Mediji imaju odgovornost u poticanju neprijateljstva, govora mržnje, pa čak i zločina iz mržnje prema skupinama koje označavaju kao "kultove".
 |
| Willy Fautré, govoreći u Europskom parlamentu o tome kako mediji često progone manjinske vjere. Zasluga za fotografiju: www.bxl-media.com. |
Maxette Pirbakas, francuska zastupnica u Europskom parlamentu, bila je 30. studenoga domaćin događaja o položaju vjerskih i duhovnih manjina u EU-u, na kojem su kao panelisti sudjelovali predstavnici različitih vjera. Tom prilikom govorio sam o ulozi i odgovornosti medija u poticanju sumnje, neprijateljstva, govora mržnje, pa čak i zločina iz mržnje prema nekim skupinama u društvu.
Člankom 9. Europske konvencije o ljudskim pravima štiti se pojedinačno pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, da ga se prakticira samostalno ili u zajednici s drugima te javno ili privatno, da se očituje nečija vjera ili uvjerenje, u štovanju, poučavanju, praksi i poštovanju.
Tekst je vrlo sličan Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, kao i drugi međunarodni instrumenti za zaštitu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja.
Pitanje terminologije
Ujedinjeni narodi, Europski sud za ljudska prava, Sud EU-a i drugi međunarodni mehanizmi koriste neutralne terminologije kako bi imenovali bilo koju vjersku zajednicu ili zajednicu uvjerenja u svojim izjavama, izvješćima ili sudskim odlukama.
Mediji, drugi akteri informiranja i komunikacije u Europi, obično ne slijede tu praksu prema brojnim vjerskim pokretima ili pokretima vjerovanja koje identificiraju kao "kultove" na engleskom jeziku ili varijante riječi "seces" na latinskom, germanskom, skandinavskom ili slavenskom jeziku s negativnom konotacijom. U posljednjim desetljećima ova negativno konotirana kategorija "kultova" ili "sekti" umjetno je konstruirana kako bi se neke vjerske skupine ili skupine uvjerenja pokušale isključiti iz zaštite članka 9. EKLJP-a. Glavni pokretači ovog pokreta neprijateljstva bili su i jesu nezadovoljni bivši članovi.
Ujedinjeni narodi i Europski sud za ljudska prava, čija se nadležnost proteže na 46 europskih država, ne podržavaju takvu diskriminirajuću i pogrdnu razliku i kategorizaciju.
Mehanizam koji generira stigmatizaciju, neprijateljstvo i netoleranciju
Kategorizacija nekih vjerskih, duhovnih ili vjerodostojnih skupina kao "kultova", dodatno kvalificiranih kao opasnih, štetnih ili totalitarnih, prije svega je djelo "anti-kultista". To su ili pojedinci, bivši članovi otpadnici ili anti-kultne udruge.
Zlouporaba ovih pogrdnih oznaka, koje anti-kultisti koriste bez suzdržavanja, nanijela je veliku štetu tim vjerskim manjinama i njihovim pripadnicima u njihovom osobnom i profesionalnom životu.
Međutim, mediji također imaju svoj dio odgovornosti u stigmatizaciji, neprijateljstvu, netoleranciji i šteti nanesenoj pojedincima kada iz senzacionalizma objavljuju, bez istrage i provjere, pristrane i lažne optužbe anti-kultista, te šire svoje lažne vijesti, a ponekad i prilično grube laži. Oni tako stvaraju ozračje sumnje i neprijateljstva koje ponekad dovodi do zločina iz mržnje i smrtonosnih djela nasilja, čak i u Europi.
Dva nedavna sudska slučaja grubih laži
FECRIS, krovna organizacija europskih anti-kultnih pokreta sa sjedištem u Francuskoj, izgubila je 2020. značajan slučaj pred Okružnim sudom u Hamburgu u Njemačkoj, gdje je proglašena krivom po 18 točaka optužnice za neistinite činjenične optužbe protiv Jehovinih svjedoka.
U priopćenju za medije FECRIS je lažno tvrdio da je dobio slučaj koji je zapravo izgubio. Budući da su Jehovini svjedoci tvrdili da su 32 izjave FECRIS-a klevetničke, a sud je utvrdio da je 17 od njih klevetničko, jedno djelomično klevetničko, a 14 ne-klevetničkih, FECRIS je tvrdio da je uspješno branio svoj slučaj u Hamburgu. Ono što FECRIS nije rekao jest da je morao platiti financijsku naknadu njemačkim Jehovinim svjedocima jer je kriv po 18 točaka klevete.
 |
| Članovi uprave FECRIS-a 2021. godine: Luigi Corvaglia, Branka Dujmić i Alexander Dvorkin. |
U listopadu 2023. španjolska udruga žrtava Jehovinih svjedoka (AEVTJ) proglašena je krivom jer je sudskom odlukom prekršila pravo Jehovinih svjedoka na poštivanje te joj je naloženo da plati 5000 eura odštete.
Iznenađujuće, španjolska anti-kultna udruga i njihov odvjetnik tvrdili su na društvenim mrežama da su dobili slučaj. U slučajevima klevete jasno je da stranka koja pobijedi dobiva odštetu, a stranka koja izgubi to plaća. U ovom slučaju, španjolska anti-kultna udruga osuđena je platiti 5.000 eura Jehovinim svjedocima i stoga je bila gubitnik.
Lažne optužbe, na primjer za seksualno zlostavljanje, od strane anti-kultnih aktera koje su na naslovnicama medija nisu rijetkost i mogu imati vrlo ozbiljne posljedice na ugled vjerske skupine iako se nakon toga događa da sudovi te optužbe proglase neutemeljenima.
Uloga i odgovornost medija
Neutemeljene optužbe pojačane medijima ne samo da utječu na javno mišljenje i jačaju stereotipe. Oni također oblikuju ideje donositelja političkih odluka, a mogu ih službeno podržati neke demokratske države i njihove institucije.
CIAOSN je u listopadu 2018. objavio izvješće o navodnom seksualnom zlostavljanju maloljetnika počinjenih u zajednici Jehovinih svjedoka i zatražio od belgijskog saveznog parlamenta da istraži to pitanje.
CIAOSN je priopćio kako je primio različita svjedočanstva ljudi koji tvrde da su bili seksualno zlostavljani, što je dovelo do niza pretraga dvorana i domova Jehovinih svjedoka.
 |
| Belgijska podružnica Jehovinih svjedoka u Kraainemu. Izvor: JW.org. |
Tiskovna agencija Belga objavila je izvanrednu vijest koja je odmah rasplamsala sve medije: "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove traži istragu." Vrlo brzo, kao što se moglo očekivati, upitnik je nestao iz naslova u medijima na mreži:
Dvadeset i četiri minute kasnije, "La Libre Belgique" i "La Dernière Heure" objavili su članke pod nazivom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima: Istraga je potrebna".
Kasnije je "Le Soir", još jedan vodeći list, napravio još jedan korak, objavom članka "Kako Jehovini svjedoci u Belgiji ušutkavaju seksualno zlostavljanje maloljetnika unutar svoje zajednice".
Iste večeri, belgijski frankofonski TV kanal RTBF objavio je u svojim TV vijestima da CIAOSN traži od Zastupničkog doma da osnuje istražno povjerenstvo o mogućim seksualnim zlostavljanjima "među" Jehovinim svjedocima. Osim toga, RTBF je na svojoj internetskoj stranici objavio članak pod naslovom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove zahtijeva istragu."
Ove optužbe za seksualno nasilje oštro je osporila vjerska zajednica. Jehovini svjedoci smatrali su da to šteti njima i njihovom ugledu te su slučaj iznijeli pred sud.
Četiri godine kasnije, u lipnju 2022., Prvostupanjski sud u Bruxellesu presudio je u korist Jehovinih svjedoka i osudio CIAOSN.
Prvostupanjski sud u Bruxellesu također je naložio belgijskoj državi da objavi presudu na početnoj stranici CIAOSN-a na šest mjeseci.
Odluku suda pozdravili su Jehovini svjedoci, ali je vrlo malo medija objavilo sudsku odluku. Nažalost, četiri godine nakon objavljenih neutemeljenih optužbi, većina belgijskih građana nastavit će vjerovati da je bilo institucionalnih slučajeva seksualnog zlostavljanja u zajednici Jehovinih svjedoka i da je njihova hijerarhija prikrivala takve kriminalne činjenice.
Razlog zašto sam uzeo ove primjere je taj što su oni uobičajeni žrtveni jarci anti-kultista i medija, ali si mogu priuštiti odlazak na sud zbog obrane svojih prava. Deseci drugih malih vjerskih i duhovnih skupina nemaju tu financijsku sposobnost da se godinama bore na sudovima. Štoviše, medijske kuće imaju lošu praksu sustavno ignorirati zahtjeve za pravo na odgovor takvih skupina.
Od loših praksi do dobrih praksi
Ovo ozračje neprijateljstva, netolerancije, a ponekad i mržnje prema marginalnim vjerskim skupinama ili skupinama vjerovanja u mnogim europskim zemljama, koje obično uživa potpuno nekažnjavanje, jasno je osuđeno u posljednjem izvješću USCIRF-a (Komisije Sjedinjenih Država za međunarodnu vjersku slobodu).
U dijelu posvećenom antikultizmu istaknuto je kako je "nekoliko vlada u EU poduprlo ili olakšalo širenje štetnih informacija o određenim vjerskim skupinama".
Samo da spomenemo samo neke, to je svakako slučaj u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Belgiji, koje su stvorile takozvane kultne zvjezdarnice na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Čini se da su takve državne institucije sve nelegitimnije u svom modusu operandi u svjetlu brojnih odluka Europskog suda koje, između ostalog, jasno upozoravaju na upotrebu izraza "kult" - ili "sekta" na drugim jezicima - jer potiče neopravdanu sumnju, stereotipizaciju i neprijateljstvo prema nekim miroljubivim vjerskim skupinama koje poštuju zakon.
 |
| Rabin Abraham Cooper (lijevo) i Frederick A. Davie (desno), predsjednik i potpredsjednik USCIRF-a. Izvor: USCIRF. |
Da sumiramo primjedbe USCIRF-a:
- anti-kultisti stvaraju od nule "kultove" koje opisuju kao "opasne ili štetne za društvo",
- mediji, koji napreduju na senzacionalizmu, a ne na činjenicama, koriste "kultno" pitanje kao dobru temu jer to povećava prodaju ili publiku,
- Države, dezinformirane od strane anti-kultista, osjećaju se obveznima zaštititi svoje građane od ove 'pošasti' i stvoriti iznimne zakone i specijalizirana represivna tijela, poput Miviludesa i "kultne policije" u Francuskoj.
Anti-kultne udruge, medijske kuće i anti-kultne državne institucije šalju signal nepovjerenja, prijetnje i opasnosti te stvaraju ozračje sumnje, netolerancije, neprijateljstva i mržnje u društvu.
Doista, kada mediji i državne institucije skupine proglase opasnima za društvo, šalju signal nekim nestabilnim umovima da je oslobađanje, "na ovaj ili onaj način", od ovih 'opasnih elemenata' legitiman "građanski" čin.
Brojna izvješća ističu opasan utjecaj koji stigmatiziranje nekih vjerskih ili vjerskih skupina može imati na njih i njihove članove:
- vandalizam dvorana zajednice Jehovinih svjedoka u Italiji,
- anonimne prijetnje bombom,
- prijetnje smrću,
- naoružane osobe koje ulaze u bogomolje, kao u slučaju Scijentološke crkve u Francuskoj,
- ubojstvo sedam Jehovinih svjedoka u Njemačkoj.
Ovaj fenomen i netolerancija prema vjerskim manjinama pogrešno označenim kao "kultovi" ne postoji u zemljama u kojima ne postoji anti-kultna organizacija.
Tajvan, gdje sam nedavno pozvan da sudjelujem na međunarodnom forumu o vjerskim slobodama, dobar je primjer dobre prakse u tom pogledu. Nema društvene ili državne netolerancije, nema žrtve iskrivljenih ili lažnih informacija, marginalizacije, diskriminacije, govora mržnje ili zločina iz mržnje. Ništa kao takvo nije objavljeno u tajvanskim medijima, a time ni neutemeljeni vladini stavovi i politike prema skupinama kao što su Jehovini svjedoci ili scijentologija.
Zaključak
Zaključno, europske demokracije nemaju pravo drugima držati lekcije o vjerskoj netoleranciji i diskriminaciji. Ponekad bi trebali biti dovoljno ponizni da slijede dobre prakse drugih zemalja.
Kako bi se iskorijenilo širenje netolerancije i zločina iz mržnje protiv vjerskih manjina u Europi, njihov bi cilj trebao biti:
- podsjetiti medijske kuće da se pridržavaju međunarodno priznatih etičkih standarda kada pokrivaju vjerska pitanja,
- poticati organizaciju stručnih radionica za novinare i medijske djelatnike o tome kako pokriti pitanja vezana uz vjerske manjine, bez poticanja nelegitimne sumnje i neprijateljstva,
- poručiti europskim državama da se suzdrže od stigmatiziranja određenih vjerskih manjina te da slijede odluke Europskog suda.
