srijeda, 22. ožujka 2023.

Tragedija u Hamburgu - lijep izraz sućuti Europske nevladine organizacije CAP Freedom of Conscience

 U ovim bolnim trenucima nevladina organizacija CAP-LC (Coordination des Associations et des Particuliers pour la Liberté de Conscience) izražava tugu, podršku i solidarnost kršćanskoj zajednici Jehovinih svjedoka u Hamburg-Winterhudeu.



Svjesni smo da je cijela vaša međunarodna zajednica tužna zbog ove tragedije koja će ostati u sjećanju svih ljudi.

Posebno mislimo na djecu koja su bila prisutna tijekom ove tragedije obilježene užasom i nerazumijevanjem. Dugotrajan rad na obnovi i potpori zasigurno će dati vaša zajednica, vaši službenici i roditelji.

Uvjereni smo da će vam vaša uvjerenja, vaša vjera i nada omogućiti da prevladate ovo iskušenje (Jakov 1,12).

Vaša se religija pridržava vrijednosti koje su zajedničke svima nama jer se temelje na univerzalnim načelima:

– sloboda savjesti i vjeroispovijesti,

– odbijanje bilo kakvog oblika rasizma, antisemitizma, ksenofobije,

– bratstvo i pacifizam.

Naša nevladina organizacija, koja okuplja ljude različitih vjera, kao i nevjernike, složila se da citiramo vaše Sveto pismo i da vam pošaljemo  ova dva ohrabrujuća stiha;

  • Izaija 41:10, 11
    Biblija – prijevod Novi svijet
    • 10 Ne boj se jer ja sam s tobom!+

      Nemoj biti uznemiren jer ja sam tvoj Bog!+

      Ja ću te ojačati i pomoći ću ti.+

      Poduprijet ću te svojom pravednom desnicom.’

      11 Svi koji se gnjeve na tebe bit će posramljeni i poniženi.+

      Oni koji se bore protiv tebe bit će uništeni i propast će.+


Nadamo se da će ova poruka prijateljstva donijeti utjehu svim vašim članovima.


Izvor: The European Times

ponedjeljak, 20. ožujka 2023.

Masakr u Hamburgu - sramotno okrivljavanje žrtava

 Kao što je bilo lako predvidjeti, anti-kultisti su besramno iskoristili čak i masakr u Njemačkoj 9. ožujka, kako bi napali Jehovine svjedoke.

Napisao: Massimo Introvigne

Cvijeće i pozivi na zabranu oružja ostavljeni ispred Dvorane Kraljevstva Jehovinih svjedoka gdje se dogodila pucnjava

Dana 9. ožujka 2023. čovjek po imenu Phillip Fusz ušao je kroz prozor u Dvoranu kraljevstva Jehovinih svjedoka u Hamburgu u Njemačkoj i otvorio vatru poluautomatskim pištoljem, ubivši sedam Jehovinih svjedoka i nerođeno dijete, a osam ih je ozlijeđeno. Kada je policija stigla na mjesto događaja i pozvala ga da se preda, Fusz se ubio.

Iako je policija u početku bila vrlo zatvorena u davanju informacija medijima, osim što ih je obavijestila da je ubojica bivši Jehovin svjedok, nakon što je objavljeno ime ubojice, novinari i neki njemački znanstvenici religije brzo su saznali da je na Amazonu  objavio knjigu sa više od 300 stranica.

Tamo je predstavio objave za koje je tvrdio da ih je primio od anđela, Boga, Isusa Krista i Sotone, što je rezultiralo nesnošljivim i fanatičnim oblikom kršćanstva, kritičnim prema svim postojećim vjerskim organizacijama. Fusz je bio opsjednut problemom prostitucije i vjerovao je da je trenutni rat Božja kazna Ukrajini jer je poslala svoje seksualne radnike u inozemstvo, uključujući i Svetu zemlju.

Fusz je također imao web stranicu na kojoj je nudio teološko i poslovno savjetovanje za  250,000 € dnevno, obećavajući i financijske i duhovne profite proporcionalne pretjeranim naknadama koje je tražio od klijenata da mu plate.

Iako stručnjaci za religije odavno znaju da su nagađanja o mentalnom zdravlju preminulih osoba na temelju vjerskih tekstova koje su napisali uzaludna - ne možemo poslije svršenog čina znati zašto su stvorili svoja djela, u kojem kontekstu i za što su namijenjena publici - ono što je jasno jest da Fuszove ideje predstavljene u knjizi u oštroj su suprotnosti sa vjerovanjima i stavovima Jehovinih svjedoka - ili  bilo koje druge kršćanske crkve ili organizacije. Informacija da je sam napustio Jehovine svjedoke "ne u dobrim odnosima", kako su pisali neki mediji, stoga nije bila iznenađenje.

S druge strane, pitanje mentalnog zdravlja relevantno je za pitanje je li mu trebalo dopustiti legalno posjedovanje i nošenje smrtonosnog poluautomatskog oružja. Prema pisanju njemačkih medija, Fusz je imao dozvolu za oružje, a "tek ga je nedavno posjetila Uprava za oružje. U siječnju su vlasti primile anonimnu dojavu o mogućoj mentalnoj bolesti Phillipa F. Zato su ga, početkom veljače [2023.] iznenada posjetila dvojica službenika iz Uprave za oružje", koji su zaključili da nema razloga da mu se oduzme oružje. Bila je to, najblaže rečeno, pogreška.

Iako je kontrola oružja očito bila glavno političko pitanje nakon pucnjave u Hamburgu, neki takozvani "stručnjaci za kultove" pokušali su okriviti Jehovine svjedoke.

To je bilo vrlo predvidljivo i odgovara shemi koju smo vidjeli na djelu u drugim slučajevima. Da spomenemo samo dva (ali bilo ih je više), u slučaju ubojstva južnokorejskom gradu Jeongeupu, 16. lipnja 2022., muškarac je ubio svoju ženu, članicu novog vjerskog pokreta Shincheonji i njezinu šogoricu, prije nego što je rekao policiji da je motiviran mržnjom prema Shincheonjijevom "kultu". Anti-kultisti, koji su, kako se kasnije saznalo, dodatno motivirali ubojicu, odmah su sazvali konferenciju za novinare. Za tragediju su okrivili Shincheonjija, s izvrnutim argumentom da se supruga i njezina šogorica nikada nisu pridružile Shincheonjiju , nikada ne bi bile ubijene.

Međunarodno poznatiji je atentat na bivšeg japanskog premijera Shinza Abea 8. srpnja 2022. Njegov ubojica tvrdio je da je želio kazniti Abea jer je prisustvovao događajima organizacije povezane s Crkvom ujedinjenja (koja se sada naziva Obiteljska federacija za svjetski mir i ujedinjenje). Rekao je da mrzi pokret, jer je 2002. godine njegova majka, koja je još uvijek članica, navodno bankrotirala zbog pretjeranih donacija crkvi.

Umjesto da okrivljuju ubojicu - i, opet, anti-kultiste s kojima je očito bio u kontaktu prije zločina, koji sigurno nisu sugerirali da ubije Abea, ali su dodatno uzbudili njegovu mržnju prema Crkvi ujedinjenja - mediji su kritizirali "kultove".

Medijske kampanje uvjerile su Parlament i vladu da donesu zakone i donesu propise kojima se ograničavaju donacije vjerskim organizacijama i "štite" pripadnici druge generacije novih vjerskih pokreta, poput Abeovog ubojice, od "vjerskog zlostavljanja" navodno proizašlog iz 'povezanosti' sa kontroverznim vjerskim organizacijama. Doista, ove odredbe također su usmjerene i protiv Jehovinih svjedoka, koji očito nisu imali nikakve veze s Abeom ili njegovim ubojstvom.

Ovo su sve slučajevi okrivljavanja žrtava. Nakon pucnjave u Hamburgu, u medijima na njemačkom govornom području nekoliko "stručnjaka za kultove" tvrdilo je da je "vjerojatno" ubojica djelovao jer je bio traumatiziran kada je napustio Jehovine svjedoke. Napomenuli su da Jehovini svjedoci sugeriraju da se članovi koji su na dobrom glasu, uključujući rođake koji nisu članovi istog kućanstva, prestanu družiti s onima koji su bili isključeni, ili su sami napustili zajednicu.

U Njemačkoj je jedan od posebno glasnih zagovornika ove teorije bio veteran, profesor psihologije Michael Utsch, koji od 1997. radi kao "stručnjak za kultove" za savez njemačkih protestantskih crkava. Pretpostavio je da je zločin plod "emocionalnog pritiska" koji su Jehovini svjedoci možda izvršili na ubojicu - slučaj "kako kultovi izoliraju i kontroliraju ljude". "Možda je zločin u Hamburgu prigoda da se konačno javno obznani što kultovi rade", kazao je.

U drugom intervjuu, Utsch je dodao kako je "šteta" što nedjela "kultova" "tek sada dolaze više u fokus javnosti zbog tako strašnog događaja". Utsch je također pokušao tvrditi da konzervativna teologija Jehovinih svjedoka i njihova nespremnost da se reformiraju i "nauče" kako se prilagoditi suvremenom društvenom kontekstu, mogu destabilizirati određene članove i dovesti ih do destruktivnih djela.

Nagađao je da je u slučaju Hamburga problem mogao biti 'izbjegavanje'. "Ima dovoljno bivših članova koji su izopćeni i koji smatraju da je ovo veliki mentalni stres, a moja prva pretpostavka je naravno da je bio razočaran, da je bio ljut i da se tada dogodio tako strašan čin ..."

Anti-kultisti Michael Utsch, Georg Otto Schmidt i Hugo Stamm brzo i spremno su se priklonili protivnicima Jehovinih svjedoka

U Švicarskoj je Georg Otto Schmidt, koji vodi sličan protestantski anti-kultni centar, odmah nagađao da bi "to mogao biti bivši član koji je bio apsolutno očajan zbog isključenja i stoga je poduzeo ovu akciju u obliku produženog samoubojstva iz osvete".

Švicarski anti-kultni novinar Hugo Stamm, poznat po svojim oštrim napadima na Jehovine svjedoke, također je nagađao da je teologija Svjedoka možda destabilizirala ubojicu, koji je možda također patio zbog izopćenja. Čak je nagađao da je "sasvim zamislivo da će sada Jehovini svjedoci protumačiti ubilački pohod kao još jedan znak "vremena kraja". Ne pojašnjavajući izvještava li još uvijek o Stammovom mišljenju, novinarka koja ga je intervjuirala dodala je da Jehovini svjedoci "mogu iskoristiti stravičan događaj kako bi interno zbili redove s još većom indoktrinacijom i pooštrenim pravilima".

Članci koje sam citirao jasno pokazuju da anti-kultisti nisu bili upoznati s nekim drugim informacijama o počinitelju koje već nisu objavili glavni mediji. Samo su nagađali i slušali svoj predrasudama uvjetovani refleks koji ih je naveo da tvrde da ako se "kultiste" tuče ili ubija, to bi donekle trebala biti njihova krivnja.

Pucnjava u Hamburgu dogodila se dan nakon 8. ožujka, Međunarodnog dana žena. Svake godine, na taj dan, od nas se traži da razmislimo, između ostalog, o tome koliko žena ubiju bivši partneri koje su ih napustile ili su prijetile odlaskom. U cijelom svijetu ih je više od 40.000 godišnje. "Zločin" za koji su te žene umrle je taj što su isključile svoje bivše partnere iz svog života (nešto što u vjerskom smislu možemo prevesti kao "isključenje") i odbijale ostati u kontaku sa njima ("izbjegavanje" ili "ostracizam").

Oni koji bi tvrdili da su te žene same odgovorne za svoju tragediju, jer su "destabilizirale" svoje bivše partnere  i isključile ih iz svojih života, s pravom bi  smatrali krivima za oblik govora mržnje. Oni koji krive žrtve, odnosno Jehovine svjedoke, nakon masakra u Hamburgu ne zaslužuju da ih se tretira ljubaznije.

Baš kao što omalovažavanje i predrasude prema ženama potiču feminicid i osvetničko ubijanje od strane njihovih bivših partnera, anti-kultizam i govor mržnje protiv Jehovinih svjedoka mogu utjecati na labilne umove, pa čak i dovesti do nasilja i ubojstava. Oni koji su dopustili Phillipu Fuszu da hoda po Hamburgu sa smrtonosnim oružjem, svakako bi trebali biti istraženi. Predložio bih, međutim, i da se istraže oni koji su javnim klevetanjem Jehovinih svjedoka i prikazivanjem njih kao zla koje treba iskorijeniti pod svaku cijenu, možda polako gurali prste ubojice da povuče okidač.

petak, 13. siječnja 2023.

