ili ćete vjerovati svjetovnoj kronologiji i stajalištima nesavršenih ljudskih povjesničara i njihovim datumima koji proturječe Bibliji? Odluka je na vama. Pozivamo vas, da nepristrano ispitate argumente obje strane. Tko zna, možda se iznenadite koliko je Biblija precizna i vjerodostojna.

Josip Flavije: 70 ili 50 godina?

Neki kritičari tvrde da se Josipove upotrebe izraza „70 godina” nepravedno citiraju, jer se na jednom mjestu čini da Josip govori o istom razdoblju kao o 50 godina dugom. Stoga, ako se želi koristiti Josipa da bi se poduprla sedamdesetogodišnja pustoš, oni tvrde da se to mora uravnotežiti citiranjem i njegove reference na 50 godina. Je li to točno? Doista, zašto se „50 godina” ne citira? To je pitanje koje će sada biti razmotreno.

Na 5 mjesta u svom povijesnom korpusu Josip je naveo da je pustoš Jude trajala 70 godina. Prva četiri nalaze se u djelu Židovske starine: Knjiga X, poglavlje VII, odlomak 3, fusnota¹; Knjiga X, poglavlje IX, odlomak 7, fusnota ²; Knjiga XI, poglavlje I, odlomak 1, fusnota ³; te Knjiga XX, poglavlje X, odlomak 1, fusnota ⁴. 

Međutim, u djelu Protiv Apiona, Josip je najprije napisao „70” u Knjizi I, poglavlje 19 §132, fusnota ⁵, ali samo dva poglavlja kasnije u istoj knjizi napisao je „50” (Knjiga I, poglavlje 21 §154, fusnota ⁶)! Zašto je to tako? Je li posljednja referenca na „50” jednako pouzdana kao prethodna upotreba „70”? Koji je kontekst „50”?

Što se tiče razloga, najprije treba znati da je Protiv Apiona napisano Grcima nakon Židovskih starina kako bi ih obranilo. Možda je bio svjestan da svjetovna kronologija ostavlja samo 50 godina za pustoš te je nastojao udovoljiti i biblijskoj i svjetovnoj kronologiji. Što se tiče pouzdanosti ove anomalije „50 godina”, na stranici 71. knjige  Perzijska kronologija i duljina babilonskog izgnanstva Židova, fusnota ⁷, nalazimo:

 „Neki rukopisi Josipa ovdje [u Protiv Apiona I, 21 §154] daju drugačiji broj od 50 godina, ali i Euzebije i Sincel u svojim citatima iz Josipa koriste 50.” Stoga bi trebalo biti očito zašto se Josipova upotreba „50 godina” ne citira kao što se citira njegova upotreba „70 godina”: referenca na „50 godina” jednostavno nije toliko sigurna kao „70 godina”, budući da je „70 godina” bolje potvrđeno, s omjerom pet prema jedan, i ne pati od varijacija u rukopisima."

Što se tiče konteksta „50", najprije treba primijetiti da je „70 godina” u Protiv Apiona izravno povezano s gradom i zemljom koji su bili pusti, uz spominjanje da je hram bio spaljen (vidi fusnotu 5). Međutim, „50 godina” posebno je povezano s nevidljivošću hrama (vidi fusnotu 6): najprije je bio opustošen, a zatim je ležao u stanju nevidljivosti 50 godina. To može ostaviti otvorenu mogućnost da je hram bio spaljen, ali ne i potpuno razoren, pri čemu su neke istaknute značajke još uvijek stajale,(fusnota ⁸). 

Ako je tako, tada su tijekom prvih 20 godina spaljene ruševine hrama bile vidljive putnicima, a zatim je, nakon što se potpuno urušio, njegovo točno mjesto ležalo u nevidljivosti tijekom ostatka 70 godišnje pustoši, tj. „50 godina”. 

Ovo objašnjenje odgovara na pitanje zašto bi Josip koristio dvije brojke u istoj apologetskoj knjizi, samo dva poglavlja razmaknute: „70 godina” odnosi se na cijelo razdoblje, a „50 godina” na vrijeme kada su se ostaci hrama urušili i nestali iz vidokruga prolaznika. 

U prilog ovoj teoriji o preostalim stojećim ostacima ide i činjenica da je kralj Jošija popravio hram u 18. godini svoje vladavine, oko 35 godina prije 607. pr. n. e. U tim popravcima pukotine su bile popunjene te su ugrađene grede i klesano kamenje (2. Kraljevima 22:3, 5–6). Također, može biti značajno da, iako Biblija spominje da je hram bio spaljen, jedino što se izričito navodi kao srušeno bio je gradski zid. — 2. Kraljevima 25:9, 10; 2. Ljetopisa 36:19; Jeremija 52:13, 14.

