Jehovini svjedoci pobijedili na važnom suđenju u Belgiji

(Autor: Massimo Introvigne)

Važna odluka donesena je u Belgiji 5. listopada 2021. u korist Jehovinih svjedoka. Prvostupanjski sud u Bruxellesu odbacio je optužbe protiv belgijske organizacije Jehovinih svjedoka i pojedinih članova organizacije, koji su optuženi da policiji nisu prijavili navode o seksualnom zlostavljanju djece u svojim zajednicama za koje su, navodno, znali, čime su,  prekršili članke 422. i 442.  Kaznenog zakona Belgije, zbog čega je prijavljivanje obvezno.

Palais de Justice u Bruxellesu 

Pozadina slučaja započinje nizom članaka koje je 2017. objavio nizozemski list Trouw ("Istina"), koji je povezan s reformističkim crkvama u Nizozemskoj. Radeći zajedno s aktivističkom skupinom pod nazivom Reclaimed Voices, Trouw je optužio Jehovine svjedoke za prikrivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja. Te neutemeljene optužbe ponovile su anti-kultne organizacije i nekoliko medija u Nizozemskoj i Belgiji.

CIAOSN (Centar za informacije i savjete o štetnim kultnim organizacijama) belgijski je savezni centar koji prati "opasne kultove". Često se uspoređuje s francuskim MIVILUDES-om, iako je u nekim slučajevima, pohvalno, CIAOSN otvoreniji od MIVILUDES-a kako bi razgovarao o kontroverznim pitanjima s akademskim znanstvenicima novih vjerskih pokreta koji se ne slažu s anti-kultnim narativom.

Međutim, prema mojim saznanjima, to se nije dogodilo 2018. godine, kada je CIAOSN sastavio izvješće o tome "kako organizacija Jehovinih svjedoka postupa sa seksualnim zlostavljanjima maloljetnika", objavljeno 30. studenog. Osim toga, ni u jednom trenutku tijekom pripreme IZVJEŠĆA CIAOSN-a, autori tih optužbi nisu kontaktirali  nacionalni ured Jehovinih svjedoka u Belgiji , što se također čini metodološki netočnim i nepoštenim.

CIAOSN je u dokumentu naveo: "U lipnju 2018. godine CIAOSN je primio obavijest prema kojoj se tri od 286 svjedočanstava koje je Zaklada primila "Obnovljeni glasovi" u Nizozemskoj odnose na činjenice koje su se navodno dogodile u Belgiji." Čini se da je to bio jedan od elemenata koji je uzrokovao izradu izvješća CIAOSN-a.

Međutim, 9. ožujka 2021. nevladina organizacija Human Rights Without Frontiers sa sjedištem u Bruxellesu izvijestila je da je "član odbora za ljudska prava bez granica (HRWF) koji govori nizozemski kontaktirao Reclaimed Voices u Nizozemskoj kako bi provjerio vjerodostojnost tih informacija i dobio više detalja o tri navodna slučaja seksualnog zlostavljanja u Belgiji. U svom odgovoru, šef Reclaimed Voicesa u Nizozemskoj demantirao je takvu vijest objavljenu u Belgiji, rekavši u privatnoj korespondenciji od 10. veljače 2021.: "Informacije u izvješću CIAOSN-a nisu točne. Dana 29. ožujka 2019. poslali smo e-mail gđi Kerstine Vanderput o toj netočnosti. Tada smo saznali da je Koen Geens, ministar pravosuđa (CD&V), na Radiju 1 u Belgiji izjavio: "Sam CIAOSN je taj koji je otišao u Nizozemsku pronaći te informacije i naveo da su među 286 nizozemskih pritužbi bile tri belgijske". Nešto slično je rečeno na televiziji u 'Van Gils & Guests.' U nizozemskim medijima svjedočili smo samo o stanju u Nizozemskoj. Spomenute brojke samo su navodne žrtve zlostavljanja u Nizozemskoj".

Vrlo je upitno i kako su prikupljeni podaci za Nizozemsku, ali što se Belgije tiče činjenica je da tri belgijska slučaja s popisa obnovljenih glasova nikada nisu postojala.

Osim netočnog upućivanja na tri belgijska slučaja "pronađena" u Nizozemskoj, CIAOSN je spomenuo da je zaprimio druge "izravne ili neizravne" pritužbe, ali većina izvješća nije se odnosila na Belgiju, nije bilo citiranih posebnih slučajeva, a većina ponuđenih "informacija" došla je iz novinskih isječaka.

Pišući u Bitter Winter, američka znanstvenica Holly Folk komentirala je: "Teško je pregledati belgijsko izvješće, jer je doista malo u smislu izvornih istraživanja ili podataka o Belgiji. Nije dovoljno reći da je, u usporedbi s onim što je obećao, dokument razočaranje. Izvješće ne ispunjava čak ni osnovne standarde za istraživanje društvenih znanosti".

Unatoč tome, belgijski parlament ozbiljno je shvatio izvješće, i osnovao "istraživačku skupinu" o tom pitanju i stupio u interakciju s CIAOSN-om. I to je ozbiljno shvatilo belgijsko pravosuđe, koje je pokrenulo kazneni postupak protiv Jehovinih svjedoka nakon optužbi koje je podnio CIAOSN. Sudac kaznenog progona izdao je 21. travnja 2021. nalog za pretres nacionalnog sjedišta belgijskih Jehovinih svjedoka.

Ni pretraga ni istraga nisu iznijeli nikakve dokaze da su belgijski Jehovini svjedoci ikada štitili članove optužene za seksualno zlostavljanje maloljetnika tako što ih nisu prijavili policiji kršeći belgijsko pravilo obveznog prijavljivanja. Zapravo, stav Jehovinih svjedoka je da, u zemljama u kojima je obvezno izvješćivanje i, ako postoji razlog za sumnju da je dijete u opasnosti od zlostavljanja, čak iu zemljama u kojima nema obveze prijavljivanja, navode o seksualnom zlostavljanju maloljetnika treba prijaviti odgovarajućim svjetovnim tijelima. Osobno sam ispitao nekoliko slučajeva u kojima se to dogodilo u Belgiji.

Sud u Bruxellesu sada je zaključio da "nema dokaza" da su Jehovini svjedoci u Belgiji prekršili obvezu izvješćivanja. Postoje samo "jednostrane izjave" podnositelja pritužbe (CIAOSN) i određenih svjedoka, "koje nije potvrdio nijedan drugi element istrage", uključujući pretragu. Stručnjaci za nove vjerske pokrete u više su navrata upozoravali da bi optužbe nezadovoljnih bivših članova, naravno, trebalo ispitati, ali ih se ne može smatrati utvrđenim činjenicama, a treba razmotriti i njihove stavove i motivacije.

Belgijski Jehovini svjedoci tužili su 18. lipnja 2021. belgijsko Ministarstvo pravosuđa, smatrajući ga odgovornim za CIAOSN, za klevetu. Saslušanje o tužbi za klevetu zakazano je za 5. svibnja 2022.

Massimo Introvigne (Rim, 14. lipnja 1955.) talijanski je sociolog religija. Osnivač je i direktor Centra za studije novih religija(CESNUR), međunarodne mreže znanstvenika koji proučavaju nove vjerske pokrete. Introvigne je autor oko 70 knjiga i više od 100 članaka iz područja sociologije religije. Bio je glavni autor Enciclopedia delle religioni u Italiji (Enciklopedija religija u Italiji). Član je uredništva Interdisciplinarnog časopisa za istraživanje religije i izvršnog odbora Nova ReligiaSveučilišta California Press . Od 5. siječnja do 31. prosinca 2011. bio je "predstavnik za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, s posebnim naglaskom na diskriminaciju kršćana i pripadnika drugih religija" Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Od 2012. do 2015. bio je predsjednik Opservatorija za vjerske slobode, koji je pokrenulo talijansko Ministarstvo vanjskih poslova kako bi pratilo probleme vjerskih sloboda u svijetu.

Zabranjuje li naša literatura ili upute zajednice da netko svjedoči na internetu putem osobne web stranice ili bloga?

Jedna od omiljenih laži koje šire protivnici i kritičari Jehovinih svjedoka je da naša organizacija zabranjuje da vodimo osobnu web stranicu ili blog, putem kojeg svjedočimo na internetu. (I moj tjelesni brat, pripadnik Crkve radosne vijesti, Zagreb - inače, gorljivi kritičar Jehovinih svjedoka, jednom mi je uputio taj prigovor.) Time nas žele prikazati kao organizaciju koja nadzire svaki aspekt našeg života i odlučuje umjesto nas, što smijemo, a što ne smijemo. A to je, naravno, kao što svaki JS zna, notorna laž.

U tu svrhu, istražio sam kakve ZAISTA upute daje naša zajednica o tome. I dok postoji mnogo članaka u našoj literaturi u kojima se sa pravom ukazuje na opasnosti i lošu stranu interneta (ovisnost, zamke društvenih mreža, izloženost pornografiji, krađa identiteta, online prijevare, otpadničke informacije i sl), ustvari, postoji jako malo izravnog ukazivanja na pitanje o tome je li dozvoljeno ili je nedolično i neprimjereno da netko od JS svjedoči na internetu, putem svoje web stranice, ili bloga. Zašto? Očito, zajednica ne želi od toga stvarati sporno pitanje, niti nazivati neprimjerenim taj vid službe, ako se time ne krše jasne biblijske upute i načela. Sve što piše na tu temu navedeno je u nekoliko članaka:

"U vezi s tim trebaju li braća kreirati takve Web stranice u Našoj službi za Kraljevstvo od studenog 1997, na 3. stranici je pisalo: “Nema potrebe da itko pojedinačno za stranice Interneta priprema informacije o Jehovinim svjedocima, našim aktivnostima ili vjerovanjima. Naša službena Web stranica [www.watchtower.org] iznosi točne informacije za svakoga tko ih želi saznati.”

Naglašeni izraz "nema potrebe" znači upravo ono što piše - da dodatne informacije objavljene on-line u vezi sa Jehovinim svjedocima NISU POTREBNE, kada se zainteresiranog može jednostavno uputiti prema relevantnom članku koji je već dostupan na službenim stranicama Jehovinih svjedoka, Ima li boljeg mjesta za upućivanje zainteresiranih nego na službene ili ovlaštene web stranice samih Jehovinih svjedoka? Nema.

Postoje mnoge web stranice koje tvrde da su naklonjene Jehovinim svjedocima, ali su ih zapravo postavili otpadnici koji žele zavarati lakovjerne pojedince. Osobno, lako prepoznam takve stranice, ako naiđem na njih, i klonim ih se. Ako netko smatra da mu, osim službenih, nisu potrebne druge informacije o JS, onda bi se svakako uvijek trebao držati onoga u što je potpuno siguran da se može osloniti - službene web stranice Jehovinih svjedoka, jw.org.

Budući da Društvo Watchtower nema nikakvu kontrolu nad sadržajem drugih web stranica na internetu, vrlo je razumljivo da ne želi ni na koji način biti povezano s neovlaštenim web stranicama, povoljnim ili nepovoljnim. I zato su administratori mnogih blogova (uključujući i ovaj blog) i stranica objavili sljedeću izjavu o oslobađanju od odgovornosti:

"Ovo nije službena stranica Jehovinih Svjedoka. Ovaj blog nije zamjena, niti drugi kanal za duhovnu hranu. Za glavnu duhovnu hranu, posjetite službenu stranicu Jehovinih Svjedoka.

Društvo Watchtower nije odgovorno za sadržaj ovog bloga."

Dakle, iako naša organizacija kaže da 'nije potrebno' da pojedinci kreiraju dodatne web stranice o Jehovinim svjedocima, u našoj literaturi i uputama zajednice NE POSTOJI ZABRANA  pojedincima koji bi također željeli putem osobne web stranice svjedočiti zainteresiranim osobama na internetu. Štoviše, nigdje u našoj literaturi takav vid svjedočenja ne naziva se nedoličnim, neprimjerenim ili nepoželjnim. Niti se osobe koje koriste takav vid službe ne naziva nezrelima, lošim primjerom i sl, kao što vam to žele prenijeti naši kritičari. A zašto bi i pisalo takvo što, ako netko ima iskrenu želju da i na taj način slavi našeg Boga Jehovu, i brani svoju zajednicu od lažnih optužbi, slično kao što je branimo uživo u službi propovijedanja?

Ovaj blog vodim čisto kao dodatni vid službe, jer je sve više osoba na internetu. Ponekad, putem nekih članaka branim svoju vjeru, i našu organizaciju od lažnih optužbi.

Čak i naša literatura dopušta mogućnost da se na iskreni upit o tvrdnjama otpadnika pruži odgovor iskrenoj osobi. To jasno stoji, npr u w86. 1.7.str 27/odl 13:

"A kako postupiti u slučaju ako prilikom propovijedanja dobre vijesti naiđemo na pitanja ili prigovore nalik onima od protivnika? Ako dotični nije iskren i traži zadjevicu, obično je najbolje krenuti do drugih vratiju. No, što možemo učiniti ako nas netko iskreno zapita u vezi određenih tvrdnji otpadnika? Kao prvo, upitajmo dotičnoga što je stvarni razlog njegove uznemirenosti. Možda se radi samo o jednoj ili dvije točke. Tada se koncentrirajmo na njih i dajmo odgovor na temelju Biblije, publikacija Zajednice i u skladu s našom točnom spoznajom o toj temi. Ne trebamo misliti kako moramo čitati traktate i knjige pune klevete i poluistina, kako bismo mogli pobiti lažne tvrdnje i nauke protivnika.

Naravno, potreban je razbor i oprez. Ako vodimo takav blog, ne smijemo se upuštati u rasprave sa otpadnicima. Trebamo onemogućiti bilo kakav pristup zlonamjernim pojedincima koji skrivaju svoj identitet, onemogućiti im komentiranje objava. Ili, kao što je autor ovog bloga istaknuo za opciju komentiranja:

"Svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran .Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani. Komentari koji sadrže laži i klevete o drugima, neće biti odobreni. Nisu dozvoljeni linkovi na otpadničke forume i stranice. Dobrodošli su komentari kojima se teži civiliziranoj raspravi na temelju Biblije. U tu svrhu dozvoljena su pitanja i mišljenja o bilo kojoj temi."

Kao što to lijepo stoji u našoj literaturi:

" Internet nam može biti koristan ako dopustimo da ‘sposobnost prosuđivanja pazi na nas i da nas razboritost čuva’ (Izr. 2:10, 11). (w11 15. 8. str. 5)"

Dopušta li naša literatura mogućnost da budemo inovativni i koristimo vid službe koji nije uobičajen:

"Naš cilj kao Jehovinih svjedoka nije samo sudjelovati u propovijedanju dobre vijesti već i s porukom Kraljevstva doprijeti do koga god možemo (Djela 10:42; 20:24). I premda je služba od kuće do kuće još uvijek osnovni način na koji dolazimo do ljudi, mi uviđamo da čak ni ovom sistematskom metodom ne možemo sa svakim stupiti u kontakt. Stoga, da bismo ‘potpuno izvršili svoju službu’, mi se služimo raznim metodama kako bismo pronašli pojedince nalik ovcama (2. Tim. 4:5). (km 2/01 str. 5-6)

Dakle, potpuna je laž da organizacija Jehovinih svjedoka zabranjuje svojim članovima da svjedoče putem svoje osobne web stranice, i potpuna je laž da se na to gleda kao na nešto neprimjereno ili nedolično.

Naravno, sloboda mišljenja uključuje i mogućnost da se i nekom od suvjernika, možda čak i nekom od starješina ne sviđa takav osobni vid svjedočenja, niti ga odobrava. Međutim, ukoliko to radite primjerno, i objavljujete točne i prikladne informacije, nema utemeljenog razloga da to netko sa pravom nazove neprimjerenim ili nedoličnim. Jer, tad bi išao 'iznad onog što je napisano' bilo u našoj literaturi, ili u uputama zajednice (1.Kor. 4:6).

I zato ovaj blog će i dalje postojati. Koliko to vrijeme bude dopuštalo, i dalje ću objavljivati teme za koje smatram da slave našeg Boga Jehovu i koje mogu biti korisne u razgovoru sa iskrenim osobama. Hvala vam što pratite ovaj blog, i nadam se da ćete na njemu naći nešto što će vas ohrabriti ili vam koristiti u vašoj službi svjedočenja. Osjećajte se slobodni komentirati bilo koju temu. Dobrodošli su i vaši prijedlozi. Pozdrav svima vama!😊

Je li Isus u Ivanu 12;44, 45 rekao da je on Jehova (Jahve) Bog, koji ga je poslao?

A Isus je glasno rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me poslao. I tko vidi mene, vidi i onoga koji me poslao."  (Ivan 12:44, 45)

Neki citiraju gore navedeno kao dokaz da je Isus tvrdio da je on Jehova, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. (Izlazak 3:14,15) Međutim, do sada nitko nije pružio valjano objašnjenje zašto bi se iz ovih biblijskih stihova trebalo zaključiti da je Isus govorio da je On  Svemogući Bog. Međutim, čini se da štovatelji Trojstva misle da to znači da je Isus govorio da je on Bog koji je poslao njega, Isusa.

Suprotno tom zaključku, Isus je obznanjivao Boga kao samo jednu osobu i jasno je ukazivao na razliku između sebe i Boga,  govoreći da ga je Bog poslao. U proročanstvima Biblije, Isus je izjavio da ga je poslao "Gospodin Jehova", i Jehovu naziva "našim Bogom", dakle, i svojim Bogom. (Izaija 61: 1,2)  Budući da je Jehova i  Isusov Bog, jedini logičan i točan zaključak je da Isus nije Jahve, ili Jehova.

Biblija jasno otkriva da Isus ima SVOG Boga, koji mu je i OTAC (Efežanima 1: 3), U njoj jasno piše da Boga nitko nikad nije vidio, nego ga je obznanio njegov Sin, Isus, kojeg je On poslao na Zemlju. Kao njegov poslanik, Isus je došao obznaniti svog Boga i predstavljati svog Oca, a ne sebe. (Ivan 1:18; 17:4,6)

Međutim, navodeći da videći njega se može vidjeti i Boga koji ga je poslao, Isus sigurno time nije mislio da se doslovno gledajući njegovo ljudsko tijelo, gledalo u tijelo Svemogućeg Boga koji ga je poslao . Oni koji su uživo vidjeli Isusovo tijelo svojim očima,  nisu time vidjeli i Isusovog Boga i Oca. Židovski vođe vidjeli su Isusovo tijelo, ali Isus je, govoreći o svom Ocu, rekao tim židovskim vođama: "A i sam Otac koji me poslao posvjedočio je o meni. Vi nikad niste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegovo lice, " (Ivan 5:37) Dakle, kad su čuli Isusov glas i gledali njegovo tijelo, ti promatrači, prema Isusovim riječima, nisu vidjeli i Boga, nego samo Isusa, kojeg je on poslao.

Isus je, dakle, u Ivanu 12:44, 45 očito govorio o figurativnom gledanju, očima vjere. To je bilo jasno svima onima koji su ga prepoznali i shvatili da je on Sin Svemogućeg, a ne Svemogući Bog. Samo su oni mogli 'vidjeti', tj, raspoznati kako je Isus odražavao slavu svog Boga i Oca, koji ga je poslao. (Ivan 20:31)

Isus nikada nije iznevjerio slavu svoga Boga kao drugi ljudi. Svoje ljudsko postojanje održao je neokaljano grijehom. (Psalam 8, 5; Rimljanima 3, 23; 1 Korinćanima 15: 40; Hebrejima 2: 9; 4,15) Tako se gledajući Isusove riječi i djela, zasigurno može vidjeti slava nevidljivog Isusovog Boga i Oca, kojeg je vjerno obznanio dok je bio na Zemlji.

Jehovini svjedoci i seksualno zlostavljanje: 1. Australski slučaj - prava istina

 

Holly Folk

Holly Folk je  profesorica religijskih znanosti na Sveučilištu Western Washington, Prethodno je   predavala na Sveučilištu Indiana Purdue i Sveučilištu Indianapolis. U 2019. godini na   godišnjem  sastanku Udruge za sociologiju religije bila je voditeljica katedre. Opširno je   predavala i objavljivala o novim vjerskim pokretima, religiji u istočnoj Aziji, novim kršćanskim   skupinama i društvenim znanostima. 

                                                                                                                                                                                                                  

Vjerojatno ste čuli za famoznu istragu pedofilije u Australiji, koja je počela negdje 2015. Na novinskim internet portalima u to doba, mnogim tv vjestima, itd, moglo se uočiti priličan broj bombastičnih naslova o navodnim tisućama žrtava i tisućama pedofila, kao i navodnom prikrivanju i zataškavanju tih slučajeva od strane Jehovinih svjedoka. Svi ti članci pozivali su se na navodne "nalaze" Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama. Međutim, većina medija, naravno, zbog bolje čitanosti i sklonosti ljudi da se navuku na senzacionalističke, šokantne naslove i članke, nije vodila računa o pravoj istini i utemeljenosti tih informacija. A te vijesti bile su daleko od istine.

To je ustanovila i neovisna stručnjakinja, Holly Folk, profesorica religijskih znanosti, koja je nakon stručne i pomne analize stvarnih činjenica, objavila članak koji otkriva stvarnu istinu o rezultatima I metodama istrage u Australiji. U ovom članku, objavit ću sažetak najvažnih činjenica i zaključaka koje je iznijela, a cijela  stručna analiza dostupna je na ovoj poveznici:

Jehovah’s Witnesses and Sexual Abuse: 1. The Australian Case

Je li izvješće Australske kraljevske komisije doista otkrilo stotine "skrivenih" slučajeva? Ili je vjerska manjina nepravedno bila meta?

Australska kraljevska komisija objavljuje svoje završno izvješće. Izvor: ARC

U 2019. godini Atlantic Monthly izvijestio je o, kako su rekli, "tajnoj bazi podataka o zlostavljanju djece" koju su vodili Jehovini svjedoci. U posljednjih nekoliko godina bilo je mnogo izvješća u tabloidima o ovoj temi, ali prestiž Atlantic Monthly-a, potaknuo je BBC i druge velike medije da prošire tu priču. Slijedom toga, dali su veliki medijski prostor glasinama koje su kružile medijima niz godina, da organizacija Jehovinih svjedoka vodi tajnu bazu podataka koja štiti pedofile. Smatram to vrlo nesretnim, jer ovdje ima užasno mnogo toga što je  namjerno neistinito. Dopustite mi da objasnim zašto.

U Australiji su preliminarna izvješća objavljena 2014. i 2015., a konačni tekst 2017. Ta izvješća ostavila su veliki dojam na globalne vijesti kada su izašla. CNN je bio među medijima koji su odmah pokupili priču, tvrdeći da je u Australiji otkriveno više od 1000 slučajeva zlostavljanja djece među Jehovinim svjedocima. Osvrnuli su se na nešto što se zvalo Izvješće o studiji slučaja 29, Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama.

Na temelju tog dokumenta mediji su izvijestili da je u Australiji bilo 1006 počinitelja koji su počinili seksualne zločine i koje je zataškala organizacija Jehovinih svjedoka. Ali je li to istina?

"Izvješće o studiji slučaja 29" bilo je jedno izvješće iz niza studija koje je provela Kraljevska komisija . Imajte na umu da su u fokusu Kraljevske komisije bili seksualni zločini nad maloljetnicima u institucijama diljem australskog društva, vjerskim i svjetovnim. Međutim, većina studija bila je usredotočena na pojedinačne objekte, koje vode vjerske organizacije ili svjetovne institucije. Za Jehovine svjedoke, Kraljevska komisija je ciljala samu religiju. To je bio kvalitativno drugačiji tretman, u usporedbi s načinom na koji je Komisija proučavala Katoličku crkvu i druge vjere.

Kada je Kraljevska komisija istraživala Jehovine svjedoke, obavili su samo dva službena razgovora (uz privatne sjednice), s obzirom na slučajeve iz 1989., odnosno 1992. Kraljevska komisija uglavnom je razmatrala disciplinska izvješća o seksualnom zlostavljanju koja su Jehovini svjedoci dobrovoljno dali istrazi.

Zapravo nema dokaza da su Jehovini svjedoci krivi za ono što se obično smatra institucionalnim zlostavljanjem, što vidimo u mnogim drugim vjerskim organizacijama, a što je bilo u središtu australske Kraljevske komisije. Kao prvo, Jehovini svjedoci nemaju postavljeno svećenstvo na isti način na koji Katolička crkva ima  Nemaju institucionalne programe za djecu. Oni u osnovi djeluju kao laička organizacija. Nema slučajeva da djecu koja sudjeluju u Nedjeljnoj školi zlostavljaju učitelji Nedjeljne škole, niti pastora koji zlostavljaju adolescente u ljetnim kampovima, jednostavno zato što kod Jehovinih svjedoka ne postoje nedjeljne škole, ljetni kampovi ili odmarališta za tinejdžere, u kojima su djeca odvojena od roditelja.

Sada možemo pojasniti statistiku "1.006 počinitelja". Odražava zbroj svih disciplinskih izvješća i preporuka, dokazanih i nedokazanih, koji su podneseni organizaciji Jehovinih svjedoka u Australiji tijekom 65-godišnjeg razdoblja. Polovica tih slučajeva odnosila se na incidente unutar obiteljskog kućanstva koji su počinili roditelji ili braća i sestre (od kojih mnogi nisu bili JS). Dodatni slučajevi unutar te statistike odnosili su se na rođake koji nisu roditelji ili braća i sestre te druge koje su za zlostavljanje prijavili prijatelji obitelji žrtve. Drugim riječima, velika većina od tih 1006 disciplinskih izvješća odnosila se na seksualno zlostavljanje u obitelji. Dakle, nije se radilo o  "institucionalnom" zlostavljanju koje je počinio neki vjerski djelatnik Jehovinih Svjedoka.

U svom proučavanju Jehovinih svjedoka, Kraljevsku komisiju zanimalo je kako se provodi disciplina članova, u smislu pastoralnog savjetovanja i pastoralne skrbi. Kraljevska komisija je odlučila da je otkrivanje informacija odmah učinilo vjersku organizaciju odgovornom. Treba napomenuti da je to bilo vrlo diskriminirajuće postupanje, u usporedbi s načinom na koji je Kraljevska komisija ocijenila druge vjerske skupine. Gotovo sve kršćanske crkve koje čine vjersku većinu u Australiji nude neku vrstu pastoralnog savjetovanja.

Jehovini svjedoci već dugi niz godina imaju proceduru kojom se zahtijeva da se sva izvješća o maloljetniku koji je u neposrednoj opasnosti od zlostavljanja odmah proslijede policiji. 

Optužba da je došlo do zataškavanja također nije istinita. Od 1.006 spisa koje su Jehovini svjedoci dostavili Kraljevskoj komisiji, 383 su prijavljena policiji u vrijeme kada su se dogodili, a 161 je rezultiralo osuđujućim presudama. Ideja da su Jehovini svjedoci imali skrivene informacije ili da nisu surađivali s policijom ili da ti slučajevi nisu privedeni pravdi kada su pregledani i smatrani uvjerljivima, jednostavno nije istinita.

Tijekom 65 godina, Jehovini svjedoci imali su nekoliko slučajeva institucionalnih počinitelja. 902 od 1.006 spisa u Australiji nije se odnosilo na dužnosnika Jehovinog svjedoka, a 54 od preostale 104 optužbe odnosile su se na obiteljsko zlostavljanje koje su počinili starješine ili sluge pomoćnici. Ti navodni incidenti nisu se dogodili u Dvoranama ili drugim službenim prostorijama i nisu bili u kontekstu u kojem su Jehovini svjedoci službeno odgovorni za djecu. Drugim riječima, tijekom razdoblja od 7 desetljeća, čini se da je bilo manje od jedne optužbe (optužba nije isto što i potvrđen slučaj) godišnje koje su mogle ili nisu uključivale institucionalno zlostavljanje koje su počinili Jehovini svjedoci u Australiji.

Nešto što znamo je da u posljednjih pet godina nismo vidjeli u Australiji veliki val uhićenja i progona Jehovinih svjedoka, kao što se trebalo dogoditi da je Kraljevska komisija "otkrila" znatan broj "skrivenih" slučajeva.

Australska kraljevska komisija dala je mnoge preporuke religijama u Australiji općenito, a vladi su preporučili da se za sve organizacije koje rade s djecom uvede zakon o obaveznom izvještavanju. Jehovini svjedoci se nikada nisu protivili obaveznom izvještavanju. Samo da se zna, čvrsto vjerujem u obavezno izvještavanje. Ali, umjesto da se usmjerila na pomaganje u donošenju što bolje zaštite za djecu, Komisija je napadala karakter organizacije Jehovinih Svjedoka, i zadirala u vjerovanja i i strukturu te vjerske manjine.

Eto, to je rezime analize i zaključaka koje je iznijela neovisna stručnjakinja. Naravno, i bez ove analize činjenica, nepristranim promatračima i onima koji poznaju Jehovine Svjedoke jasno je da Jehovini svjedoci itekako vode brigu o zaštiti djece.

I na kraju, ponovimo kakav je stav Jehovinih svjedoka prema zločinu zlostavljanja djece:

Jehovini svjedoci smatraju da je svako zlostavljanje djece, fizičko, seksualno ili emocionalno, za svaku osudu.U usporedbi sa većinom, Jehovini svjedoci više se drže Biblije, i ne odobravaju nijedan oblik nemorala. A zlostavljanje nedužne djece smatraju krajnje odvratnim! Naša organizacija ne tolerira takve postupke.Svesrdno želimo zaštiti djecu od svakog zlostavljanja. Smatramo da se žrtve zlostavljanja ili njihove roditelje, ne smije odvraćati od odluke da zlostavljanje prijave vlastima."

(https://www.jw.org/hr/vijesti/pravna-pitanja/informacije-za-pravnike/informacije/informacije-jehovini-svjedoci-zlostavljanje-djece/)

Je li svjedočanstvo otpadnika pouzdano?

 Ponekad neki mediji nude svjedočanstva ljudi koji su nekad bili Jehovini svjedoci, kao sredstvo za temeljitije upoznavanje naše religije. Gotovo uvijek su ta svjedočanstva vrlo negativna, ali u kojoj su mjeri reprezentativna i nepristrana?

Tko su otpadnici?

Jehovini svjedoci često te ljude koji ih napadaju u medijima nazivaju "otpadnicima". Neki od tih ljudi poriču tu riječ tvrdeći da ih to ne opisuje ispravno, već je to samo pogrdan izraz. Stoga se postavlja pitanje: tko su otpadnici?

Sociolog Lonnie D. Kliever, profesor na Južnom metodističkom sveučilištu, objašnjava: "Riječ 'otpadništvo' je transliteracija grčke riječi apostasia ,što je izvorno označavalo pobunu ili odcjepljenje. U vjerskom smislu, taj izraz označava namjerno napuštanje nečije religije." Isto tako, Oksfordski profesor sociologije Bryan Ronald Wilson napisao je: "Otpadništvo se može smatrati jednostavno kada se neki vjernik odrekne svojih zavjeta i svoje bivše vjerske pripadnosti." Dakle, svatko tko dobrovoljno napusti svoju religiju može se s pravom smatrati otpadnikom sa gledišta te religije.

Međutim, Jehovini svjedoci imaju tendenciju da budu još restriktivniji u nazivanju nekoga otpadnikom, jer ne smatraju svakoga tko napušta svoju religiju takvog, već samo one koji je javno napadaju nakon što je napuste. Zapravo, neki rječnici također uključuju u svoju definiciju faktor oglašavanja; na primjer, Riječnik Larousse izraz otpadništvo definira: "Javno napuštanje religije ili nauka". Sam profesor Kliever, citiran gore, dodao je u definiranju otpada: "To se mora shvatiti kao javni, a ne kao osobni fenomen. Otpadništvo nije stvar osobnih vjerskih sumnji ili napuštanja vjerskih praksi. Otpadništvo je javno odricanje i javna osuda prethodnih vjerskih uvjerenja i praksi."

Svake godine, u odnosu na broj novih članova, manji broj ljudi u raznim zemljama prestaju biti Jehovini svjedoci. Neki su isključeni, drugi odluče dobrovoljno otići, a neki postupno napuštaju aktivnosti svjedoka jer gube interes. Mnogi od tih bivših Jehovinih svjedoka imaju neutralan ili čak povoljan pogled na svoju bivšu religiju; zapravo, mnogi od onih koji su isključeni poduzimaju potrebne korake da bi bili ponovno primljeni nakon nekog vremena. A među onima koji imaju negativno mišljenje (bilo zbog osobnih razlika s drugim svjedocima ili zato što se ne slažu oko pitanja nauka ili organizacije), samo rijetki imaju taj zlobni stav koji ih navodi da pokušaju objaviti svoje kritike, postajući tako ono što Jehovini svjedoci ispravno nazivaju otpadnikom.

Jesu li to pouzdana svjedočanstva ?

Posljednjih desetljeća pojavile su se nove vjerske denominacije koje zahtijevaju visok stupanj odanosti svojih članova, a drugi ne tako nedavni kao Jehovini svjedoci doživjeli su veliki procvat, što je izazvalo znatiželju društva. Slučajevi otpadništva posebno su privukli medije, koji priču koju je ispričao otpadnik vide kao dobru reportažu, pogotovo ako ponudi "otkrivanje" aspekata ili čak tajni pokreta kojem je pripadao. Kao rezultat toga, otpadnici dobivaju neopravdanu medijsku pozornost, kao što ćemo vidjeti, unatoč činjenici da su njihovi izvještaji često najrasprostranjenije informacije pružene široj javnosti o manjinskim religijama. Upravo iz tog razloga otpadnik postaje središnja figura u formiranju – ili deformaciji, prema profesoru Wilsonu – javnog mnijenja o tim pokretima. Prema prof. Klieveru (u svojoj knjizi Pouzdanost otpadničkog svjedočanstva o novim vjerskim pokretima,1995.): "Otpadnik ne bi trebao biti prihvaćen bez kritika medija, istraživačke zajednice, pravnog sustava ili vladinih agencija kao pouzdan izvor informacija o novim vjerskim pokretima; uvijek ga treba smatrati pojedincem predisponiranim za pokazivanje pristranog, tendencioznog stajališta." zašto?

Mnoge manjinske vjerske zajednice, kao što su Jehovini svjedoci, od svojih članova zahtijevaju strogo pridržavanje biblijskih moralnih i doktrinarnih standarda, čime se razlikuju od tradicionalnih religija i općeg morala društva. To podrazumijeva određenu napetost s okolinom koja u nekim članovima može proizvesti želju za društvenim prihvaćanjem. Stoga ne čudi da neki članovi na kraju odluče da određeni vjerski pokret nije za njih i napuste ga, ili da se ne osjećaju dovoljno motivirani da se i dalje drže pravila skupine i stoga budu isključeni. Kao što smo ranije rekli, većina vidi svoje iskustvo na pozitivan način kao još jedan korak na svom duhovnom putu, ali među onima koji napuštaju ili su isključeni, postoje neki koji zauzimaju stav ogorčenosti i postaju klevetnici koji javno napadaju svoju prethodnu religiju putem medija i sudskih parnica.

Profesor Kliever uspoređuje dinamiku odvajanja otpadnika od vjerske skupine koju je nekoć volio sa razvodom ispunjenim gorčinom. I brak i religija zahtijevaju visok stupanj predanosti i uključenosti; što je veća uključenost, tim je više traumatičan razlaz; što je duže trajala predanost, to je hitnija potreba da se drugi okrivi za neuspjeh odnosa. Oni koji su dugo bili članovi novih vjerskih pokreta i bili su jako uključeni, ali koji su kasnije postali nezadovoljni svojom religijom, često svaljuju svu krivnju na svoje bivše suradnike ili na vjersku organizaciju općenito. Kao što objašnjava istraživač vjerskih pitanja Gordon Melton (u svojoj knjizi Brainwashing and the Cults: The Rise and Fall of a Theory, 1999. godine), oni preuveličavaju male greške u ogromna zla, pretvaraju osobna razočaranja u zlonamjerne izdaje, pa čak i govore nevjerojatne neistine kako bi naštetili svojoj bivšoj religiji.

Naravno, svatko se može osjećati pomalo šokirano nakon napuštanja religije koju je volio, baš kao što se osoba nakon razvoda može neko vrijeme osjećati emocionalno destabilizirana. To samo po sebi ne diskvalificira religiju, kao što ne diskvalificira instituciju braka; osim toga, istraživači kao što su Lewis Carter, David G. Bromley ili Gordon Melton smatraju da su slučajevi u kojima netko treba psihološku pomoć nakon napuštanja svoje religije malobrojni i više pripisani utjecaju anti-kultnih skupina nego napuštanju svoje bivše religije. Međutim, u ovom članku govorimo o onima koji tu gorčinu koriste  da postanu prkosni neprijatelji svoje bivše religije).

(Izvor slike: Coloradan Alumni Magazine)

Otpadnik obično osjeća veliku potrebu opravdati sebe. Pokušava rekonstruirati vlastitu prošlost, nastoji opravdati svoju nekadašnju pripadnost religiji koju sada toliko mrzi i kriviti one koji su mu nekada bili najbliži suradnici. To objašnjava njegovo izravno odbacivanje bilo kakvih informacija ili argumenata koji opovrgavaju njegov sadašnji položaj i informacije koje širi. Američki sociolog David Bromley (u svojoj knjizi The Politics of Religious Apostasy: The Role of Apostates in the Transformation of Religious Movements ) CT, Praeger Publishers, 1998) kaže da pojedinci koji odluče napustiti vlastitu vjeru moraju postati kritični prema njoj kako bi opravdali svoj odlazak, što otvara vrata regrutiranju i korištenju od strane organizacija koje žele koristiti njihova svjedočanstva kao oružje. Očito se osoba osjeća više podržano kada pronađe neku vrstu koalicije koja potvrđuje njegov položaj, što otvara vrata pojačanom i obnovljenom neprijateljstvu kao rezultat dijeljenja novih iskustava i negativnih mišljenja, budući da ti ljudi često dobivaju samo-opravdanje koje traže od anti-kultnih organizacija ili fundamentalističkih vjerskih skupina, koje te nove religije vide kao opasne suparnike. 

Te skupine, izuzetno aktivne na internetu, pružaju im objašnjenja navodne manipulacije, kontrole uma ili čak ispiranja mozga kako bi mogle racionalizirati svoje iznenadno prianjanje i jednako iznenadno napuštanje novog vjerskog pokreta. Informacije koje pružaju ove skupine često su vrlo negativne i snažno pristrane protiv organizacije koju su ostavili iza sebe, a pružaju im podršku kako bi ispričali svoje priče o navodnom zavođenju i oslobođenju.

Brojni društveni znanstvenici istaknuli su da su ove autobiografije "opstanka u kultu" priče s vrlo konvencionalnim stilom, stereotipnim žanrom. To je ono što neki sociolozi nazivaju "groznom pričom", koju tabloidni tisak toliko voli, a koju su neki istraživači čak počeli smatrati kategorijom fenomena (vidi A.D. Shupe, Jr., y D. G. Bromley, "Apostates and Atrocity Stories", B. Wilson (ed.), The Social Impact of New Religious Movements New York, Rose of Sharon Press, 1981, str. 179-215.)

Otpadnik mora potvrđivati svoju vjerodostojnost i u pogledu obraćenja na bivšu religiju i kasnijeg odricanja od takvog opredjeljenja, potrebno mu je uvjerljivo objašnjenje i za njegovo prianjanje uz bivšu vjeru i za njegovo napuštanje i osudu, a žanr "groznog iskustva" omogućuje mu da to donekle postigne. Zahvaljujući ovoj priči, otpadnik sebe prikazuje kao osobu koja se upoznala sa svojom prethodnom vjerskom zajednicom u vrijeme kada je bio posebno ranjiv. Njegovi bivši suradnici i prijatelji sada su prikazani kao grozni ljudi koji su vas uvjerili neistinama, obmanama, obećanjima ljubavi, podrške, boljih izgleda, veće dobrobiti itd. U stvarnosti, prema njegovoj priči, bili su lažni prijatelji koji su samo htjeli iskoristiti njegovu dobru volju i utrošili njegovo dragocjeno vrijeme, besplatan rad, ili sav novac ili imovinu koju je imao. Tako se predstavlja kao osoba koja nije odgovorna za svoje postupke kada ga je 'zarobila' njegova prethodna religija Njegova poruka glasi: "U ovim okolnostima, to se moglo dogoditi svakome. Potpuno su odgovorni i djelovali su zlobno." Otpadnik tako izbjegava odgovornost za svoje postupke i pokušava se reintegrirati u društvo na koje sada želi utjecati, a možda čak i mobilizirati, protiv vjerske skupine koju je napustio.

Prema riječima prof. Wilsona, otpadnici su, zahvaljujući senzacionalizmu tiska, ponekad odlučili profitirati na račun svojih iskustava prodajom priče novinama ili prevođenjem u knjige, (Bryan Wilson, The Social Dimensions of Sectarianism, 1990., str. 19).