Osvrt na članak norveških protestantskih novina Dagen o pokušaju vlasti da brišu Jehovine svjedoke iz registra vjerskih zajednica

 Ukratko:

Zašto je urednik norveških kršćanskih novina rekao da postoji križarski rat protiv Jehovinih svjedoka i da je zdravlje njihove demokracije oslabilo jer "država koristi svoju moć da kazni vjersku skupinu zbog njenih vjerskih praksi"? 



 Što se tiče izraza "križarski rat", koji koristi Vebjørn Selbekk, glavni urednik Dagena, u članku pod naslovom "Valgerds uverdige korstog mot Jehovas vitner" ("Valgerdin nedostojanstveni križarski rat protiv Jehovinih svjedoka"), rekao bih da misli na to da ovo nije izolirani incident.

Selbekk je izrazio bojazan da bi guvernerka mogla nastaviti kažnjavati i druge vjerske skupine s čijim se uvjerenjima i praksama slučajno ne slaže, smatrao je odluku antidemokratskom i izrazio nadu da će Jehovini svjedoci "izaći kao pobjednici iz predstojećeg sudskog procesa".

Ne tako davno norveški sud odlučio je da ženu koja je bila isključena zbog nemorala treba ponovno primiti u skupštinu. U ovom slučaju, pisma koja su slali neki bivši Jehovini svjedoci također su igrala važnu ulogu. Međutim, u veljači ove godine Vrhovni sud u Norveškoj ukinuo je tu odluku.

Nadalje, mislim da ovaj čovjek s pravom ukazuje na činjenicu da je osnovni koncept demokracije odvojenost vjerske organizacije od države. Vlada nema pravo glasa o načinu na koji vjerska organizacija djeluje. Ali to je ono što norveška vlada sada pokušava.Ispada da, ako Jehovini svjedoci ne žele biti diskriminirani, trebaju dopustiti svjetovnoj norveškoj vlasti da za njih određuje vjerska pravila i prakse. A to je vrlo opasan presedan. Danas je to pitanje o isključenju i izbjegavanju, sutra može biti da moramo prihvatiti homoseksualne brakove ili da žene moraju biti imenovane za starješine. Također, postoji strah od daljnje društvene stigmatizacije.

Ovdje se ne radi o novcu. Inače se ne bismo borili - i pobijedili - u svim onim drugim slučajevima diskriminacije u kojima nije bila riječ o novcu.

Zapravo, isti urednik, u članku "Sada dolazi policija vjerskog ukusa", napisao je da "državna potpora vjerskim zajednicama nisu nježni darovi javnog sektora, već naknada za ustavnu financijsku potporu koju država daje Norveškoj crkvi ... Ali sada je skupina Norvežana lišena tog prava."

To je aspekt diskriminacije kojoj se protivimo. Budući da je državna guvernerka Osla i Vikena odlučila brisati registraciju Jehovinih svjedoka kao vjerske zajednice


Naravno, i vladini dužnosnici ljudi su kao i svi drugi, podložni su emocionalnom manipuliranju. Jer, ovaj spor je počeo na način da je državna guvernerka  Osla i Vikena, Valgerd Svarstad Haugland, primila pisma nekih bivših Jehovinih svjedoka, u kojima nas optužuju za kršenje ljudskih prava krštenih maloljetnika koji su bili isključeni. To je zato što su navodno bili žrtve prisile ili negativne društvene kontrole.

Međutim, guvenerka nije mogla ukazati na bilo kakve relevantne sudske odluke protiv vjerske zajednice ili njezinih članova, niti na izvješća policije, udruga za zaštitu djece, ili na druge relevantne vladine agencije. Također, nije ni spomenula primjere ili imena navodnih žrtava prisile ili negativne društvene kontrole, već se oslanjala na pisma dva ili tri nezadovoljna bivša Jehovina svjedoka.

U Norveškoj ima 12.686 aktivnih Jehovinih svjedoka, od kojih je većina krštena. Samo mali dio su maloljetnici. Iako su maloljetnici, da bi se krstili, morali su proučavati Bibliju duže vrijeme i morali su pokazati dovoljno zrelosti i snažnog osobnog uvjerenja. I mnogo prije krštenja,  znali su da Biblija zapovijeda da se izbjegava društveni kontakt s onim članovima skupštine koji se radikalno mijenjaju i odluče prakticirati teške grijehe i odbijaju se promijeniti unatoč pomoći nadglednika skupštine (1. Korinćanima 5)

U svakom slučaju, iako se ovdje obično koristi riječ "izbjegavanje", isključeni i dalje mogu prisustvovati našim sastancima, mogu primati naše publikacije, mogu zatražiti pastirske posjete naših starješina, i neće izgubiti svoj posao, čak i ako rade za Svjedoka. A u slučaju maloljetnika, oni još uvijek žive s ostatkom svoje obitelji i još uvijek pohađaju istu školu. Ovaj citat govori o toj situaciji:

"Što ako maloljetnik koji živi s roditeljima počini ozbiljan prijestup i bude isključen iz skupštine zbog svog nepokajničkog stava? Budući da dijete živi s roditeljima, oni i dalje imaju odgovornost da ga poučavaju u stezi u skladu s Božjom Riječi. Kako to mogu činiti? (Priče Salamunove 6:20-22; 29:17).

Možda je moguće — a to bi zapravo i bilo najbolje — poučavati u stezi dok s njim nasamo proučavaju Bibliju. Roditelj mora gledati dalje od djetetovog okorjelog stava i nastojati vidjeti što je u njegovom srcu. Koliko je ozbiljna njegova duhovna bolest? (Priče Salamunove 20:5). Može li se doprijeti do prijemljivog dijela njegovog srca? Koje se biblijske retke može djelotvorno koristiti? Apostol Pavao nam jamči: “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, i zglobove i njihovu moždinu, i može razabrati misli i namjere srca” (Hebrejima 4:12). Da, roditelji mogu učiniti više nego samo reći svojoj djeci da se više ne smiju upuštati u neispravno postupanje. Mogu se potruditi da učine prvi korak u duhovnom oporavku djeteta i da mu nastave pomagati."  ( w01 1. 10. )

Dakle, zakon koji vas sprečava da ne isključite krštene maloljetnike zbog ozbiljnog kršenja njihovog  zavjeta predanja,  je kao da vam nije dopušteno otpustiti maloljetnika s posla zbog krađe. Ako se dijete ozbiljno loše ponaša u školi, bit će izbačeno, iako je maloljetno. Slično tome, ako drugi roditelji, Svjedoci ne žele da se njihova djeca druže s maloljetnikom koji puši ili uzima drogu ili je seksualno nemoralan (jer, zbog takvih stvari dolazi do isključenja) imaju pravo na to bez da ih Vlada diskriminira. Kao što imaju pravo slijediti ono što Biblija kaže o isključenim osobama. Norveška vlada pokušava diktirati pravila za vjersku organizaciju i to je nešto na što nemaju nikakvo pravo.

Naravno, svjetovna vlast ima svako pravo istraživati navode o kršenju ljudskih prava ili kriminalu te koristiti sankcije ako se dokažu. Rimljanima 13:4 jasno pokazuje da je to zapravo Jehovina volja.

Međutim, kao i u 1. stoljeću (Djela 17:4-8), vjerski protivnici (otpadnici) 'zakuhaju' situaciju manipulativnim, emotivnim optužbama koje imaju za posljedicu podjeljena mišljenja, poticanje predrasuda, ometanje našeg propovjedničkog rada, gubljenje vremena i resursa itd. I, kao i u 1. stoljeću (Djela 25:11), koristimo bilo koja pravna sredstva, koja nam stoje na raspolaganju, za osporavanje ovih neutemeljenih optužbi. Zato Jehovini svjedoci tuže državu u Norveškoj. Odluka o brisanju iz registra vjerskih zajednica trenutno je blokirana. Uskoro ćemo vidjeti, nadam se, pozitivan epilog ovog očitog kršenja zakonskih prava Jehovinih svjedoka u Norveškoj.


* Pročitajte više: