U Ezri 1:1–3 čitamo da je u prvoj godini Kira bio izdan proglas kojim je Židovima bilo dopušteno vratiti se u svoju domovinu:
„Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira, da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije, Jehova je potaknuo perzijskog kralja Kira da napiše proglas i objavi ga po cijelom svom kraljevstvu. U njemu je stajalo:
“Ovako kaže Kir, kralj Perzije: ‘Jehova, Bog nebeski, dao mi je sva zemaljska kraljevstva i naredio mi da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi. Tko god među vama pripada njegovom narodu, neka njegov Bog bude s njim i neka ide u Jeruzalem, u Judi. I neka svi oni ponovno sagrade dom Jehove“ — Ezra 1:1–3, NS; vidi i 2. Ljetopisa 36:22–23
Neki kritičari tvrde da su Jehovini svjedoci izmislili objašnjenje koje je nekonvencionalno i nepošteno kad navode da je sedamdeset godina pustoši završilo 537. pr. n. e. Je li ta tvrdnja utemeljena?
Nije. U Ezri 1:1 spominje se „prva godina Kira“, a ne „godina kad je Kir postao kralj“ (ili pristupna godina), pa se misli na njegovu prvu vladarsku godinu, koju klinopisna dokumentacija smješta u 538./537. pr. n. e. To potvrđuje i židovski povjesničar Josip Flavije, koji govori o „prvoj godini Kirove vladavine“. — Židovske starine, knjiga XI., poglavlje I.
Oko te točke povjesničari se uglavnom slažu. Naprimjer, u djelu Handbook of Bible Chronology od Jacka Finegana (Princeton University Press, 1964.), str. 170, stoji:
„Biblijske reference na prvu godinu Kira, kada je izdao proglas kojim je židovskim izgnanicima bilo dopušteno vratiti se iz Babilona u Jeruzalem (2. Ljet. 36:22 i dalje; Ezra 1:1 i dalje), po svemu sudeći izražene su prema njegovoj vladavini u Babilonu jer se odnose na događaj u tom gradu. Prema klinopisnim dokazima i babilonskom kalendaru, Babilon je pao 16. tašrita = 12. listopada 539. pr. n. e., a Kir je ušao u grad dva i pol tjedna kasnije, 3. arahšamnu = 29. listopada. Njegove babilonske vladarske godine stoga su započele kako je prikazano ispod ovog odlomka. Prema tome, njegova prva godina, u kojoj je izdao proglas, bila je 538./537. pr. n. e.“
Babilonske vladarske godine Kira na početku njegove vladavine
Pristupna godina: 539./538. pr. n. e.
1. godina: 538./537. pr. n. e.
2. godina: 537./536. pr. n. e.
Stražarska Kula od 1. svibnja 1952., str. 271–272, nadalje zapaža:
„U novije vrijeme otkriveno je nekoliko klinopisnih pločica koje se odnose na pad Babilona i koje usklađuju biblijske i svjetovne povijesne datume. Jedna pločica, poznata kao ‘Nabonidova kronika’, navodi datum pada Babilona, za koji su stručnjaci utvrdili da je bio 12.–13. listopada 539. pr. n. e. po julijanskom kalendaru, odnosno 6.–7. listopada 539. pr. n. e. prema današnjem gregorijanskom kalendaru. Ta pločica također kaže da je Kir svečano ušao u Babilon 16 dana nakon što je grad pao njegovoj vojsci. Stoga je njegova pristupna godina započela u listopadu 539. pr. n. e. Međutim, na drugoj klinopisnoj pločici, nazvanoj ‘Strassmaier, Kir br. 11’, spominje se Kirova prva vladarska godina, za koju je utvrđeno da je započela 17.–18. ožujka 538. pr. n. e., a završila 4.–5. ožujka 537. pr. n. e. Upravo je u toj prvoj vladarskoj godini Kir izdao proglas kojim je Židovima dopustio povratak u Jeruzalem radi obnove hrama (Ezra 1:1). Proglas je mogao biti izdan krajem 538. pr. n. e. ili prije 4.–5. ožujka 537. pr. n. e."
U svakom slučaju, to je pružilo dovoljno vremena da se velika skupina od 49 897 Židova organizira za put i poduzme svoje dugo, četveromjesečno putovanje iz Babilona u Jeruzalem te da ondje stignu do 29.–30. rujna 537. pr. n. e., prvoga dana sedmoga židovskog mjeseca, kako bi sagradili žrtvenik Jehovi, kao što je zapisano u Ezri 3:1–3.
Budući da 29.–30. rujna 537. pr. n. e. službeno završava 70 godina pustoši, kako je zabilježeno u 2. Ljetopisa 36:20, 21, početak pustošenja zemlje morao je službeno početi računati se nakon 21.–22. rujna 607. pr. n. e., prvoga dana sedmoga židovskog mjeseca 607. pr. n. e., što je početna točka za računanje 70 godina pustoši.
