Biblija opominje kršćane da "žive pristojno, bez razuzdanih gozbi i pijanki." (Rim. 13:12-14 ; Gal. 5:19-21; 1 Pet. 4:3)
Budući da proslavu Nove godine često obilježava nedolično ponašanje koje Biblija osuđuje, pravi kršćani ne sudjeluju u takvom ponašanju . Biblija opominje kršćane da budu umjereni i razboriti u svom ponašanju (1 Tim. 3:2, 11 )
Istina, ne slave Novu godinu svi tako da se opijaju i da se nasilno i raspušteno ponašaju. Mnogi smatraju da mogu slaviti Novu godinu, pristojno, bez takvog pretjerivanja.
Stoga, zašto ne bi i Jehovini svjedoci sudjelovali u proslavi Nove godine uz uvjet da budu umjereni i razboriti u ponašanju?
Proslave Nove godine potječu od poganskih običaja. Te proslave nisu ništo novo. Drevni zapisi ukazuju na to da su se takve proslave održavale u Babilonu još u 3.tisućljeću prije Krista. Proslava koja se održavala sredinom ožujka, bila je najvažnija. "U to vrijeme bog Marduk odlučivao je o sudbini zemlje za narednu godinu", stoji u World Book Encyclopedia.
Babilonska proslava nove godine trajala je 11 dana i uključivala je prinošenje žrtava, procesije i obrede plodnosti.
Babilonska proslava nove godine trajala je 11 dana i uključivala je prinošenje žrtava, procesije i obrede plodnosti.
Neko vrijeme, Rimljani su također započinjali svoju godinu u ožujku. Ali, 46 pne, Julije cezar propisao je da godina treba počinjati prvog dana u Januaru. Taj dan prethodno je već bio posvećen Janusu, bogu početaka, a sada je trebao obilježavati i prvi dan rimske godine. I tako su se prvog siječnja, ljudi "prepuštali raskalašenim ispadima i svakakvim poganskim praznovjerjima. " (McClintock and Strong's Cyclopedia)
Zapazi što o tome kaže World Book Encyclopedia (1966, svezak 14, 237str):
"U starom Rimu prvi dan u godini bio je posvećen Janusu, bogu ulaza i izlaza, početaka i završetaka... Prvi dan Nove godine postao je 487ne. sveti dan u kršćanskoj crkvi, kada je proglašen obred obrezanja... U početku su na taj dan bile zabranjene proslave tog dana. To se prolaskom vremena promijenilo i proslave su se ponovno mogle održavati."
Zašto kršćani izbjegavaju poganske običaje?
Ako su poganski obredi, običaji, imena bogova, itd, stvarno pomiješani sa proslavama, običajima i sl. koje prakticiramo danas, takvo što ne samo da je neprihvatljivo - to je nešto što je odvratno Bogu. Pravi kršćani u potpunosti se moraju kloniti od tih nečistih stvari i čak ih se nesmiju niti "doticati", kako piše u Bibliji. ( 2.Korinćanima 6:17) Zapazi u kojoj mjeri obožavanje Boga mora biti isključivo: "Pazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se ne čuju iz usta tvojih." (IZLAZAK 23:13 2.MOJSIJEVA 23:13)
No, neki se možda još uvijek pitaju zašto pravi kršćani smatraju da su običaji koji imaju svoje pogansko porijeklo nešto tako loše. Možda kažu: "Uostalom, zar nema još mnogo drugih stvari koje potječu ili su povezane sa poganstvom? Npr, kalendari, ljekovi i sl
Razmotrimo dva primjera o Luki i apostolu Pavlu. Kad je Luka u Djelima apostolskim spominjao Aeropag (tj Aresovo brdo - Ares je bio grčki bog rata; Mars je bio latinski bog rata), on nije osjećao potrebu da pri zapisivanju promijeni već poznato ime tog mjesta u nešto što nitko nebi prepoznao.
Osim toga, Pavao je doslovno posjetio to isto mjesto posvećeno poganskom bogu i tamo je propovijedao Čak je prihvatio gostoprimstvo nekih koji su štovali to mjesto. Npr, Dioniza (grčko ime za 'boga vina') i još nekih koji su mu se pridružili i kasnije postali vjernici, kršćani. (DJELA 17:19-34 ) Luka i Pavao sigurno nisu sudjelovali u nečem što je bilo povezano sa poganskim običajima.
Osim toga, Pavao je doslovno posjetio to isto mjesto posvećeno poganskom bogu i tamo je propovijedao Čak je prihvatio gostoprimstvo nekih koji su štovali to mjesto. Npr, Dioniza (grčko ime za 'boga vina') i još nekih koji su mu se pridružili i kasnije postali vjernici, kršćani. (DJELA 17:19-34 ) Luka i Pavao sigurno nisu sudjelovali u nečem što je bilo povezano sa poganskim običajima.
Takve nužne stvari nisu značile da su oni slavili poganske bogove. No, bilo bi pogrešno uključiti ili usvojiti u svoje štovanje Boga ili u molitvu i druge s tim povezane aktivnosti bilo što, što se koristilo u poganskom obožavanju.
Tako npr, u engleskom jeziku, praznici (holidays) već po samom imenu su svetkovine ( holy days)
Dok mi danas nemamo neku praktičnu alternativu nego koristiti npr gregorijanski kalendar (koji koristi imena poganskih rimskih bogova), s druge strane, imamo priliku odlučiti hoćemo li ili nećemo sudjelovati u običajima koji su izvorno bili posvećeni štovanju tih bogova. A prema onom što nam Sveto Pismo govori, trebali bismo iskoristiti taj izbor.
Da li bi onda bilo pogrešno okupljati se sa sukršćanima u svom ili njihovom domu na "staru godinu", tj na zadnji dan u godini?
Što ako se grupa kršćana organizira da se okupi na taj dan, jer je to prigoda kada su slobodni od svjetovnog posla i u prilici su da se tad mogu okupiti?
Ako netko planira okupljanje 31.prosinca ili namjerava prisustvovati nekom takvom okupljanju, dobro je da ispita svoje motive, kao i situaciju povezanu s tim.Npr, planira li se to okupljanje jednostavno jer je tad "stara godina"? Vlada li posebno oduševljenje zbog tog okupljanja jer se jednostavno poklopilo da pada na taj dan? Hoće li se planiranim aktivnostima na tom okupljanju oponašati ono što većina ljudi radi na taj dan? Ako to jest slučaj, bez obzira koliko to netko pokušavao opravdavati, to bi i dalje bila proslava nove godine.
Međutim, ako je motiv za okupljanje ispravan i ako njihovo ponašanje u svakom pogledu dolikuje pravim kršćanima, onda sigurno ne trebaju izbjegavati družiti se jedni s drugima na bilo koji dan, pa i na taj, samo zato jer ostali svijet oko njih tada se druži zbog slavljenja nove godine. Svaki kršćanin treba ispitati svoje vlastite motive i postupiti u skladu sa svojom biblijski školovanom savjesti.(1.IVANOVA 2:15-17 ; RIMLJANIMA 14:13 ;1.TIMOTEJU 1:19 )
Aleksander Krawczuk, profesor povijesti i bivši ministar kulture u Poljskoj, napisao je jedan članak za tamošnji tjednik Polityka.
Nakon razmatranja povijesne pozadine proslave Nove godine, rekao je:
“Jesu li stari Rimljani priznavali proslavu Nove godine? U to ne može biti sumnje, naročito kad se uzme u obzir rimski imperij (...) Takva slavlja bila su prigode za veliko veselje i raspuštenost. To je opet utjecalo na stav koji su kršćani u staro doba imali prema službenom slavljenju Nove godine. Smatrali su taj običaj skandaloznim i potpuno poganskim, oblikom i duhom stranim pripadnicima prosvijećene religije. Konačno, prinošene su žrtve božanstvima. Iz tog razloga crkva je kategorički zabranila svojim vjernicima da imaju bilo kakav udio u proslavi Nove godine, naročito u slavljima.”
Profesor zatim objašnjava kako je ustanovljen datum za proslavu Božića:
“Rimski običaj proslave 25. prosinca prevladao je tek od četvrtog stoljeća.
Tako je bilo moguće kristijanizirati popularni praznik Nepobjedivog Sunca.
Usprkos padu svog carstva, Rim je polako ali postojano natjerao najprije zapadnu civilizaciju a konačno i cijeli svijet da prihvati njegov običaj i volju obzirom na oba kalendarska datuma.
Uzimanje 1. siječnja kao početka nove godine, međutim, značio je pobjedu običaja proslava, slavlja, svadbenih gozbi, darivanja i izražavanja dobrih želja, i to usprkos snažnoj averziji kršćana starog doba.”
Utvrdivši da su proslave Nove godine poganskog porijekla, što profesor Krawczuk misli o tome da li bi kršćani trebali sudjelovati u takvim slavljima?
Ovakva je njegova želja za kršćane:
“Da [kršćani] budu u moralnom položaju u kojem bi mogli ponoviti riječi svojih suvjernika iz starog doba. Kad su ih pogani ismijavali i rekli: ‘Kakva je to religija bez krasnih hramova koji sadrže likove i kipove, bez skupocjenih haljina i liturgijskog posuđa?’ rani kršćani su odgovorili: ‘Istina je da smo siromašni. Ali naši hramovi su srca puna ljubavi prema Bogu i bližnjem; naša liturgijska odjeća je skromnost, marljivost, podložnost i poniznost; a posude su naša dobra djela.’ ”
U vezi s tim, Biblija u 2. Korinćanima 6:14-18 kaže za kršćane:
“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ? A mi smo hram Boga živoga (...) ‘Iziđite između njih i odvojite se’ — veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista” (Stvarnost, katolički prijevod).
Zašto uopće dizati toliku prašinu oko proslave Božića i Nove godine?
Mnogi ljudi i dalje slave Božić i Novu godinu,iako znaju da ti blagdani imaju pogansko podrijetlo i da npr, nigdje u Bibliji ne piše da treba slaviti Isusovo rođenje. Neki se možda pitaju: Zašto bi se kršćani trebali odreći slavljenja tih blagdana i biti omraženi među ljudima? Zašto oko toga uopće treba praviti sporno pitanje?
Biblija nas potiče da pomno razmotrimo činjenice “koristeći svoj razum” (Rimljanima 12:1, 2).
Ona nas uči da cijenimo istinu (Ivan 4:23, 24). Kao što mnogi te razloge smatraju nebitnima ,ima i onih kojima su ti dokazi jako bitni. Osoba kojoj je stalo do Božjeg odobravanja, a ne samo do slijeđenja mase i većine, uzima u obzir i argumente koji snažno govore protiv sudjelovanja nekog tko se izjašnjava kao kršćanin, u tim proslavama.
Dakle, iako nam je stalo do toga što drugi misle o nama, mi se držimo biblijskih načela čak i ako zbog toga nismo omiljeni među ljudima. Osobno, nekome je puno draže spontano okupljanje, druženje i zdrava zabava sa dragim prijateljima, neopterećeno datumima i porijeklom.
Tako da, iako ne želimo slaviti Novu godinu, poštujemo pravo svake osobe da o tome odluči za sebe i ne pravimo probleme onima koji žele slaviti taj blagdan.
