Zašto 607pne, a ne 587pne?

1)   Kad je prema Bibliji  Juda počela služiti babilonskom kralju?

U 25.poglavlju Jeremije. čitamo što se trebalo dogoditi  stanovnicima Jude: "riječ koja je došla Jeremiji...(1)... svemu narodu Judinu i svim stanovnicima Jeruzalema(2)...Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”(11)

Kritičari su nastojali prikazati da se ovo služenje babilonskom kralju, spomenuto u 11.retku,počelo ispunjavati puno prije uništenja Jeruzalema. tvrdeći da je Juda počela služiti kralju babilonskom onda kad se našla pod vlašću Babilona, dok drugi vjeruju da je služenje započelo sa početnim izgnanstvom.

Jesu li ovo točna gledišta? Nije li razumno zaključiti da je služenje Jude Babilonu, počelo kad je potpala pod vlast Babilona?

Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da je Jojakim postao vazalni kralj  osme godine svog vladanja nad Judom:

"A kad je Nebukadnezar već bio na vlasti četiri godine, a to je bila osma godina Jojakimova vladanja nad Hebrejima, kralj babilonski, sa moćnom vojskom krenuo je u pohod protiv Židova, i zahtijevao da mu se Jojakim pokori" (Antiquities of the Jews, knjiga X, pogl. VI, odl 1)

Josipovo svjedočansto podudara se sa biblijskim izvještajem koji kaže da je Jojakim tri godine bio vazalni kralj Nebukadnezaru, nakon čega se pobunio, i zbog toga bio predan u "Nebukadnezarove ruke", jedanaeste godine svog ukupnog vladanja.
Svjetovni kroničari Jojakimovu 11.godinu vladanja smještaju u 601/600 pne, (vidi Handbook of Biblical Chronology, Jack Finegan, Princeton, 1964, p. 203), i tako dolaze do perioda od samo 62-64 godine, a ne sedamdeset.

Slično tome, početno izgnanstvo, desilo se 10 godina prije uništenja Jeruzalema, a to, po svjetovno prihvaćenoj kronologiji, ostavlja mogućnost za period od samo 58 godina. Zbog toga, neki pokušavaju  istaknuti teoriju da se ranije izgnanstvo desilo treće godine Jojakima ( zbog krivog tumačenja Danijela 1:1), unatoč činjenici da ta teorija dopušta svega 66 do najviše 68g.
Ipak, treba zapaziti, da bilo koje izgnanstvo koje je prethodilo uništenju Jeruzalema, kad je "Juda otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje" (2.Kralj. 25:8-21), odnosilo se samo na služenje  izričito navedenih pojedinaca, a ne na služenje cijele Jude.

Očito, niti Judino vazalno kraljevanje, niti početno izgnanstvo nisu isto što i period od punih 70 godina služenja cijele Jude Babilonu.
U svjetlu ovog, je li moguće da se sedamdeset godina služenja jednostavno odnosi na potčinjeni položaj u kojem su se drugi narodi našli tijekom perioda vladanja Babilona, kao dominantne svjetske sile (od 639 pne do 639 pne, prema svjetovnoj kronologiji)?

Ne, jer Biblija jasno pokazuje da se sedamdeset godina odnosi na godine pustoši Jeruzalema i gradova Judinih.  (Jer. 25:1a, 2, 11 ; Dan. 9:2). Premda neki kritičari tvrde da se riječi iz Jeremije 25:11 odnose samo na sedamdeset godina služenja, Danijel 9:2 jasno potvrđuje da proročanstvo neizostavno odnosi i na 70 godina opustošenja Jude.
Nadalje, riječi iz 2.Ljetopisa 36:20, 21, dodatno pokazuju da se sedamdeset godina kombinirano odnosilo na:

a)zarobljeništvo onih koji su preživjeli uništenje Jeruzalema i Jude, i tako postali sluge Nebukadnezaru,

b)opustošenje Jeruzalema i Jude čime je počeo proročanski period od sedamdeset godina

Dakle, očito je da sedamdeset godina ne predočavaju proročanstvo o trajanju dominacije Babilona.

U prilog tome idu i riječi iz Ezre 1:1 i 2.Ljetopisa 36:22 koje pokazuju da se "riječ Jehovina objavljena ustima Jeremijinim", prve godine vladanja Kira, još nije ispunila, a to je bilo NAKON što su Perzijanci osvojili Babilon, dakle, NAKON KRAJA babilonske svjetske dominacije:

"Prve godine Kira, kralja perzijskoga, da se ispuni riječ Jehovina objavljena ustima Jeremijinim, potaknuo je Jehova srce perzijskoga kralja Kira, te je on dao da se i usmeno i pismeno po svemu kraljevstvu njegovu objavi" - Ezra 1:1 (vidi i 2.Ljetop. 36:22)

Dakle, ove riječi dokazuju da perzijsko osvajanje Babilona nije odlučujući faktor ispunjenja Jeremijinog proročanstva, i tako pobijaju teoriju koja tvrdi da se sedamdeset godina odnosi samo na period babilonske svjetske dominacije.

Kako onda razumjeti Jeremiju 27:6, prema kojem, izgleda da je Jehova  još "na početku kraljevanja Jojakima"(Jer. 27:1) dao sve te zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom?

"A sada ja dajem sve te zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, sluzi svojemu. Dajem mu i zvijeri poljske da mu služe." (Jeremija 27:6, Novi Svijet prijevod)

(usporedi sa NIV, gdje stoji : Sada ću predati sve vaše zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom; dat ću mu i sve zvijeri poljske da mu služe.")

Dok Jeremija 27:6 pokazuje da je "te zemlje" Bog podložio Nebukadnezaru, Jeremija 28:14 pokazuje da sve do vremena "kraljevanja Sidkije" (Jer.28:1), dakle, nekih 11 godina kasnije, to služenje još uvijek smatra budućim događajem:


"Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Jaram željezni stavit ću na vrat svim tim narodima, da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i služit će mu. Dat ću mu i zvijeri poljske.”’"

Sedamdeset godina - Čega?

Metoda kojom se dolazi do 607.pne, ustvari je jednostavna. Kako bi itko mogao ignorirati jasan biblijski tekst i staviti svjetovnu kronologiju iznad nadahnute Božje Riječi? Nijedan kritičar ne želi da njegovo tumačenje izgleda kao da se suproti Bibliji, jer to bi odvratilo druge od njegovog pokušaja da opovrgne učenje o 1914.g i da ih odvuče od istine.

Umjesto toga, nastoje izvrnuti činjenice tako da proročanstvo o 70g pustoši (ili ruševina) zapravo znači nešto drugo. Na taj način, ako bi prikazali da je 607.pne, krivi datum, još uvijek bi izgledalo da se proročanstvo o 70g ispunilo, i onda nema razloga zašto i Jehovini svjedoci ne bi trebali prihvatiti svjetovnu kronologiju. A prihvaćanje toga, ustvari bi značilo da kronologiju kojom se dolazi do 1914 treba otpisati.


Ustvari, oni koriste dva uobičajena pristupa. Ili tvrde da je to značilo samo služiti kralju Babilona 70g, ili da se radilo o nekoj nejasnoj ili simboličnom 70 godišnjem opustošenju. I skloni su velikoj raspravi da bi dokazali da je nebitno koliko je dugo Jeruzalem ležao pust. I to unatoč tome što Biblija jasno kaže da je Jeruzalem ležao u ruševinama, pust, bez stanovnika.

Dakle, piše li u Bibliji da će Jeruzalem ležati u ruševinama punih 70 godina, ili ne?



sljedeće... Odnosi li se 70 godina pustoši i na Jeruzalem?

Poklade, maškare, karneval - povijesna pozadina

...Narod od pamtivjeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. Neke od poganskih maski nisu nikada iskorijenjene, a može se steći i dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost korizmi.(lepoglava.net)

maškare, poklade, fašnik, popularni su
i u našim krajevima

...U raznim dijelovima Hrvatske krajem zime maskama se pokušalo otjerati zimu, odnosno dozvati proljece. Vjerovalo se da se opasnim maskama mogu uplašiti zli duhovi zime. Ako bi se u tome uspjelo, usjevi bi bili zašticeni, proljece bi ranije došlo i sve bi bilo u redu. Trebaš znati da su nekada ljudi živjeli uglavnom od zemlje i životinja koje su uzgajali, a vjerovali su da vremenski uvjeti i uspjeh žetve ovise o volji tamo nekih bogova i viših bica. Jasno je da su se svim silama ljudi nekada trudili otjerati zle duhove te odobrovoljiti sve one koji su im mogli pomoci.

Zle duhove ljudi su rastjerivali zastrašujucim maskama i strahovitom bukom. Iz tog su se doba u nekim našim krajevima zadržali zvoncari – ljudi maskirani u ovcje krzno, s maskama opasnih zvijeri na glavama, a na tijelu imaju obješena zvona koja obicno nose kravice. Dok se zvoncari krecu i vicu, zvona zvone i sve nas to danas zabavlja, no nekada davno vjerovalo se da je prizor dovoljno strašan da može otjerati zimu... (maškare 2009)

...Poklade su običaj u kojem se prepliću pretkršćanski i kršćanski elementi koji su se na različite načine mijenjali kroz stoljeća. Karnevalske povorke i fašnički ophodi sadržavaju pradavna vjerovanja i ritualne radnje koje su se činile da bi se zadovoljile mitske sile i osigurala ljetina, a istovremeno su i razdoblje zabava prije dugotrajnog kršćanskog posta i korizme...

