U Danijelu 9:2 čitamo:
„... prve godine njegovog kraljevanja, ja, Danijel, razumio sam iz knjiga koliko će godina Jeruzalem biti opustošen. Naime, prema objavi koju je Jehova dao proroku Jeremiji, grad treba biti opustošen 70 godina.”
Hebrejska riječ prevedena kao „opustošen” u Danijelu 9:2 je ḥorbáh. Važno je napomenuti da se Danijel odnosi na objavu koju je Jehova dao proroku Jeremiji. To je više-manje izravna referenca na Jeremiju 25:11, gdje se koristi ista hebrejska riječ:
„Sva će se ova zemlja pretvoriti u pustoš i postati grozan prizor. Svi ti narodi služit će babilonskom kralju 70 godina.”
Važno je točno odrediti kada se dogodilo opustošenje Jeruzalema kako bismo pravilno razumjeli proročanstvo o sedamdeset godina.
Da bismo razumjeli što je Danijel mislio pod „opustošenim Jeruzalemom”, moramo razumjeti što je Jeremija mislio kada je rekao da će zemlja postati „pustoš”. Dodatno, moramo shvatiti opseg ili veličinu razaranja koju hebrejska riječ ḥorbáh označava.
Jedno je sigurno. Budući da je proročanstvo u Jeremiji 25:11 „došlo Jeremiji… četvrte godine vladavine Jojakima” (Jeremija 25:1), znamo da opustošenje Jeruzalema nije započelo navodnom opsadom i zarobljavanjem koje kritičari smještaju u treću godinu Jojakimova kraljevanja, zbog pogrešnog razumijevanja Danijela 1:1. Zašto? Jer riječi „sva će ova zemlja postati pustoš”, navedene u Jeremiji 25:11, pokazuju da je opustošenje bilo budući događaj.
To potvrđuje i Jeremija 26:9, gdje stoji:
„Ovaj će grad biti opustošen”
Dodatno, znanstvenici koji prihvaćaju današnju svjetovnu kronologiju ne mogu tvrditi da su 70 godina opustošenja (Danijel 9:2) započele s prvim biblijski zabilježenim izgnanstvom, koje se dogodilo u sedmoj godini Nebukadnezara (Jeremija 52:28), jer bi to prema njihovu računanju iznosilo manje od 60 godina.
Hrvatska riječ opustošen, pridjev (od glagola, opustošiti) koji se koristi u Danijelu 9:2 i imenica pustoš u Jeremiji 25:11, imaju ovo značenje: znači da je neko područje, mjesto ili objekt razoren, uništen, poharan ili pretvoren u pustoš. Opisuje prostor bez ljudi ili sadržaja, često kao posljedica katastrofe, rata ili pljačke."
Već smo vidjeli da je hebrejska riječ koja se koristi u oba slučaja ḥorbáh.
Neki kritičari išli su toliko daleko da tvrde da ova riječ ne podrazumijeva potpuno uništenje, kako bi sugerirali da „opustošenje” započinje prije razaranja Jeruzalema. Međutim, Hebrew and Aramaic Dictionary of the Old Testament dr. Jamesa Stronga (1890) definira ḥorbáh kao: „mjesto pretvoreno u ruševinu, pustoš, razaranje, opustošenje”.
Slično tome, A Hebrew and English Lexicon of the Old Testament (Oxford, 1959) definira ḥorbáh kao: „pustoš, opustošenje, ruševina”.
Značenje riječi ḥorbáh blisko je povezano s hebrejskom riječi šamém, prevedenom u 2. Ljetopisa 36:21 kao „pusta”. Uistinu, toliko su povezane da je Odbor za prijevod Biblije Novi Svijet odlučio prevesti ḥorbáh kao „opustošen” u Danijelu 9:2 (vjerojatno kako bi se sačuvala suptilna nijansa razlike između dviju hebrejskih riječi).
Ostali prijevodi su:
- „…da će pustoš Jeruzalema trajati sedamdeset godina.” — New International Version
- „…glede ispunjenja pustoši Jeruzalema — sedamdeset godina.” — Young’s Literal Translation
- American Standard Version (1901): „I sva će ova zemlja postati pustoš.”
- Bible in Basic English (1965): „Sva će ova zemlja postati pusta zemlja.”
- Green’s Literal Translation (1993): „I sva će ova zemlja postati pustoš.”
- New International Version (1984): „Cijela će ova zemlja postati pusta i opustošena zemlja.”
- New King James Version (1984): „I sva će ova zemlja postati pustoš.”
- New Revised Standard Version (1989): „Sva će ova zemlja postati ruševina i pustoš.”
U kojoj će mjeri Jeruzalem biti opustošen?
Pisma otkrivaju da će grad biti opustošen tako da ne bude stanovnika:
„‘Ovaj će dom biti kao onaj u Šilu i ovaj će grad biti opustošen i ostat će bez stanovnika’?”” — Jeremija 26:9
U cijeloj knjizi Jeremije prorok stalno i dosljedno potvrđuje što je mislio kada je napisao Jeremiju 25:11:
„Poslušaj moje upozorenje, Jeruzaleme, da se ne bih s gađenjem okrenuo od tebe i da te ne bih pretvorio u pustoš, u nenastanjenu zemlju.”” — Jeremija 6:8
„Jeruzalem ću pretvoriti u hrpu kamenja, u šakalski brlog. Judejske gradove pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.— Jeremija 9:11
„Pogledao sam njihovu zemlju i vidio da je prazna i pusta.… Pogledao sam i vidio da nema nijednog čovjeka i da su sve ptice odletjele.” — Jeremija 4:23, 25
„Jer ovako kaže Jehova: “Cijela će zemlja opustjeti,... Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.”” — Jeremija 4:27, 29b
„Ali za loše smokve koje su toliko loše da nisu za jelo Jehova kaže: “Tako ću ja gledati na Judinog kralja Sidkiju, njegove velikodostojnike i preživjele Jeruzalemljane – one koji su ostali živjeti u ovoj zemlji i one koji žive u Egiptu. Nanijet ću im takvu nevolju da će se ljudi iz svih kraljevstava na zemlji zgražati nad njima. Podsmjehivat će im se i ismijavati ih, rugat će im se i spominjati ih u kletvama po svim mjestima po kojima ću ih rasijati. I slat ću na njih mač, glad i pošast dok ne budu istrijebljeni iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.”’”” — Jeremija 24:8 - 10
Dalje, opseg opustošenja, zabilježen u 2. Ljetopisa 36:19–21 kao posljedica razaranja Jeruzalema, bio je predviđen prorokom Izaijom više od 120 godina unaprijed:
„A ja sam rekao: “Dokle, Jehova?” Nato mi je on odgovorio: “Dok se gradovi ne pretvore u ruševine i ne ostanu bez stanovnika, dok kuće ne ostanu bez ljudi i dok zemlja ne bude razorena i pretvorena u pustoš, 12 dok Jehova ne protjera ljude daleko” — Izaija 6:11, 12
Naravno, Juda nije postala „pusta i opustošena zemlja” (NIV) ili „ruševina i pustoš” (NRSV) „bez stanovnika” ni u jednom trenutku prije razaranja Jeruzalema. Dakle, može li se iskreno reći da je Jeruzalem bio opustošen kao posljedica prvog izgnanstva?
Povjesničar Max I. Dimont daje odgovor na to pitanje:
„Nebukadnezar je odveo osamnaestogodišnjeg kralja Jojakina u zarobljeništvo i deportirao 8 000 vodećih građana zemlje — sve koji bi eventualno mogli potaknuti novo ustaništvo. Nije tada razorio Jeruzalem niti opustošio zemlju.” — Jews, God and History, 1962, str. 58
Govoreći Židovima koji su živjeli u zemlji Egipta (Jeremija 44:1), koji su pobjegli tamo nakon razaranja Jeruzalema, Jeremija potvrđuje:
„“Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Vi ste vidjeli svu nevolju koju sam nanio Jeruzalemu i svim Judinim gradovima. Oni su danas razoreni i u njima nitko ne živi… Zato sam na Judine gradove i na jeruzalemske ulice izlio svoju srdžbu, svoj gnjev, i on je plamtio poput vatre sve dok ih nije pretvorio u pustoš i ruševine, kakvi su i danas.” — Jeremija 44:2, 6
Gornji stihovi pokazuju da je Jeremijino proročanstvo da „ova zemlja mora postati pustoš” (Jeremija 25:11) počelo se ispunjavati nakon razaranja Jeruzalema i da je obuhvatilo potpuno opustošenje zemlje. Danijel 9:2 potvrđuje da je to „opustošenje Jeruzalema trajalo sedamdeset godina”.
