srijeda, 17. travnja 2019.

Nemoj "nedostojno jesti kruh ili piti čašu Gospodinovu" (1.Kor. 11:27)

     Ono što osobe koje dolaze iz kršćanstva osjećaju prema uzimanju simbola kruha i vina u spomen Kristu, može se razumjeti. To je vjerski običaj koji je u crkvama kršćanstva ukorijenjen kao i svaki drugi obred ili svetkovina. Međutim, prema Bibliji, uzimanje simbola na Gospodinovoj večeri nije nešto što treba shvaćati olako ili smatrati pukom formalnošću.

Pavao je napisao zašto: "tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu, ogriješit će se o Gospodinovo tijelo i krv." (1.Kor. 11:27) 


Je li Pavao mislio na one koji u simbolima kruha i vina nisu uspjeli zamisliti tijelo i krv Kristovu? Ili na one koji nisu uspjeli ostati moralno čisti, ili nisu bili predani vjernici? Ili je još nešto više htio time reći?
" Tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu,
 ogriješit će se o Gospodinovo tijelo i krv.
Neka dakle najprije svatko sam sebe ispita je li dostojan"
(1.Kor. 11:27, 28)

(WordPress.com)


Iz konteksta ovih riječi, saznajemo da je Pavao govorio onima koji su Gospodinovu večeru tretirali kao običan obrok, i zbog svojih sektaških podjela i tjelesnih želja za hranom i opijanjem, nisu bili u stanju ozbiljno i sa cijenjenjem razmišljati o toj prigodi, niti izvršiti iskreno samoispitivanje. (1. Kor. 11:17-22) Dakle, želite li uzimati kruh i vino zato jer raspoznajete tijelo i krv Gospodinovu ili zbog nekakvog sektaškog običaja na koji ste jednostavno navikli?

Raspoznavanje tijela

Što znači 'raspoznati tijelo i krv Gospodinovu'? Znači li to da samo moramo jednostavno zamisliti da je kruh Kristovo tijelo, a vino njegova krv? Ili je još nešto uključeno?

Pavao daje odgovor: "Neka dakle najprije svatko sam sebe ispita je li dostojan, pa onda neka jede od kruha i pije iz čaše" (1.Kor. 11:28) Dakle, ne radi se o samom kruhu ili vinu, već o nama osobno, da sami sebe pomno ispitamo jesmo li dostojni jesti kruh i piti vino na Gospodinovoj večeri.

Pavao nastavlja dalje: "Jer tko jede i pije, osudu sebi jede i pije ako ne raspoznaje u tome tijelo Kristovo." (1.Kor. 11:29). Slažete se da ovu opomenu treba uvažiti? Želiš li biti osuđen zato što nisi pažljivo ispitao sebe prije nego si počeo uzimati simbole, kruh i vino? Naravno da ne. Stoga je trezvena osobna procjena neophodna.

Raspoznati sam sebe

Zapazimo sljedeće riječi: "Zato su mnogi među vama slabi i bolesni, a dosta ih je i umrlo."(11:30) Očito je mislio na duhovnu bolest i smrt. Nakon toga kaže: "Ali kad bismo raspoznali kakvi smo, ne bi nam se sudilo" (31)

Zapazimo da on ne govori o našoj razini predanosti Bogu, ili o tome da li naš brat ima nešto protiv nas ili jesmo li prestali griješiti. Umjesto toga, on od nas traži da "raspoznamo kakvi smo", kao da od nas traži da ustanovimo svoj rod,vrstu ili sortu.(31)

Dakle, koje si ti "sorte"? Tko si? Zapamtimo, to uključuje razlučiti, razlikovati ono što jesmo od onoga što nismo. Budući da je riječ o svakome od nas osobno, to ne znači razlikovati simbole, nego razlučiti i razlikovati nešto o sebi osobno u vezi sa Kristovim tijelom.

Ranije, u istoj poslanici, Pavao je napisao: "Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoću li, dakle, uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Pa zar ne znate da onaj tko se združi s bludnicom jedno je tijelo s njom? Jer Bog kaže: “Dvoje će biti jedno tijelo. A tko se združi s Gospodinom jedne je misli s njim" (6:15-17)

Dakle, ovo je tijelo koje moramo raspoznati da bismo bili dostojni uzimati kruh i vino. Moramo razlučiti  jesmo li mi osobno dio Kristovog tijela i krvi. Što to znači?

Skupo kupljeni

Pavao objašnjava: "Pa zar ne znate da je vaše tijelo hram svetoga duha? Dobili ste ga od Boga da prebiva u vama. Osim toga, vi ne pripadate sebi, jer ste skupo kupljeni. Zato proslavite Boga svojim tijelom!" (6:19, 20)

Dakle, osobe koje uzimaju kruh i vino moraju raspoznati da su skupo kupljene i da više ne pripadaju same sebi, nego Kristovom tijelu. O kakvoj "kupovini" Pavao govori?