...Po nekim tumačenjima karneval se vezuje uz latinski carrus navalis ili currus navalis, što znači „brod na kotačima“. Takvi su brodovi na kotačima bili dio starorimskih svečanosti Saturnalija. One su se priređivale u čast boga Saturna, od 17. do 24. prosinca, kada su se završavali poljoprivredni radovi.

Tada bi nastupilo veselje te su se ljudi međusobno darivali. Posljednjeg dana rimskih Saturnalija izjednačavali su se gospodari i robovi odnosno robovi su se samo na taj dan mogli ponašati kao slobodni građani. Smatra se da su te svetkovine označavale sjećanje na zlatno doba vladavine boga Saturna kada nije bilo razlike i podjele među ljudima. Te se svečanosti, kao i druge proljetne rimske svečanosti, mogu smatrati svojevrsnom prethodnicom današnjim poklada.

Poklade se povezuju i s rimskim običajem Kalendae Januariae koje su trajale do početka siječnja. U to su se vrijeme muškarci preoblačili u žene ili su se maskirali u životinjske maske, vrlo često jelena i krave. Rimski blagdan Compitalia također se povezuje s karnevalom odnosno s običajem spaljivanja lutaka  na kraju pokladnog razdoblja. Compitalia je bila svetkovina pomičnog datuma koja se slavila između 17. prosinca i 5. siječnja.

Ljudi su vjerovali da duše predaka slobodno lutaju te da se od njih mogu zaštititi vješanjem lutaka na kuće. Vjeruje se da su te lutke zamjena za ljudske žrtve koje su se prinosile u ranije doba. Običaj Lupercalia 15. veljače pastirski je blagdan. Posvećen je bogu Lupercusu, čuvaru životinja i zaštitniku njihove plodnosti, dok je blagdan Matronalia bio posvećen plodnosti žena... (skole.hr)

...Ovo su samo neki od izvora koji otkrivaju povijest maškara. Dakle, navodi se da je te poganske običaje crkva nastojala kristijanizirati, Također, saznajemo da porijeklo karnevala seže do starorimskih svetkovina (Saturnalija, Luperkalija, Matronalija...), u kojima je prisutan utjecaj Dionizova kulta...Vjerovalo se da se opasnim maskama mogu uplašiti zli duhovi zime. .Poklade su običaj u kojem se prepliću pretkršćanski i kršćanski elementi koji su se na različite načine mijenjali kroz stoljeća. Karnevalske povorke i fašnički ophodi sadržavaju pradavna vjerovanja i ritualne radnje koje su se činile da bi se zadovoljile mitske sile.Smatra se da su te svetkovine označavale sjećanje na zlatno doba vladavine boga Saturna , itd...

Dakle, očito je da maškare potječu od poganskih obreda i običaja, koji su prema Bibliji, nespojivi sa izvornim kršćanstvom... Danas se na sve to gleda kao samo na bezazlenu zabavu i ludorije. Međutim, ako se doista izjašnjavamo kao kršćani, bilo bi, u najmanju ruku mudro da u svjetlu Biblije ispitamo jesu li takvi običaji nešto što Bog odobrava ili ne.  Naime, često ono što smo mi ljudi skloni banalizirati i označiti kao prihvatljivo, Bogu je bitno. 

“Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Jehova; nego koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli” 
(Izaija 55:8, 9).

A ako nam je osim zabave i ludorija, bitan Bog u životu, onda je mudro uložiti malo truda i saznati njegovo gledište o nečem. Možda se iznenadite, ali i steknete sasvim drukčije gledište o naizgled nebitnim stvarima.

Prema Bibliji,ako su običaji i svetkovine koje prakticiramo danas, doista pomiješane sa poganskim proslavama i običajima, imenima poganskih bogova, to ne samo da je samo neprihvatljivo - to je nešto odvratno Bogu. Trebali bismo se u potpunosti kloniti, tih, prema Bibliji, nečistih običaja...

...I kako se hram Božji slaže s idolima?Jer mi smo hram Boga živoga, kao što je Bog rekao: “Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.” 

 “‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’...            

(BIBLIJA, 2.Kor.6:16,17)

Zapazimo prema Bibliji, koliko isključivo naše štovanje Boga mora biti:

"Pazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se ne čuju iz usta tvojih." (BIBLIJA, Izlazak 23:13)

Oni koji nastoje "posvetiti" poganske proslave i običaje da bi izgledale dopadljive Bogu, očito je da su i biblijski i povijesno gledano, u krivu.   Možda kažeš koga briga za drevne poganske običaje, bitno je da danas to znači zabavu, pa čak i "kršćanske" obrede i proslave. Tvoje pravo. Međutim, ako nam je doista stalo do Božjeg mišljenja, uzmimo u obzir ono što On kaže kroz Bibliju. Jer, na kraju, zar nije važnije biti u dobrom odnosu sa Bogom, nego povoditi se stihijski za masom?