Koga je Isus u svojoj molitvi nazvao ' jedinim pravim Bogom'?

U Ivanu 17:3 Isus je nazvao Oca (Ivan 17:2, 3 ) "jedinim pravim Bogom", ili kako to prenosi William Barclay, "jedini stvarni Bog" (1) Vrijedi imati na umu da Otac nikada nije uzvratio takvim priznanjem Isusu, tj, Otac nikada nije nazvao Isusa "jedinim pravim Bogom". 

• Ivan 17:2, 3

  Biblija — prijevod Novi svijet
• • 2 i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima+ dade vječni život+ svima koje si mu dao.+ 3 A da bi dobili vječni život,+ trebaju dobro upoznati*+ tebe, jedinog pravog Boga,+ i onoga koga si poslao, Isusa Krista.+
    

U ovim stihovima, "Isus se obraća Bogu u ime svojih sljedbenika" i "ovdje moli i za sebe i za njih"(2) To je "Isusova svećenička molitva prije njegove žrtve" (3)

Iz toga proizlazi jasan i nedvosmislen zaključak:
Isus se molio i vjerovao u  suverenog svemogućeg Boga, Jehovu, svog Oca ( 5. Mojs. 32:6, Iza 63:16, 64:8, Jer 31:9, Ps. 89:26, Mal 2:10. Jasno ga je nazvao "JEDINIM, PRAVIM Bogom", koji ga je poslao na Zemlju.

Svako dodatno objašnjenje koje se temelji na trinitarijanskoj ideologiji ne slaže se sa ovim kristalno jasnim Kristovim riječima. Dakle, hoćete li vjerovati Isusovim riječima ili ljudskom tumačenju koje iskrivljuje njegove jasne riječi? Oni koji se ne slažu sa ovim Isusovim riječima, nego bespogovorno slijede trinitarijansku ideologiju, postavljaju sebe u vrlo nepovoljan i nesiguran položaj:

Matej 7:21-23

• Biblija — prijevod Novi svijet
• 21 Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši+ volju Oca mojega koji je na nebesima.+ 22 Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine,+ nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga silna djela* činili?’+ 23 Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao!+ Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!+

Dakle,  za razliku od svih crkava koje zastupaju dogmu o trojednom Bogu, Isus sigurno ne bi ni odobravao ni zastupao tzv, Koncilsku kristologiju. (4) A tako bi se trebao postaviti i svatko tko se izjašnjava kao kršćanin, i kome su Isusove jasne riječi i učenja veći autoritet od ljudskih dogmi i tumačenja kojima se iskrivljavaju njegove riječi. (Mat. 11:25, Luka 10:21, 1.Kor. 1:20, 21) 

bilješke:

(1)  The New Testament, prijevod W. Barclaya. (1999)

(2)  The Jewish Annotated New Testament, 189 str.

3)   RSV, bilješka

4)   Tj, kristologija ( grana teologije koja tumači osobu, prirodu i ulogu Krista), izvedena je je iz ekumenskih koncila, počevši od Niceje, 325.g.

Nemoj "nedostojno jesti kruh ili piti čašu Gospodinovu" (1.Kor. 11:27)

     Ono što osobe koje dolaze iz kršćanstva osjećaju prema uzimanju simbola kruha i vina u spomen Kristu, može se razumjeti. To je vjerski običaj koji je u crkvama kršćanstva ukorijenjen kao i svaki drugi obred ili svetkovina. Međutim, prema Bibliji, uzimanje simbola na Gospodinovoj večeri nije nešto što treba shvaćati olako ili smatrati pukom formalnošću.

Pavao je napisao zašto: "tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu, ogriješit će se o Gospodinovo tijelo i krv." (1.Kor. 11:27) 


Je li Pavao mislio na one koji u simbolima kruha i vina nisu uspjeli zamisliti tijelo i krv Kristovu? Ili na one koji nisu uspjeli ostati moralno čisti, ili nisu bili predani vjernici? Ili je još nešto više htio time reći?

" Tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu,
 ogriješit će se o Gospodinovo tijelo i krv.
Neka dakle najprije svatko sam sebe ispita je li dostojan"

(1.Kor. 11:27, 28)

(WordPress.com)

Iz konteksta ovih riječi, saznajemo da je Pavao govorio onima koji su Gospodinovu večeru tretirali kao običan obrok, i zbog svojih sektaških podjela i tjelesnih želja za hranom i opijanjem, nisu bili u stanju ozbiljno i sa cijenjenjem razmišljati o toj prigodi, niti izvršiti iskreno samoispitivanje. (1. Kor. 11:17-22) Dakle, želite li uzimati kruh i vino zato jer raspoznajete tijelo i krv Gospodinovu ili zbog nekakvog sektaškog običaja na koji ste jednostavno navikli?

Raspoznavanje tijela

Što znači 'raspoznati tijelo i krv Gospodinovu'? Znači li to da samo moramo jednostavno zamisliti da je kruh Kristovo tijelo, a vino njegova krv? Ili je još nešto uključeno?

Pavao daje odgovor: "Neka dakle najprije svatko sam sebe ispita je li dostojan, pa onda neka jede od kruha i pije iz čaše" (1.Kor. 11:28) Dakle, ne radi se o samom kruhu ili vinu, već o nama osobno, da sami sebe pomno ispitamo jesmo li dostojni jesti kruh i piti vino na Gospodinovoj večeri.

Pavao nastavlja dalje: "Jer tko jede i pije, osudu sebi jede i pije ako ne raspoznaje u tome tijelo Kristovo." (1.Kor. 11:29). Slažete se da ovu opomenu treba uvažiti? Želiš li biti osuđen zato što nisi pažljivo ispitao sebe prije nego si počeo uzimati simbole, kruh i vino? Naravno da ne. Stoga je trezvena osobna procjena neophodna.

Raspoznati sam sebe

Zapazimo sljedeće riječi: "Zato su mnogi među vama slabi i bolesni, a dosta ih je i umrlo."(11:30) Očito je mislio na duhovnu bolest i smrt. Nakon toga kaže: "Ali kad bismo raspoznali kakvi smo, ne bi nam se sudilo" (31)

Zapazimo da on ne govori o našoj razini predanosti Bogu, ili o tome da li naš brat ima nešto protiv nas ili jesmo li prestali griješiti. Umjesto toga, on od nas traži da "raspoznamo kakvi smo", kao da od nas traži da ustanovimo svoj rod,vrstu ili sortu.(31)

Dakle, koje si ti "sorte"? Tko si? Zapamtimo, to uključuje razlučiti, razlikovati ono što jesmo od onoga što nismo. Budući da je riječ o svakome od nas osobno, to ne znači razlikovati simbole, nego razlučiti i razlikovati nešto o sebi osobno u vezi sa Kristovim tijelom.

Ranije, u istoj poslanici, Pavao je napisao: "Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoću li, dakle, uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Pa zar ne znate da onaj tko se združi s bludnicom jedno je tijelo s njom? Jer Bog kaže: “Dvoje će biti jedno tijelo. A tko se združi s Gospodinom jedne je misli s njim" (6:15-17)

Dakle, ovo je tijelo koje moramo raspoznati da bismo bili dostojni uzimati kruh i vino. Moramo razlučiti  jesmo li mi osobno dio Kristovog tijela i krvi. Što to znači?

Skupo kupljeni

Pavao objašnjava: "Pa zar ne znate da je vaše tijelo hram svetoga duha? Dobili ste ga od Boga da prebiva u vama. Osim toga, vi ne pripadate sebi, jer ste skupo kupljeni. Zato proslavite Boga svojim tijelom!" (6:19, 20)

Dakle, osobe koje uzimaju kruh i vino moraju raspoznati da su skupo kupljene i da više ne pripadaju same sebi, nego Kristovom tijelu. O kakvoj "kupovini" Pavao govori?

On misli na to da su te osobe skupo kupljene da bi bile sa Kristom na nebu. ( Otk. 14:3) Zapazite da su prema 1. Korinćanima 6:17 oni 'jedno' sa Kristom, ne samo istog cilja ili u nekom figurativnom smislu, nego kao što se Krist 'odrekao samoga sebe i uzeo obličje roba i obličjem postao čovjek' i kasnije napustio svoje ljudsko obličje i postao duh, isto tako i svaki pomazani kršćanin će napustiti svoje tjelesno obličje roba i uzeti viši oblik i postati duhovno biće. (Filip. 2:7-9)