On misli na to da su te osobe skupo kupljene da bi bile sa Kristom na nebu. ( Otk. 14:3) Zapazite da su prema 1. Korinćanima 6:17 oni 'jedno' sa Kristom, ne samo istog cilja ili u nekom figurativnom smislu, nego kao što se Krist 'odrekao samoga sebe i uzeo obličje roba i obličjem postao čovjek' i kasnije napustio svoje ljudsko obličje i postao duh, isto tako i svaki pomazani kršćanin će napustiti svoje tjelesno obličje roba i uzeti viši oblik i postati duhovno biće. (Filip. 2:7-9)

Oni uzdišu za novim tijelom

Na koji način pomazanici osjećaju taj duhovni zov? Pavao opet objašnjava: "Svi koje vodi Božji duh sinovi su Božji.  ... primili ste duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: “Abba, Oče!”Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja. A ako smo djeca, onda smo i nasljednici — nasljednici Božji, a sunasljednici Kristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni "(na nebu)...I ne samo to, nego i mi koji imamo prvine, naime duh, i mi u sebi uzdišemo, željno očekujući posinjenje, oslobađanje od svojega tijela putem otkupnine." (Rim.8:14-23)

Zapazite da pomazanik u sebi duboko uzdiše za oslobađanjem od svog ljudskog tijela. U 2.Korinćanima 5:2 piše: "Jer u ovome tijelu uzdišemo,čeznući da obučemo svoje nebesko tijelo". Njihovo uzdisanje nagoni ih da se gorljivo mole svom nebeskom Ocu da budu sa njim na nebu. Kao što se leptir oslobađa svoje kukuljice da bi mogao poletjeti, ili maleni pilić se oslobađa ljuske jajeta i onda instinktivno doziva svoju majku.

Zato svatko osobno mora ispitati sebe i razlučiti prepoznaje li sebe kao dio tijela Kristovog, tj, je li ili nije posvojen kao Božji duhovni sin, koji će sa Kristom vladati tisuću godina. (Otk. 20:6). To raspoznavanje zahtijeva brutalnu iskrenost, prepoznavanje uzroka svoje osobne želje.  Je li ta želja da uzimaš kruh i vino nastala iz tvog dubokog uzdisanja da budeš sa svojim nebeskim Ocem na nebu, zajedno sa Kristom, kao kralj-svećenik? Ili je ta želja samo odraz da se održava neka vjerska tradicija ili vjerovanje, ili neki trenutni osjećaj ili tjelesna želja?

Izabrani kao posebno vlasništvo

Riječi iz Ivana 1:13 i Hebrejima 5:4-6 pokazuju da nitko od nas osobno ne izabire postati Božji posvojeni sin samim time što bi uzeo simbole, kruh i vino, nego je Bog taj koji izabire svakog od njih i onda oni uzimaju simbole na Gospodinovoj večeri.

Bog ih na taj način privlači sebi. Izabire ih da budu nebesko svećenstvo, njegovo posebno vlasništvo. (2.Pet. 2:9) Ako postoji posebno vlasništvo, onda postoje i oni koji to nisu, ali, su ipak i oni njegova imovina. Oni koji su posebno vlasništvo, ponovno su rođeni u duhu. Oni su ponovno rođeni, jer ih je Bog odabrao. Ne radi se o njihovom krštenju u vodi, već zbog toga njihovog krštenja Božjim svetim duhom. (Ivan 3:3-8)

U svom domu vjerojatno imaš mnogo stvari za koje bi osjećao gubitak ako bi se uništile. Mnogi imaju i stvari koje su za njih još vrednije od ostalih, pa ih čak na neki način osiguraju. To su posebna dobra. Ti odlučuješ što je tvoje posebno vrijedno vlasništvo. Ne odlučuju to te stvari umjesto tebe. One ne izabiru umjesto tebe. Slično tome, i Jehova Bog je taj koji izabire svoje posebno vlasništvo. Ne izabiremo mi osobno ni za sebe, ni za druge.

Budi oprezan i siguran

Ako nisi potpuno siguran jeli te Bog odabrao da budeš njegov posvojeni sin, kralj i svećenik Božji na nebu, onda imaš odgovor na svoje pitanje jesi li. (1.Kor. 4:8) Od Boga odabrani pomazanici sigurni su u svoj nebeski poziv. Ne zbog svog ega, narcisoidnosti ili bilo kojeg drugog psihološkog stanja, niti zbog trenutnih emocija ili nekog religioznog uvjerenja, nego zbog svjedočanstva koje im je Bog svojim svetim duhom usadio u njih.

Također, ako je tvoja vizija uskrsnuća, buđenje na prekrasnoj procvaloj livadi, ili u prekrasno uređenom rajskom perivoju, onda tvoja nada sigurno nije da živiš na nebu.

Samo ti osobno možeš razlučiti imaš li taj poziv i jeli te Bog izabrao za to, i moraš to jasno razlučiti prije nego uzimaš simbole na Gospodinovoj večeri, ako ne želiš biti nepovoljno osuđen od Boga.

Inače, u Svetom Pismu ne postoji niti jedan ukaz o tome da ćemo biti osuđeni ako NE jedemo kruh i ne pijemo vino na Gospodinovoj večeri. Naše spasenje ne ovisi o tome. Ali, kao što smo jasno vidjeli iz prethodno spomenutih biblijskih stihova, bit ćemo osuđeni ako uzimamo simbole na nedostojan način.

Tako da netko može biti osuđen od Boga ako uzima od kruha i vina zbog neke svoje tjelesne želje, nekog vjerskog uvjerenja, zbog svog ega ili iz nekog inata.  Naravno, nitko od nas nema pravo osuđivati nikoga tko ipak odluči uzeti od kruha i vina, čak i ako nam se čini da ta osoba nema nebeski poziv. To je nešto između te osobe i Boga. Bog je taj koji će tu osobu ili odbaciti ili priznati.

Prema Bibliji, velika većina Božjeg naroda ima želju i nadu da žive u obnovljenom zemaljskom raju, koji će obuhvaćati cijelu planetu Zemlju. (Ps. 37:29, Mat. 5:5, Otk. 7:13, 14)  I oni sa cijenjenjem prisustvuju Gospodinovoj večeri kao promatrači, znajući da imaju mnogo razloga za zahvalnost i cijenjenje ljubavi koju su im pokazali i pokazuju Jehova Bog i njegov ljubljeni Sin, Isus Krist. (Ivan 3:16)


                                                                  pročitajte više: