Prošle je godine Bitter Winter izvijestio da je norveški Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. donio jednu od najbizarnijih odluka u novijoj povijesti sudskih slučajeva o religiji, naredivši Jehovinim svjedocima da u svoje okrilje ponovno prihvate ženu koju su isključili. Postoje deseci odluka sudova diljem svijeta, uključujući slučajeve o Jehovinim svjedocima, u kojima se navodi da je isključivanje člana iz vjerskog tijela stvar koju svjetovni sudovi ne mogu preispitati. Naredba o ponovnom primanju isključenog člana bila je bez presedana. Srećom, Vrhovni sud Norveške jednoglasnom odlukom (5-0) od 3. svibnja 2022. sada je promijenio čudnu žalbenu presudu.
Činjenice se mogu ukratko sažeti na sljedeći način. G.N. je bila udana žena iz provincijskog norveškog grada, koja je bila Jehovin svjedok od 1987. do 2018. godine. Godine 2018. prihvatila je večeru s muškim, razvedenim Jehovinim svjedokom, u restoranu u Oslu, nakon čega su otišli u muškarčevu hotelsku sobu. Počeli su se ljubiti i maziti. Zatim je zaspala i probudila se sljedećeg jutra, gola i s muškarcem na sebi. Kasnije joj je muškarac rekao da se počeo upuštati u oralni seks s njom dok je spavala.
Kao što je dobro poznato, Jehovini svjedoci vjeruju da se - prema Bibliji - seksualni odnosi trebaju odvijati samo unutar braka, između muža i žene. Ovo učenje je obavezno za svakog unutar te vjerske zajednice. Oni koji postanu Jehovini svjedoci (uključujući G.N.) potpuno su toga svjesni. Iz tog razloga, ako se vjernici uključe u seksualnu aktivnost s nekima koji nisu njihovi supružnici, vjerska zajednica razmotrit će smiju li te osobe i dalje ostati članovi Jehovinih svjedoka.
Kada je skupštinski pravni odbor Jehovinih svjedoka ispitao njezin slučaj G.N. je rekla da je pila više alkohola nego inače i da je svojevoljno legla u krevet s muškarcem, "ljubeći se i mazeći se". U sudskom postupku, međutim, negirala je te okolnosti i rekla da je otišla u muškarčevu sobu samo kako bi uzela kaput koji je tamo ostavila, i onda je tamo odlučila odspavati jer je bila umorna, ali, da je dok je spavala bila silovana.
U to se vrijeme nije osjećala silovanom, a nakon incidenta nastavila je održavati kontakte s tim muškarcem. Međutim, imala je moralne dvojbe o tome što se dogodilo i ispričala je priču starješinama svoje zajednice, koji su sazvali skupštinski pravosudni odbor. Njezino ponašanje smatralo se nemoralnim i utvrđeno je da se biblijski gledano, ne kaje, pa je 2018. bila isključena. Uložila je žalbu, a skupštinski žalbeni odbor potvrdio je odluku o isključenju.
Tek nakon što je bila isključena, počela je opisivati to što joj se dogodilo kao silovanje, ali, umjesto da tuži čovjeka koji ju je navodno silovao, unajmila je odvjetnika i izvela svoju mjesnu skupštinu pred svjetovne sudove. Kazala je kako je jedan od njezinih motiva bio izbjeći izbjegavanje kao posljedicu isključenja,, što je uobičajena praksa među Jehovinim svjedocima. Odbor za mirenje je 5. lipnja 2019. stao na njezinu stranu, izjavio da je nepravedno odbačena jer je bila "napadnuta" i proglasio odluku nevažećom. Jehovini svjedoci iznijeli su slučaj pred Okružni sud u Follu, koji je 27. veljače 2020. promijenio presudu Odbora za mirenje i odlučio da svjetovni sudovi ne mogu "preispitati odluke vjerske zajednice koje zahtijevaju procjenu vjerskih pitanja", uključujući odluke pravosudnih vjerskih tijela Jehovinih svjedoka.
Međutim, Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. promijenio je odluku Okružnog suda odlukom 2-1 (predsjedavajući sudac se nije složio i potvrdio bi presudu Okružnog suda). Žalbeni sud je izjavio da bi "bilo uvredljivo za opći osjećaj pravde ako je netko isključen iz vjerske zajednice na temelju nečega gdje se možda radi o silovanju", te je naredio Jehovinim svjedocima da ponovno prihvate ženu u svoje okrilje i plate joj odštetu i sudske troškove.
Tu odluku Žalbenog suda, kritizirali su pravni stručnjaci, jer je ona otvorila opasnu pukotinu u pravnoj zaštiti religije od uplitanja države u njenu unutarnju organizaciju. Kao što je ranije spomenuto, slični slučajevi u drugim zemljama većinom su odlučeni u korist Jehovinih svjedoka i drugih vjerskih organizacija koje su isključile članove vlastitim vjerskim postupcima. Međutim, pri ispitivanju tih odluka postoji razlika u pristupu u Sjedinjenim Državama i Kanadi u odnosu na određene europske zemlje. Sjevernoamerički sudovi često su tvrdili da svjetovni sudovi nemaju ovlasti preispitivati odluke vjerskih sudova sa suštinskog i proceduralnog stajališta. Čak i tumačenje proceduralnih pravila vjerskog pravosudnog tijela, kako je jednoglasni Vrhovni sud Kanade zaključio 2018., samo po sebi "uključuje vjersku doktrinu" i "nije opravdano". Većina učenjaka religije bi se složila; još od vremena Maxa Webera (1864.-1920.), općenito se slažu da je procedura u vjerskoj organizaciji sama po sebi - teologija.
 |
| Vrhovni sud Norveške |
Ispitujući odluku Žalbenog suda, u slučaju G.N., Vrhovni sud Norveške usvojio je hibridni pristup, negdje u sredini između američkog i talijanskog presedana. S jedne strane, to je smatrano pitanjem, naravno, temeljenim između ostalog na dosljednoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, da "sloboda vjeroispovijesti nikome ne daje pravo da postane član ili ostane član određene denominacije", te da "ocjenu vjerskih pitanja vjerske zajednice ne mogu donositi svjetovni sudovi". S druge strane, također se navelo da postupci vjerskih pravosudnih tijela mogu podlijegati svjetovnom "sudskom preispitivanju" u kojem se ocjenjuje jesu li ispunjeni "osnovni uvjeti za pravičan postupak". "To će uključivati zahtjeve za odgovarajuće informacije o slučaju i suparničke postupke. Ako vjerska zajednica ima statute koji sadrže posebne i jasne zahtjeve za obradu predmeta, sudovi također mogu provjeriti jesu li oni ispunjeni."Vrhovni sud utvrdio je da u ovom slučaju vjerska zajednica nije imala "statute" koji sadrže posebne zahtjeve za obradu predmeta. Sud je priznao G.N.-ov argument da priručnik starješina "Pasite stado Božje" sadrži "pravila obrade slučaja". Međutim, Sud je zaključio da je "ova knjiga namijenjena samo za korištenje starješinama u zajednicama i da nije poznata članovima. Osmišljena je kao priručnik za starješine, temeljen na Bibliji, o tome kako bi trebali postupiti u različitim kontekstima. Iako sadrži i savjete o obradi predmeta, nije vidljivo da izražava pravila takve prirode da sudovi mogu napraviti test jesu li pravila poštovana." Imajte na umu da Vrhovni sud nije rekao da se "Pasite stado Božje" ne bavi "obradom predmeta", niti da starješine ne bi trebale slijediti knjigu. Navedeno je da "priroda" izjava iz knjige o "obradi predmeta" onemogućuje njihovo korištenje za ispitivanje usklađenosti koje mogu obavljati svjetovni sudovi.
Ono što Sud razmatra jest je li postupanje starješina u slučaju ispunilo "osnovne zahtjeve za pravičan postupak", namijenjene kao opći pojam, a ne onaj specifičan za Jehovine svjedoke ili izveden iz njihove knjige "Pasite stado Božje". Analiza predmeta G.N. koju je proveo Sud dovela je do zaključka da su ti "osnovni zahtjevi za pravičan postupak" bili ispunjeni. Sud je ispitao "postupak u Odboru za odlučivanje i Žalbenom povjerenstvu". Primijetio je da je "na obje razine G.N. dala dobrovoljno, usmeno objašnjenje. Razmatranje u žalbenom odboru temeljilo se i na sveobuhvatnoj, pisanoj pritužbi G.N.-a. Nema drugih dokaza osim da je imala punu priliku izraziti svoje stavove o tome što se zapravo dogodilo i koje bi trebale biti posljedice toga. Odluka koju su donijeli Sudsko vijeće i Žalbeno povjerenstvo mora se shvatiti kao da se temelji na njezinom vlastitom objašnjenju." Sud je zaključio da je "ispunjeno ono što se može utvrditi kao osnovni, opći zahtjevi za suparnički postupak i odgovarajuće informacije o predmetu".
Vrhovni sud je zabilježio G.N.-ove tvrdnje o izbjegavanju. Unatoč nekim izjavama koje se, izražene općenito, mogu smatrati netočnima, poput one među Jehovinim svjedocima "članovi obitelji, čak i najbliži, poput djece i roditelja, trebaju izbjegavati kontakt s isključenom osobom" (zapravo se to ne odnosi na ukućane, i ima iznimke) Vrhovni sud se složio da odredbe o izbjegavanju, kao unutarnja pravila vjerskih organizacija, svjetovni suci ne mogu osporiti.
Međutim, suci mogu ispitati je li došlo do bitnih pogrešaka u činjenicama slučaja u postupku pred vjerskim pravosudnim tijelima, kazao je Sud. Sud je stoga ispitao jesu li se odluke o G.N.-u temeljile na "materijalnoj netočnoj činjenici". Suci su primijetili da je G.N. ponudila različite verzije događaja, ali nikada nije zanijekala da je rekla i skupštinskom pravnom odboru i žalbenom odboru da se nije osjećala "zlostavljanom". Obrana G.N.-a tvrdila je da su pravosudna tijela Jehovinih svjedoka pogrešno razumjela ili pogrešno protumačila činjenice. Vrhovni sud se nije složio i pažljivo je razlikovao "materijalne činjenice" i njihovu klasifikaciju izraza "porneia", što je biblijski izraz za seksualni nemoral koji se koristi u nekoliko knjiga Novog zavjeta. Suci su zaključili da se odluke koje su donijeli Jehovini svjedoci "ne temelje na netočnoj činjeničnoj osnovi". Oni su dobili činjenice o ponašanju G.N. upravo, na temelju onoga što im je G.N. osobno rekla. Ono čemu se obrana G.N.-a stvarno protivila bila je kvalifikacija takvog ponašanja kao "porneia". Međutim, Vrhovni sud je izjavio da "sudovi ne mogu pokušati procijeniti predstavlja li određeni način djelovanja 'porneiu'", budući da je to očito vjerska i teološka procjena koja nije otvorena za preispitivanje od strane svjetovnih sudaca.
Iz tih razloga, Vrhovni sud ispravio je anomaliju koju je stvorio Žalbeni sud i zaključio da "ne postoji osnova za proglasiti isključenje G.N. kao nevažeće". Oni kritičari koji su komentirali da je Vrhovni sud podržao upitnu procjenu onoga kako Jehovini svjedoci definiraju"porneiu" - pogrešno su razumjeli odluku. Suci nisu zaključili da je moralna procjena ponašanja G.N.-a od strane Jehovinih svjedoka bila ispravna - ili pogrešna. Naveli su da je ovo vrednovanje vjerska i teološka stvar. Kao takvo, ne može biti podvrgnuto preispitivanju od strane svjetovnih sudaca bez kršenja temeljnih načela vjerske slobode.
(Autor: Massimo Introvigne)
