utorak, 17. studenoga 2026.

Je li Bog samo objašnjenje za ono što znanost ne razumije?

Razotkrivanje mitova o znanosti

Postoje mnoge pogreške u tvrdnji da Bog ne postoji. Jedna od njih jest tvrdnja da ljudi vjeruju u Boga samo zato što znanost još nije uspjela objasniti neke pojave. Drugim riječima, Bog se navodno koristi kao objašnjenje za sve ono što još ne razumijemo. No je li to doista tako? I ne čine li ateisti istu pogrešku kada neobjašnjene pojave pripisuju slučajnosti ili prirodnim procesima, a da za to nemaju dokaze?

Istina je da su se neki religiozni ljudi služili tvrdnjom „Bog je to učinio” kako bi opravdali odustajanje od daljnjeg istraživanja. Međutim, često su to činili zbog straha od crkvenih progona, a ne zato što su vjerovali da Bog zabranjuje istraživanje. To što je netko religiozan ne znači da će izbjegavati traženje odgovora. Danas je teško pronaći znanstvenike koji se tako opravdavaju, jer crkve više nemaju moć mučiti ljude i spaljivati ih na lomači.

Teret dokazivanja vrijedi za obje strane

Ni ateisti nisu imuni na ovakvo pogrešno zaključivanje. Primjerice, često se jednostavno kaže: „Evolucija je to učinila”, kao da je time sve objašnjeno. Samo po sebi, to je jednako neutemeljeno kao i tvrdnja „Bog je to učinio”, jer, za takvo objašnjenje nema dovoljno dokaza. 

Tvrdnja da „to što nemamo dokaz da nešto postoji ne znači da to ne postoji” vrijedi u oba smjera. Sam nedostatak dokaza ne može potvrditi ni jednu ni drugu mogućnost. Međutim, postoje brojni dokazi iz prirode, logički razlozi i svjedočanstva koja upućuju na Božje postojanje, dok ateisti nemaju jednako čvrste dokaze za svoje stajalište.

Čak je i uvjereni ateist Peter Atkins takvo zaključivanje nazvao „odricanjem od razuma”. Licemjerno je kada netko vlastito neutemeljeno zaključivanje smatra opravdanim, a istu pogrešku zamjera drugima. Ako netko ne zna što je istina, ne bi trebao iznositi tvrdnje kao da je siguran. Time se samo zatvara pred mogućnošću da postoje dokazi koji bi mogli pokazati suprotno.

Pogrešna je i tvrdnja da samo vjernici moraju dokazivati svoje stajalište. I ateisti moraju objasniti kako je nastao svemir. No iz njihova gledišta ne postoje poznate činjenice koje bi dale konačan odgovor na to pitanje. Postoje brojni dokazi za Božje postojanje i zato bi ateisti trebali dokazati suprotno.

Osim toga, vjerovanje u Boga mnogo je starije od ateizma. Ako je Biblija točna, Adam je poznavao Boga i to je znanje prenosio svojim potomcima. Čak i ako je vjerovanje u Boga nastalo u davnoj ljudskoj prošlosti, ono je dugo vremena bilo rašireno i nije imalo ozbiljnijih protivnika.

Prije nego što netko može tvrditi da Bog postoji ili ne postoji, mora priznati da zapravo ne zna odgovor. Takva se osoba naziva agnostikom. Zato i vjernici i ateisti trebaju obrazložiti svoje tvrdnje. Nije ispravno jednoj strani nametati obvezu dokazivanja, a drugoj dopustiti da svoje tvrdnje iznosi bez dokaza.

„Život je nastao sam od sebe” i „svemir postoji sam od sebe”

Ateizam polazi od pretpostavke da Boga nema. Zato mora ponuditi drugo objašnjenje za nastanak svemira i života: ili je svemir nastao sam od sebe ili je oduvijek postojao. I takve tvrdnje samo su popunjavanje praznina u znanju bez stvarnih dokaza.

Kako možemo tvrditi da je život nastao sam od sebe, a da ne možemo pokazati kako se to dogodilo? Jednostavno reći „život je nastao prirodnim putem” nije isto što i dokazati da se to doista dogodilo.

Isto vrijedi i za tvrdnju da je svemir oduvijek postojao ili da je nastao sam od sebe. Time se samo daje odgovor na pitanje na koje zapravo još nemamo siguran odgovor.

Čak je i Peter Atkins priznao da znanstvenicima još nedostaje matematičko objašnjenje kojim bi mogli dokazati da svemir može postojati sam od sebe, bez početka. Tvrdnju da je svemir oduvijek postojao teško je dokazati, a mnogi je znanstvenici odbacuju. Oni koji je prihvaćaju, prema autorovu mišljenju, ne mogu izbjeći kružno zaključivanje – unaprijed pretpostavljaju ono što tek trebaju dokazati. Takvo objašnjenje zahtijeva više vjere nego vjerovanje u Boga.

Kao primjer navodi se zamisao znanstvenika Rogera Penrosea da se svemir neprestano obnavlja i ponovno nastaje nakon završetka prethodnog ciklusa. Međutim, ni ta zamisao ne daje konačan odgovor na pitanje odakle je sve počelo. Ona se i dalje oslanja na pretpostavku koju nije dokazala. Zbog toga nije zamijenila teoriju Velikog praska, koja upućuje na to da je svemir imao početak i prvi uzrok.

Složenost svega što postoji upućuje na Stvoritelja

Postoje brojni ljudi koji svjedoče da su imali izravan odnos s Bogom, a mnogi govore i o ispunjenju njegovih proročanstava. To što postoje lažni svjedoci ne znači da su svi svjedoci lažni. Osim toga, sama složenost i sklad svega što postoji upućuju na Stvoritelja.

Ali gdje su dokazi i svjedočanstva koji potvrđuju da je svemir nastao sam od sebe i da je život počeo bez ikakvog stvaratelja?

Da bi život nastao sam od sebe, trebalo bi se dogoditi nevjerojatno mnogo sretnih slučajnosti. Čak bi i najmanja promjena u vrlo jednostavnom živom biću zahtijevala čitav niz međusobno povezanih događaja i složenih dijelova koji moraju pravilno funkcionirati. Mnogi od tih procesa još nisu objašnjeni te nisu pokazani u prirodi onako kako se pretpostavlja da su se dogodili u davnoj prošlosti. Pritom treba razlikovati promjene kojima se živa bića prilagođavaju okolini od tvrdnje da su sva živa bića nastala slučajnim promjenama.

Praznine u našem znanju uvijek će postojati. Važno je, međutim, kako ih objašnjavamo. Sama tvrdnja „Bog je to učinio” nije znanstveno objašnjenje. Jednako tako, ne bi bilo dovoljno reći: „Evolucija je to učinila.” Gdje su dokazi?

Ali Biblija ne zabranjuje istraživanje. Ona samo kaže da nećemo moći u potpunosti razumjeti kako je Bog sve stvorio, odnosno ponoviti ono što je on učinio. To ne znači da ne smijemo istraživati kako je svemir nastao i od čega je sastavljen. (Propovjednik 3:11)

Sve što postoji, pokazuje obilježja promišljenog stvaranja. Praznina nastaje tek kada netko unaprijed odbaci takve dokaze. Tada upravo ateisti trebaju objasniti kako je nastao tako uređen svemir. Priroda sama po sebi teži rasipanju energije i postupnom gubitku reda, a ipak vidimo kako nastaju uređeni sustavi koji omogućuju život. Ateistička objašnjenja ne daju uvjerljiv odgovor na to pitanje te da samo stvaraju nove nedokazane pretpostavke.

Jednostavnije objašnjenje često je uvjerljivije

Kada pokušavamo objasniti neku pojavu, važno je zapitati se zahtijeva li naše objašnjenje previše slučajnosti i pretpostavki. Što je potrebno više neobičnih događaja da bi neka teorija bila moguća, to je opravdanije pitati koliko je ona vjerojatna.

Možemo usporediti dvije mogućnosti: da je Bog oduvijek postojao kao svjesno biće ili da je svijest nastala tek nakon milijuna i milijuna slučajnih događaja u svemiru.

Prema drugoj mogućnosti, iz neizmjerne praznine nastala je materija od koje se sastoji čitav svemir. Riječ je o nevjerojatno velikom broju atoma, a svaki od njih sastavljen je od još manjih dijelova. Za nastanak i povezivanje svega toga potrebni su vrlo složeni procesi i velike količine energije.

Krajnje je nelogično prihvaćati tako složeno objašnjenje, a istodobno odbacivati mogućnost da je svijest postojala prije materije i neovisno o njoj.

Prema načelu da je jednostavnije objašnjenje često uvjerljivije, autor zaključuje da je lakše prihvatiti postojanje vječnog Stvoritelja nego pretpostaviti da je cijeli svemir nastao sam od sebe kroz bezbroj slučajnih događaja.

Dokazi o Božjem postojanju

Ateisti često tvrde da vjernici nemaju dokaze za Božje postojanje i da svemir ne svjedoči o Stvoritelju. Međutim, ako netko postojeće dokaze jednostavno proglasi nevažnima, to ne znači da su oni nestali.

 Kao dokaze možemo navesti nevjerojatnu složenost svega što postoji, kao i mnoštvo iznimno sitnih dijelova u živim bićima koji zajednički obavljaju vrlo precizne zadatke. Njihova međusobna povezanost, upućuje na to da iza svega stoji netko tko je to osmislio.

