G. Whiston - Budući da je vaša visost čula mišljenja izvornih apostola, molit ću za dopuštenje da pozovem pisce evanđelja po njihovom redoslijedu, koji bi se nužno morali slagati s apostolima, jer, u suprotnom, kršćanska vjera bila bi ništavna.
Sudac Razum – Gospodine Matej, pitanje je vrlo kratko: Vjerujete li da je Isus Krist Svemogući Bog?
Matej - Gospodine, bit ću kratak u svom odgovoru. Potvrđujem da je nemoguće da je to biće Bog, jer zasluge za svako djelo pripisuje Svemogućem Bogu od kojeg je primio moć za ta djela. I to Isus Krist često priznaje, u pogledu sebe, i rekao je izričitim riječima: "Otac je veći od mene." Oh, ali kaže učeni gospodin, ovo je rečeno u odnosu na njegove ljudske sposobnosti. Čudim se da mi ne kaže da je Isus to rekao dok je bio dijete, ii da je mislio na svog oca Josipa . Istinu govoreći, ovo je toliko besmislena tvrdnja, u smislu kako je Crkva zastupa, da ni malo dijete ne bi moglo izmisliti. Kakav lijep kompliment onda daju Kristu i njegovim sljedbenicima, zamišljajući da je bilo tko od njih mogao biti toliko duboko glup da ne zna da je Svemogući Bog veći od čovjeka?
Dr. Tr—p - Dopustite mi da vam kažem, gospodine, da u tom odlomku postoji finesa koja je previše složena za vašu sposobnost shvaćanja. Međutim, učinit ću vam čast da vam to objasnim. A kako bih to učinio, moram vas upoznati da je vaš Gospodin Isus na tri različita načina prenosio svoja učenja; mnogo puta u usporedbama, ponekad paradoksima i, u određenim slučajevima, nejasno i dvosmisleno, kao u slučaju prije nas. Budući da se on sastojao od dvije različite prirode, imao je slobodnu volju da bilo koju od te dvije prirode želi nazvati "ja", na temelju čega je uvijek mogao imati dva različita odgovora spremna u bilo kojoj izvanrednoj prilici. Na primjer, pretpostavimo sada da je tako opaki lupež kao što je Juda imao namjeru izdati ga i pitati ga je li on Svemogući Bog? Isus, gospodine, mogao se vrlo sigurno zakleti da nije, samo mentalno rezervirajući svoju ljudsku prirodu. S druge strane, kad bi se isto pitanje postavilo učeniku kojemu može vjerovati, on bi mogao isto tako iskreno priznati da je Svemogući Bog. Vjerodostojno smo obaviješteni da on to nikada nije tajio svojim prijateljima. Jer (bez obzira na to što su nam neprijatelji religije oduzeli povlasticu pozivanja na tradiciju) oni nam nisu oduzeli slobodu da na njoj temeljimo svoje doktrine ili da tumačimo Sveto pismo na način koji će biti najkorisniji za Crkvu. I kako je vrlo razumno da trebamo više cijeniti njezin autoritet nego nekoliko nezaštićenih izreka Petra i Pavla, tako smo se jednoglasno složili da ćemo održavati njezine misterije do posljednje kapi naše krvi.
G. Whiston - Vaša visosti, pošto je g. evanđelist Marko bio odsutan na početku suđenja, želim da mu se pročita Trojstvo dr. Tr—pa.
Sudac Razum - Gospodine Marko, ovdje ste pozvani zbog vrlo važne teme, a razlog zašto vam je ovo vjerovanje pročitano je da saznamo vjerujete li da je Trojstvo istina?
Marko - Gospodaru, budući da sam potpuni stranac u ovom sporu, bilo bi mi vrlo drago da me se informira o prirodi tog vjerovanja, da znam odakle je uzeto, tko ga je napravio, i s kojom namjerom i svrhom je objavljeno.
G. Whiston – Ako mi vaša visost dopusti, pružit ću mu to zadovoljstvo u vrlo malo riječi. Gospodine Marko, vjerovanje je određeni sustav vjere, sastavljen od posebnih mišljenja kluba svećenika, i pod krinkom da je to zvučeno iz Svetog pisma. To je ono što su ljudi dužni ispovijedati, ili se pokoriti ako ne žele izgubiti posao, biti stavljeni u zatvor, ili biti izgladnjivani. I samo zbog mog neslaganja s tim vjerovanjem, vidite me ovdje u okovima.
Marko - Može li Crkva biti tako opaka i barbarska ?! I pretvarati se da ima autoritet iz Svetog pisma za progon? A zar narod to sve pitomo i pokorno trpi? Ali neka vaša tiranija bude tako okrutna i raširena, neće me spriječiti da govorim istinu. I izazivam vas da u mojim spisima pokažete i najmanji slog koji ide u prilog vašim bogohulnim besmislicama. Ali , baš naprotiv, pronaći ćete takve dokaze da Isus Krist nije Svemogući Bog, da bi i sama Drskost pocrvenjela od srama ako bi se suprotstavila tim dokazima.
Marko - Griješite, gospodine, ja kudim babilonsku bludnicu, čija prostitucija, drskost, okrutnost, pohlepa, korupcija, izdaja, bahatost i ambicija nema granica. I svakako, ako su ikakvi zlikovci ikada zaslužili vječna mučenja, to su oni koji kvare i obmanjuju same ljude za koje su preuzeli odgovornost da ih podučavaju i čuvaju. Oni su ti koji pljačkaju, tiraniziraju i ubijaju pod izgovorom vjere, poniznosti i milosrđa. Ukratko, ti pohlepni, licemjerni, razvratni rrazmetljivci su promijenili jednostavnu i razumnu instituciju u tajanstvene besmislice i žongliranje apsurdima, sveli su bit vjere na dosjetke i prepirke, varajući narod, ugnjetavajući siromašne, gazeći zakone. Gospodaru, molio bih za oproštenje za ovaj strogi govor da ga provokacija nije iznudila, i da ga istina ne opravdava. Međutim, sada ću nastaviti sa svojim dokazom. Naš Spasitelj često se izjašnjavao nižim od Oca. A primjer, kojim ću dokazati da je tako, toliko je izvanredan da ću ga razmotriti na što je moguće jasniji i posebniji način. Govoreći o Danu suda, on kaže: "O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli na nebu, ni sin, nego samo Otac." Tko može baciti oko na ovu tvrdnju našeg Spasitelja, a da ne obrati pozornost na ovu hijerarhiju očito formiranu s namjerom da se isključe sva druga bića, i da se predznanje o Danu suda ograniči samo na Oca? A budući da su velečasni i crkveni uglednici smatrali prikladnim reći da je Krist sastav božanske i ljudske naravi, te da se ovaj nedostatak znanja odnosi samo na njegovu ljudsku narav, dokazat ću suprotno od toga ,bez iznimke. Jer prva tvrdnja isključuje Krista u pogledu njegove ljudske naravi, govoreći da "nitko (od ljudi) ne zna za onaj dan". I sljedeći prijedlog isključuje sljedeći superiorniji stupanj inteligentnih bića, dodajući, na najnaglašeniji način, da čak ni "anđeli koji su na nebu" to nisu znali. Nakon čega se uzdiže još više, i izjavljuje da čak ni Sin (u tom svojstvu u kojem je, superiorniji od anđela) to nije znao, već samo Otac. Tako da ništa u prirodi ne može biti očitije od toga da su sve druge osobe, pa i ostale navodne osobe Trojstva, kao i sva druga bića, isključene, i da je on tu spoznaju ograničio samo na osobu Oca. Jer nitko, osim Otac, on pozitivno potvrđuje, nije znao za taj dan. Sada je sigurno da Sin nije bio Otac ni u kojem smislu, stoga nije mogao znati taj dan. Isus Krist stoga, budući da je znanjem niži od Svemogućeg Boga, nikako ne može biti Svemogući Bog.
Sudac Razum - g. Luka, u prigodi u kojoj je učena osoba optužena za krivovjerje jer je zanijekao da je Isus Krist vrhovni Bog, a kako ste vi jedan od nadahnutih pisaca, sud želi vaše mišljenje po tom pitanju.
Luka - Vaš visost mi daje preveliku čast nazivajući me nadahnutim. Ne tvrdim ništa više osim toga da sam pošten i vrijedan kolekcionar, i ne uzimam nikakvu drugu zaslugu osim da sam vjerno zabilježio ono što se razumu činilo najprihvatljivijim, ili imao najbolje dokaze koji to podupiru. Da je doktrina apostola, ili utvrđeno mišljenje doba u kojem sam pisao, bilo to da je Isus Krist bio Svemogući Bog, bilo bi nezamislivo da to ne bih trebao jasno i potpuno objaviti cijelom svijetu? Ali ja potvrđujem da je činjenica potpuno suprotna, i ako su vaši izumitelji vjerovanja u pravu, ja moram biti u krivu. Jer moram priznati da sam razlikovao Uzvišenog Boga od Isusa Krista u cijelom svom zapisu, što ne bih mogao učiniti (osim da sam bio budala ili zlikovac), da sam mislio da su Isus Krist i Svemogući nebeski Bog bili jedan isti Svemogući, jednaki i suvječni Bog. Moji izrazi su ovi: "On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Bog će mu dati prijestolje Davida, oca njegova." Iako je ovaj opis Krista očito nespojiv s karakterom Svemogućeg Boga, predrasude imaju moč spriječiti ljude da vide očite istine, i cijele ljudske institucije, za svoj interes, mogu biti uporno nijekati istinu, molit ću vas za naklonost da promatrate kako će ti odlomci izgledati ako bismo pretpostavili da je Krist Svemogući Bog i da ga se takvim opisuje. Ti odlomci onda moraju glasiti ovako: "Jedini, vječni Svemogući Bog, dat će jedinom, vječnom, svemoćnom Bogu prijestolje jedinog svemogućeg Božjeg Oca, Abrahama." I opet: "Jedini svemogući Bog je izabranik jedinog svemogućeg Boga." Te su apsurdnosti i proturječnosti toliko opipljive da oni koji ih ne mogu uočiti nisu u stanju išta drugo uočiti. A oni, koji ih neće namjerno priznati, neće priznati ništa.
Sudac Razum - Apostole Ivane, što ti kažeš na Trojstvo dr. Tr—p-a?
Apostol Ivan - Uistinu, u nedoumici sam što reći na ono što nikako ne mogu razumjeti; ali toliko se mogu usuditi potvrditi, da su evanđelje koje sam napisao, i vjera koju sam propovijedao, trebali prosvijetliti čovječanstvo. Ali izmišljotine ovih ljudi ne samo da su ugasile to svjetlo, koje je evanđelje donijelo na svijet, nego su ugasili svjetlo same prirode i doveli svijet u mnogo gore stanje nego u kojem je bio kad nije imao nikakvo vodstvo da ga usmjeri. Jer razum neće djelovati protiv sebe, savjetovati nas da ga napustimo ili se predati onima koji bi ga prijevarno podučavali. Moj izvještaj o našem Spasitelju je jedinstven, jasan, racionalan, nedvosmislen , kao što će se očito vidjeti iz sljedećih odlomaka:
33 Židovi su mu odgovorili: “Ne kamenujemo te zbog dobrih djela, nego zato što huliš.+ Jer iako si čovjek, tvrdiš da si bog.” 34 A Isus im je odvratio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Rekao sam: “Vi ste bogovi”’?+ 35 Ako je Bog nazvao ‘bogovima’+ one koje je osudio – a Pisma se ne mogu poništiti – 36 kako onda meni, kojeg je Otac posvetio i poslao u svijet, kažete da hulim zato što sam rekao da sam Božji Sin?+
Svi ovi odlomci tako su jasni, tako potpuni i izričiti, da je, prosvjedujem, najjača stvar koju mogu reći, u opravdanju onoga što sam već napisao, da se nikako ne mogu izraziti jasnije, čak ni povodom ove polemike. Ali što vrijede riječi, ako su ljudi dovoljno drski i zli da ih izopače? Naprotiv, ljudi koji se usude poricati očiti smisao riječi, čak bi zanijekali da takve riječi uopće postoje, ako bi to poslužilo njihovoj namjeri. Smisao upotrebe riječi prestaje, ako izražavajući se o bilo kojem biću, možete to misliti djelomično, ili potpuno, ili uzeti ovaj ili onaj dio. Jer, na taj način možete izgovarati svoja vlastita vjerovanja, i tvrditi da Krist (u svojoj božanskoj prirodi - s prešutnom rezervom) nije niti rođen, patio, umro, niti ponovno uskrsnuo, i možete biti jednako ortodoksni potvrđujući suprotno , ako vam je slobodno misliti na bilo koju prirodu želite. Takva prevrtanja i mešetarenja mogu zastupati svećenici i Jezuiti, ali, bilo bi monstruozno optuživati Božjeg glasnika za takvo što.
Što će uništiti zasluge i autoritet evanđelja, ako ovo neće? Ili bih točnije trebao reći što ga je dovelo u slabo i prezira vrijedno stanje u kojem se trenutno nalazi, nego ove zloglasne prakse svećenstva? Ako mi itko može pokazati da cijeli sadržaj onoga što sam napisao nije strogo u skladu s onim dijelovima koje sam upravo citirao, ne samo da ću priznati da sam nedostojan imena evanđelista, nego ću pristati i da me se zove izdajicom mog Gospodina i varalicom čovječanstva. Jer tko god tvrdi da sam Isusa Krista opisao kao jednakog s Ocem, ne samo da nastoji dokazati da je moja doktrina sama po sebi odvratna, već niječe Sveto pismo. Jesu li to ljudi koji se tako žestoko bore za svoje nadahnuće ?! Oni, koji imaju obraza izopačiti očite riječi ili proturječiti cijelom skupu apostola! Ako je ovaj pošteni gospodin, g. Whiston, ustvrdio da je Sin inferioran u odnosu na Oca, bi li to mogao učiniti snažnije, ili na jasniji i pozitivniji način, nego što sam ja učinio? Može li reći nešto jače od toga da je Otac veći od Sina, da ga je poslao, zapovjedio mu i sve preko njega učinio? Neka svaki nepristran čovjek prosudi razlikuju li te izjave Svemogućeg Boga od podložnog Sina, kojeg je poslao.
Sudac Razum - Gospodine Jakove, a što vi imate reći o Trojstvu velečasnog doktora? Razumijete li to?
Jakov - Najveći dio onoga što razumijem je lažan, a ono što ne razumijem, ponizno smatram besmislicom. Nisam za 3 boga, uvjeravam vas, jer sam rekao i napisao: " Ti vjeruješ da postoji samo jedan Bog, zar ne? To je dobro"
Predstavio sam se kao sluga Boga, i Gospodina Isusa Krista, što je dovoljna razlika da pokaže da postoje dva različita bića. Ali ako je Otac Bog, a i Sin Bog, Bog nije jedan. Pišem kako mislim i uvjeren sam to napisao dovoljno razumljivo i jasno. Jer sigurno, ništa ne može biti jasnije od toga da ja potvrđujem da se Svemogući Bog ne sastoji od 3 dijela nečega , kao što se ne sastoji ni od 30 dijelova nečega. I prema tome, ovo novonastalo Trojstvo očito je grubo nametnuto čovječanstvu.
Sudac Razum - Što vi mislite, gospodine Juda, o doktorovom Trojstvu?
Juda - Nemoguće je da se moje misli razlikuju od misli moje braće, a vaša visost će prosuditi jesu li moji spisi prihvatljivi ili ne. Jer ja sam sigurno razlikovao Isusa Krista od jedinog Boga, Izrazio sam se ovako: "To su bezbožnici koji nezasluženu dobrotu našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna djela i koji su nevjerni našem jedinom vlasniku i Gospodinu, Isusu Kristu."
I opet: "jedinom Bogu, našem Spasitelju po Isusu Kristu, našem Gospodinu, pripada slava, veličanstvo, moć i vlast oduvijek i sada i zauvijek. Amen.."
Je li moguće zamisliti da bi svi božanski pisci stalno razlikovali Isusa Krista od jedinog Boga, a ipak vjerovali da je Isus taj jedini Bog? Kakve bi apostole ta učena gospoda učinila od nas? Nismo li imali dovoljno razuma da to objavimo ili je to bilo otkrivenje rezervirano za kasnija vremena? Uvijek smo spremni dati Isusu Kristu svu čast koja mu pripada. Ali jedinom mudrom Bogu, kažemo, pripada slava, veličanstvo, vlast i moć.
Sudac Razum - Gospodo porotnici, svi pisci Novog zavjeta jednoglasno su protiv ove doktrine o Trojstvu. Budući da je to najjači dokaz koji se uopće može zamisliti, i koji jasno razotkriva apsurdnost te doktrine, zdrav razum i zdravo poštenje, dovoljno će vas usmjeriti da donesete presudu kakva se od vas očekuje.
Porota - Vjerujemo da su pisci evanđelja i apostoli vrlo pošteni ljudi i da su objavili cijelu istinu i ništa osim istine. I da su pokvareni i korumpirani svećenici izmislili te apsurde, s podlom namjerom da pomute razumijevanja i unište slobode čovječanstva.
Sudac Razum - A, vi, gospodo svećenici, budući da je porota oslobodila zatvorenika, a vas proglasila krivima, ja ću izreći onu pravednu kaznu, koju utvrđuje onaj zakon, koji zahtijeva oko za oko. Neka vam oni koje vi nazivate laicima, iskažu isto milosrđe koje su ikada primili od vas.
Kraj suđenja.