Izvještaj je lijepo sažeo Werner Keller u svojoj knjizi The Bible As History, str. 352:
„U svakom slučaju, bio je to riskantan pothvat napustiti bogatu zemlju Babilon, gdje su se nastanili i gdje je većina njih odrasla, te krenuti teškim putem natrag prema ruševinama opustošene zemlje. Unatoč tomu, u proljeće 537. pr. n. e., nakon dugih priprema, velika karavana krenula je putem prema staroj domovini. (...) Između Babilona i dalekog Jeruzalema trebalo je prijeći gotovo 1300 kilometara, a oblaci prašine koje je karavana dizala pratili su ih kao vjerni suputnik tijekom cijelog putovanja.“
Sve do svog oslobođenja 537. pr. n. e., tijekom cijelog razdoblja dok su židovski izgnanici bili u babilonskom sužanjstvu, s pravom se moglo reći da su služili kralju Babilona. To je dodatno pojašnjeno u 10. odlomku članka pod naslovom „‘Čaša’ koju svi narodi moraju piti iz Jehovine ruke“, objavljenog u Kuli stražari od 15. rujna 1979., str. 24:
„Istina je da je on [Kir] osvojio neznabožački Babilon 539. pr. n. e., odnosno oko dvije godine prije nego što je isteklo ‘sedamdeset godina’ pustoši nad Judinom zemljom. Proglasio se ‘kraljem Babilona’ i u početku nije mijenjao politiku babilonske dinastije kralja Nabukodonozora o nepuštanju zarobljenika. Tako su narodi koje je Nabukodonozor kao roblje doveo u Babilon - nastavili služiti „kralju Babilona” 70 godina."
Jesu li Jehovini svjedoci u pravu kad iznose tu tvrdnju?
Da, jer Biblija nam govori da je nakon što je Kir II osvojio Babilon, Darije Medijac postao „kralj nad kaldejskim kraljevstvom” (Knjiga proroka Danijela 5:31; 9:1), a ubrzo zatim Kir je uspostavio svoju vlast nad cijelim Babilonom te se u Ezrina knjiga 5:13 naziva „Kir, kralj Babilona”.
Suvremeni natpis na glinenom valjku ( Kirov cilindar ) potvrđuje točnost biblijskog izvještaja:
„Svi stanovnici Babilona, kao i cijele zemlje Sumera i Akada, uključujući knezove i upravitelje, poklonili su mu se (Kiru) i poljubili mu noge, radujući se što je primio kraljevsku vlast… Ja sam Kir, kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Babilona, kralj Sumera i Akada.” — Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament, James B. Pritchard, str. 316.
No znači li činjenica da Knjiga proroka Jeremije 27:7 pokazuje da će narodi služiti „njemu Nebukadnezaru, njegovom sinu i njegovom unuku” da 70 godina služenja ne bi uključivalo Kira kao „kralja Babilona”?
U ispunjenju Jeremije 27:7, izgnani Židovi doista su doslovno služili Nebukadnezarovom sinu Evil-Merodaku i Nebukadnezarovom unuku Belšazaru, čija je majka, prema predaji, bila Nebukadnezareva kći Nitokris.
Međutim, zarobljeni Židovi služili su i drugim babilonskim kraljevima, uključujući Neriglissar, Labashi-Marduk i Nabonid, od kojih nijedan nije bio u krvnom srodstvu s Nebukadnezarem.
Stoga riječi iz Jeremije 27:7, premda nedvojbeno istinite, očito nisu bile zamišljene kao sveobuhvatan popis vladara kojima će Židovi služiti tijekom sedamdeset godina. Prema tome, Židovi su nastavili služiti kralju Babilona — što je uključivalo i Kira — sve do svog službenog oslobođenja na temelju Kirova proglasa opisanog u Ezri 1:1:
„U prvoj godini Kira, kralja Perzije, da bi se ispunila Jehovina riječ iz Jeremijinih usta, Jehova je potaknuo duh Kira, kralja Perzije, tako da je dao objaviti proglas po svem svojem kraljevstvu.” — Ezra 1:1; vidi i 2. Ljetopisa 36:22
Istaknuti dio Ezre 1:1 pruža neoboriv dokaz da se „Jehovina riječ iz Jeremijinih usta” još nije bila ispunila čak ni u „prvoj godini Kira”, što jasno pokazuje da osvajanje Babilona od strane Perzije nije bilo presudni čimbenik u ispunjenju Jeremijinog proročanstva o 70 godina. Stoga je židovski narod nastavio služiti kralju Babilona sve do oslobođenja iz sužanjstva 537. pr. n. e., što je dovelo do ponovnog nastanjivanja Judine zemlje i završetka pustoši te zemlje.
