Zašto Isus dolazi uskrsnuti mrtve s ' glasom arkanđela ' ?

 

• 
  1. Solunjanima 4:16

  Biblija – prijevod Novi svijet

• 16 Naime, sam će Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arkanđela+ i s Božjom trubom te će najprije ustati oni koji su umrli ujedinjeni s Kristom.+

Dakle, zašto u ovom stihu Isus ne dolazi sa svojim vlastitim glasom koji bi bio s većim autoritetom, ako on ne može biti 'arkanđeo'?

Zašto su neki kršćanski teolozi, poput Johna Calvina, (Calvin's Commentaries on The Prophet Daniel, Vol. II, Baker reprint, svezak XIII, str. 369, 370), John Gill (A Complete Body of Practical and Doctrinal Divinity, The Baptist Standard Bearer, 1987 reprint, str. 617) i Johathan Edwards (The Works of Jonathan Edwards, Vol. 2, Banner of Truth, 1979 reprint, str. 606.),     - zaključili da je arkanđeo bio sam Krist ?

Očito je da su ti kršćanski teolozi zaključili da je arkanđeo sam Krist zbog biblijskih dokaza. Zaključili su da, budući da prefiks "ark" znači "poglaviar" ili "glavni", a riječ "arkanđeo" se nikada ne nalazi u množini, da to implicira da postoji samo JEDAN arkanđeo (usporedi Judu 9, "Mihael arkanđeo"). Dakle, kada je glas uskrslog Gospodina Isusa Krista također opisan kao glas "arkanđela" u 1. Solunjanima 4,16, to im sugerira da je on zapravo i sam arkanđeo.

Danas se obično Jehovine svjedoke povezuje s tim vjerovanjem. ALI oni NISU BILI PRVI KOJI SU ZAKLJUČILI da je Isus Arkanđeo Mihael. Zapazi što je ranokršćanski učenjak Origen napisao:

"Postoje određena stvorenja, razumna i božanska, koja se nazivaju silama [duhovnim stvorenjima, vjerojatno ANĐELIMA]; I OD NJIH KRIST JE BIO NAJVIŠI i najbolji i naziva se ne samo Božjom mudrošću nego i Njegovom silom." - ANF 10:321-322.

"RANIJI PROTESTANTSKI UČENJACI obično su poistovjećivali Mihaela s predutjelovljenim Kristom, pronalazeći potporu za svoje gledište, ne samo u spominjanju "djeteta" i arkanđela u Otk 12, već i u atributima koji su mu pripisani." - The International Standard Bible Encyclopedia, John A. Lees (1930., svezak III), str. 2048.

"ARKANĐEO. Ova riječ je samo dva puta korištena u Bibliji, 1 Sol 4:16; Juda 9. U posljednjem odlomku primjenjuje se na Mihaela, koji je u Dan. 10:13,21; 12:1, opisan je kao da ima posebnu odgovornost nad židovskom nacijom, a u Otk 12:7-9 kao vođa anđeoske vojske. Toliko su uzvišeni POLOŽAJ i službe KOJE SE PRIPISUJU MIHAELU DA MNOGI MISLE DA SE MISLI NA MESIJU." — Inter-National Bible Dictionary, objavio Logos International, Plainfield, New Jersey, str. 35.

Čak i SUVREMENI TRINITARIJANCI ponekad priznaju da se Isus u svom predljudskom postojanju pojavio kao anđeo.

Vrlo cijenjeni trinitarni bibličar, dr. E. F. Scott, profesor emeritus na Teološkom sjemeništu Union, napisao je:

»Autor Hebrejima ... misli o [Isusu] kao o anđelu, kojeg je Bog uzvisio iznad svih ostalih, obdarivši ga svojim veličanstvom i nazivajući ga imenom Sina." - str. 726, An Encyclopedia of Religion, 1945. izdanje

I, opet, vrlo trojstveni The Interpreter's Dictionary of the Bible nam govori da je u to vrijeme židovsko očekivanje bilo da je Krist bio

"već postojeće, nebesko anđeosko biće koje će se, na kraju vremena, pojaviti uz Boga kao sudac svijeta [vidi Djela 7:55-56]." - str. 364, svezak 3, Abingdon Press, 1962.

"Anđeo Gospodnji [anđeo Jehovin] - pojavljuje se mnogo puta u Starom zavjetu, gdje u gotovo svakom slučaju znači nadljudsku osobu koju treba razlikovati od Jehove... Neki smatraju da se misli na predutjelovljenog Krista." - str. 39, Today's Dictionary of the Bible (trinitarian), Bethany House Publ., 1982.

"Anđeo Gospodnji. ... Kristov vidljivi oblik prije utjelovljenja." - str. 40, Smith's Bible Dictionary (trinitarian), Hendrickson Publ.

Predstavljen je u Svetom pismu kao nebesko biće koje je Bog poslao da se bavi ljudima kao njegov osobni zastupnik i glasnogovornik ['riječ'] .... U Novom zavjetu [za koji se trinitarijanci slažu da objašnjava i pojačava SZ] ne postoji mogućnost da se anđeo Gospodnji poistovječuje s Bogom. .... uglavnom kada se ukazuje ljudima, prepoznat je kao božansko biće, iako u ljudskom obliku, i [ponekad] mu se obraća s Bogom" - str. 38, New Bible Dictionary, Tyndale House (trinitarijanski), tisak 1984.

"Anđeo Gospodnji... Tradicionalno [od 2. stoljeća poslije Krista (barem)] kršćansko tumačenje smatralo je da je ovaj 'anđeo' bio predutjelovljena manifestacija Krista kao Božjeg Glasnika-Sluge. Može biti..., anđeo bi mogao govoriti u ime Onoga [Jehove] koji ga je poslao (i tako se poistovjetiti s njim)." - fusnota za Post 16:7 u vrlo trinitarnom The NIV Study Bible od Zondervan Publishinga, 1985.

Djela Jonathana Edwardsa

" Sotona je oduvijek imao posebno neprijateljstvo prema Sinu Božjem. Vjerojatno je njegova prva pobuna, koja je bila njegova osuda, bila to što ju je ponosno prihvatio s prezirom, kada je Bog objavio odluku na nebu, da njegov Sin u ljudskoj naravi treba biti Kralj neba, i da ga svi anđeli trebaju štovati. Kako god to bilo, ipak je sigurno da je njegov sukob uvijek bio posebno protiv Sina Božjega. Neprijateljstvo je uvijek bilo između sjemena žene i zmije. I stoga je taj rat koji đavao vodi protiv Boga predstavljen u tome što se đavao i njegovi anđeli bore protiv Mihaela i njegovih anđela (Otk 12,7). Ovaj Mihael je Krist (Dan.10:21 i 12:1). "

" Kad se Lucifer pobunio i postavio za glavu nasuprot Bogu i Kristu, i postavio se kao glava nasuprot Bogu i Kristu, i odvukao veliki broj anđela, Sin Božji se očitovao kao suprotna glava, i ukazao se milostivo da svojom milošću odvrati i spriječi izabrane anđele da poslušaju Luciferovu iskušenje, tako da su bili podržani i sačuvani vječno uništenje u ovo vrijeme velike opasnosti slobodnom i suverenom prepoznatljivom milošću Kristovom. U tome je Krist bio Spasitelj izabranih anđela, jer misleći da ih nije spasio kao što je izabrao ljude od propasti koju su već zaslužili, i na koju su bili osuđeni, i bijednog stanja u kojem su već bili, ipak ih je spasio od vječnog uništenja od kojeg su bili u velikoj opasnosti, a inače bi pali s drugim anđelima. Izabrani anđeli pridružili su mu se, slavni Mihael, kao njihov zapovjednik, dok su drugi anđeli poslušali Lucifera i pridružili mu se, i tada je to doslovno istina koja se kasnije ispunila figurativno. Otkrivenje xii. "Kad je bio rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli borili su se protiv zmaja; i zmaj se borio i anđeli njegovi, i nije pobijedio; niti je bilo mjesta više neba. I veliki zmaj bijaše izbačen, ona stara zmija, zvana Đavao i Sotona, koja obmanjuje sav svijet; On je bio zbačen na zemlju, i njegovi anđeli bijahu izbačeni s njim."

(Djela Jonathana Edwardsa, svezak 2, Banner of Truth, ponovno izdanje iz 1979., str. 606.)

§ 45. Pobijediti Sotonu... Ali posebno je Kristovo djelo zgnječiti zmijinu glavu; uništiti djela đavla; i to vlastitom snagom. Jer on je prikazan kao da ga pobjeđuje, jer je jači od jakog čovjeka naoružanog, i tako ga pobjeđuje i uzima od njega sav njegov oklop u koji se uzdao, i otima njegova dobra. On je taj koji je uništio kneževine i moći, i napravio ih otvoreno, trijumfirajući nad njima. On je duhovni Samson, koji je rastrgao ričućeg lava kao što bi unajmio dijete; i duhovni David, koji je izbavio janje iz usta svojih i ubio toga velikog Golijata. On je onaj Mihael koji se bori sa zmajem i izgoni ga; i naposljetku će suditi Sotoni i potpuno će ga uništiti; i nanijet će mu te vječne muke o kojima se govori u Otk 20:10. U strahu od kojeg sada drhti i drhti od straha da će ChriOn bi mu nanio te muke, kad bi povikao i pao pred njim, govoreći: "Jesi li došao da me mučiš prije vremena?" i "Preklinjem te, ne mučiš me."

(Djela Jonathana Edwardsa, svezak 2. Izvorno objavljeno 1834. (507). Bellingham, WA: Logos Research Systems, Inc. 2008)

VI. ... Slavno veličanstvo Božje pojavljuje se u pobjeđivanju svih tih moćnih neprijatelja crkve iz jednog doba u drugo; u pobjedi Sotone, tog ponosnog i snažnog duha, i sve njegove paklene vojske; srušivši ga pod noge, dugo nakon što se hvalio kao bog ovoga svijeta, i kada je činio sve što je mogao da se uzdržava u svom kraljevstvu. Krist, naš Mihael, pobijedio ga je, đavao je bio izbačen i više mu nije bilo mjesta na nebu; ali on bijaše zbačen na zemlju, a anđeli njegovi bijahu izbačeni s njim.

(Djela Jonathana Edwardsa, svezak 1. Izvorno objavljeno 1834. (618). Bellingham, WA: Logos Research Systems, Inc. 2008)