Pokazuje li Zaharija da 70 godina do 519. pr. n. e. još nije završilo?

Na početku knjige proroka Zaharije, Jehova opominje povratnike da ne postanu poput svojih predaka koji su bili odvedeni u izgnanstvo jer nisu slušali. Moraju pokazati revnost za Jehovu i dovršiti obnovu hrama.

U Zahariji 1:7 čitamo:

“Dvadeset i četvrtog dana jedanaestog mjeseca, to jest mjeseca šebata, druge godine Darijeve vladavine, Jehovina je objava došla proroku Zahariji, Berekijinom sinu, Idovom unuku..”

Ako se 539. pr. n. e. uzme kao ključna godina, tada “dvadeset i četvrti dan jedanaestoga mjeseca” “druge godine Darijeve vladavine" odgovara 9. veljače 519. pr. n. e. prema gregorijanskom kalendaru. Važno je napomenuti da je Darije spomenut u Zahariji 1:7 perzijski kralj Darije I (poznat i kao Darije Veliki ili Darije Histasp), a ne Darije Medijac (“sin Ahasverov, od roda Medijaca” — Danijel 9:1), koji je preuzeo upravnu vlast nad Babilonom nakon što ga je osvojio Kir Veliki.

Zatim Zaharija dobiva viziju u kojoj jahači obilaze zemlju. Vraćaju se s izvještajem: “Obišli smo zemlju, i gle, sva je zemlja u miru i počiva.” Narodi su, dakle, u miru. Ne mare za obnovu Jehovinog hrama — ponajprije zato što se obnova gotovo i ne odvija. Židovi su nemarni i zapuštaju rad. Postoji opasnost da postanu poput svojih neposlušnih predaka. 

Tada anđeo Jehovin pita: 

“Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?” (Jeruzalemska Biblija)

Zbog izraza “već sedamdeset godina” (većina hrvatskih prijevoda), nekima se može učiniti da anđeo pred kraj tih 70 godina pita Jehovu koliko još Jeruzalem mora ostati pust. Oni koji priznaju da biblijski dokazi pokazuju kako je 70 godina pustoši započelo nakon razorenja Jeruzalema, (ali ne mogu uskladiti približno dvadeset “nedostajućih” godina prema današnjoj svjetovnoj kronologiji,) iznose teoriju da je 70 godina trajalo sve do dovršetka obnovljenog hrama u Jeruzalemu. Smatraju da je do tada zemlja Juda još uvijek bila “pusta”.

No to nije bio slučaj. U Jeremiji 29:10 Jehova je uvjerio židovske izgnanike da će nakon što se navrši 70 godina “u Babilonu” (vidi članak Je li Prijevod Novi svijet pristrano preveo Jeremiju 29:10?) biti vraćeni u svoju domovinu:

“Jer ovako kaže Jehova: ‘Kad se u Babilonu navrši 70 godina, obratit ću pažnju na vas i ispuniti svoju dobru riječ tako da vas vratim na ovo mjesto.’”

Biblija također izvještava da je 70 godina trajalo “dok nije počelo kraljevstvo Perzije” (2. Ljetopisa 36:20). Kir je u “prvoj godini Kira, kralja Perzije” (Ezra 1:1–4), odnosno 538./537. pr. n. e., izdao proglas kojim je Židove oslobodio ropstva Babilonu i dopustio im povratak u Judu kako bi obnovili svoje gradove. Tako se 537. pr. n. e. ukupno 49 897 Židova vratilo u svoju domovinu (Ezra 2:64), a “kad je došao sedmi mjesec, sinovi Izraelovi bili su u svojim gradovima” (Ezra 3:1).

Činjenica da u vrijeme Zaharije 1:7 vlada perzijski kralj Darije I jasno pokazuje da su 70 godina završile otprilike dvadeset godina ranije. Naime, već u prvoj godini Darija Medijca, Danijel je ispravno razabrao da se približava ispunjenje tog razdoblja (Danijel 9:2).

Zastanimo i razmislimo o tim riječima. Ne bi li bilo neobično da anđeo pita “dokle”, ako je trajanje već bilo točno određeno — 70 godina? Jedini smisleni razlog za takvo retoričko pitanje jest taj da je tih 70 godina već završilo. Pa ipak, Jeruzalem je još uvijek bio djelomično razoren i u ruševinama, očajnički je trebao obnovu, a hram još nije bio dovršen.

Drugim riječima, zar 70 godina pustoši nije bilo dovoljno? Hoće li Jehova i dalje uskraćivati svoju naklonost, kao što je to činio tijekom 70 godina pustoši? “O Jehova, dokle…?”

Sam Jehova odgovara na to pitanje: 

“Gorljivo štitim Jeruzalem i Sion, činim to s velikom gorljivošću. Silno sam ljut na narode koji su spokojni… Moj će dom biti sagrađen u njemu”… “Moji gradovi opet će osjetiti obilje moje dobrote... (1:14-17)

 Jehova će pokazati naklonost Jeruzalemu, hram će biti obnovljen, a blagoslovi će se izliti na Božji narod.

Sada promotrimo širi kontekst 7. poglavlja Zaharije.

Tijekom 70 godina pustoši, a i nakon povratka u domovinu, Židovi su držali postove u znak žalosti zbog razorenja Jeruzalema. Jednoga dana ljudi iz Betela dolaze proroku Zahariji i pitaju trebaju li i dalje plakati u petom mjesecu i držati se uzdržanosti kao što su činili dugi niz godina. Primijetimo da ne navode da je to bilo samo 70 godina, jer je obilježavanje trajalo i nakon isteka tih 70 godina.

Jehova odgovara (Zaharija 7:5–7):

 “Kaži svemu narodu i svećenicima: ‘Kad ste postili i naricali petog i sedmog mjeseca, i tako 70 godina, jeste li doista radi mene postili?   I kad ste jeli i pili, niste li radi sebe jeli i pili?

Jasno je da Jehova govori o prošlom razdoblju — o vremenu kada su postili tijekom 70 godina. Tih 70 godina nisu još trajale, iako se post nastavio.

Jehova dalje kaže da su trebali slušati riječi koje je objavljivao preko ranijih proroka dok je Jeruzalem još bio nastanjen i spokojan, okružen svojim gradovima. Poslušnost bi bila daleko bolja od kasnijeg žalovanja zbog posljedica neposlušnosti.

Božje riječi vraćaju ih u prošlost i podsjećaju ih da 70 godina pustoši ne bi ni zadesilo da su bili poslušni dok je zemlja još bila nastanjena prije katastrofe. Da su njihovi postovi doista bili za Jehovu, a ne samo izraz osobne tuge, pokazali bi to poslušnošću. Ostatak poglavlja podsjeća ih zašto ih je pustoš snašla.

Kada se uzme u obzir kontekst, zajedno s jasnim biblijskim izjavama da je zemlja trebala biti pusta, nenastanjena i opustošena 70 godina, postaje očito da se 70-godišnja pustoš nije nastavila nakon povratka. Završila je kada su Židovi vraćeni 537. pr. n. e., a započela je razorenjem Jeruzalema 607. pr. n. e.

Kontekst redaka jasno pokazuje da je tih 70 godina pripadalo prošlosti.

I zato, prijevod Novi svijet, za razliku od ostalih hrvatskih prijevoda, ispravno  prevodi Zahariju 1:12:

"Nato je Jehovin anđeo odvratio: “Jehova nad vojskama, dokle ćeš uskraćivati milosrđe Jeruzalemu i Judinim gradovima, na koje si se srdio 70 godina?”    (U fusnoti tog retka stoji:   Dosl.: “onih 70 godina”.)

Tvrdnja da je razdoblje od 70 godina trajalo od 589. pr. n. e. do 519. pr. n. e. (ili od 587./586. pr. n. e. do 516. pr. n. e.), bilo da se govori o ropstvu, pustoši ili oboje, potpuno je neutemeljena te proturječi i Svetom pismu i dobro potvrđenim povijesnim činjenicama.

Kako su Židovi mogli služiti Babilonu 70 godina ako je grad bio osvojen 539. pr. n. e.?

U Ezri 1:1–3 čitamo da je u prvoj godini Kira bio izdan proglas kojim je Židovima bilo dopušteno vratiti se u svoju domovinu:

„Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira, da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije, Jehova je potaknuo perzijskog kralja Kira da napiše proglas i objavi ga po cijelom svom kraljevstvu. U njemu je stajalo: 

 “Ovako kaže Kir, kralj Perzije: ‘Jehova, Bog nebeski, dao mi je sva zemaljska kraljevstva i naredio mi da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi.  Tko god među vama pripada njegovom narodu, neka njegov Bog bude s njim i neka ide u Jeruzalem, u Judi. I neka svi oni ponovno sagrade dom Jehove“ — Ezra 1:1–3, NS; vidi i 2. Ljetopisa 36:22–23

Neki kritičari tvrde da su Jehovini svjedoci izmislili objašnjenje koje je nekonvencionalno i nepošteno kad navode da je sedamdeset godina pustoši završilo 537. pr. n. e. Je li ta tvrdnja utemeljena?

Nije. U Ezri 1:1 spominje se „prva godina Kira“, a ne „godina kad je Kir postao kralj“ (ili pristupna godina), pa se misli na njegovu prvu vladarsku godinu, koju klinopisna dokumentacija smješta u 538./537. pr. n. e. To potvrđuje i židovski povjesničar Josip Flavije, koji govori o „prvoj godini Kirove vladavine“. — Židovske starine, knjiga XI., poglavlje I.

Oko te točke povjesničari se uglavnom slažu. Naprimjer, u djelu Handbook of Bible Chronology od Jacka Finegana (Princeton University Press, 1964.), str. 170, stoji:

„Biblijske reference na prvu godinu Kira, kada je izdao proglas kojim je židovskim izgnanicima bilo dopušteno vratiti se iz Babilona u Jeruzalem (2. Ljet. 36:22 i dalje; Ezra 1:1 i dalje), po svemu sudeći izražene su prema njegovoj vladavini u Babilonu jer se odnose na događaj u tom gradu. Prema klinopisnim dokazima i babilonskom kalendaru, Babilon je pao 16. tašrita = 12. listopada 539. pr. n. e., a Kir je ušao u grad dva i pol tjedna kasnije, 3. arahšamnu = 29. listopada. Njegove babilonske vladarske godine stoga su započele kako je prikazano ispod ovog odlomka.  Prema tome, njegova prva godina, u kojoj je izdao proglas, bila je 538./537. pr. n. e.“

Babilonske vladarske godine Kira na početku njegove vladavine

• Pristupna godina: 539./538. pr. n. e.

• 1. godina: 538./537. pr. n. e.

• 2. godina: 537./536. pr. n. e.

Stražarska Kula od 1. svibnja 1952., str. 271–272, nadalje zapaža:

„U novije vrijeme otkriveno je nekoliko klinopisnih pločica koje se odnose na pad Babilona i koje usklađuju biblijske i svjetovne povijesne datume. Jedna pločica, poznata kao ‘Nabonidova kronika’, navodi datum pada Babilona, za koji su stručnjaci utvrdili da je bio 12.–13. listopada 539. pr. n. e. po julijanskom kalendaru, odnosno 6.–7. listopada 539. pr. n. e. prema današnjem gregorijanskom kalendaru. Ta pločica također kaže da je Kir svečano ušao u Babilon 16 dana nakon što je grad pao njegovoj vojsci. Stoga je njegova pristupna godina započela u listopadu 539. pr. n. e. Međutim, na drugoj klinopisnoj pločici, nazvanoj ‘Strassmaier, Kir br. 11’, spominje se Kirova prva vladarska godina, za koju je utvrđeno da je započela 17.–18. ožujka 538. pr. n. e., a završila 4.–5. ožujka 537. pr. n. e. Upravo je u toj prvoj vladarskoj godini Kir izdao proglas kojim je Židovima dopustio povratak u Jeruzalem radi obnove hrama (Ezra 1:1). Proglas je mogao biti izdan krajem 538. pr. n. e. ili prije 4.–5. ožujka 537. pr. n. e."

U svakom slučaju, to je pružilo dovoljno vremena da se velika skupina od 49 897 Židova organizira za put i poduzme svoje dugo, četveromjesečno putovanje iz Babilona u Jeruzalem te da ondje stignu do 29.–30. rujna 537. pr. n. e., prvoga dana sedmoga židovskog mjeseca, kako bi sagradili žrtvenik Jehovi, kao što je zapisano u Ezri 3:1–3.

Budući da 29.–30. rujna 537. pr. n. e. službeno završava 70 godina pustoši, kako je zabilježeno u 2. Ljetopisa 36:20, 21, početak pustošenja zemlje morao je službeno početi računati se nakon 21.–22. rujna 607. pr. n. e., prvoga dana sedmoga židovskog mjeseca 607. pr. n. e., što je početna točka za računanje 70 godina pustoši.

Izvještaj je lijepo sažeo Werner Keller u svojoj knjizi The Bible As History, str. 352:

„U svakom slučaju, bio je to riskantan pothvat napustiti bogatu zemlju Babilon, gdje su se nastanili i gdje je većina njih odrasla, te krenuti teškim putem natrag prema ruševinama opustošene zemlje. Unatoč tomu, u proljeće 537. pr. n. e., nakon dugih priprema, velika karavana krenula je putem prema staroj domovini. (...) Između Babilona i dalekog Jeruzalema trebalo je prijeći gotovo 1300 kilometara, a oblaci prašine koje je karavana dizala pratili su ih kao vjerni suputnik tijekom cijelog putovanja.“

Sve do svog oslobođenja 537. pr. n. e., tijekom cijelog razdoblja dok su židovski izgnanici bili u babilonskom sužanjstvu, s pravom se moglo reći da su služili kralju Babilona. To je dodatno pojašnjeno u 10. odlomku članka pod naslovom „‘Čaša’ koju svi narodi moraju piti iz Jehovine ruke“, objavljenog u Kuli stražari od 15. rujna 1979., str. 24:

„Istina je da je on [Kir] osvojio neznabožački Babilon 539. pr. n. e., odnosno oko dvije godine prije nego što je isteklo ‘sedamdeset godina’ pustoši nad Judinom zemljom. Proglasio se ‘kraljem Babilona’ i u početku nije mijenjao  politiku babilonske dinastije kralja Nabukodonozora o nepuštanju zarobljenika. Tako su narodi koje je Nabukodonozor kao roblje doveo u Babilon - nastavili služiti „kralju Babilona” 70 godina."

Jesu li Jehovini svjedoci u pravu kad iznose tu tvrdnju? 

Da, jer Biblija nam govori da je nakon što je Kir II osvojio Babilon, Darije Medijac postao „kralj nad kaldejskim kraljevstvom” (Knjiga proroka Danijela 5:31; 9:1), a ubrzo zatim Kir je uspostavio svoju vlast nad cijelim Babilonom te se u Ezrina knjiga 5:13 naziva „Kir, kralj Babilona”. 

Suvremeni natpis na glinenom valjku ( Kirov cilindar ) potvrđuje točnost biblijskog izvještaja:

„Svi stanovnici Babilona, kao i cijele zemlje Sumera i Akada, uključujući knezove i upravitelje, poklonili su mu se (Kiru) i poljubili mu noge, radujući se što je primio kraljevsku vlast… Ja sam Kir, kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Babilona, kralj Sumera i Akada.” — Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament, James B. Pritchard, str. 316.

No znači li činjenica da Knjiga proroka Jeremije 27:7 pokazuje da će narodi služiti „njemu Nebukadnezaru, njegovom sinu i njegovom unuku” da 70 godina služenja ne bi uključivalo Kira kao „kralja Babilona”?

U ispunjenju Jeremije 27:7, izgnani Židovi doista su doslovno služili Nebukadnezarovom sinu Evil-Merodaku i Nebukadnezarovom unuku Belšazaru, čija je majka, prema predaji, bila Nebukadnezareva kći Nitokris.

 Međutim, zarobljeni Židovi služili su i drugim babilonskim kraljevima, uključujući Neriglissar, Labashi-Marduk i Nabonid, od kojih nijedan nije bio u krvnom srodstvu s Nebukadnezarem. 

Stoga riječi iz Jeremije 27:7, premda nedvojbeno istinite, očito nisu bile zamišljene kao sveobuhvatan popis vladara kojima će Židovi služiti tijekom sedamdeset godina. Prema tome, Židovi su nastavili služiti kralju Babilona — što je uključivalo i Kira — sve do svog službenog oslobođenja na temelju Kirova proglasa opisanog u Ezri 1:1:

„U prvoj godini Kira, kralja Perzije, da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, Jehova je potaknuo duh Kira, kralja Perzije, tako da je dao objaviti proglas po svem svojem kraljevstvu.” — Ezra 1:1; vidi i 2. Ljetopisa 36:22

Istaknuti dio Ezre 1:1 pruža neoboriv dokaz da se „Jehovina riječ iz Jeremijinih usta” još nije bila ispunila čak ni u „prvoj godini Kira”, što jasno pokazuje da osvajanje Babilona od strane Perzije nije bilo presudni čimbenik u ispunjenju Jeremijinog proročanstva o 70 godina. Stoga je židovski narod nastavio služiti kralju Babilona sve do oslobođenja iz sužanjstva 537. pr. n. e., što je dovelo do ponovnog nastanjivanja Judine zemlje i završetka pustoši te zemlje. 

Je li istina da 2. Ljetopisa 36:21 ne podupire 70 godina pustoši?

Novi svijet — prijevod Svetog pisma, koji je objavilo Društvo Watchtower Bible and Tract Society, prevodi 2. Ljetopisa 36:17–21 ovako:

17 I doveo je na njih kaldejskog+ kralja, koji je njihove mladiće pobio mačem+ u njihovom svetištu.+ Nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalome.+ Bog mu je sve predao u ruke.+ 18 Sav pribor iz doma pravog Boga, velike i male predmete, te blago iz Jehovinog doma, kraljevo blago i blago njegovih velikodostojnika, sve je to odnio u Babilon.+ 19 Spalio je dom pravog Boga,+ srušio jeruzalemski zid,+ spalio sve kule i uništio sve dragocjenosti.+ 20 One koji nisu poginuli od mača odveo je u zarobljeništvo u Babilon.+ I bili su sluge njemu+ i njegovim sinovima sve dok tom zemljom nije zavladalo perzijsko kraljevstvo,+ 21 da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije.+ Zemlja je ostala pusta sve dok nije nadoknadila propuštene godine počinka*.+ Počivala je sve vrijeme dok je bila pusta, sve dok se nije navršilo 70 godina.+

U vezi s tim recima, kao i onima koji slijede, publikacija „Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno“, str. 84, navodi:

 „Završni reci Druge ljetopisa (36:17-23) uvjerljivo dokazuju da se ispunilo proročanstvo iz Jeremije 25:12 i usto pokazuju da je trebalo proći punih 70 godina od potpunog opustošenja zemlje do obnavljanja službe Jehovi u Jeruzalemu 537. pr. n. e. Iz toga se može zaključiti da je to opustošenje započelo 607. pr. n. e. (Jer. 29:10; 2. Kralj. 25:1-26; Ezra 3:1-6)"

Ipak, među nekima postoji mišljenje da riječi iz 2. Ljetopisa 36:21 ne moraju nužno značiti da je Jeruzalem bio opustošen sedamdeset godina.

Oni ističu da taj redak ne navodi kada je razdoblje od sedamdeset godina započelo te da, u najboljem slučaju, samo pokazuje da je Jeruzalem bio opustošen tijekom ostatka tih sedamdeset godina.

Stoga zaključuju da je Ezra (pisac Druge ljetopisa) jednostavno želio istaknuti da je opustošenje zemlje završilo na kraju sedamdeset godina o kojima je govorio prorok Jeremija (Jeremija 25:11).

Istina je da je opustošenje zemlje završilo na kraju sedamdeset godina. Međutim, ako se vratimo na Jeremiju 25:11, vidimo da je razdoblje od sedamdeset godina počelo nakon što je Jeruzalem postao „opustošeno mjesto“, odnosno u vrijeme njegova razorenja — upravo događaja opisanog u 2. Ljetopisa 36:17–21.

Zbog toga Ezra ne objašnjava posebno kada je tih sedamdeset godina započelo; podrazumijeva se da su počele od tog trenutka nadalje.

Nadalje, spominjanje sedamdeset godina samo kao završne točke opustošenja zemlje bilo bi nepotrebno, jer reci neposredno prije i poslije 21. retka tu činjenicu iznose mnogo određenije.

Opustošenje zemlje bilo je posljedica odvođenja „preostalih... u Babilon“. Prethodni redak (2. Ljetopisa 36:20) kaže da su oni postali sluge Nebukadnezaru i njegovim sinovima „dok nije zavladalo perzijsko kraljevstvo“.

A dva retka koja slijede (2. Ljetopisa 36:22, 23) spominju Kirovu objavu, „Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira“, kojom je Židovima dopušten povratak u domovinu kako bi se okončalo opustošenje zemlje.

Stoga bi Ezra imao razloga spomenuti prorečeno razdoblje od 70 godina samo ako je ono započelo opustošenjem zemlje; u suprotnom, takvo bi spominjanje bilo bez svrhe i moglo bi izazvati zbunjenost.

Popularan biblijski prijevod među onima koji zastupaju mišljenje da je Ezra samo rekao da je zemlja bila opustošena tijekom ostatka 70 godina jest New International Version, koja prevodi 2. Ljetopisa 36:21 ovako:

„ Zemlja je uživala svoje subotnje počinke; sve vrijeme svoje opustošenosti počivala je, dok se nije navršilo sedamdeset godina, da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije.“ — 2. Ljetopisa 36:21, New International Version.

Bilo namjerno ili ne, prevoditelji prijevoda New International Version oblikovali su rečeničnu strukturu 21. retka tako da se stječe dojam kako 70 godina ni na koji način nisu povezane s opustošenjem judejske zemlje.

Zanimljivo je da izdavači tog prijevoda u djelu Interlinear NIV Hebrew-English Old Testament (John R. Kohlenberger III, Zondervan Publishing, 1987.) donose doslovan prijevod riječ po riječ 2. Ljetopisa 36:21. U prikazu svaka riječ, odnosno skup riječi povezan spojnicom, odgovara jednoj izvornoj hebrejskoj riječi, a riječi su poredane slijeva nadesno:

 „da-se-ispuni | riječ-Jahvina | po-ustima-Jeremije | dok | ona-uživala | zemlja | subote-njezine | sve-dane | opustošenosti-njezine | počivala-je | da-se-navrši | sedamdeset | godina“

Posebnu pažnju treba obratiti na riječ koju NIV prevodi kao „navršiti“ (to-complete). To je hebrejska riječ lemâle, sastavljena od nerazdvojivog prijedloga le i glagola mâle, koji doslovno znači „ispuniti“ ili „biti pun“.

Strongov hebrejsko-aramejski rječnik Starog zavjeta tu riječ, kada se koristi u ovom kontekstu (kao infinitivni glagolski oblik), definira i kao „izvršiti“, „zadovoljiti“ ili „ispuniti“.

Zanimljivo je da NIV istu riječ, lemâle, na početku istog retka prevodi kao „ispuniti“, a kasnije u istom retku kao „navršiti“. Za razliku od toga, većina drugih biblijskih prijevoda oba pojavljivanja riječi lemâle u 21. retku prevodi s „ispuniti“.

Postavlja se pitanje: jesu li prevoditelji NIV-a odabrali izraz „navršiti“ kako bi čitatelju sugerirali da je razdoblje od sedamdeset godina već bilo u tijeku?

Moguće. No ključna riječ ovdje nije glagol „navršiti“, nego prijedlog „da“ (odnosno le), koji, kada stoji uz glagol, doslovno označava „s posljedičnim stanjem da“. Ni pod kojim se okolnostima ne može prevesti kao „dok“, kako je to učinio prijevod New International Version.

Doslovni međukonfesionalni prijevod pokazuje da je zemlja bila opustošena s posljedičnim stanjem da se ispuni sedamdeset godina.

Međutim, ako su — kako tvrde kritičari — 70 godina već počele teći nekoliko godina prije razorenja Jeruzalema, te ako opustošenje zemlje ni na koji način nije bilo povezano s ispunjenjem tih 70 godina, tada bi njegovo spominjanje bilo potpuno besmisleno.

Opustošenje zemlje nije moglo doprinijeti ispunjenju proročanstva ako se ono već ispunjavalo (jer bi to značilo da su svi uvjeti za ispunjenje već bili zadovoljeni).

Prema tome, 2. Ljetopisa 36:21 može značiti samo jedno — da je razdoblje od sedamdeset godina opustošenja započelo nakon razorenja Jeruzalema.

Nekoliko drugih biblijskih prijevoda prevodi 2. Ljetopisa 36:21 na sličan način kao i NIV. Među njima su New American Standard Bible, New English Bible i The Bible in Basic English.

Unatoč svom odabranom prijevodu, prevoditelji New American Standard Bible očito su prepoznali važnost očuvanja pravog značenja ovog retka, što pokazuje i njihova fusnota:

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane svoje opustošenosti držala je subotu dok se nije navršilo sedamdeset godina.

Fusnota: ‘Doslovno: da bi se ispunilo sedamdeset godina.’“

Premda je „navršiti“ mogući prijevod riječi lemâle, većina biblijskih prijevoda prevodi je kao „ispuniti“, kao što će se vidjeti u nastavku:

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane dok je ležala opustošena držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — Revised Standard Version

 „da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije nadoknadila svoje subote. Sve dane dok je ležala opustošena držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — New Revised Standard Version

„Da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote: jer dokle god je ležala opustošena, držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — King James Version

 „da bi se ispunila riječ Jehovina izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote. Sve dane svoje opustošenosti držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — Darby Translation

 „To je bilo da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote; jer dokle god je ležala opustošena, imala je subotnji počinak, ispunjavajući sedamdeset godina.“ — The Modern Language Bible: The New Berkeley Version in Modern English

 „da bi se ispunila riječ Jehovina izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije uživala svoje subote; jer dokle god je ležala opustošena, držala je subotu, da bi se ispunilo sedamdeset godina.“ — American Standard Version

 „da bi se ispunila Jehovina riječ izgovorena preko Jeremije, dok zemlja nije nadoknadila svoje subote: sve vrijeme svoje opustošenosti držala je subotu, ispunjavajući sedamdeset godina.“ — The Bible in Living English

Sljedeći prijevodi prenose 2. Ljetopisa 36:21 na nešto drugačiji način, ali zadržavaju namjeravano značenje:

 „Sve se to dogodilo da bi se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije: ‘Dok zemlja ne nadoknadi svoje izgubljene subote, dokle god leži opustošena, imat će počinak, dok se ne ispuni sedamdeset godina.’“ — The New American Bible

„Tako se ispunila riječ Gospodnja izgovorena preko Jeremije, da zemlja mora počivati sedamdeset godina kako bi nadoknadila godine u kojima narod nije držao subotu.“ — The Living Bible (parafraza)

 „da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, dok zemlja ne bude uživala svoje subote; sve dane svoje opustošenosti držala je subotu — do pune mjere od sedamdeset godina.“ — Green's Literal Translation

„da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, dok zemlja ne bude uživala svoje subote; sve dane svoje opustošenosti držala je subotu — do punine sedamdeset godina.“ — Young's Literal Translation

Časopis Probudite se! od 8. kolovoza 1980., str. 19, ispravno ističe da 

„iako Biblija ne ovisi o Josipu Flaviju niti o bilo kojem svjetovnom povjesničaru radi potvrde onoga što navodi, ipak razmatranje načina na koji se Biblija pokazala istinitom u prošlosti može potaknuti objektivne osobe da pažljivo razmotre ono što ona govori za naše vrijeme.“

Stoga je razumno razmotriti dva zasebna zapisa židovskog povjesničara Josipa Flavija, koji potvrđuju biblijski izvještaj i pokazuju da je razdoblje od sedamdeset godina započelo nakon potpunog pada Jeruzalema:

 „Ali kralj Babilona… nije naselio nijedan drugi narod u njihovu zemlju. Zbog toga su sva Judeja, Jeruzalem i hram ostali pusti sedamdeset godina.“ — Židovske starine, knjiga X, poglavlje IX, odlomak 1.

 „On [Nebukadnezar]… zapalio je naš hram u Jeruzalemu, a naš je narod potpuno uklonio iz njihove zemlje i preselio ga u Babilon; tako se dogodilo da je naš grad bio pust tijekom razdoblja od sedamdeset godina.“ — Protiv Apiona, knjiga I, poglavlje 19.

Povjesničar iz drugog stoljeća n. e., Teofil Antiohijski, također svjedoči da je sedamdeset godina započelo nakon razorenja hrama:

„Preselio je židovski narod u Babilon i razorio hram koji je sagradio Salomon. I u babilonskom izgnanstvu narod je proveo 70 godina.“ — Teofil Autoliku, knjiga I, poglavlje XXV.

A Hipolit Rimski (170.–236. n. e.) zapisuje:

„Kada je, dakle, sav narod bio preseljen, grad opustošen, a svetište razoreno, da bi se ispunila riječ Gospodnja koju je izrekao preko proroka Jeremije, govoreći: ‘Svetište će biti pusto sedamdeset godina.’“

Osvrćući se na riječi iz 2. Ljetopisa 36:21, jedan poznati kritičar Jehovinih svjedoka javno je priznao da „te riječi mogu upućivati na to da je zemlja bila opustošena točno sedamdeset godina.“

Ipak, on zaključuje suprotno — tvrdeći da to ne znače — te potom pogrešno primjenjuje riječi iz Ezekijela 33:24 u prilog svom stajalištu (vidi nedavni članak Ezekijel 33:24, 27 — “stanovnici koji žive u opustošenim mjestima”?).

Doslovni međukonfesionalni prijevod  2. Ljetopisa 36:21, kao i brojni referentni biblijski prijevodi, te prethodno navedena povijesna svjedočanstva, potvrđuju da su nakon razorenja Jeruzalema Židovi proveli punih sedamdeset godina u babilonskom sužanjstvu, dok je zemlja Jude bila potpuno opustošena, „bez stanovnika“.

Ako uzmemo u obzir leksikografsku analizu, gramatiku i sintaksu, riječi 2. Ljetopisa 36:21  jasne su i nedvosmislene. Alternativna tumačenja mogu se ponuditi za gotovo svaki izraz, ali malo bi tko zanijekao da taj redak pokazuje kako su Jeruzalem i Juda trebali biti opustošeni punih sedamdeset godina

 — osim ako osoba nema unaprijed postavljen cilj, primjerice pokušaj korigiranja Biblije prema tradicionalnoj novobabilonskom kronologiji.