Oni uzdišu za novim tijelom

Na koji način pomazanici osjećaju taj duhovni zov? Pavao opet objašnjava: "Svi koje vodi Božji duh sinovi su Božji.  ... primili ste duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: “Abba, Oče!”Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja. A ako smo djeca, onda smo i nasljednici — nasljednici Božji, a sunasljednici Kristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni "(na nebu)...I ne samo to, nego i mi koji imamo prvine, naime duh, i mi u sebi uzdišemo, željno očekujući posinjenje, oslobađanje od svojega tijela putem otkupnine." (Rim.8:14-23)

Zapazite da pomazanik u sebi duboko uzdiše za oslobađanjem od svog ljudskog tijela. U 2.Korinćanima 5:2 piše: "Jer u ovome tijelu uzdišemo,čeznući da obučemo svoje nebesko tijelo". Njihovo uzdisanje nagoni ih da se gorljivo mole svom nebeskom Ocu da budu sa njim na nebu. Kao što se leptir oslobađa svoje kukuljice da bi mogao poletjeti, ili maleni pilić se oslobađa ljuske jajeta i onda instinktivno doziva svoju majku.

Zato svatko osobno mora ispitati sebe i razlučiti prepoznaje li sebe kao dio tijela Kristovog, tj, je li ili nije posvojen kao Božji duhovni sin, koji će sa Kristom vladati tisuću godina. (Otk. 20:6). To raspoznavanje zahtijeva brutalnu iskrenost, prepoznavanje uzroka svoje osobne želje.  Je li ta želja da uzimaš kruh i vino nastala iz tvog dubokog uzdisanja da budeš sa svojim nebeskim Ocem na nebu, zajedno sa Kristom, kao kralj-svećenik? Ili je ta želja samo odraz da se održava neka vjerska tradicija ili vjerovanje, ili neki trenutni osjećaj ili tjelesna želja?

Izabrani kao posebno vlasništvo

Riječi iz Ivana 1:13 i Hebrejima 5:4-6 pokazuju da nitko od nas osobno ne izabire postati Božji posvojeni sin samim time što bi uzeo simbole, kruh i vino, nego je Bog taj koji izabire svakog od njih i onda oni uzimaju simbole na Gospodinovoj večeri.

Bog ih na taj način privlači sebi. Izabire ih da budu nebesko svećenstvo, njegovo posebno vlasništvo. (2.Pet. 2:9) Ako postoji posebno vlasništvo, onda postoje i oni koji to nisu, ali, su ipak i oni njegova imovina. Oni koji su posebno vlasništvo, ponovno su rođeni u duhu. Oni su ponovno rođeni, jer ih je Bog odabrao. Ne radi se o njihovom krštenju u vodi, već zbog toga njihovog krštenja Božjim svetim duhom. (Ivan 3:3-8)

U svom domu vjerojatno imaš mnogo stvari za koje bi osjećao gubitak ako bi se uništile. Mnogi imaju i stvari koje su za njih još vrednije od ostalih, pa ih čak na neki način osiguraju. To su posebna dobra. Ti odlučuješ što je tvoje posebno vrijedno vlasništvo. Ne odlučuju to te stvari umjesto tebe. One ne izabiru umjesto tebe. Slično tome, i Jehova Bog je taj koji izabire svoje posebno vlasništvo. Ne izabiremo mi osobno ni za sebe, ni za druge.

Budi oprezan i siguran

Ako nisi potpuno siguran jeli te Bog odabrao da budeš njegov posvojeni sin, kralj i svećenik Božji na nebu, onda imaš odgovor na svoje pitanje jesi li. (1.Kor. 4:8) Od Boga odabrani pomazanici sigurni su u svoj nebeski poziv. Ne zbog svog ega, narcisoidnosti ili bilo kojeg drugog psihološkog stanja, niti zbog trenutnih emocija ili nekog religioznog uvjerenja, nego zbog svjedočanstva koje im je Bog svojim svetim duhom usadio u njih.

Također, ako je tvoja vizija uskrsnuća, buđenje na prekrasnoj procvaloj livadi, ili u prekrasno uređenom rajskom perivoju, onda tvoja nada sigurno nije da živiš na nebu.

Samo ti osobno možeš razlučiti imaš li taj poziv i jeli te Bog izabrao za to, i moraš to jasno razlučiti prije nego uzimaš simbole na Gospodinovoj večeri, ako ne želiš biti nepovoljno osuđen od Boga.

Inače, u Svetom Pismu ne postoji niti jedan ukaz o tome da ćemo biti osuđeni ako NE jedemo kruh i ne pijemo vino na Gospodinovoj večeri. Naše spasenje ne ovisi o tome. Ali, kao što smo jasno vidjeli iz prethodno spomenutih biblijskih stihova, bit ćemo osuđeni ako uzimamo simbole na nedostojan način.

Tako da netko može biti osuđen od Boga ako uzima od kruha i vina zbog neke svoje tjelesne želje, nekog vjerskog uvjerenja, zbog svog ega ili iz nekog inata.  Naravno, nitko od nas nema pravo osuđivati nikoga tko ipak odluči uzeti od kruha i vina, čak i ako nam se čini da ta osoba nema nebeski poziv. To je nešto između te osobe i Boga. Bog je taj koji će tu osobu ili odbaciti ili priznati.

Prema Bibliji, velika većina Božjeg naroda ima želju i nadu da žive u obnovljenom zemaljskom raju, koji će obuhvaćati cijelu planetu Zemlju. (Ps. 37:29, Mat. 5:5, Otk. 7:13, 14)  I oni sa cijenjenjem prisustvuju Gospodinovoj večeri kao promatrači, znajući da imaju mnogo razloga za zahvalnost i cijenjenje ljubavi koju su im pokazali i pokazuju Jehova Bog i njegov ljubljeni Sin, Isus Krist. (Ivan 3:16)


                                                                  pročitajte više:

Obilježavanje godišnjice Isusove smrti        

       Srdačno ste pozvani!

"Moj Gospodin i moj Bog!" (Ivan 20:28)

Toma je bio strogo monoteistički Židov. To znači da je vjerovao da je svemogući Bog jedna osoba, Otac. (Ponovljeni zakon 32: 6, Izaija 63:16; 64: 8; Jeremija 31: 9, Psalam 89:26; Malahija 2:10) Također, bio je svjestan da je i Isus govorio da je Otac “jedini pravi Bog”. Ivan 17: 1-5) 

Isus je čak rekao i Mariji u Ivanu 20:17 da će se uzdići k svome Ocu i Bogu. (usporedite sa Otkrivenjem 3:12.) I u 31. retku, samo par stihova nakon Tominog uzvika,  Ivan nam kaže da je smisao njegova Evanđelja to da  je Isus Sin Božji. Zapazite da Ivan nije ponovio Tomin uzvik. To je u skladu s Pavlovom izjavom u 1 Korinćanima 8: 6, gdje je jasno izjavio da je Bog Otac i da je Isus Gospodin. 

Sljedeće stvari iz  konteksta Tominog uzvika treba uzeti u obzir:

• Isus i njegov Bog su "jedno". Ivan 10:30 (u jedinstvu, isto kao i njegovi učenici.. usp. Ivan 17:11, 21 ; 5:30)
• Vidjeti Isusa je kao vidjeti Oca. Ivan 14: 9
• Nitko ne može vidjeti Oca i Boga. Ivan 1,18; 4:24
• Toma je vidio Isusa, kao što je Isus primijetio. Ivan 20:29
• Isus je zapovjedio: “Vjerujte u Boga; Vjerujte i u mene. ”Ivan 14: 1
• Isus kaže da ima svog Boga i Oca, kojeg  naziva jedinim pravim Bogom ( Ivan 20:17, 17:3)

Dakle, čak i da je Toma nazvao Isusa Bogom, takva upotreba riječi bog, ima mnošto SZ primjera. Na primjer:

•    U Sucima piše o dva ukazivanja "anđela Jehovinog" koji se naziva Bog ili Jehova:
•    Gideonov anđeo koji predstavlja Boga nazvan je božanskim imenom u Sucima 6,14-16,23.
•    Manoahov anđeo koji je predstavljao Boga nazvan je Bogom (Elohim) u Sudijama 13:22.

Hošea 12: 3-4, anđela koji se borio sa Jakovom, naziva Bogom (Elohim).
Ovaj i izvorni izvještaj u Postanku 32:28 najbolje je objasniti da je anđeo koji je predstavnik Boga, djelovao poslan od Boga.

Izlazak 23:21 naziva anđela osobom koja nosi Božje Ime.
Taj anđeo, kojeg je Bog odredio da predvodi njegov narod,  bio je identificiran u Danielu 10:21 i 12: 1 kao arhanđeo Mihael. On predstavlja Jehovu Boga kao njegov osobni poslanik. Naziva ga se Bogom, jer savršeno izvršava njegovu volju, umjesto Boga osobno.
Osim toga, Toma nije povikao: "TI SI moj Gospodin i moj Bog", niti, "Moj Gospodine Bože". 

Kada se koristi izraz " Gospodin " (barem) u obraćanju drugoj osobi, koristi se drugačiji oblik NZ grčke riječi od oblika koji se nalazi u Ivanu 20:28 ( ho kurios mou ). Vokativ se koristi u obraćanju osobi .... kurie (O Gospodine), ti (O Bože) ...  gotovo su jedini oblici pronađeni u NZ-u" -  (New Testament Greek Primer, Alfred Marshall, Zondervan, 1978, str. 14, 15)

Osim toga, kontekst Ivana 20: 24, 25, i 29, pokazuje da je Toma odbijao povjerovati da je Isus uskrsnuo od mrtvih, a ne da je odbijao povjerovati da je Isus Bog. Naravno da uskrsnuće od mrtvih ne čini Isusa Bogom. Ustvari, uskrsnuće od mrtvih dokazuje da Isus nije Bog, jer je Bog besmrtan i ne može umrijeti. Osim toga, Biblija tako jasno kaže da je Bog taj koji je uskrsnuo Isusa:

"Tog je Isusa Bog uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci.+ " (Djela 2:32 ; vidi i Djela 2:24, 1. Kor. 6:14, Hebr. 13:20, itd.)

"Jer vjerujemo u onoga koji je od mrtvih uskrsnuo Isusa, Gospodina našeg" (Rim. 4:24) 

Dakle, Bog je uskrsnuo tog Gospodina, iz Tominog uzvika: "Moj Gospodin i moj Bog!"  Tako da se, bez ikakvog protuslovlja sa Biblijom, može reći da je Toma ustvari rekao: " Ovo je moj uskrsnuli Gospodin, kojeg je moj Bog uskrsnuo!"

"Bog je u NZ  potpuno nevidljiv (Ivan 6:46, 1. Tim. 1:17; 6:16; Kol. 1:15) "Bog ne postaje vidljiv ; On je otkriven, ... izvještaji o uskrsnuću posebno naglašavaju da je uskrsnuli Krist vidljiv" (The New International Dictionary of New Testament Theology, str. 518, sv. 3, Zondervan, 1986.)

Razmislite pažljivo: čak i nakon što je Isus uskrsnuo, on je i na nebu nastavio nazivati Oca, izrazom "MOJ Bog"!  ( Čak i nakon što je na svom uzvišenom, proslavljenom položaju -  Otk. 3:2, 3:12)

Trinitarijansko tumačenje da Ivan 20:28, kaže da je Isus svemogući Bog, suproti se jasnom svjedočanstvu konteksta tih riječi, kao i cijele Biblije. 

Ranije u istom poglavlju, u 17. retku, Isus je rekao Mariji da je njezin Bog i Otac  i njegov Bog i Otac, tako da je Bog prema Isusovim riječima, samo jedna osoba - Otac. U Ivanu 17, Isus se moli svom Bogu, Ocu, i u toj molitvi, naziva ga 'jedinim istinitim Bogom, koji je poslao, njega, Isusa.' 

Također, primijetite Ivanov zaključak u 20:31,  da njegovo evanđelje uči da je Isus “Krist, Sin Božji”. Nije ponovio Tomin uzvik. Ta dva stiha, 17 i 31, jasno podupiru učenje da je samo jedna osoba, Otac - Svemogući Bog,  i očito je da te riječi ne ostavljaju nikakvog mjesta za učenje o trojstvu. 
  
Tako da, uzimajući u obzir (1) kontekst Ivana 20 i (2) SZ primjera, Ivan 20:28 ničim ne dokazuje da je Isus osoba bezličnog, trojednog Boga. Dakle, Isus nije trebao ispravljati Tomu zbog tog uzvika. Bilo mu je drago što je Toma shvatio da je Bog, Otac, uskrsnuo njega, njegovog Gospodina. 

Prema tome, objektivni i pošteni ljudi koji nisu emocionalno vezani za trinitarijansko tumačenje, brzo će primijetiti da ideja o trojstvu nema nikakvog mjesta u Tominom uzviku iz Ivana 20:28, kao ni u cijeloj Bibliji.