Da citiram profesora Klievera: "Neosporno je da ti uporni protivnici novih religija javnosti, istraživačima i sudovima predstavljaju iskrivljen pogled na nove religije. Oni uvijek predstavljaju scenarij koji ih opravdava prebacivanjem odgovornosti za svoje postupke na vjersku skupinu. Naime, društveni znanstvenici i vjerski stručnjaci većinom su odbacili različite scenarije ispiranja mozga koji se često pripisuju novim vjerskim pokretima, kao ništa više od proračunatih napora za diskreditiranje u očima javnosti i vladinih agencija. Odgovorni novinari, istraživači i pravnici teško da otpadnike mogu smatrati pouzdanim doušnicima. Čak i izvještaje dobrovoljnih dezertera  treba koristiti s oprezom, jer, često tumače svoje prošlo vjersko iskustvo u svjetlu njihovih sadašnjih napora da vrate vlastiti identitet i samopoštovanje." Prof. Wilson se također slaže s njim kad kaže: "Otpadnici su obično dobrovoljni doušnici, ali sociolozi su obično vrlo oprezni prema tom izvoru informacija. Doušnici koji su samo kontakti i koji nemaju osobnih motiva za ono što kažu preferiraju one koji žele koristiti istražitelja za vlastite potrebe. Nezadovoljnici i otpadnici  su doušnici čije dokaze treba koristiti s oprezom. "

ZAKLJUČAK:

Dakle, vidljivo je da je pojam otpadnik ispravan i ne nužno pogrdan pojam, koji se odnosi samo na mali dio bivših Jehovinih svjedoka, posebno onih koji se aktivno uključuju u pokušaj diskreditiranja svoje bivše religije, ponekad radeći pod utjecajem "anti-kultnih" vjerskih skupina. Netrpeljivost tih ljudi i njihova potreba da opravdaju svoje kontradiktorne odluke čine njihovo viđenje njihove bivše religije notorno iskrivljenim, tako da njihova svjedočanstva nisu pouzdana niti istinita.

Pročitajte više o ovoj temi:

Što kaže Biblija - tko su otpadnici i koji je ispravan stav prema njima?

Koliko traju 'sedam vremena' i jesu li završila 1914. godine?

 U prethodnim postovima već su izneseni jasni biblijski argumenti da je Jeruzalem bio uništen 607.pne. Sada nas zanima ima li jasnih biblijskih dokaza da je '7 vremena' započelo 607.pne, a završilo 1914. godine? Je li 7 vremena započelo kada je 607pne 'posječen' Sidkija, vladar koji je sjedio na Jehovinom prijestolju u Jeruzalemu, a završilo 1914. godine, kada je zakoniti vladar, Isus, postao kralj na nebu? I koliko traje '7 vremena?

U Otkrivenju 12:6 piše: " A žena je pobjegla u pustinju, gdje joj je Bog pripremio mjesto i gdje su je trebali hraniti 1260 dana."

Kasnije, u 14. stihu istog poglavlja čitamo:  No žena je dobila dva krila velikog orla da odleti u pustinju na mjesto pripremljeno za nju, gdje su je, daleko od zmije, trebali hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena.

Iz ova dva stiha jasno možemo vidjeti da je 3,1/2 vremena = 1260 dana. Ako se taj broj udvostruči, lako dolazimo do zaključka da je '7 vremena'= 2520 dana. Zatim, primjenjujući 'dan za godinu', dolazimo do toga da je 7 vremena = 2520 godina. Nevjerojatno, ali, točno 2520 godina prošlo je od 607.pne do 1914.ne. No, ima li, uopće, '7 vremena' iz  Danijela 4.pogl, valjanu primjenu na vremena neznabožaca i Božju vladavinu?

Zašto je Danijel koristio riječ 'vremena', a ne 'godine'?

Neki tvrde da se san o stablu odnosio samo na Nebukadnezara, da je bio bolestan 7 godina, a zatim ozdravljen nakon tih 7 godina, i da to nema daljnju primjenu. Međutim, najzanimljivije je da riječ koju je Danijel odlučio koristiti u vezi stabla nije ista riječ koja se koristi za riječ "godina". Koristio je riječ iddan što znači epoha, dob, godišnja doba ili vremena . Iddan nije riječ koja bi se koristila samo za opisivanje jedne godine ako je jedna godina ono na što se misli. Za opis riječi "godina" koristi se druga riječ. Na primjer, riječ za godinu na hebrejskom je shana. Koristeći riječ iddan postaje očito da je Daniel želio prenijeti misao da je nešto trebalo trajati dulje od doslovnih sedam godina, inače zašto ne koristiti riječ godina?

Što možemo zaključiti u vezi Danijelove upotrebe riječi iddan? Da je Danijel sigurno koristio tu riječ za 'vremena' u neku svrhu, ili ga je Jehova uputio da to učini. Moramo se zapitati zašto? Zašto koristiti riječ "vrijeme" umjesto godina? Mora postojati razlog. Ako se san o stablu treba primijeniti samo na Nebukadnezara, zašto proročanstvo jednostavno nije reklo 7 godina. Zašto 7 vremena?

Razmotrite činjenicu da nam Otkrivenje kasnije pokazuje da je 7 vremena = 2.520. Dakle, očito je bilo namijenjeno da se 7 vremena dešifrira kao 2.520,  kako bi nam se pokazalo da postoji veći značaj osim primjene samo 7 godina na Nebukadnezaru. Inače, zašto bi postojali takvi tragovi? Jehovina namjera sigurno nije da zavara iskrene čitatelje Biblije.

Nema sumnje da je spominjanje vremena u Otkrivenju napisano samo kako bi nam pomoglo shvatiti duljinu sedam vremena u Danielu. Jer, Ivan je mogao biti upućen napisati 1260 dana – nije bilo nikakve potrebe da se ponavlja i piše 'vrijeme i pola vremena', jer nam to uopće ne pomaže u tumačenju Otkrivenja. Drugim riječima, 7 vremena u Danijelu ne pomažu nam shvatiti što su 3 i pol vremena u Otkrivenju. 

Razmislimo: Ako 7 vremena znači samo 7 godina, onda je Danijel mogao jednostavno napisati 7 godina. Tada je Otkrivenje moglo jednostavno reći 3 i pol godine ili 1260 dana ili 42 mjeseca. I nitko nikada ne bi trebao ni spominjati 'vremena' i svi bi bili sretni i sve to razumjeli. Nadalje, Danijelovo spominjanje 3 i pol vremena u vezi s 1260 dana također je moglo biti uklonjeno, jer se isti broj – 1260 dana – također spominje u Otkrivenju. Cijelo to spominjanje "vremena" bilo bi suvišno - osim ako se ne koristi kao ključ u razumijevanju 7 vremena.

Međutim, budući da 7 vremena znači više od jednostavno 7 godina na Nebukadnezaru, ustvari, 2.520 godina u velikoj, glavnoj primjeni, onda je Danijel morao koristiti drugačiji izraz umjesto, godina. Morao je upotrijebiti riječ koja bi mogla prenijeti značenje i 7 godina na Neba i stotine godina koje su obuhvaćale vremena neznabožaca. Taj izraz koji ga je Jehova uputio da koristi bio je iddan ili vremena. Budući da je to trebalo razumjeti, Ivan je bio upućen da koristi istu terminologiju, 'vremena', kako bi otkrio duljinu sedam vremena i tako su Danijelovu knjigu mogli razumjeti iskreni tražitelji istine.

S obzirom na gore navedeno, je li razumno misliti da se Danijel 4 odnosi samo na Nebukadnezara? Zašto Danijel posebno koristi riječ "vrijeme", a ne godine? I zašto nam Otkrivenje onda pomaže vidjeti duljinu od 7 vremena? I zašto Daniel govori o trajanju 7 vremena, dok se ne postavi 'najniži od ljudi'.

Danijel 4:17: " To je odluka koju su objavili stražari i presuda koju su obznanili sveti glasnici kako bi svi živi znali da Svevišnji vlada ljudskim kraljevstvom i daje ga kome hoće te nad njim postavlja najnižeg od ljudi.

To ne može biti puka slučajnost, zar ne?

Može li sedam vremena značiti 70 godina?

Neki tvrde da je 7 vremena značilo samo 7 desetljeća, zaključujući da se to podudara sa 70 godina babilonske dominacije. Međutim, trebalo bi odgovoriti na pitanje: Na koji je način 'najniži' uzvišen 537.pne? Nijedan kralj Jude nije uzvišen u to vrijeme.

Međutim, imamo paralelu s Nebukadnezarom. On je bio ponižen, i onda uzvišen nakon 7 vremena. Božja vlast u obliku kraljeva iz Davidove linije (posljednji je bio Sidkija) svrgnuta je 607. godine. Tek kad netko opet sjedne na to prijestolje, 'najniži' će biti visoko postavljen. Taj  'najniži', naravno, je Isus Krist. Kada je taj  'najniži' trebao biti visoko postavljen? Na to proročanstvo odgovara. Prvo odgovara na to pitanje u vezi s Nebukadnezarom. Drugo, i što je najvažnije, odgovara na to pitanje u pogledu Božjeg vladanja.

Drugi tvrde kako je godina 365 dana, a ne 360 dana. Stoga zaključuju da bi 7 vremena. trebalo biti 7 X 365. Ali Biblija sama sebe tumači. Knjiga Otkrivenja jasno pokazuje da 3 i pol vremena , a ne doslovne godine, iznosi 1260 dana. Stoga 7 vremena = 2.520. Ne možemo reći: 'A ne, ima 365 dana u godini.' To nije važno. Biblija pokazuje koliko 7 proročanskih vremena iznosi. Ne možemo to promijeniti. 7 vremena = 2.520 dana. Ako se primijeni dan za godinu dana onda je 7 vremena = 2.520 godina. Postoje samo dvije mogućnosti. Ili 7 vremena = 7 godina. Ili 7 vremena = 2.520 godina. (na temelju dana za godinu dana) 

Trebamo li primijeniti pravilo 'dan za godinu'?

Ako se ne primjenjuje dan za godinu, to znači da je 7 vremena trajalo od 607.pne do 600.pne. Da li se tada pojavio vladar Božjeg kraljevstva? Dakle, logično je da pravilo 'dan za godinu' dana mora vrijediti ,inače je proročanstvo besmisleno. Imamo kao primjer proročanstvo o 70 tjedana u 9.poglavlju Danijela. Pravilo dan za godinu mora se primjenjivati  i u Danijelovom 9.poglavlju  ili je proročanstvo besmisleno i nema nikakve vrijednosti.

Kao što smo već pokazali, Danijel je koristio riječ 7 vremena, a ne 7 godina. Stoga to mora značiti više od 7 godina. Inače bi rekao 7 godina ne 7 vremena. Mislite li da nas je Bog pokušao zavarati koristeći terminologiju 7 vremena, a zatim objašnjava duljinu 3 i pol vremena u Otkrivenju, samo da bi značilo da je 7 vremena trajalo 7 doslovnih godina? Naravno da to nije bila Božja namjera.

Osim toga,  pravilo "dan za godinu dana", Bog je dao i za proročanstvo u kojem je Ezekiel trebao jedno vrijeme ležati na lijevom, pa onda na svom desnom boku (Ezekijel 4.poglavlje)  (usput rečeno, to je proročanstvo ukazivalo na uništenje Jeruzalema 607. pne). Također je dao proročanstvo o 70 tjedana koje također treba pravilo "dan za godinu" kako bi imalo vrijednost.

Imajući to na umu, postoji li još neki razlog da se 'dan za godinu' primijeni na Nebov san? Na trenutak ćemo zaključiti zašto je Bog htio da točno znamo koliko su duga 3 i pol vremena. Na jednom mjestu ih naziva 42 mjeseca, na drugom ih naziva 1260 dana. Ako je to značilo samo 42 obična mjeseca, zašto bi onda izričito spominjao iznos dana?.  Kada to kombiniramo s činjenicom da svako Danijelovo proročanstvo ili završava s Isusom koji dolazi sa Božjim kraljevstvom, ili s dolaskom Mesije koji je kralj Božjeg kraljevstva, onda imamo prilično jak razlog primijeniti pravilo 'dan za godinu'.

Jeruzalem će gaziti neznabošci

 Nadalje, sam Isus spominjao je 'vremena neznabožaca'.  Prema njegovim riječima, ta 'vremena' još nisu završila u njegovo vrijeme:

"A kad vidite da je Jeruzalem opkolila vojska i utaborila se oko njega, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje.21 Tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore. Oni koji budu u gradu, neka ga napuste, a oni koji budu u selima, neka ne ulaze u grad.22 Jer to su dani kad će se izvršiti pravda da bi se ispunilo sve što je napisano.23 Teško trudnicama i dojiljama u te dane! Jer strašna će nevolja snaći ovu zemlju i gnjev će se izliti na ovaj narod.24 Past će od oštrice mača i bit će odvedeni u zarobljeništvo među sve narode. I Jeruzalem će gaziti neznabošci dok ne završe vremena neznabožaca." (Luka 21:20-24)

Isus u stihu 24 navodi kako će ti Židovi u Jeruzalemu umrijeti od mača i biti odvedeni u zarobljeništvo. Nakon toga izjavljuje da će 'Jeruzalem gaziti neznabošci dok ne završe vremena neznabožaca'. 

Sjetite se da Isus razgovara sa svojim učenicima koji vjeruju da će u vrlo bliskoj budućnosti Isus obnoviti izraelski narod i vladati kao kralj nad njima. U Djelima 1:6 čitamo: »Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?” « Iz ovog pitanja jasno je da očekuju da Isus spasi Jeruzalem i postane kralj. Dakle, kada im Isus govori što će se točno dogoditi s doslovnim gradom Jeruzalemom, tada im jasno daje do znanja da će Jeruzalem i njegovo vladanje, suprotno onome što očekuju, biti pregaženi od strane naroda dok se ne ispune određena (sedam) vremena neznabožaca. Tek onda će doista biti obnovljena Božja vlast i on će postati kralj. Iako oni to nisu mogli shvatiti u to vrijeme, mi danas možemo. Naravno da nije trebao biti doslovni Jeruzalem obnovljen, već nebeski.

Ne smijemo zaboraviti da Isus odgovara na pitanje »što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?« Zatim u Luki 21 govori što bliska budućnost nosi za doslovni grad Jeruzalem i njegov narod. Ipak, Isus nije zaboravio važno pitanje: Kada će nastupiti njegova prisutnost? Dakle, nakon što je ispričao o doslovnom ishodu Jeruzalema, on bez sumnje zna da njegovi učenici logično iz toga zaključuju da će 'tada Jeruzalem biti obnovljen i Kristova prisutnost kao kralja će početi', baš kao što su prethodno pitali u Djelima 1:6. Isus im daje do znanja da je njihovo razmišljanje pogrešno. Jeruzalem  neće biti obnovljen u odmah tada, u njihovo vrijeme.

Tako ih podsjeća da je Danijelovo proročanstvo reklo da će 'Jeruzalem gaziti neznabošci, sve dok se ne ispune vremena (ili sedam vremena) naroda.' Tek tada će početi njegova prisutnost i kraljevanje. Tek tada, nakon što 7 vremena neznabožaca isteknu, Jeruzalem će biti obnovljen. Iako tada nisu razumjeli, mi razumijemo. Dakle, njegove riječi nisu bile samo za njegove učenike tada, već i za ljude koji žive danas, u posljednjim danima ovog poretka.

Luka 21,20-23 posebno i izravno govori o doslovnim događajima koji će se dogoditi u prvom stoljeću. Ti događaji nemaju specifično ispunjenje u posljednjim danima, iako je paralela slična. Dakle, nakon što nam Isus doslovno kaže što će se dogoditi Jeruzalemu i Židovima, on im zatim objašnjava da će Jeruzalem biti gažen dok se ne završe određena vremena. Kraljevstvo neće biti obnovljeno do tada. Kao što će kasnije postati očito, (nakon što je sveti duh izliven na Pedesetnicu), Božje kraljevstvo neće biti uspostavljeno doslovno u Jeruzalemu kao što su tada njegovi učenici mislili, već će to biti nebesko kraljevstvo koje će biti uspostavljeno nakon završetka određenih vremena neznabožaca.

Do čega nas sve to vodi? Do toga da su vremena neznabožaca započela 607. godine pne,  s posljednjim judejskim kraljevima koji su sjedili na Jehovinom prijestolju, a završila 1914. godine kada je Isus, grančica (koja je imala zakonsko pravo vladati) postao kralj na Božjem prijestolju na nebu. Događaji koji su se dogodili na Zemlji 1914. godine i od tada,  to također potvrđuju.

Dakle, izmišljena priča nije ona o 1914. godini. To je istinito ispunjenje biblijskog proročanstva o 7 vremena. Lažnu i izmišljenu priču zastupaju oni koji tvrde da 607. pne nije datum uništenja Jeruzalema, a da 1914. nisu završila vremena neznabožaca. Oni koji promiču ovu vješto izmišljenu lažnu priču da Isus nije započeo svoju vladavinu 1914. isti su oni o kojima govori proročanstvo apostola Petra: 

" Prije svega znajte ovo: U posljednjim danima pojavit će se podrugljivci koji će se rugati, povoditi se za svojim željama  i govoriti: “Gdje je ta njegova obećana prisutnost? Otkad su naši preci pomrli, sve je isto kao što je bilo od početka stvaranja svijeta.”" (2.Petrova 3:3,4)

Sprečava li tekst iz Hebrejima 1. i 2. mogućnost da je Isus arkanđeo, ili to dodatno potvrđuje?

 Ukratko, rečeno, ne sprečava. Osvrnimo se kratko na tekst Hebrejima 1-2. poglavlje da vidimo zašto. Ta dva poglavlja sadrže usporedbe i kontraste između Isusa i anđela. Osvrnimo se redom, na taj tekst:

1:4 Postao je veći od anđela jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena.

Statua Arkanđela Mihaela u Rimu

Ovaj stih ničim ne dovodi u pitanje da je Isus arkanđeo, jer sama riječ 'arkanđeo' znači 'glavni, ili vrhovni anđeo'. Dakle, arkanđeo već po svojoj definiciji ima 'ime veće i uzvišenije od njihovih imena'.

1:5, 13: Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”? O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”? 13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge”? 

Ni u ovim stihovima nema nikakvog proturječja tvrdnji da je Isus arkanđeo.  Čak i ako se na arkanđela gleda kao na rang ili čin unutar anđela, to bi ga ipak izdvojilo od anđela jer je superiorniji na toliko načina kao što je opisano u Hebrejima 1,2-3.

1:6: A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca u svijet rekao je: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.”  

Da, anđeli priznaju Isusovu superiornost.

Dakle, klanjanje njemu (proskuneo, grčka riječ koja se ovdje koristi za "iskazivanje poštovanja") ne podržava dogmu o Trojstvu, niti znači da Isus nije arkanđeo. Sasvim je ispravno da anđeli klanjanjem priznaju Isusov uzvišeni položaj kao Božjeg prvorođenca i arkanđela. Kao što se u Bibliji navodi običaj da su se ljudi klanjali pred kraljevima i drugim istaknutim osobama (proskuneo). Što Biblija jasno razlikuje od proskunea koji se upućuje samo Bogu. Da ovo klanjanje anđela Isusu nije čin obožavanja Boga, jasno je i ako se sjetimo kako je, prema Mateju 4.pogl, Sotona iskušavao Isusa pozivajući ga da mu se pokloni (da ga obožava), a Isus mu je odgovorio da se treba klanjati ( u smislu obožavanja Boga) samo Bogu. Dakle, Isus sigurno nije sebe smatrao Bogom, a i besmisleno bi zvučala Sotonina ponuda da mu se, kako to tvrde štovatelji Trojstva, Bog - čovjek Isus pokloni.

Proskyneo ima više značenja, a prevodi se ovisno o kontekstu, a točno značenje se određuje po tome da je prijevod te riječi u određenom stihu, u skladu sa upotrebom u cijeloj Bibliji

Proskyneo - definition

Nadalje, jedan je izučavatelj primijetio: "Argument, međutim, koji naglašava jasnu razliku između Krista i anđela nije nužno odricanje od angelomorfne kristologije, a još manje polemika protiv nje. ... Terminologija "Prvorođenca" koristi se u Heb 1.6 kako bi se Sina razlikovalo kao predmet štovanja anđela: "Kada on [Bog] donese Prvorođenca na svijet, on kaže: 'Neka ga svi Božji anđeli štuju.«. Ovo štovanje anđela ne isključuje angelomorfnu kristologiju jer je već dokazano da anđeli mogu i štuju angelomorfno biće u nekim tekstovima.« (Gleschen Charles, Angelomorphic Chritology. Brill Academic Pub (1998), str. 294, 298-299)

1:8: "8 A za Sina kaže: “Bog je tvoje prijestolje u svu vječnost i žezlo tvog kraljevstva žezlo je                        pravednosti. 

Ovo je citat iz Psalama 45:6 gdje se ljudskog kralja može nazvati "Bogom" u reprezentativnom smislu, kao što to čak potvrđuju najistaknutiji trinitarijanski učenjaci. A to znači, da kao što se tog ljudskog kralja ne može doslovno smatrati Bogom, isti je slučaj i sa Isusom u ovom stihu. Dakle, ni ovaj stih ne sprečava Isusa da bude i arkanđeo.