Zamislimo da uđemo u kuću koja je potpuno namještena. U njoj ima hrane, knjiga, ukrasa i svega što je potrebno za život. Zidovi su uređeni, namještaj je na svom mjestu, a sve je čisto i održavano. Bismo li zaključili da je sve to nastalo samo od sebe? Naravno da ne. Prirodno bismo zaključili da je netko kuću izgradio i uredio.

Biblija upravo na takav način objašnjava stvaranje: 

Zamislimo sada osobu koja uđe u tu istu kuću i tvrdi da ne vidi nikakav dokaz da ju je netko projektirao. Pritom ističe da se u kući nalaze noževi, a vani opasni psi i automobili koji mogu usmrtiti čovjeka. Zaključuje da kuća nije mogla biti namijenjena ljudima jer je u njoj i oko nje toliko opasnosti.

Takvo bi zaključivanje bilo nerazumno. Postojanje opasnosti ne poništava dokaze da je kuća projektirana i izgrađena.

Jednako tako, činjenica da u svemiru postoje opasnosti ne znači da on nije stvoren. Kada svemir ne bi bio uređen, ne bi mogao omogućiti nastanak života. Priroda ima sklonost rasipanju energije i gubitku reda, a ipak u svemiru vidimo kako nastaju uređeni sustavi i uvjeti potrebni za život.To nije nešto što bismo trebali uzimati zdravo za gotovo.

Je li svemir, kako neki ateisti tvrde, zapravo neprijateljski raspoložen prema ljudima? Sama činjenica da postojimo unatoč svim okolnostima koje su mogle spriječiti nastanak života govori upravo suprotno. Toliko mnogo uvjeta moralo se poklopiti da bi život na Zemlji bio moguć. To upućuje na to da naše postojanje nije besmislen slučaj. Takvu posebnost uvjeta potrebnih za život priznali su čak i neki znanstvenici koji se izjašnjavaju kao ateisti.

Božje osobine vidljive su u stvaranju

Stvaranje ne govori samo o tome da Bog postoji nego nam otkriva i kakav je on.

  • Njegova moć vidi se u tome koliko je snage potrebno za stvaranje čak i najmanjeg dijela materije, primjerice jednog atoma.

  • Njegova mudrost vidi se u tome što je stvorio svemir koji može samostalno funkcionirati, bez potrebe da ga stalno iznova uređuje i popravlja.

  • Njegova ljubav vidi se u obilju života i svega što je potrebno za život na Zemlji. Bog se brine čak i za one koji postupaju nepravedno, dajući im priliku da se promijene i pokaju.

  • Njegova vječnost vidi se u tome što je stvorio svemir koji postoji već milijardama godina i koji će, prema njegovu naumu, nastaviti postojati zauvijek.

Biblija to jasno izražava u Rimljanima 1:19-21:

„

  • Rimljanima 1:19–21
    Biblija – prijevod Novi svijet
    • 19 jer ono što se može znati o Bogu posve im je očito – Bog im je to već otkrio.+ 20 Naime, njegova nevidljiva svojstva – njegova vječna moć+ i božanstvo+ – jasno se vide još od stvaranja svijeta+ jer se mogu razabrati u onome što je stvoreno. Stoga ti ljudi nemaju izgovora. 21 Premda su poznavali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti su mu iskazivali zahvalnost, nego su se prepustili ispraznim razmišljanjima i njihovo nerazumno srce obavila je tama.+

Božja dugogodišnja briga za život na Zemlji daje nam razlog vjerovati da neće dopustiti da čovječanstvo zauvijek uništava svoj dom. Uskoro će zaustaviti uništavanje Zemlje i ukloniti one koji neodgovorno postupaju prema Bogu, Zemlji i drugim ljudima. (1. Mojsijeva 1:27, 28; Otkrivenje 11:18)

Nitko se neće moći opravdati tvrdnjom da nije imao priliku upoznati Boga. Svima je dao dovoljno dokaza i priliku da ga upoznaju. Neki su tu priliku prihvatili, dok su ga mnogi svjesno zanemarili. (Psalam 19:1, 7, 8; Jeremija 29:18, 19)

Činjenica da su se neki ljudi odazvali i upoznali Boga pokazuje da su i drugi imali tu mogućnost. Zato se nitko ne može opravdavati time da nije znao ili da nije imao priliku postupiti drugačije. (Hebrejima 11:7)

Nema komentara :

Objavi komentar

Svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran .Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani.Komentari koji sadrže laži i klevete o drugima, neće biti odobreni. Nisu dozvoljeni linkovi na otpadničke forume i stranice. Dobrodošli su komentari kojima se teži civiliziranoj raspravi na temelju Biblije. U tu svrhu dozvoljena su pitanja i mišljenja o bilo kojoj temi.