S obzirom na gore navedene razloge, jednostavno nema razloga citirati „50 godina” kao da ima istu težinu kao „70 godina”, osobito budući da se možda uopće ne odnosi na cijelo razdoblje pustoši!

---

---

Fusnote

1.

„Ali Jeremija je došao među njih i prorokovao ono što je proturječilo tim predviđanjima, i što se pokazalo istinitim, da su činili zlo i obmanjivali kralja; da im Egipćani neće biti od koristi, nego da će kralj Babilona obnoviti rat protiv Jeruzalema i ponovno ga opsjesti, i da će narod uništiti glađu, i odvesti preostale u zarobljeništvo, i uzeti ono što su imali kao plijen, i odnijeti bogatstva koja su bila u hramu; štoviše, da će ga spaliti i potpuno razoriti grad, te da će služiti njemu i njegovu potomstvu sedamdeset godina.” (naglasak dodan)

↩

2.

„Sva Judeja i Jeruzalem, i hram, ostali su pustinja sedamdeset godina.” (naglasak dodan)

↩

3.

„Bog se smilovao zarobljeništvu i nevolji tog siromašnog naroda, kako im je unaprijed rekao preko proroka Jeremije prije uništenja grada, da će ih, nakon što budu služili Nebukadnezaru i njegovu potomstvu, i nakon što budu podnosili to ropstvo sedamdeset godina, ponovno vratiti u zemlju njihovih otaca, i da će sagraditi svoj hram i uživati svoju prijašnju blagodat.” (naglasak dodan)

↩

4.

„Ali nakon razdoblja od sedamdeset godina zarobljeništva pod Babiloncima, Kir, kralj Perzije, poslao je Židove iz Babilona natrag u njihovu zemlju i dao im dopuštenje da ponovno izgrade svoj hram.” (naglasak dodan)

↩

5.

„[Babilonci] su zapalili naš hram koji je bio u Jeruzalemu; štoviše, potpuno su uklonili naš narod iz njegove zemlje i preselili ga u Babilon; i tako se dogodilo da je naš grad bio pust tijekom razdoblja od sedamdeset godina, sve do dana Kira, kralja Perzije.” (podcrtavanje i naglasak dodani) Usporedi s 2. Kraljevima 25:9; 2. Ljetopisa 36:19; Jeremija 52:13.

↩

6.

„Ovi izvještaji slažu se s istinitim povijestima u našim knjigama; jer u njima je zapisano da je Nebukadnezar, u osamnaestoj godini svoje vladavine, opustošio naš hram, i tako je ležao u stanju nevidljivosti pedeset godina; ali da su u drugoj godini Kirove vladavine postavljeni njegovi temelji, i da je ponovno dovršen u drugoj godini Darija.” (podcrtavanje i naglasak dodani) Grčka riječ za „opustošiti” jest erêmoô, a grčka riječ za „nevidljivost” jest aphanês.

↩

7.

Asirska, babilonska, egipatska i perzijska kronologija uspoređena s kronologijom Biblije, svezak I. Awatu Publishers, Oslo, 2006.

↩

8.

Jedna istaknuta značajka koja je možda u početku preživjela bio je visoki trijem od 120 lakata ( *U nekim starim rukopisima piše "120", a u drugim rukopisima i nekim prijevodima piše "20 lakata") (2. Ljetopisa 3:4). Dok 2. Ljetopisa 3:4 navodi duljinu trijema kao 20 lakata, njegova visina ostavljena je kao 120, pri čemu se lakti podrazumijevaju. Budući da su riječi „sto” i „lakat” u hebrejskom sličnog zapisa (m-a-h i a-m-h), moguće je da je visina također bila 20 lakata ako je „sto” bila pisarska pogreška umjesto „lakat”. Međutim, dvije činjenice upućuju na to da je visina bila 120 lakata: (1) Dva stupa ispred trijema imala su ukupnu visinu od 23 lakta (2. Kraljevima 7:15–16; Jeremija 52:21–22), što bi izgledalo neprimjereno visoko ako bi trijem bio visok samo 20 lakata. (2) Trijem visok 120 lakata bio bi impresivan prizor, a njegova uzdižuća glatka površina bila bi obasjana izlazećim suncem.↩