Glinena pločica VAT 4956 - na što ukazuje?

VAT 4956 jedan je od najpoznatijih klinopisnih zapisa na kojem se temelji tradicionalna kronologija.

 Njegovo porijeklo je nepoznato, a postoje i neke nejasnoće u vezi sa njegovim objavljivanjem. Pločica se sastoji od tri zaljepljena komada, i postoje prilično snažne naznake  da je netko “čačkao” po klinopisnim znakovima na jednoj strani, i da su datumi , “godina 37.” i “godina 38, Nebukadnezara” urezani u pločicu u novije doba. Pločicu je napisalo više različitih zapisivača, jer se rukopis jedne strane pločice razlikuje od rukopisa na drugoj strani. Ili je razlog te različitosti taj da je pločica nastala u suvremeno doba - prednja strana je načinjena iz kalupa, a znakove na stražnjoj strani zapisao je suvremeni falsifikator.

Za razliku od ostalih klinopisnih kronika, pravopis i terminologija VAT - a 4956 su kaotični, jer sadrži i stara i nova imena i oznake nebeskih tijela, i identične riječi napisane su drukčije preko cijele pločice. Jedini vidljivi obrazac je taj da se za zapisivanje lunarnih podataka koristilo starije znakove, dok se za zapisivanje planetarnih podataka koristilo novije znakove. Što se tiče čitkosti i značenja zapisanih znakova, njih 26,3% je neuobičajeno i teško isčitati, 41,6% znakova vjerojatno imaju značenje koje su im pripisali Sachs i Hunger, ali, mogu imati i drukčije značenje, a 32,1% znakova su jasni i nedvosmisleni. To znači da su položaji nebeskih tijela na koje znakovi na pločici ukazuju u nekoliko slučajeva dvojbeni. Procjenjuje se da  je upitne točnosti oko 65% podataka o zvijezdama i zviježđima koja se povezuje sa planetarnim podacima. U slučaju mjesečevih pozicija, razpoznavanje zvijezda i sazviježđa je jednostavnije: 85% podataka je jasno utvrđeno, dok oko 15% je najvjerojatnije, pouzdano utvrđeno. Nije sigurna povezanost podataka o položajima nebeskih tijela sa 37. i 38, godinom Nebukadnezara II, jer, postoje dokazi koji ukazuju da ti brojevi nisu autentični. Položaji nebeskih tijela na pločici su često prikazani na točan način, sa točnim mjerama. Postoji jasan dokaz da su neki položaji naknadno izračunati, a ne promatrani uživo, ali, i da se svi točno opisani položaji mjeseca temelje na autentičnim promatranjima.

Postoje dokazi da položaji mjeseca i položaji planeta na pločici, nisu povezani, i da su zapisivači vjerojatno kopirali položaje mjeseca sa jedne pločice, a položaje planeta sa drugih pločica, ili, jednostavno, naknadno izračunali sve položaje planeta. Opisani položaji Mjeseca savršeno odgovaraju 588/587. godini pne, dok samo sedam položaja (50%) odgovara 568/67. godini pne. Položaji planeta su teško čitljivi, zbog nejasnih i dvosmislenih znakova, od čega je njih 13 (65%) neprepoznatljivo. A položaji koje možemo identificirati,  ne odgovaraju 588/87. godinu pne.  Što se tiče 568/67. godine pne, 13 pozicija (65%) je nemoguće identificirati, 3 položaja (15%) su pogrešna, 2 (10%) savršeno odgovaraju, i 2 (10%) vjerojatno odgovaraju. Dva koja savršeno odgovaraju su nejasna, a jedan od dva koji vjerojatno odgovaraju, je naknadno izračunat, a kod drugog identitet zvijezde nije siguran.

Dakle, osnovni zaključak je da se VAT 4956  više ne može smatrati nepobitnih svjedokom općeprihvaćene, tradicionalne kronologije.

Je li vjerovanje u Trojstvo spojivo sa biblijskim vjerovanjem u Otkupninu?

Učenje o otkupnini, jedno je od najvažnijih učenja Biblije. Sa druge strane, doktrina o Trojstvu predstavlja netočnu soteriologiju, jer prema Trojstvu, Isus nije prinio ono što je Adam izgubio. Adam je izgubio savršeni ljudski život na Zemlji. Prema definiciji Trojstva, Isus je bio Bogočovjek, i prema toj definiciji nije mogao ponuditi odgovarajuću otkupninu, jer, Adam nije bio Bogočovjek, već savršeni čovjek. (1. Tim. 2:5, 6; 1.Kor. 15:45)

Da bi Isus mogao otkupiti ono što je Adam izgubio, on bi ( prema biblijskoj definiciji otkupitelja) i sam morao biti savršeni čovjek, ništa više ni manje od toga .

Prema Božjoj pravdi izraženoj u Mojsijevom zakonu, za dušu je trebalo dati drugu dušu. ( 2.Mojs. 21:23; 3.Mojs. 24:18). Budući da je Adam stvoren kao bezgrešna ljudska duša, za otkupninu je trebao dati drugu bezgrešnu ljudsku dušu. Otkupitelj je morao biti bezgrešni čovjek, da bi odgovarao vrijednosti Adamovog života. Zato je apostol Pavao u 1. Timoteju 2:6 koristio riječ koja doslovno
znači "odgovarajuća otkupnina", ἀντίλυτρον; antitilutron  .

Otkupitelj je trebao dragovoljno prinijeti ono što je Adam izgubio svojom neposlušnošću u Edenu. Savršeni ljudski život. Ništa više i ništa manje od toga nije smjelo biti uključeno, da bi se zadovoljilo Božji zahtjev o otkupnini. ( Rim. 5.14, 17) Dakle, Isus, kao 'drugi i posljednji Adam', lišio se svog nebeskog obličja, da bi postao ono što je Adam izgubio; bezgrešan i savršen ljudski život. I onda je svoj bezgrešan i savršeni ljudski život dobrovoljno predao i žrtvovao za otkup.

Suprotno tome. Trojstvo uči da Isus nije umro u potpunosti ili stvarno, jer njegova "božanska priroda nije umrla", sa ljudskim tijelom umrla su samo "njegova božanska svojstva". Dakle, prema definiciji Trojstva, Isus nije mogao u potpunosti umrijeti. Dakle, trinitarizam uči da Isus nije morao u potpunosti žrtvovati svoj život.

U vezi sa tim, razmislimo o razgovoru koji je Isus vodio sa Petrom, u Mateju 16:21-23 i u Marku 8:31-33. Ovdje je Isus vrlo jasno dao do znanja da će biti ubijen. Ali, na to mu je Petar prigovorio riječima: "

• Matej 16:22

  Biblija — prijevod Novi svijet
• • 22 A Petar ga je uzeo na stranu i počeo ga prekoravati: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!”+

Izgleda da se i trinitarizam slaže sa ovim Petrovim prigovorom. Ali, Isus je takvo razmišljanje nazvao sotonskim, a takve misli ljudskima, protivne Božjima.

Dakle, Biblija jasno pokazuje da je Isus položio svoj savršeni ljudski život, svoju dušu kao otkupninu za palo čovječanstvo. Tri dana je bio mrtav, tj, tri dana nije postojao, a nakon toga uskrsnuo ga je Bog, njegov i naš Otac. (Djela 2:32; Ivan 20:17)

Jasno je, dakle, da i biblijsko učenje o otkupnini snažno i jasno razotkriva da je dogma o Trojednom Bogu, nebiblijska i lažna. Ljudsko učenje, koje je suprotno Božjim mislima.

Isključenje - Zašto sam se vratio Jehovi?

Napomena: 

Ovo je iskustvo osobe koja je bila isključena, i koja se, nakon više godina, odlučila vratiti u zajednicu. Originalno iskustvo ta je osoba objavila na Quori, na engleskom jeziku. Uz njeno dopuštenje, preveo sam ovdje i objavio to iskustvo na naš jezik.  Budući da ovakva iskrena iskustva teško da ćete pronaći na internetu, jer nisu u interesu otpadnika i protivnika, vrijedilo je objaviti i ovakvo - iskreno, motivirajuće osobno iskustvo, koje pokazuje realno i pravo stanje stvari o biblijskoj mjeri isključenja …

Brandon Vilson :  "Zašto sam se vratio Jehovi?"

"Vratio sam se Jehovi nakon što sam nekoliko godina bio isključen iz više razloga. Jedan od razloga je što sam se konačno uspio suočiti sa činjenicom da je bol koju sam sebi i drugima nanio, zapravo bila moja krivica. Na kraju sam preuzeo odgovornost za situaciju u kojoj sam se našao umjesto da krivim druge ili organizaciju ili pokušavam da se opravdam.

• i
• • 7 Ne zavaravajte se:+ Boga se ne može ismijavati!+ Jer što čovjek sije, to će i požeti.+

Prošlo je nekoliko godina prije nego što je ovaj biblijski redak počeo dopirati do mene toliko duboko, da je imao stvarnog utjecaja, a sada je to već tako davno da se činilo da je to bio drugačiji život - jer takav je bio - kao i lekcije koje su me snašle.  Naši postupci imaju posljedice, a mi smo odgovorni za njih. Možemo ili  nastaviti se sažaljevati, opravdavati se, kriviti druge, ili učiti iz toga. Ja sam na kraju odlučio učiti iz toga.

Starješine su me ohrabrivali da nastavim dolaziti na sastanke čim je prvi put donesena odluka da me se isključi, ali sam prestao ići na sastanke i čak sam prestao se moliti, iako me znanje o Jehovi i o Bibliji nikada nije napustilo, moj odnos s Jehovom bio je vrlo ograničen i jako narušen, ali kasnije sam i saznao, ipak ne i nepovratno izgubljen. 

Brandon Wilson

Nakon nekoliko godina izvan skupštine, počeo sam uviđati laži i taktike protivnika i otpadnika. Dugo sam se družio sa njima. Konačno sam primijetio kako tonu sve dublje , ali glupo su se zavaravali, misleći da su na pravom putu.. Vidio sam kako im prolaze životi i znao sam neke stvari kojima su se bavili i kako su djelovali. Počeo sam žaliti na što se sveo moj život. Konačno sam shvatio da oni koji zapravo žele tako živjeti, "primaju zasluženu plaću za svoje pokvarene postupke."  (Rim. 1:27) Sjetio sam se Isusovih riječi iz Mateja 6: 2 i iz prve ruke vidio kako se ispunjava na onima među kojima sam se nalazio. Već su 'primili svoju plaću', jer su ostali bez svega. Bez prave nade, bez prave budućnosti. Sve što sada imaju ili pokušavaju učiniti je bezvrijedno. Shvatio sam da nisam zadovoljan time. Počeo mi je nedostajati moj prijašnji odnos sa Jehovom i sve ono što sam imao kad sam bio aktivni Svjedok.

Bilo je čak i nekoliko prilika kad bi me netko sa kim sam se nalazio, pitao o Bibliji, Bogu, životu, smislu, budućnosti, nadi, boli i patnji, smrti i tako dalje, i znao sam da im mogu pokazati odgovore iz Biblije jer to sam naučio i saznao iz Biblije. Želio sam dati „svjedočanstvo“, ali, proganjala me savjest,  jer sam bio svjestan da sam imao gotovo nikakav odnos sa Bogom o kojem bih im tada govorio. Prvo s čime sam se iskreno suočio i složio,  bilo je da je odluka starješinstva da me isključe, bila ispravna. Kršten sam i unaprijed sam znao što se može desiti ako netko nepokajnički, uporno čini ozbiljan grijeh.  Starješine su se sastajali sa mnom u čak 6 puta u otprilike 4 mjeseca, pokušavajući mi pomoći i izbjeći isključenje. Nakon nekoliko pokušaja razgovora sa mnom, morali su učiniti ono što su trebali učiniti i nadali su se da će mi to na kraju pomoći. I pomoglo mi je. Cjelovitost riječi iz Hebreja 12: 4–11 nešto je nešto što sada cijenim više nego prije, i gledajući kako sam te riječi doživio iz prve ruke,  sada imam ispravan stav, jer sam iz toga izvukao korisnu pouku.

Ukor doista znači „pouku“ ako je netko spreman prihvatiti ga.Konačno sam shvatio i prihvatio da su braća poduzela ispravne mjere,  i da moram prihvatiti odgovornost  za svoje postupke,  jer sam ih prisilio da poduzmu ono što su htjeli izbjeći. Želio sam zamoliti Jehovu za oprost i ponovno steći dobar odnos sa njim. Međutim, tada sam upao u drugu zamku - zamku razmišljanja kako više ništa ne značim niti vrijedim Jehovi, ili da sam na neki način zao u srcu i  da možda više nema oprosta za mene.

Iskreno, upravo u tom trenutku samoispitivanja,   najviše sam se prestravio, više nego ikad u cijelom životu. Nema ničeg više otrežnjavajućeg i apsolutno zastrašujućeg (bar, meni osobno) od toga  i da iskreno analiziraš sebe,  i onda shvatiš da zapravo, ne možeš odrediti i pročitati što ti je stvarno u srcu, pogotovo zbog straha da možda sam sebe zavaravaš. To sam proživljavao u tom presudnom trenutku.

Pa iako sam se pomirio sa svojom situacijom, sada sam se suočio s novim problemom, kao što sam već rekao - osjećao sam se kao da sam u stvari zao u srcu i bio sam apsolutno prestravljen što sam se možda pretvorio u takvu osobu nakon toliko godina bez smislenog odnosa s Jehovom. Riječi iz  Jeremije 17: 9, 10 počele su mi dolaziti na um, a zatim, Davidova molitva u Psalmu 26: 2.I onda sam se počeo obraćati Jehovi u molitvi, što nisam učinio godinama, i rekao sam mu sve što sam nosio u srcu. Rekao sam mu koliko sam se uplašio, doslovno sam ga molio da pročita što mi je u srcu, i zamolio ga da 'vidi ima li nečeg dobrog u meni ili sam se u srcu pokvario'. “

Molio sam ga 'da mi ukaže ako je pronašao bilo što vrijedno spašavanja.' Molio sam ga za milost i rekao mu koliko mi je žao što sam ga povrijedio, pogotovo jer mi nije učinio ništa da bi zaslužio, ono što sam priuštio njemu i drugima. Rekao sam mu da moram znati jesam li stvarno vrijedan otkupnine, koju je platio za mene, i hoću li mu opet moći biti od koristi ili sam sve upropastio. Rekao sam mu:„Ne očekujem čudo, ali znam da ti imaš svoje načine.“ Zatim, rekao sam mu da ću pričekati da učini sve što treba, u nadi da će mi dati do znanja što je odlučio. Ne mogu se sjetiti da sam se ikada prije osjećao tako ranjivim, ali, i kad sam Jehovi pristupio u molitvi i izlio mu svoje srce, osjećao sam se sigurno. Teško je to nekome objasniti...

Dva dana kasnije, starješina iz mjesne skupštine (koga nikad ranije nisam sreo, jer nikad nisam išao na tamošnje sastanke, budući da sam se preselio tijekom nekoliko godina dok sam bio isključen) pokucao je na moja vrata, predstavio se, pitao me je li došao na pravu adresu, i onda me odmah upitao želim li se vratiti. Mislio sam da ću se tu na vratima slomiti u suzama,  prije nego što mu uopće išta uspijem reći. Bio je vrlo ljubazan i uzeo je vremena da me sasluša, a sjećam se da se, prije nego što je otišao,  nasmiješio i rekao: "Voljeli bismo da se vratiš, bio bi nam koristan." Otprilike godinu dana kasnije, ponovno sam primljen. 

Sada, nakon malo više od desetljeća  nakon mog povratka, opet služim sa svojom braćom i sestrama sa istim prednostima i žarom, i imam još jači odnos s Jehovom nego prije. Kao da se te izgubljene godine nikada nisu ni dogodile. Budalasto sam na svojoj koži iskusio što se nalazi 'sa druge strane istine' , umjesto da sam odmah, u početku poslušao one koje sam trebao poslušati. Mogao sam spasiti sebe i druge nepotrebne boli i patnje. Mogao sam poštediti Jehovu nepotrebne boli u srcu.
Izvještaji koji govore o Manašeu (2 Ljetopisa 33:12, 13) i Jošafatu (2. Ljetopisa 19:3) danas mi  znače još više nego prije, posebno zato što se mogu poistovjetiti s Manašeovim "nevoljama" prilikom njegovog obraćanja Jehovi, jer znam da je Jehova iskreno tražio i pronašao dobro u obojici, i u Manašeu i Jošafatu, i ukazao im svoju milost i suosjećanje.

Vratio sam se Jehovi jer sam htio ponovno biti u dobrom odnosu sa njim. Vratio sam se jer je Jehova zaista milostiv, suosjećajan i prašta svima koji žele steći dobro ime kod njega. Vratio sam se jer nisam trebao nikada napustiti Jehovu. Vratio sam se jer je Jehova u meni vidio nešto (iako ne znam što) što je bilo vrijedno obnavljanja našeg odnosa i otkupnine koju je platio. Vratio sam se jer s druge strane nema ništa osim duhovne i moralne pustoši. 

Shvatio sam da moram najprije ispraviti sebe, prije nego što bih uopće mogao početi pomagati drugima da učine to isto. Ne znam što je to Jehova vidio u meni, ali znam jednu stvar koju mi je pokazao kroz svoje ukoravanje - onaj tko se ponizi dovoljno da prihvati odgovornost i prestane ići krivim putem, i vrati se na pravi put,  prema Jehovinim mjerilima, uvijek može tražiti njegov oprost i potpuno obnoviti dobar odnos sa njim."



*pročitajte više o ovoj temi:

Vrati se Jehovi