Je li istina da 2. Ljetopisa 36:21 ne podupire 70 godina pustoši?

Novi svijet — prijevod Svetog pisma, koji je objavilo Društvo Watchtower Bible and Tract Society, prevodi 2. Ljetopisa 36:17–21 ovako:

17 I doveo je na njih kaldejskog+ kralja, koji je njihove mladiće pobio mačem+ u njihovom svetištu.+ Nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalome.+ Bog mu je sve predao u ruke.+ 18 Sav pribor iz doma pravog Boga, velike i male predmete, te blago iz Jehovinog doma, kraljevo blago i blago njegovih velikodostojnika, sve je to odnio u Babilon.+ 19 Spalio je dom pravog Boga,+ srušio jeruzalemski zid,+ spalio sve kule i uništio sve dragocjenosti.+ 20 One koji nisu poginuli od mača odveo je u zarobljeništvo u Babilon.+ I bili su sluge njemu+ i njegovim sinovima sve dok tom zemljom nije zavladalo perzijsko kraljevstvo,+ 21 da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije.+ Zemlja je ostala pusta sve dok nije nadoknadila propuštene godine počinka*.+ Počivala je sve vrijeme dok je bila pusta, sve dok se nije navršilo 70 godina.+

U vezi s tim recima, kao i onima koji slijede, publikacija „Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno“, str. 84, navodi:

 „Završni reci Druge ljetopisa (36:17-23) uvjerljivo dokazuju da se ispunilo proročanstvo iz Jeremije 25:12 i usto pokazuju da je trebalo proći punih 70 godina od potpunog opustošenja zemlje do obnavljanja službe Jehovi u Jeruzalemu 537. pr. n. e. Iz toga se može zaključiti da je to opustošenje započelo 607. pr. n. e. (Jer. 29:10; 2. Kralj. 25:1-26; Ezra 3:1-6)"

Ipak, među nekima postoji mišljenje da riječi iz 2. Ljetopisa 36:21 ne moraju nužno značiti da je Jeruzalem bio opustošen sedamdeset godina.

Oni ističu da taj redak ne navodi kada je razdoblje od sedamdeset godina započelo te da, u najboljem slučaju, samo pokazuje da je Jeruzalem bio opustošen tijekom ostatka tih sedamdeset godina.

Stoga zaključuju da je Ezra (pisac Druge ljetopisa) jednostavno želio istaknuti da je opustošenje zemlje završilo na kraju sedamdeset godina o kojima je govorio prorok Jeremija (Jeremija 25:11).

Istina je da je opustošenje zemlje završilo na kraju sedamdeset godina. Međutim, ako se vratimo na Jeremiju 25:11, vidimo da je razdoblje od sedamdeset godina počelo nakon što je Jeruzalem postao „opustošeno mjesto“, odnosno u vrijeme njegova razorenja — upravo događaja opisanog u 2. Ljetopisa 36:17–21.

Zbog toga Ezra ne objašnjava posebno kada je tih sedamdeset godina započelo; podrazumijeva se da su počele od tog trenutka nadalje.

Nadalje, spominjanje sedamdeset godina samo kao završne točke opustošenja zemlje bilo bi nepotrebno, jer reci neposredno prije i poslije 21. retka tu činjenicu iznose mnogo određenije.

Opustošenje zemlje bilo je posljedica odvođenja „preostalih... u Babilon“. Prethodni redak (2. Ljetopisa 36:20) kaže da su oni postali sluge Nebukadnezaru i njegovim sinovima „dok nije zavladalo perzijsko kraljevstvo“.

A dva retka koja slijede (2. Ljetopisa 36:22, 23) spominju Kirovu objavu, „Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira“, kojom je Židovima dopušten povratak u domovinu kako bi se okončalo opustošenje zemlje.

Stoga bi Ezra imao razloga spomenuti prorečeno razdoblje od 70 godina samo ako je ono započelo opustošenjem zemlje; u suprotnom, takvo bi spominjanje bilo bez svrhe i moglo bi izazvati zbunjenost.

Popularan biblijski prijevod među onima koji zastupaju mišljenje da je Ezra samo rekao da je zemlja bila opustošena tijekom ostatka 70 godina jest New International Version, koja prevodi 2. Ljetopisa 36:21 ovako:

„ Zemlja je uživala svoje subotnje počinke; sve vrijeme svoje opustošenosti počivala je, dok se nije navršilo sedamdeset godina, da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije.“ — 2. Ljetopisa 36:21, New International Version.

Bilo namjerno ili ne, prevoditelji prijevoda New International Version oblikovali su rečeničnu strukturu 21. retka tako da se stječe dojam kako 70 godina ni na koji način nisu povezane s opustošenjem judejske zemlje.

Zanimljivo je da izdavači tog prijevoda u djelu Interlinear NIV Hebrew-English Old Testament (John R. Kohlenberger III, Zondervan Publishing, 1987.) donose doslovan prijevod riječ po riječ 2. Ljetopisa 36:21. U prikazu svaka riječ, odnosno skup riječi povezan spojnicom, odgovara jednoj izvornoj hebrejskoj riječi, a riječi su poredane slijeva nadesno:

 „da-se-ispuni | riječ-Jahvina | po-ustima-Jeremije | dok | ona-uživala | zemlja | subote-njezine | sve-dane | opustošenosti-njezine | počivala-je | da-se-navrši | sedamdeset | godina“

Posebnu pažnju treba obratiti na riječ koju NIV prevodi kao „navršiti“ (to-complete). To je hebrejska riječ lemâle, sastavljena od nerazdvojivog prijedloga le i glagola mâle, koji doslovno znači „ispuniti“ ili „biti pun“.

Strongov hebrejsko-aramejski rječnik Starog zavjeta tu riječ, kada se koristi u ovom kontekstu (kao infinitivni glagolski oblik), definira i kao „izvršiti“, „zadovoljiti“ ili „ispuniti“.

Zanimljivo je da NIV istu riječ, lemâle, na početku istog retka prevodi kao „ispuniti“, a kasnije u istom retku kao „navršiti“. Za razliku od toga, većina drugih biblijskih prijevoda oba pojavljivanja riječi lemâle u 21. retku prevodi s „ispuniti“.

Postavlja se pitanje: jesu li prevoditelji NIV-a odabrali izraz „navršiti“ kako bi čitatelju sugerirali da je razdoblje od sedamdeset godina već bilo u tijeku?

Moguće. No ključna riječ ovdje nije glagol „navršiti“, nego prijedlog „da“ (odnosno le), koji, kada stoji uz glagol, doslovno označava „s posljedičnim stanjem da“. Ni pod kojim se okolnostima ne može prevesti kao „dok“, kako je to učinio prijevod New International Version.

Doslovni međukonfesionalni prijevod pokazuje da je zemlja bila opustošena s posljedičnim stanjem da se ispuni sedamdeset godina.

Međutim, ako su — kako tvrde kritičari — 70 godina već počele teći nekoliko godina prije razorenja Jeruzalema, te ako opustošenje zemlje ni na koji način nije bilo povezano s ispunjenjem tih 70 godina, tada bi njegovo spominjanje bilo potpuno besmisleno.

Opustošenje zemlje nije moglo doprinijeti ispunjenju proročanstva ako se ono već ispunjavalo (jer bi to značilo da su svi uvjeti za ispunjenje već bili zadovoljeni).

Prema tome, 2. Ljetopisa 36:21 može značiti samo jedno — da je razdoblje od sedamdeset godina opustošenja započelo nakon razorenja Jeruzalema.

Nekoliko drugih biblijskih prijevoda prevodi 2. Ljetopisa 36:21 na sličan način kao i NIV. Među njima su New American Standard Bible, New English Bible i The Bible in Basic English.

Unatoč svom odabranom prijevodu, prevoditelji New American Standard Bible očito su prepoznali važnost očuvanja pravog značenja ovog retka, što pokazuje i njihova fusnota:

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane svoje opustošenosti držala je subotu dok se nije navršilo sedamdeset godina.

Fusnota: ‘Doslovno: da bi se ispunilo sedamdeset godina.’“

Premda je „navršiti“ mogući prijevod riječi lemâle, većina biblijskih prijevoda prevodi je kao „ispuniti“, kao što će se vidjeti u nastavku:

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane dok je ležala opustošena držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — Revised Standard Version

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije nadoknadila svoje subote. Sve dane dok je ležala opustošena držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — New Revised Standard Version

„Da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote: jer dokle god je ležala opustošena, držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — King James Version

 „da bi se ispunila riječ Jehovina izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane svoje opustošenosti držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — Darby Translation

 „To je bilo da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote; jer dokle god je ležala opustošena, imala je subotnji počinak, ispunjavajući sedamdeset godina.“ — The Modern Language Bible: The New Berkeley Version in Modern English

 „da bi se ispunila riječ Jehovina izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote; jer dokle god je ležala opustošena, držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — American Standard Version

 „da bi se ispunila Jehovina riječ izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije nadoknadila svoje subote: sve vrijeme svoje opustošenosti držala je subotu, ispunjavajući sedamdeset godina.“ — The Bible in Living English

Sljedeći prijevodi prenose 2. Ljetopisa 36:21 na nešto drugačiji način, ali zadržavaju namjeravano značenje:

 „Sve se to dogodilo da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije: ‘Dok zemlja ne nadoknadi svoje izgubljene subote, dokle god leži opustošena, imat će počinak, dok se ne ispuni sedamdeset godina.’“ — The New American Bible

„Tako se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, da zemlja mora počivati sedamdeset godina kako bi nadoknadila godine u kojima narod nije držao subotu.“ — The Living Bible (parafraza)

 „da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, dok zemlja ne bude uživala svoje subote; sve dane svoje opustošenosti držala je subotu — do pune mjere od sedamdeset godina.“ — Green's Literal Translation

„da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, dok zemlja ne bude uživala svoje subote; sve dane svoje opustošenosti držala je subotu — do punine sedamdeset godina.“ — Young's Literal Translation

Časopis Probudite se! od 8. kolovoza 1980., str. 19, ispravno ističe da 

„iako Biblija ne ovisi o Josipu Flaviju niti o bilo kojem svjetovnom povjesničaru radi potvrde onoga što navodi, ipak razmatranje načina na koji se Biblija pokazala istinitom u prošlosti može potaknuti objektivne osobe da pažljivo razmotre ono što ona govori za naše vrijeme.“

Stoga je razumno razmotriti dva zasebna zapisa židovskog povjesničara Josipa Flavija, koji potvrđuju biblijski izvještaj i pokazuju da je razdoblje od sedamdeset godina započelo nakon potpunog pada Jeruzalema:

 „Ali kralj Babilona… nije naselio nijedan drugi narod u njihovu zemlju. Zbog toga su sva Judeja, Jeruzalem i hram ostali pusti sedamdeset godina.“ — Židovske starine, knjiga X, poglavlje IX, odlomak 1.

 „On [Nebukadnezar]… zapalio je naš hram u Jeruzalemu, a naš je narod potpuno uklonio iz njihove zemlje i preselio ga u Babilon; tako se dogodilo da je naš grad bio pust tijekom razdoblja od sedamdeset godina.“ — Protiv Apiona, knjiga I, poglavlje 19.

Povjesničar iz drugog stoljeća n. e., Teofil Antiohijski, također svjedoči da je sedamdeset godina započelo nakon razorenja hrama:

„Preselio je židovski narod u Babilon i razorio hram koji je sagradio Salomon. I u babilonskom izgnanstvu narod je proveo 70 godina.“ — Teofil Autoliku, knjiga I, poglavlje XXV.

A Hipolit Rimski (170.–236. n. e.) zapisuje:

„Kada je, dakle, sav narod bio preseljen, grad opustošen, a svetište razoreno, da bi se ispunila riječ Gospodnja koju je izrekao preko proroka Jeremije, govoreći: ‘Svetište će biti pusto sedamdeset godina.’“

Osvrćući se na riječi iz 2. Ljetopisa 36:21, jedan poznati kritičar Jehovinih svjedoka javno je priznao da „te riječi mogu upućivati na to da je zemlja bila opustošena točno sedamdeset godina.“

Ipak, on zaključuje suprotno — tvrdeći da to ne znače — te potom pogrešno primjenjuje riječi iz Ezekijela 33:24 u prilog svom stajalištu (vidi nedavni članak Ezekijel 33:24, 27 — “stanovnici koji žive u opustošenim mjestima”?).

Doslovni međukonfesionalni prijevod  2. Ljetopisa 36:21, kao i brojni referentni biblijski prijevodi, te prethodno navedena povijesna svjedočanstva, potvrđuju da su nakon razorenja Jeruzalema Židovi proveli punih sedamdeset godina u babilonskom sužanjstvu, dok je zemlja Jude bila potpuno opustošena, „bez stanovnika“.

Ako uzmemo u obzir leksikografsku analizu, gramatiku i sintaksu, riječi 2. Ljetopisa 36:21  jasne su i nedvosmislene. Alternativna tumačenja mogu se ponuditi za gotovo svaki izraz, ali malo bi tko zanijekao da ta dva retka pokazuju kako su Jeruzalem i Juda trebali biti opustošeni punih sedamdeset godina

 — osim ako osoba nema unaprijed postavljen cilj, primjerice pokušaj korigiranja Biblije prema tradicionalnoj novobabilonskom kronologiji.

Je li Prijevod Novi svijet pristrano preveo Jeremiju 29:10?

Novi svijet – prijevod Svetoga pisma, koji je objavilo Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, prevodi Jeremiju 29:10 na sljedeći način:

“Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši 70 godina u Babilonu, pobrinut ću se za vas i ispunit ću obećanje koje sam vam dao – vratit ću vas u vašu zemlju.’’“

Kritičari Jehovinih svjedoka tvrde da je hebrejsku riječ le Babel,(לבבל) prevedenu kao „u Babilonu“, točnije prevesti „za Babilon“, što bi znatno promijenilo značenje tog retka.

Njihova je namjera stvoriti dojam da 70 godina ropstva pod Babilonom nije značilo da je cijeli judejski narod bio u izgnanstvu punih 70 godina.

Oni zaključuju da se „ 70 godina“ odnosi samo na razdoblje babilonske svjetske prevlasti (dakle, „ 70 godina za Babilon“), čime pokušavaju objasniti dvadesetak „nedostajućih“ godina u svojoj kronologiji.

Međutim, pomnijim razmatranjem postaje očito da Jeremija 29:10 ni na koji način ne podupire tu teoriju. Također će se pokazati da Novi svijet – prijevod Svetoga pisma nije pristran te da Jehovini svjedoci nisu jedini koji taj redak prevode na takav način.

Najprije valja istaknuti da je izraz „u Babilonu“ (לבבל), kako ga donosi Novi svijet – prijevod Svetoga pisma, dopušten i gramatički ispravan prijevod te hebrejske riječi.

Nerazdvojivi prijedlog le ל (sastavljen od hebrejskog suglasnika lamed i poluglasnika šva), kako se pojavljuje u Jeremiji 29:10, može se točno prevesti kao „u“, „za“ ili „k“ (neki izvori navode i „od“ ili „protiv“), ovisno o kontekstu.

To se može provjeriti u bilo kojem relevantnom djelu o biblijskom hebrejskom jeziku, primjerice u knjizi The Essentials of Biblical Hebrew (Kyle M. Yates, dr. sc.; revidirao John Joseph Owens, izvanredni profesor tumačenja Starog zavjeta), str. 173.

Budući da je s tehničkog stajališta utvrđeno kako se izraz le Babel (לבבל) može točno prenijeti kao „u Babilonu“, precizan prijevod tog retka sada prvenstveno postaje pitanje konteksta.

U kakvom su, dakle, kontekstu izgovorene riječi iz Jeremije 29:10? Pročitajmo ih u okviru okolnih redaka:

“Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, svim izgnanicima koje je poslao iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon:   ‘Gradite kuće i živite u njima, sadite vrtove i jedite njihov rod.   Ženite se i neka vam žene rađaju sinove i kćeri. Ženite svoje sinove i udavajte svoje kćeri, pa neka i oni imaju sinove i kćeri. Neka vas ondje bude mnogo, ne dajte da vas bude malo.   I težite za mirom u gradu u koji sam vas izgnao te se molite Jehovi za njega, jer ako u njemu bude mir, i vi ćete živjeti u miru.  Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci i gataoci koji su među vama i ne slušajte ih kad vam pričaju o snovima koje sanjaju.   ‘Oni vam proriču laži u moje ime. Nisam ih poslao’, kaže Jehova.” Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši 70 godina u Babilonu ,(לבבל) pobrinut ću se za vas i ispunit ću obećanje koje sam vam dao – vratit ću vas u vašu zemlju.” — Jeremija 29:4–10.

U navedenim recima pisac se stalno poziva na lokaciju - Babilon, kamo je Judin narod „otišao u izgnanstvo iz svoje zemlje" (2. Kraljevima 25:21) i odakle će, prema proročanstvu iz Jeremije 33:7, biti vraćen: 

„I vratit ću zarobljene Judejce i Izraelce i ojačat ću ih da budu kao što su bili u početku.“

Ipak, neki stručnjaci za staroistočne studije zastupaju gledište da se sedamdeset godina odnosi isključivo na razdoblje babilonske vladavine:

„Sedamdeset godina o kojima se ovdje govori očito se odnose na Babilon, a ne na Judejce ni na njihovo sužanjstvo. One znače sedamdeset godina babilonske vlasti, nakon kojih će doći do oslobođenja izgnanika.” — The Seventy Years of Babylon, Avigdor Orr, Vetus Testamentum, sv. VI, 1956., str. 305 (istaknuto naše).

„Očito“? Riječ „očito“ znači „prema dostupnim dokazima“. Koji je izvor dokaza tog stručnjaka?

Očito ne Biblija. U Svetom pismu postoji više kontekstualnih mjesta na kojima se spominje „ 70 godina“:

„One koji nisu poginuli od mača odveo je [Nebukadnezar] u zarobljeništvo u Babilon. I bili su sluge njemu i njegovim sinovima sve dok tom zemljom nije zavladalo perzijsko kraljevstvo, da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije. Zemlja je ostala pusta sve dok nije nadoknadila propuštene godine počinka. Počivala je sve vrijeme dok je bila pusta, sve dok se nije navršilo 70 godina” — 2. Ljetopisa 36:20, 21.

„Ovo je objava čitavom Judinom narodu koja je Jeremiji došla… Sva će se ova zemlja pretvoriti u pustoš i postati grozan prizor. Svi ti narodi služit će babilonskom kralju 70 godina.”’. — Jeremija 25:1a, 11.

„Prve godine vladavine Darija, Ahasverovog sina – koji je bio iz roda Medijaca te je bio postavljen za kralja nad kaldejskim kraljevstvom – prve godine njegovog kraljevanja, ja, Danijel, razumio sam iz knjiga koliko će godina Jeruzalem biti opustošen. Naime, prema objavi koju je Jehova dao proroku Jeremiji, grad treba biti opustošen 70 godina.” — Danijel 9:1, 2.

„Nato je Jehovin anđeo odvratio: “Jehova nad vojskama, dokle ćeš uskraćivati milosrđe Jeruzalemu i Judinim gradovima, na koje si se srdio 70 godina?” — Zaharija 1:12.

Razmatranjem tih redaka postaje jasno da se „ 70 godina“ odnosi na mnogo više od same babilonske svjetske prevlasti.

Nadalje, izraz „da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije“, koji se nalazi u 2. Ljetopisa 36:22 i Ezri 1:1, pokazuje da se „ 70 godina“ još nisu bile navršile ni nakon što je Kir Veliki osvojio Babilon.

Prema tome, Biblija pokazuje da se „ 70 godina“ ne odnosi na razdoblje babilonske svjetske vladavine.

Zapravo, 70 godina najčešće se spominje u vezi s Judinim narodom (tj. „o čitavom Judinom narodu“ — Jeremija 25:1) i s opustošenjem judejske zemlje (2. Ljetopisa 36:21; Jeremija 25:11; Danijel 9:2).

Babilon je bio samo sredstvo, odnosno Jehovin „sluga“ (Jeremija 25:9), kojim je izvršena presuda nad Judinim gradovima.

Da, svrha „opustošenog Jeruzalema, grad treba biti opustošen 70 godina“, spomenutih u Danijelu 9:2, bila je kaznene naravi, kao posljedica otvorene neposlušnosti Jehovina naroda unatoč bezbrojnim upozorenjima.

To je opširno potvrđeno u knjizi proroka Jeremije:

„‘Vi ste me ostavili da biste u svojoj zemlji služili tuđem bogu. Zato ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.“ — Jeremija 5:19

"Jer Judejci čine ono što je zlo u mojim očima’, kaže Jehova. ‘Postavili su svoje odvratne idole u domu koji nosi moje ime kako bi ga oskvrnuli.   Sagradili su obredne uzvišice u Tofetu, koji je u Dolini Hinomovog sina, kako bi ondje spaljivali svoje sinove i kćeri, što nikad nisam zapovjedio niti mi je to ikad došlo na um.’  ‘Zato dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se to mjesto više neće zvati Tofet ni Dolina Hinomovog sina, nego Dolina pokolja. U Tofetu će se pokapati mrtvi sve dok ondje više ne bude mjesta.   Mrtva tijela ovog naroda bit će hrana pticama i zvijerima, a neće biti nikoga da ih otjera.  Uklonit ću iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica radost i veselje, učinit ću da se više ne čuje glas mladoženje ni glas nevjeste, jer će ova zemlja postati pustoš.’.“ — Jeremija 7:30–34

„Zašto će zemlja propasti? Zašto će biti spaljena kao pustinja te nitko neće njome prolaziti?”   A Jehova je odgovorio: “Zato što su odbacili zakon koji sam im dao, nisu živjeli po njemu i nisu me slušali.“ — Jeremija 9:12, 13

„Stoga ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘“Budući da niste htjeli poslušati moje riječi,  pozvat ću sve narode sa sjevera”, objavljuje Jehova, “i pozvat ću babilonskog kralja Nebukadnezara, svog slugu, i dovest ću ih da napadnu ovu zemlju i njene stanovnike i sve ove okolne narode. Zatrt ću ih i učinit ću da budu grozan prizor, da budu na podsmijeh drugima i da se pretvore u vječnu pustoš“ — Jeremija 25:8, 9

Vratimo se sada na raspravu o Jeremiji 29:10 i pogledajmo kako su taj redak preveli drugi biblijski prijevodi.

Pravo značenje Jeremije 29:10 sačuvano je u parafraziranom prijevodu The Living Bible:

„Istina je ova: bit ćete u Babilonu čitav život. Ali tada ću doći i učiniti za vas sve dobro što sam obećao i vratiti vas kući.“

Osim Novi svijet – prijevod Svetoga pisma i The Living Bible, tijekom godina i brojni drugi prijevodi Biblije prenijeli su hebrejsku riječ le Babel (לבבל) u Jeremiji 29:10 kao „u Babilonu“. Među njima su:

„quia haec dicit Dominus cum coeperint impleri in Babylone septuaginta anni visitabo vos et suscitabo super vos verbum meum bonum ut reducam vos ad locum istum.“ — Vulgata (oko 405.ne).

„Jer ovako kaže Gospodin: Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas i ispuniti svoje dobro obećanje prema vama te vas vratiti na ovo mjesto.“ — Geneva Bible (1560.ne).

„Jer ovako kaže Gospodin: Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas i ispunit ću svoju dobru riječ u vašu korist, da vas vratim na ovo mjesto.” — Douay-Rheims Bible (1609.ne).

„Jer ovako kaže GOSPODIN: Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas i ispuniti svoju dobru riječ prema vama, vraćajući vas na ovo mjesto.” — King James Version (1611., 1769.).

„Jer ovako kaže GOSPODIN: Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas i ispuniti svoju dobru riječ prema vama te vas vratiti na ovo mjesto.” — New King James Version (1984.; temeljena na izdanju Biblia Hebraica Stuttgartensia iz 1967./1977.).

Očito je da je prijevod „u [ili: u Babilonu]“ za izraz le Babel (לבבל) onaj koji se prirodno nameće kada se redak čita u kontekstu.

Tek su u novije vrijeme neki prevoditelji Biblije (npr. Revised Standard Version, New Revised Standard Version, New International Version i dr.) odlučili prevesti le Babel u Jeremiji 29:10 kao „za Babilon“. 

To je uvelike posljedica njihove nemogućnosti da objasne istodobno trajanje punih sedamdeset godina izgnanstva cijelog judejskog naroda u svjetlu današnjeg tumačenja novobabilonske povijesti.

Stoga, prijevod Jeremije 29:10 u Novi svijet – prijevodu Svetoga pisma ni u kojem smislu nije pristran niti neispravan, nego ga podupiru brojni drugi biblijski prijevodi, kao i sam kontekst Svetoga pisma.

Ezekijel 33:24, 27 — “stanovnici koji žive u opustošenim mjestima”?

 U Ezekijelu 33:21 (Prijevod Novi svijet) stoji:

“Dvanaeste godine našeg izgnanstva, petog dana desetog mjeseca te godine, k meni je došao čovjek koji je pobjegao iz Jeruzalema i rekao mi: “Grad je pao!””

Ovaj redak govori o događajima koji su se zbili nakon razorenja Jeruzalema, i to nakon što su posljednji Židovi pobjegli u Egipat. Dakle, opustošenje je već bilo započelo.

Ipak, u istom poglavlju, u Ezekijelu 33:24 (Prijevod Novi svijet), stoji:

“Sine čovječji, stanovnici opustošenih gradova govore za izraelsku zemlju: ‘Abraham je bio sam, a ipak je zaposjeo ovu zemlju. A nas je mnogo – mi imamo još više prava posjedovati tu zemlju.’.’”

Kako to trebamo razumjeti? Kako može biti “stanovnika” ako je zemlja, prema drugim proročanstvima, trebala biti opustošena i “bez stanovnika”? Je li to dokaz da su tijekom “opustošenja” u Judi ipak još živjeli ljudi?

Kratak odgovor glasi: ne.

Dulji odgovor je sljedeći:

Koliko su izgnanici u Babilonu znali, Jeruzalem još nije bio razoren. 

To je bilo vrijeme daleko prije suvremenih sredstava informiranja; vijesti su putovale onoliko brzo koliko je netko mogao hodati, trčati ili jahati. Za Ezekijela i ostale izgnanike u Babilonu postojalo je veliko vremensko kašnjenje u saznanjima o onome što se događa u Judi.

Tek nekoliko mjeseci nakon razorenja Jeruzalema do njih je stigla vijest o tome. Međutim, noć prije nego što je glasnik stigao, Jehova je unaprijed obavijestio Ezekijela da je grad razoren. Upravo su ti redci predmet razmatranja.

Zbog tog vremenskog odmaka, kad je glasnik stigao, izgnanici su saznali samo to da je Jeruzalem razoren i da je zemlja opustošena. Vijest o potpunom napuštanju zemlje — što se već dogodilo — do njih je trebala stići tek kasnije. Bjegunac je mogao izvijestiti samo da je grad pao; ništa više nije znao.

No Jehova daje Ezekijelu dodatne pojedinosti o onome što se dogodilo nakon razorenja. U Ezekijelu 33:24 (Prijevod Novi svijet) ponovno čitamo:

“Sine čovječji, stanovnici opustošenih gradova govore za izraelsku zemlju: ‘Abraham je bio sam, a ipak je zaposjeo ovu zemlju. A nas je mnogo – mi imamo još više prava posjedovati tu zemlju.’’”

Ta je informacija do izgnanika u Babilonu stigla s vremenskim odmakom. Iako su posljednji “stanovnici opustošenih mjesta” već odavno pobjegli u Egipat, iz perspektive izgnanika u Babilonu, Jeruzalem je tek bio osvojen, a prema njihovim saznanjima još je bilo preživjelih među ruševinama Jude.

Jehova sada upućuje Ezekijela da održi govor pred ostalim izgnanicima u Babilonu. Naređeno mu je da govori slikovito, kao da se obraća upravo onima koji su preživjeli razorenje Jeruzalema i koji navodno još žive među ruševinama.

Pred židovskim izgnanicima u Babilonu on iznosi Jehovine riječi iz Ezekijela 33:25 (Prijevod Novi svijet):

" Zato im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Vi jedete meso s krvlju, uzdate se u svoje odvratne idole i prolijevate krv. Zar ćete vi posjedovati ovu zemlju?”

Time što se slikovito obraća tim preživjelima koji bi navodno živjeli među ruševinama Jude, poruka je trebala posramiti izgnanike u Babilonu. Podsjetila bi ih zašto su u izgnanstvu, zašto je Jehova razorio njihov grad i zašto neće dopustiti da preživjeli ostanu u opustošenoj zemlji.

Zatim prorok nastavlja prenositi Jehovinu poruku.

 U Ezekijelu 33:27-29 (Prijevod Novi svijet) stoji:

“Reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Zaklinjem se samim sobom, oni koji žive u opustošenim gradovima past će od mača, one koji su u divljini dat ću zvijerima za hranu, a oni koji su u utvrdama i pećinama pomrijet će od pošasti.  Pretvorit ću ovu zemlju u golu pustoš. Bit će slomljen njen drski ponos i opustjet će izraelske gore te više nitko neće njima prolaziti.  I morat će priznati da sam ja Jehova kad zemlju pretvorim u golu pustoš zbog svih gadosti koje su učinili.”

Da, oni koji bi eventualno živjeli među ruševinama ne bi ondje dugo ostali.

Ezekijel time pred izgnanicima opravdava razorenje, pokazujući da je bilo zasluženo. Ujedno potvrđuje da preživjeli neće trajno ostati u zemlji, jer uskoro neće više “nitko njom prolaziti”.

U stvarnosti je opustošenje već bilo započelo, a zemlja je već bila bez stanovnika — posljednji su preživjeli nekoliko tjedana ranije pobjegli u Egipat (usporedi s 2. Kraljevima 25:25, 26). No iz perspektive židovskih izgnanika u Babilonu bio je razoren samo Jeruzalem, dok su u Judi, prema njihovim saznanjima, još uvijek živjeli neki Židovi. Nema sumnje da su neki možda mislili kako će ti preživjeli moći ostati u zemlji i i dalje je posjedovati, kao što su činili od davnina.

Ezekijel jasno pokazuje da to neće biti tako — zemlja će im biti oduzeta i nijedan Židov ondje neće ostati. Kasnije su do izgnanika neizbježno stizali novi glasnici s najnovijim vijestima, potvrđujući da je Ezekijel govorio istinu i da je zemlja doista postala potpuno napuštena, upravo kao što je Jehova rekao.

Jehova je već pružio dokaz da je Ezekijel pravi prorok. Izvještaj pokazuje da je Ezekijel izrekao te riječi dan prije nego što je bjegunac stigao s viješću o razorenju Jeruzalema. Kad je sljedećeg dana izvještaj stigao, izgnanici su mogli vidjeti da je Ezekijel doista govorio u Jehovino ime. A kad je potom stigla potvrda o potpunom napuštanju zemlje, njegove su riječi bile potvrđene i drugi put.

Poglavlje završava riječima iz Ezekijela 33:33 (Prijevod Novi svijet):

“A kad se sve to ispuni – a ispunit će se – shvatit će da je prorok bio među njima.”

DODATAK

 Zašto se u Ezekijelu 33:21 spominje 12. godina izgnanstva?

Na prvi pogled može izgledati nelogično da glasnik dolazi u 10. mjesecu 607. pr. n. e., a tekst kaže da je to “dvanaesta godina našeg izgnanstva”, a ne jedanaesta. Međutim, objašnjenje leži u načinu računanja godina u starom Izraelu.

Računanje godina izgnanstva Jojakina i manjine stanovništva, započinje od odvođenja kralja u Babilon 617. pr. n. e. (2. Kraljevima 24:12–15). 

U biblijskom razdoblju postojala su dva načina računanja godine:

1. Religijska godina (Nisan – Nisan)

Religijska godina započinjala je u proljeće, u mjesecu nisanu (2. Mojsijeva 12:2). Taj se sustav koristio za blagdane i vjerski kalendar. Kada bi se izgnanstvo računalo po tom sustavu, godina bi počinjala u proljeće.

2. Građanska odnosno kraljevska godina (Tišri – Tišri)

Za računanje kraljevskih godina, jubilejskih razdoblja i administrativnih ciklusa koristila se godina koja je započinjala u jesen, u mjesecu tišriju. Taj sustav bio je povezan s upravnim i povijesnim bilježenjem događaja.

Upravo je taj, kraljevski način računanja primijenjen u Ezekijelu.

Kako to objašnjava “12. godinu”?

Kad je Jeruzalem razoren u 5. mjesecu (Ab) 607. pr. n. e., izgnanstvo je već bilo u tijeku. Međutim, nova godina tog početnog izgnanstva po kraljevskom računanju započinje u tišriju iste te 607. pr. n. e.

Dakle:

Tišri 607. pr. n. e. → započinje 12. godina izgnanstva

Tebet (10. mjesec) te iste administrativne godine → još uvijek je unutar 12. godine

Budući da je tebetski mjesec (10. mjesec) nekoliko mjeseci nakon tišrija, on već pripada dvanaestoj godini, iako je razorenje Jeruzalema bilo samo nekoliko mjeseci ranije.

✅ Ukratko:

Uništenje Jeruzalema: 5. mjesec 607. pr. n. e.

Početak 12. godine izgnanstva: 7. mjesec 607. pr. n. e. (Tišri)

Dolazak glasnika: 10. mjesec 607. pr. n. e.

Dakle, 607. pr. n. e. pokriva razaranje grada prije službenog početka godine po Tišriju, a službeno računanje 12. godine izgnanstva počinje tek u sedmom mjesecu. To znači da se uništenje Jeruzalema dogodilo 'jedanaeste godine' tog početnog izgnanstva.

Zaključak

Nema proturječja između činjenice da je grad razoren 607. pr. n. e i toga da se u Ezekijelu 33:21 govori o 12. godini izgnanstva.

Razlika proizlazi iz dva paralelna sustava računanja godine. Ezekijel koristi kraljevsko (jesensko) računanje, prema kojem je 12. godina započela u tišriju 607. pr. n. e., pa je 10. mjesec (Tebet) iste te godine s pravom označen kao dio dvanaeste godine izgnanstva.