1:9 : "Ti voliš pravdu i mrziš bezakonje. Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego druge  kraljeve.” 

Ovdje vidimo kako Isus, ako ga se i naziva "Bogom" poput davidskog kralja, ima Boga i stoga nije osoba bezličnog trojnog božanstva.

1:10-13: "A kaže i ovo: “Ti si, Gospodine, u početku položio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku. 11 Oni će nestati, a ti ćeš ostati. Istrošit će se kao haljina. 12 Smotat ćeš ih kao ogrtač, kao haljinu, i bit će zamijenjeni. A ti si isti i tvojim godinama nema kraja.”13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge”? 

Ovi stihovi citiraju hvalospjev stvaranja usmjeren Bogu u Psalmu 102,25-27 i primjenjuju ga na Isusa budući da je bio uključen u stvaranje pod svojim Ocem kao njegov predstavnik.To definitivno na klimaktičan način ističe Isusovu superiornost nad anđelima. Ipak, to očito ne znači da on sam nije stvorena osoba, niti bi to značilo da ne može biti arhanđeo.

2:5: "Jer on nije anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 

Tako je, 'budući svijet' stavljen je pod kontrolu vrhovnog anđela.

ZAKLJUČAK: 

 Hebrejima 1-2 ničim ne sprečava Isusa da bude arkanđeo.

To se posebno vidi u uvodnim stihovima Hebreja 1. poglavlje, gdje stihovi 1-2 uspoređuju Isusa sa prorocima. Iako je uzvišeniji od njih, znamo da je i on bio i prorok. Umjesto toga, ovaj kontrast samo naglašava argument,  da, kao što je Bog koristio proroke, sada koristi Isusa. Dakle,u usporedbi s anđelima, ova dva poglavlja ističu Isusova jedinstvena superiornost nad anđelima, koju ističe i činjenica da je vrhovni anđeo, ili arkanđeo.

 

* PROČITAJTE VIŠE NA:

Što kaže Biblija - je li Isus arkanđeo Mihael?

U Otkrivenju Janje nije Bog, i Bog nije Janje

 

Knjiga Otkrivenja je "Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je Bog dao"(1,1). Od prvog stiha rečeno nam je da Isus nije Bog. Bog se razlikuje od Isusa. Bog Isusa Krista dao je Isusu Kristu ovo otkrivenje.

U Otkrivenju 1,5-6 Isus Krist je »vjerni svjedok, prvorođenac od mrtvih i vladar nad kraljevima zemlje«. Nadalje, piše da "nas voli i koji nas je svojom krvlju oslobodio naših grijeha – i učinio nas kraljevstvom, svećenicima svog Boga i Oca..."

Otac je Bog Isusa Krista u Knjizi Otkrivenja, baš kao što i ostali stihovi to svjedoče mnogo puta (npr. Isus je rekao crkvi Sardu "ne vidim da radiš sve ono što od tebe očekuje moj Bog"(3,2). Četiri puta u jednom stihu (3,12) Isus je govorio o "svom Bogu". 

 Onoga tko pobijedi učinit ću stupom u hramu svog Boga i on više neće izaći odande. I napisat ću na njemu ime svog Boga i ime grada svog Boga – Novog Jeruzalema, koji silazi s neba od mog Boga – i svoje novo ime. 

To je uskrsnuli, proslavljeni Isus Krist koji ovo govori NA NEBU , i koji je sa desne strane Bogu. Taj Isus Krist govori da ima svog Boga.

Drugim riječima, ne samo da se Isus Krist razlikuje od Oca u Knjizi Otkrivenja, on se također razlikuje od Boga.

Knjiga Otkrivenja jasno razlikuje Svemogućeg Boga, "Onoga koji sjedi na prijestolju" (Otkrivenje 4) i »Janje koje stoji, kao da je bilo zaklano» (Otkrivenje 5). "Janje je prišlo i uzelo svitak iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju" (5:7)Otkrivenje nikada ne miješa njihov identitet. Janje nije Bog (koji sjedi na prijestolju), Bog nije Janje. Bog iz poglavlja 4 se štuje jer je On Bog koji je stvorio sve (4:11). Jaganjac iz petog poglavlja štuje se ne zato što je Bog, već zato što je ubijen i svojom krvlju otkupio ljude za Boga (5:9,10).

Svi se možemo složiti da je "Janje, koje stoji kao da je zaklano" u Knjizi Otkrivenja 5:6 -Isus Mesija, koji je ubijen, ali zatim podignut iz mrtvih. Bog, s druge strane, ne umire i nije podignut iz mrtvih.

Zadržite na umu to kako se u Otkrivenju Janje neprestano razlikuje od Boga, koji sjedi na prijestolju. To jest, Bog nije Janje, a Janje nije Bog:

"“Onome koji sjedi na prijestolju i  Janjetu neka je blagoslov, čast, slava i moć u svu vječnost!" (5,13).

"“Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe" (6.,16.

"Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama." (7.9).

"“Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!”" (7:10).

Ista razlika između Boga, s jedne strane i Janjeta s druge strane, napravljena je u Otkrivenju 7:17, 14:4, 15:3, 21:22, 21:23, 22:1 i 22:3. Na mnogim drugim mjestima u Knjizi Otkrivenja, Isus Krist i simboli koji predstavljaju Isusa Krista razlikuju se od Boga (npr. 11:15, 12:5)

Posljednje dvije reference na Boga i Janje u Knjizi Otkrivenja (22,1 i 22,3) sadrže izraz "Božje i Janjetovo prijestolje". Neki štovatelji Trojstva tvrde da ova fraza pokazuje da je Janje Bog. Ali ova pretpostavka je pogrešna iz nekoliko razloga:

• I u ovim stihovima Bog se razlikuje od Janjeta. Tko god da je Bog, on nije Janje. Janje nije Bog, a Bog nije Janje. Janje je ubijeno i podignuto iz mrtvih. Bog nije ubijen i podignut iz mrtvih.
• To netočno trinitarijansko tumačenje zanemaruje sve ostale reference u Knjizi Otkrivenja koje također razlikuju Boga i Janje i koje navode da Janje ima Boga.
• Janje dijeli Prijestolje Božje jer je Bog ovo dao Janjetu: "A onome tko pobijedi i tko sve do kraja bude činio djela kakva sam ja činio, dat ću vlast nad narodima– kao što sam i ja primio vlast od svog Oca – te će on vladati nad njima" ( 2,27, 3:21,  vidi i Mat. 28:18). Kao paralela, Jehova Bog stavio je i Davida i Salamuna na svoje (Božje) prijestolje. »I Salamun je sjeo na Jehovino prijestolje kao kralj umjesto svog oca Davida. » ( Ali ni David ni Salamun nisu bili Bog samo zato što im je Bog dao da vladaju kao Božji predstavnici na Božjem prijestolju. Kao što je Bog odabrao, pomazanim kraljevima, Davidu i Salamunu je bilo dano da sjednu na Božje prijestolje. Kao i uskrsnulom Isusu Kristu. Isto, tako Isus je svojim izabranim učenicima obećao da će oni sa njim sjediti na prijestolju, kao što sjedi on sa svojim Ocem. A ipak znamo da nisu time postali Bog, a tako nije ni Isus: "Onome tko pobijedi dat ću da sjedne sa mnom na moje prijestolje, kao što sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje." (3:21) 

Iz Knjige Otkrivenja jasno je da Isus Krist, Janje koje je ubijeno, ali koje sada živi, prvorođeni od mrtvih, početak Božjeg stvaranja,  - nije Bog.

Ponekad štovatelji Trojstva kažu da je Kristovo božanstvo otkriveno apostolima postupno ili progresivno. Ako je to bio slučaj, trebamo očekivati da ćemo pronaći Isusa jasno predstavljenog kao Boga u Knjizi Otkrivenja, posljednjoj knjizi novozavjetnog kanona. Ipak, to nije slučaj. Umjesto toga, Knjiga Otkrivenja jasno razlikuje Boga od Isusa. Otkrivenje nam dosljedno govori da Bog nije Isus, a Isus nije Bog.

Kako su Božji roditelji izgubili dijete - logika Trojstva ...

 Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo tvrde da gdje god u Bibliji stoji riječ - Isus - (ili ga se spominje nekom zamjenicom), da možemo biti sigurni da su time biblijski pisci govorili o Bogu Sinu. I da je Isus istovremeno i čovjek i Bog. Dakle, time tvrde da je Bog hodao po izraelskoj zemlji. Pa, ako je to istina, evo kako to izgleda:

"A Bog je rastao i jačao, napredovao u mudrosti i uživao Božju naklonost. Božji su roditelji svake godine išli u Jeruzalem kako bi proslavili Pashu. Kad je Bogu bilo 12 godina, oni su, kao i obično, pošli u Jeruzalem na proslavu blagdana. Nakon blagdana krenuli su kući, ali Bog je ostao u Jeruzalemu. No Božji roditelji to nisu primijetili. Pretpostavljali su da je Bog među njihovim suputnicima. Zato su Boga tek nakon cijelog dana putovanja počeli tražiti među rodbinom i znancima. Ali nisu Boga našli, pa su se vratili u Jeruzalem i posvuda ga tražili. Nakon tri dana pronašli su Boga u hramu kako sjedi među učiteljima te ih sluša i postavlja im pitanja. Svi koji su slušali  Boga divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima. Kad su ga roditelji ugledali, zapanjili su se. Majka Božja mu je rekla: “Bože, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja bili smo izvan sebe od brige, posvuda smo te tražili.”A Bog im je rekao: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?” Ali oni nisu razumjeli što im Bog govori. Bog se vratio s njima u Nazaret i bio im je poslušan. A Božja je majka brižno čuvala sve te riječi u svom srcu. Bog je rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost i Boga i ljudi. (Luka 2:40-52)

Idemo dalje:

"U početku bio je Bog i Bog je bio kod Boga i Bog je bio Bog. Bog je u početku bio kod Boga... I Bog je postao čovjek i prebivao je među nama. Gledali smo Božju slavu, slavu kakvu Bog dobiva od oca. Bio je pun Božje milosti i istine. (Ivan je svjedočio o Bogu, objavljujući na sav glas: “Za njega sam rekao: ‘Bog koji dolazi za mnom sad je ispred mene, jer je postojao prije mene.’”) A svi smo mi neprestano dobivali ono čega je on bio pun – nezasluženu dobrotu. Naime, Bog je preko Mojsija dao Zakon, a preko Boga dao nam je nezasluženu dobrotu i istinu. Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio..." (Ivan 1:1-18)

Oni koji zastupaju Trojstvo također inzistiraju na tome da kad god biblijski pisci spominju Sveti Duh, da govore o Bogu Svetom duhu.. Ako je Sveti duh Bog, onda pogledajmo nekoliko primjera kako to izgleda:

"“U posljednje ću dane”, govori Bog, “izliti Boga na sve vrste ljudi, pa će vaši sinovi i vaše kćeri proricati, vaši će mladići vidjeti viđenja, a vaši starci sanjati snove." (Dj. ap. 2:17)

"Isus je, pun Boga, otišao s Jordana i duh ga je vodio po pustinji" (Luka 4:1)

"Dakle, ako vi, iako ste zli, dajete dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac koji je na nebu dati Boga onima koji ga za to mole!” (Luka 11:13)

Ima toga još ... Ali, vjerujem da je i ovo dovoljno 😏 Zaključak donesite sami... 👋

Pročitajte više na:

Trojstvo - nelogičnost i obmana

Službena stranica Jehovinih Svjedoka - JW.ORG - najprevođenija stranica na svijetu

Najprevođenija web stranica na svijetu

Jeste li se ikad zapitali koja je najprevođenija web stranica  na svijetu? Možda web domene bogate tvrtke poput Applea? Sveprisutna tražilica poput Googlea? Ili što kažete na široko čitane izvore informacija poput Wikipedije?

izvor: jw.org

Službena web stranica Jehovinih svjedoka, najprevođenija je  web stranica na svijetu.Trenutno je web stranica  jw.org prevedena na nevjerojatnih 1028 različitih jezika,, uključujući 100 znakovnih jezika! To uključuje video i audio sadržaje, kao i napisane članke. 

Da bismo to predočili spomenimo da, npr, Appleova web stranica prevedena je na 126 različitih jezika, Googleova stranica za pretraživanje dostupna je na 149 jezika, a Wikipedia ima sadržaj dostupan za čitanje na 290 različitih jezika. Za usporedbu, početna stranica Jehovinih svjedoka gotovo dvostruko nadmašuje sve tri navedene web stranice zajedno! Europska unija ima 24 službena i radna jezika, što su svi nacionalni jezici plus 2 regionalna jezika (velški i katalonski) koji se mogu službeno koristiti u nekim dokumentima.

Uz to, tiskane publikacije Jehovinih svjedoka prevode se na daljnje jezike i distribuiraju širom svijeta - stvarno zapanjujući podvig koordiniranog prevođenja. Prevođenje vjerskih tekstova na toliko jezika nije lak zadatak, jer to zahtijeva specijalizirane profesionalne prevoditelje koji su u stanju učinkovito prenijeti predmet vjerskih tekstova.

Gerrit Lösch,  član Vodećeg tijela svjedoka, kaže: "Naše prevoditeljsko djelo ima dugu povijest koja datira od kasnih 1800-ih i dramatično se povećalo posljednjih godina." Geoffrey Jackson, također član Vodećeg tijela, dodaje: „Trebalo nam je nešto više od sto godina da dostignemo 508 jezika u siječnju 2013. Ali izvanredno je što smo u nešto manje od sedam godina gotovo udvostručili proizvodnju prijevoda - s 508 jezika na 1.000. “

Prevoditeljski rad ovakvog obima je bez presedana. Jehovini svjedoci morali su stvoriti skupove fontova i umjetnička djela za jezike za koje nije bilo dostupnih znakova, kao i pronaći načine za prilagodbu jezicima koji su napisani zdesna nalijevo, kao i slijeva nadesno. Takva predanost prevođenju doista je impresivna!

 Svaki profesionalni prevoditelj reći će vam da prevođenje web stranice na 5 ili 10 jezika i upravljanje prijevodom i objavljivanjem nije lak zadatak. Prevođenje na više od 1000 jezika je ogroman napor. Svi koji su sudjelovali u internacionalizaciji web stranica  potvrdit će vam koliko je bitan timski rad i potrebni resursi. Pristup Jehovinih svjedoka zaslužuje svaku pohvalu i pažnju,  jer su  pedantno uspjeli širokoj publici pružiti tekstove na njihovom materinjem jeziku. Druge religije, čak i s daleko više dosega, to nisu učinile..

John Yunker ,autor izvještaja The Web Globalization Report, kaže:„Internet povezuje računala, ali jezici povezuju ljude. . . . Web stranica jw.org pokazuje veliko poštovanje prema onima koji govore jezike koji možda nisu podržani od strane Fortune 500. Ali na većoj razini, jw.org je daleko ispred drugih. Čak je i Facebook, s podrškom za više od 100 jezika, dug put. Iako su napori jw.org volonterski vođeni, ona čak nadmašuje najpopularnije web mjesto na svijetu, Wikipedi-u, koja podržava 280 jezika. "

Gospodin Yunker dodaje: „Web stranica jw.org postavlja svoj„ globalni prolaz “na vidno mjesto u zaglavlju, u rangu s logotipom, što ne samo da pristupnik čini jednostavnim za pronalazak posjetiteljima iz cijelog svijeta - bez obzira na kojem jeziku se oni mogu služiti govore - nego također šalje jasnu poruku da Jehovini svjedoci daju prednost jezicima. Kad razmišljaju hoće li prevesti na novi jezik ili ne, komercijalne web stranice obično ograničavaju svoje napore na jezike koji će biti značajno isplativi. No, za Jehovine svjedoke profit nije motiv. Njihov je cilj prevesti biblijsku poruku tako da je čitateljima  točna, jasna i lako razumljiva. "

Veći dio prijevoda rade dobro obučeni volonteri koji rade u oko 350 udaljenih prevoditeljskih ureda (RTO) širom svijeta. Kako bi osigurali da prevoditelji koriste najjasniji i najaktualniji rječnik, gdje je to moguće, RTO-ovi se nalaze tamo gdje postoji velika koncentracija izvornih govornika, što omogućava prevoditeljima da budu 'uronjeni' u jezik. U takvom okruženju prevoditelji također mogu testirati pojmove i izraze na terenu prije nego što ih upotrijebe u publikacijama.

Odgovornosti prevoditelja

• Pretvoriti koncepte u izvornom jeziku u ekvivalentne koncepte na ciljanom jeziku
• Sastaviti informacije i tehničke izraze u pojmovnike i baze podataka terminologije koji će se koristiti u njihovim usmenim izdanjima i prijevodima
• Tečno govoriti, čitati i pisati na najmanje dva jezika, od kojih je jedan obično engleski
• Prenositi stil i ton izvornog jezika
• Primjenjivati svoja znanja određene kulture, kako bi pružili točnu i smislenu interpretaciju ili prijevod izvorne poruke

„[Kada] analiziramo prevoditeljski rad [Jehovinih svjedoka]“, navodi znanstvenik za prevođenje Gerhard Budin, „postaje jasno da se osnovna načela studija prevođenja, kao i najbolje prakse u praktičnom prevoditeljskom radu, u potpunosti poštuju. To se očituje u lako čitljivim tekstovima u višejezičnim verzijama časopisa Stražarska kula, na primjer, obraćajući se širokoj publici ljudi u svakoj jezičnoj zajednici. "

"Prevođenje na toliko jezika i objavljivanje na toliko jezika mogu predstavljati posebne izazove", objašnjava Izak Marais, koji vodi grupu Prevoditeljskih službi u svjetskom sjedištu u Warwicku, New York, SAD. "Ponekad smo željeli objavljivati ​​na manje uobičajenom jeziku, ali nisu svi znakovi bili dostupni za taj jezik. Tako smo tijekom godina osigurali umjetnička djela za nebrojene znakove i skupove fontova, što nam omogućuje izradu tiskanih publikacija na stotinama jezika. Slično tome, prevladali smo mnoge izazove kako bismo svoje publikacije učinili dostupnima na mnogim jezicima na jw.org. Zapravo, mnogi od tih 1.000 jezika nemaju drugih publikacija dostupnih na webu. "

Clive Martin, koji vodi odjel za programiranje MEPS-a odgovoran za objavljivanje sadržaja na jw.org, dodao je: „Jedan od izazova s ​​kojima smo se suočili je kako na jednom web mjestu predstaviti članak na stotinama jezika, s različitim skriptama i rasporedima. Na primjer, 21 jezik koji podržavamo napisan je zdesna nalijevo. Za 100 znakovnih jezika koje podržavamo morali smo stvoriti jedinstveni dizajn koji je gluhim korisnicima lak za navigaciju. "

Još 1881. godine, Istraživači Biblije, kako su tada bili poznati Jehovini svjedoci, počeli su se pripremati za proizvodnju i distribuciju biblijske literature na jezicima koji nisu engleski. "Tada", kaže gospodin Jackson, "vjerojatno nitko nije mogao zamisliti prevođenje na 1.000 jezika!"

Proširenje broja jezika podržanih na web mjestu Jehovinih svjedoka bio je samo logičan nastavak njihovog aktivnog propovijedanja u cijelom svijetu budući da se sve više ljudi uključuje na mrežu, a broj aktivnih korisnika interneta neprestano raste.

Jehovini svjedoci svojim prevođenjem predano ispunjavaju zadatak koji je Isus Krist dao pravim kršćanima, prema Mt 24:14 i 28:19, 20:

" A ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kako bi je čuli svi narodi. I tada će doći kraj. ... Zato idite i činite učenike od ljudi iz svih naroda. Krstite ih u ime Oca i Sina i svetog duha i učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio. Znajte da ću biti s vama sve dane do svršetka ovog poretka.”

Ili, kao što stoji u uvodnom opisu stranice:

 "Mi, Jehovini svjedoci, dolazimo iz različitih kultura i govorimo različitim jezicima, ali imamo zajednički cilj – proslaviti Stvoritelja Jehovu, koji je nadahnuo pisanje Biblije. Trudimo se postupati po uzoru na Isusa Krista i živjeti životom dostojnim kršćana. Svi Jehovini svjedoci pomažu svojim bližnjima da bolje upoznaju Bibliju i saznaju što je Božje Kraljevstvo. Upravo zato što svjedočimo za Jehovu Boga i njegovo Kraljevstvo poznati smo pod imenom Jehovini svjedoci.

Dobro došli na našu stranicu! Ovdje možete čitati Bibliju i saznati više o nama i našim vjerovanjima." (izvor: jw.org)

Zato, dobrodošli na našu službenu stranicu, jw.org!  🙂

(izvor članka: Religion News Service)