Zapis o Abigajili može se naći u 1. Samuelovoj 25. Slijedi sažetak njezine priče. Abigajila je bila udana za Nabala. Nabal je bio budala, ali Abigajila je bila inteligentna i lijepa .
U to vrijeme, Šaul je upravo poginuo, a David je živio u skrivanju od njega. (Šaul ga je htio ubiti). Nakon što je neko vrijeme živio u blizini Nabala, David je poslao poruku bogatašu i zamolio ga da podijeli nešto hrane s njim i njegovim ljudima. David je zaključio da bi to bilo pošteno, jer David i njegovi ljudi nisu ukrali niti postupili pogrešno prema Nabalu. Čak su ih na neki način štitili. No Nabal je jednako pohlepan koliko i lud i odbija išta podijeliti s Davidom. Imajte na umu da je gostoljubivost bilo nešto očekivano i ustaljeno u drevnom Izraelu. Nedijeljenje hrane bilo bi vrlo uvredljivo za Davida. Posebno, jer su on i njegovi ljudi pružali zaštitu Nabalovim ljudima i stadima. Kad je David dobio Nabalov negativan odgovor, jako se naljutio i rekao svojim ljudima da se naoružaju i pripreme za odmazdu.
U međuvremenu, jedan od sluga odlazi Abigajili. Sluga joj govori o Nabalovom odbijanju gostoprimstva prema Davidu i o tome kako su David i njegovi ljudi bili dobri prema njegovim ljudima. Osjetivši opasnost, Abigajila potajno natovari neke magarce hranom i kreće u susret Davidu i njegovim ljudima prije nego što napadnu njezino kućanstvo. Ona to čini i tako pokazuje izravnu neposlušnost muževoj zapovijedi. Kad Abigajila upozna Davida i njegove ljude, ponudi mu hranu i moli ga da oprosti drskost njezina muža. Davida osvaja njena mudrost i dobrota i čini ono što ona traži. Tako je kriza izbjegnuta, a Abigajila je hvaljena zbog svoje mudrosti.
Abigajila nije ono što bismo nazvali vođom, ali je hvaljena upravo zato što je preuzela vodstvo u kriznoj situaciji. Da je Abigajila slijedila pravila pokornosti i podložnosti supruge, poštovala bi zapovijedi svoga muža i tada bi svi u njezinu kućanstvu umrli. Ali ovdje je Abigajila hvaljena što je učinila upravo suprotno. Njezina priča dokazuje da je čak i u intenzivno patrijarhalnoj kulturi drevnog Izraela postojala granica pokornosti supruge.
Još jedna stvar koja mi je zanimljiva je način na koji Abigajila govori Davidu o svom mužu. Ona kaže:
"Molim te, neka moj gospodar ne obraća pažnju na tu ništariju Nabala, jer kakvo mu je ime, takav je i on. Nabal mu je ime i prati ga bezumlje. A ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude koje si ti poslao, gospodaru moj." (1.Sam. 25:25)
Naravno da ne mislim da je dobro za brakove kada jedan supružnik omalovažava drugog, pogotovo u javnosti. Mislim da bi cilj svakog muža i žene trebao biti nadmašiti jedno drugo u ljubavi. Međutim, činjenica da je Abigajila progovorila protiv svog muža - čak ga je nazvala ništarijom - naglašava ideju da žene nisu bespomoćno vezane za glupost ili pogubne odluke svojih muževa. One se mogu i trebaju zauzeti za ono što je ispravno i za sebe.
Na kraju ovog izvještaja, Nabal je umro. Pao je u neku vrstu kome kad mu je Abigajila rekla što je učinila, i što se moglo dogoditi zbog njegove ludosti. Još deset dana živio je u tom stanju, i onda je umro. Kad je David saznao za smrt tog bezumnika, poslao je svoje ljude i zamolio Abigajilu da mu bude žena. Prihvatila je i živjela svoj život kao jedna od kraljica kralja Davida. Pouka ove priče (samo u slučaju da je još niste shvatili) jest da postoje granice za ženinu pokornost, čak i u Starom zavjetu. Abigajila je živjela u patrijarhalnoj kulturi, gdje se od žena očekivalo da strogo slušaju svoje muževe i nikada im ne pokazuju nepoštovanje. Međutim, u ovoj prilici Abigajila je pokazala i neposlušnost, pa čak i nepoštovanje prema svom mužu, a ipak Biblija uči da su njezini postupci bili ispravni.
Ovo je hrana za razmišljanje za svakoga tko se pita u kojoj mjeri bi se žene trebale pokoriti svojim muževima.
