Prava istina o netočnim predviđanjima o vremenu kraja

 Jehovini svjedoci nikad nisu zataškavali činjenicu da su u prošlosti imali neka kriva očekivanja i kronološke pogreške. Međutim, vrlo je uobičajeno među mnogim našim protivnicima da se služe vrlo dugim popisima  lažnih "proročanstava" o "kraju svijeta". Takvi popisi često su puni netočnih i namjerno krivo prikazanih činjenica, i puni su prezira prema Jehovinim svjedocima. I ako pokušavate braniti svoju religiju čak i ako ste spremni priznati pogreške, besmisleno je raspravljati sa takvim protivnicima, jer njihov cilj nije utvrđivanje činjenica, nego ocrniti i oklevetati Jehovine svjedoke.

Međutim, postoje i nepristrane osobe koje su zainteresirane za istinu. Ovaj članak namijenjen je njima.

Prvo, vrlo je točno s vaše strane da u svom pitanju ne koristite izraz "proročanstvo", jer sebe niti bilo koga u našoj religiji ne smatramo prorocima. Također, točno je i da ne koristite izraz "kraj svijeta", jer nikada nismo vjerovali u kraj svijeta.

(Obratite pozornost na donju fotografiju. Zapazite što (podvučeno crvenim) piše ispod naslova "KRAJ SVIJETA 1914", jer naši klevetnici obično obraćaju pozornost samo na glavni naslov:)

Dakle, jasno piše odmah ispod naslova "KRAJ SVIJETA 1914", "ni C.T. Rusell, ni Istraživači Biblije NE zastupaju to gledište". Protivnici vam neće otkriti ovu činjenicu.

Dobar primjer izvrtanja istine u vezi s tim je godina 1874. To je obično prvi datum na onim 'listama' koje sam spomenuo. Pretpostavimo da je Charles Taze Russell, osnivač časopisa The Watchtower, predvidio kraj za tu godinu, a kad nije došao kraj, odlučio je to tumačiti da je Krist došao nevidljivo. Prava istina je da je Russell u početku bio malo nesklon temama kronologije i tek je 1876 godine prihvatio godinu 1874. za nevidljivi Kristov povratak. Dakle, nije bilo predviđanja, jer je godinu prihvatio gotovo tri godine kasnije.

U svakom slučaju, usredotočimo se na pitanje predviđanja Harmagedona.

1914

Russellovo prvo poznato djelo je članak objavljen u listopadu 1876. u časopisu The Bible Examiner, u kojem je izjavio da u Bibliji postoje tragovi koji nam pomažu utvrditi da će 1914. godine završiti"vremena neznabožaca". Znači li to da se očekivalo da će se Harmagedon poklopiti s krajem  vremena neznabožaca? U knjizi Blizu je vrijeme, izdanje iz 1889., stranice 76, 77, čitamo:

"Potpuni kraj vremena neznabožaca, odnosno potpuni kraj njihove dominacije nastupit će 1914.; i taj datum bit će krajnja granica vladavine nesavršenih ljudi.. .  na taj datum Kraljevstvo Božje za koje nas je naš Gospodin učio moliti, govoreći: "Kraljevstvo tvoje dođi", u potpunosti će preuzeti vlast i kontrolu nad Zemljom, i da će tada biti "postavljeno", ili čvrsto uspostavljeno, na zemlji.«

Treba napomenuti da je Russell smatrao da je tema kronologije najslabije od svih učenja koje je zagovarao:

"Pretpostavimo da je slučaj daleko od naših očekivanja,... pretpostavimo da bi 1915.  trebala na svjetskoj sceni proći posve spokojno i s dokazima da sami izabrani nisu svi promijenjeni ....Što onda? Zar to ne bi dokazalo da naša kronologija nije u pravu? Da, sigurno! I ne bi li se to pokazalo kao veliko razočaranje? Doista bi! To bi djelovalo kao nepopravljiva pukotina u paralelnim usporedbama i izraelskim proročanskim primjerima, i jubilarnim izračunima, i Danijelovom proročanstvu  o 2300 dana (Dan. 8:14), i epohi zvanoj vremena neznabožaca...Kakav bi to udarac bio! Jedna od žica naše harfe bila bi slomljena!"

" Međutim, dragi prijatelju, naša harfa bi i dalje imala sve ostale žice usklađene i to je ono čime se nijedna druga skupina Božjeg naroda na zemlji ne bi mogla pohvaliti. Još uvijek možemo štovati Boga tako velikog i uzvišenog da se nitko ne može usporediti s njim. I dalje ćemo vidjeti raskoš njegova spasenja u Kristu Isusu - otkupninu za sve.« (Watch Tower, 1. listopada 1907., stranica 4067)

Još jedan citat:

"Ne prorokujemo; mi samo iznosimo svoje pretpostavke . Čak ni ne tvrdimo da nema greške u našem tumačenju proročanstva i našim izračunima kronologije. Samo smo ih postavili pred vas, ostavljajući svakome da primijeni svoju vjeru ili sumnju u odnosu na njih« (Sion's Watch Tower, 1. siječnja 1908. (reprint) stranica 4110.)

Dakle,  još uvijek vjerujemo da je 1914. bila kraj neznabožaca, ali druga očekivanja vezana uz tu godinu zapravo su bila pogrešna.

Osim toga, nije bio slučaj da su ljudi očekivali Harmagedon i razočarali se kad je 1914 došla. Godine 1904. naše su publikacije malo oplemenile očekivanja: vrijeme kraja, koje će kulminirati Harmagedonom, neće završiti 1914., već će početi 1914. godine. To znači da će 1914. godine početi vrijeme kraja, a Harmagedon će se dogoditi kasnije, bez određenog datuma:

»Sada očekujemo da će anarhistički vrhunac velikog vremena nevolja koje će prethoditi milenijskim blagoslovima nastupiti nakon listopada 1914. godine - vrlo brzo nakon toga, po našem mišljenju.« ("Univerzalna anarhija – neposredno prije ili poslije listopada 1914.?", Sion's Watch Tower, 1. srpnja 1904., str.)

Posebno mi se sviđa ovaj Russellov citat iz 1914:

"I dok će naša vjera i nade biti jednako jasne i logične, neovisno o tome hoće li ovo doba završiti u listopadu 1914. ili stoljeće kasnije, ipak naše očekivanje da će "vremena neznabožaca" završiti u listopadu, 1914., nesumnjivo ima poticajan učinak na naša srca i utječe na sve životne interese i pomaže nam da se"odviknemo" od zemaljskih radosti i ambicija i usmjerimo našu naklonost na gore navedene stvari!" ( Watchtower 1909, stranica 371)

Rani Istraživači Biblije

1920

Godine 1917. objavljena je knjiga Svršena tajna. Bavila se knjigama Ezekiela i Otkrivenja i uključivala je neka nagađanja o datumima. Na primjer, navedeno je da 1918. može donijeti kraj krive religije i djela propovijedanja. No, iako se to pokazalo pogrešnim, to nije bio datum za Harmagedon, jer se na stranici 179 (ili 207 u nekim izdanjima) može pročitati sljedeće:

Neki zanimljivi događaji u vezi s uspostavom Kraljevstva mogu se dogoditi 1920. godine, šest godina nakon početka velikog vremena nevolje. Ne bi bilo čudno da se to dogodi, kada se prisjetimo da su nakon četrdeset godina lutanja divljinom Izraelci došli u posjed zemlje Kanaan nakon dodatnih šest godina. Budući da su ove stvari još uvijek budućnost, možemo samo čekati da vidimo. Očekujemo da će se "potres" dogoditi početkom 1918. i da će "vatra" doći u jesen 1920.  - 1.Kralj.19:11,12

Možda ste primijetili izraze "može se dogoditi", "ne bi bilo čudno da se to dogodi" ili "možemo samo čekati da vidimo". Može li se to kvalificirati kao predviđanje ili samo kao obrazovano nagađanje (koje se pokazalo pogrešnim) prepuštam čitatelju da odluči. U svakom slučaju, koja je važnost dana tim pretpostavkama iz Svršene tajne ? Citati poput ovog su zanimljivi:

Bilo bi potpuno neprikladno nekoga isključiti jer nije mogao prihvatiti sve što je navedeno u Sedmom svesku [Svršena tajna]. Neka ljubav bude prevladavajuća sila, koja usmjerava djela  svih nas (The Watch Tower, 1. travnja 1920.).

Dakle, čini se da je ova 1920. bila relativno nezapažena.

1925

Nikada nisam pronašao vezu između ove godine i Harmagedona u našim publikacijama. Neki su očekivali  da će te godine vjerni sluge Božji iz prošlosti uskrsnuti. U svakom slučaju, to je bilo vrlo značajno predviđanje od kraja 1918. godine i bila je jasna pogreška. Rutherford, koji je tada preuzeo vodstvo i bio promotor ove kronologije o tome što se moglo očekivati 1925. godine, priznao je: "Ispao sam magarac"

1975. ILI MALO KASNIJE

Na kongresu 1966. izdana je knjiga pod nazivom Vječni život — u slobodi sinova Božjih (engl.). U svom govoru, član Vodećeg tijela, Frederick Franz, osvrnuo se i na kronološku kartu na kraju knjige:

"Neposredno prije nego što sam se popeo na platformu prišao mi je jedan mladić i rekao: 'Reci mi, što znači ova 1975.? Znači li to ovo, ono ili bilo koju drugu stvar?' . . . Primijetili ste tablicu. Ona pokazuje da će 6.000 godina ljudskog postojanja završiti 1975., za oko devet godina. Što to znači? Znači li to da je Božji dan odmora počeo 4026. godine prije Krista? Moguće je . Knjiga Vječni život ne kaže da nije. Knjiga samo predstavlja kronologiju. Možete je prihvatiti ili odbaciti. Ako je to slučaj, što to znači za nas? .  Što je s godinom 1975.? Što će to značiti, dragi prijatelji? Znači li to da će do 1975, završiti Harmagedon biti gotov, a Sotona biti svezan.? Moguće je! Bogu je sve moguće. Znači li to da će Babilon Veliki pasti do 1975.? Moguće je. Znači li to da će napad Gog od Magoga na Jehovine svjedoke da ih izbriše, biti izvršen, a onda će sam Gog biti uništen? Moguće je. Ali, mi ne tvrdimo da hoće. Bogu je sve moguće. Ali, mi ne tvrdimo da hoće. I, neka nitko od vas ne precizira o tome što će se dogoditi od sada do 1975. Nego, dragi prijatelji, glavna poanta svega je ovo: Vrijeme je kratko. Vrijeme istječe, nema sumnje u to."

Unatoč upozoravajućim riječima, mnoga braća i sestre diljem svijeta, bili su toliko sigurni da će Bog ispuniti svoja obećanja i toliko su željeli vidjeti njihovo skoro ispunjenje, i mislili su da će Harmagedon doći ubrzo nakon listopada 1975. Čak su i brojni nadglednici u svojim javnim govorima sa velikim uvjerenjem govorili  o 1975. godini (pitam se je li to bio jedan od razloga zašto je Vodeće tijelo 1970-ih počelo zahtijevati strože pridržavanje njihovih predložaka za javne govore). U nekim skupštinama, čak i u nekim obiteljima, bilo je članova koji su vjerovali da će kraj doći 1975. ili malo kasnije, i članova koji nisu vjerovali u to. Zanimljivo je da su postojale i mnoge skupštine koje uopće nisu bile svjesne te buke oko 1975. godine. Za njih je to bila samo 6000. godišnjica stvaranja Adama. I, bili su u pravu.

No, istina je i da su neke naše publikacije prešutno potaknule tu situaciju dajući preveliku važnost tom datumu. Godišnjak iz 1980. godine str. 30-31 rekao je sljedeće o govoru koji se iznosio na kongresima, 1979g: 

"Braća su također cijenila iskrenost tog istog govora, koji je priznao odgovornost Društva za dio razočaranja koje se kod nekih pojavilo u vezi s 1975. godinom."

Ovo priznanje objavljeno je Stražarskoj Kuli,  15. ožujka 1980. str. 17-18:

"U suvremeno doba takva želja, hvalevrijedna sama po sebi, dovela je do pokušaja određivanja datuma za željeno oslobođenje od patnji i nevolja koje pogađaju mnoge diljem svijeta. Pojavom knjige Vječni život — u slobodi sinova Božjih, i njenim komentarima o tome koliko bi bilo prikladno da se Kristova milenijska vladavina poklapa sa sedmim tisućljećem čovjekova postojanja, pobudila su znatna očekivanja u vezi s 1975. godinom. Tada su dane izjave, a nakon toga i naglašavane da je to samo mogućnost. Nažalost, međutim, uz takve upozoravajuće informacije, objavljene su i druge izjave koje su implicirale da je takvo ostvarenje nada do te godine veća vjerojatnost nego puka mogućnost. Treba žaliti što su ove potonje izjave očito zasjenile one upozoravajuće i pridonijele gomilanju već pokrenutih očekivanja.

U izdanju od 15. srpnja 1976., Stražarska Kula je, komentirajući da se ne preporučuje da svoja očekivanja fiksiramo na određeni datum, izjavila:

 "Ako je netko razočaran ne slijedeći ovu liniju misli, sada bi se trebao usredotočiti na prilagodbu svog gledišta, vidjevši da ga Božja riječ nije iznevjerila ili prevarila i donijela razočaranje, nego se njegovo vlastito razumijevanje temelji na pogrešnim zaključcima."

Govoreći "bilo tko", Stražarska kula je uključivala sve razočarane Jehovine svjedoke, uključujući i osobe koje su imale veze s objavljivanjem informacija koje su pridonijele gomilanju nada usredotočenih na taj datum.

NEKI DRUGI DATUMI?

Ne znam za druge datume. Neki ljudi, možda malo forsirajući stvari, spomenuli su druge godine poput 1942. godine. Kada je svijet trpio najgori rat u povijesti čovječanstva, mnogi Svjedoci bili su uvjereni da je to to, ali bez određenog datuma. Komentar u prolazu pri opisivanju konvencije: "Primanje dara,  Gospodinovo stvoreno oruđe za najučinkovitije djelo u preostalim mjesecima prije Harmagedona" uzima se kao predviđanje s datumom. Zanimljivo je da je 1942. godine predviđeno razdoblje mira koje je uslijedilo nakon Drugog svjetskog rata.

Jehovini svjedoci su temeljitijim istraživanjem, i uz Božju pomoć, stekli točnije razumijevanje Biblije o 'naraštaju' i Harmagedonu, i odbacili prijašnje netočno tumačenje. To se zove napredak u razumijevanju. I znanost, medicina, tehnologija, itd - imali su neka pogrešna shvaćanja i teorije, ali, vremenom, uz ozbiljno istraživanje napreduju - i ne odbacujemo ih zbog prošlih grešaka.

Jehovini svjedoci imaju najbolje i najtočnije razumijevanje Biblije od svih drugih religija i crkvi. To su stekli poštenim pristupom istraživanju Biblije.

Ovo je moj osvrt na naslovno pitanje. Nadam se da će vam koristiti u djelu propovijedanja, a iskrenim osobama dati pravi uvid u ovu temu.

Osobno sam zahvalan što pripadam kršćanskoj zajednici koja i kroz biblijsku literaturu jasno ukazuje na blizinu kraja, čak i ako je prethodno imala neka netočna očekivanja, jer mi to jako pomaže da se trudim ostati "spreman kad taj čas dođe!" Koja još kršćanska zajednica ulaže toliki trud da pomaže ljudima ostati duhovno budnima i usredotočenima na vršenje Božje volje, u ovo vrijeme kraja? Ni jedna druga.

Pročitajte i ovo:

Je li organizacija Jehovinih svjedoka ikada govorila da će Harmagedon sigurno doći 1975?

Brojne crkve imale su pogrešna predviđanja ispunjenja biblijskih proročanstava

Je li Bog prouzročio smrt prvog djeteta Davida i Batšebe?

 Nakon što su David i Batšeba sagriješili, zašto je njihov sin morao umrijeti, budući da su Ponovljeni zakon 24:16 i Ezekiel 18:20 rekli da djeca ne smiju biti pogubljena zbog onog što čine njihovi očevi?

David i Batšeba bili su osobe u braku, kada su počinili preljub i ona je ostala trudna. Njihov preljub bio je težak grijeh kažnjiv smrću po Božjem zakonu. (2 Samuel 11,1-5; Ponovljeni zakon 5:18; 22:22) Dakle, da je Bog dopustio da im sude ljudi prema Zakonu, sin koji se razvijao u njezinoj utrobi umro bi sa svojom majkom. Ali Jehova je odlučio drugačije postupati u njihovom slučaju, jer je Sudac cijele Zemlje, zasigurno imao pravo tako postupiti.

Kada se suočio sa svojom krivnjom, David je priznao: "Zgriješio sam Jehovi." Tada je Božji prorok rekao Davidu: "Jehova ti je oprostio grijeh. Nećeš umrijeti." (2. Samuel. 12:13) Davidu je pokazano milosrđe zbog saveza za Kraljevstvo. Štoviše, budući da je Bog u stanju čitati srca, procijenio je iskrenost Davidovog pokajanja i zaključio da postoji osnova za pružanje milosrđa Davidu i Batšebi.

Ipak, nisu prošli nekažnjeno. Bog ih nije poštedio posljedica njihovih grijeha. Bog je kaznio Davida, i to trostruko. David više nikada nije imao mira u svom domu, bio je javno osramoćen zbog svog tajnog grijeha, i, na kraju, umro mu je sin. Prorok Natan  izrekao mu je te tri presude:

Zato se mač nikad neće udaljiti od tvoje obitelji,+ jer si me prezreo time što si ženu Hetita Urije uzeo sebi za ženu.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji.+ Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku*.+ I on će spavati s tvojim ženama pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću ovo što sam rekao učiniti pred čitavim Izraelom, da svi vide.’”13 Nato je David rekao Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ipak, budući da si svojim postupcima pokazao krajnje nepoštovanje prema Jehovi, umrijet će sin koji ti se rodio.”  (2.Samuel. 12:10-14)

David i prorok Natan

U kulturi temeljenoj na časti (kao npr, drevni Bliski istok), neke su stvari bile gore od smrti, poput javnog poniženja. Sramota bi bila dovoljno loša za običnog građanina, ali, kao što je Bog istaknuo podsjećajući Davida, on nije bio običan građanin – on je bio kralj (2. Dakle, iako Bog nije ubio Davida za njegova zla djela, kazne koje je primio uzrokovale su da živi u sramoti do kraja života. David se nije lako izvukao. Trpio je gorke posljedice svojih zlih djela.

Ali, zašto onda u 2. Samuleovoj 12:15 piše:

"A Jehova je prouzročio da se razboli dijete koje je Urijina žena rodila Davidu."

Je li doista Bog kaznio to dijete zbog grijeha njihovih roditelja?

Dijete se razbolilo i umrlo. Površan čitatelj lako bi se mogao usredotočiti na smrt djeteta i osjećati da je izvršena okrutna i nepravedna presuda. Međutim, opet se podsjetimo - da se taj slučaj rješavao  pred ljudskim sucima prema Zakonu, svo troje (David, Batšeba,  i sin u njezinoj utrobi) izgubili bi živote. Gledano u tom svjetlu, Božje dopuštanje dvojici da prežive bilo je milosrdno. Nadalje, mi danas nemamo sve činjenice, kao što su npr, informacije o zdravlju djeteta odmah nakon rođenja.

Ipak, je li Bog doista izravno prouzročio smrt tog djeteta?

U to vrijeme, ljudi su pripisivali Bogu ono što bi Bog dopustio da se dogodi, iako ON to nije izravno uzrokovao. Primjer za to bila bi smrt kralja Šaula, koji je bio kralj prije Davida. Kralj Šaul je počinio samoubojstvo i Biblija to vjerno bilježi:

"Tada je Šaul rekao svom štitonoši: “Izvuci mač i probodi me njime da ti neobrezani ljudi+ ne bi okrutno postupali sa mnom* i ubili me!” Ali štitonoša nije htio to učiniti jer se veoma bojao. Zato je Šaul uzeo mač i bacio se na njega.+ 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav,+ i on se bacio na svoj mač i umro s njim. 6 Tako su tog dana zajedno poginuli Šaul, tri njegova sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi." (1.Samuel 31:4-6)

Dakle, Saul je sam sebi oduzeo život. Ipak, Biblija također opisuje Šaulovo samoubojstvo kao da ga je Bog ubio:

"Šaul je poginuo zato što je bio nevjeran Jehovi i nije slušao ono što je Jehova zapovjedio+ te zato što je pitao za savjet ženu koja priziva duhove+ 14 umjesto da je za savjet pitao Jehovu. Zato ga je on pogubio i predao kraljevsku vlast Jišajevom sinu Davidu.(1. Ljet.10:13,14)

Ili, jednostavno rečeno, zbog toga što mu je Saul bio nevjeran, Jehova nije više štitio Saula, niti ga je spriječio da sam sebi oduzme život.

Dakle, kad Biblija kaže da je Bog 'prouzročio' da prvo dijete Davida i Batšebe umre, uzimajući u obzir navedeno, to znači da Bog nije spriječio da to dijete umre.

Nije nam rečeno što je zapravo uzrokovalo smrt djeteta, već samo da je dijete umrlo i da Bog nije intervenirao kako bi zaustavio ovu smrt, unatoč Davidovim molitvama. Izjava proroka da će dijete umrijeti bila je najava onoga što je Bog predvidio da će se dogoditi, predviđanje budućih događaja. To nije bio sudski dokaz da je Bog doista ubio to dijete.. To nije značilo da će Bog ubiti dijete ili uzrokovati djetetovu smrt, već da je Bog znao da će dijete umrijeti i da Bog neće intervenirati kako bi čudesno spasio dijete.

Isti način izražavanja nalazimo u Bibliji, kad kaže  da je "Bog otvrdnuo faraonovo srce" što – kada se pomno analizira – zapravo znači da je faraon sam svojim razmišljanjem i odlukama otvrdnjavao vlastito srce, a Bog je dopustio da se to dogodi. Tako Biblija kaže (u tom specifičnom smislu) da je Bog to učinio, a ne faraon. Ipak, znamo da je faraon sam sebe doveo u to stanje.

Ustvari, već u samim riječima Natanove poruke Božje osude koju je prenio Davidu, vidljiv je takav način izražavanja:

"Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji. Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku. I on će spavati s tvojim ženama pred svima. (2. Samuelova 12:11) 

Tko je spavao sa Davidovim ženama pred svima, bez skrivanja?

"I razapeli su za Abšaloma šator na krovu i Abšalom je spavao s inočama svog oca naočigled svih Izraelaca." (2.Samuelova 16:22)

Je li Bog doista uzeo Davidove žene i dao ih njegovom buntovnom sinu Abšalomu, da čini preljub? Naravno da nije.  Abšalom je bio krivac. Poslušao je savjet odmetnutog Davidovog savjetnika, Ahitofela, i u želji da pridobije narod uz sebe, osramotio je svog oca, tako što je naočigled svih, spavao sa njegovim ženama. Bog je to predvidio i unaprijed preko proroka Natana upozorio Davida na te posljedice njegovih grijeha. I dopustio je da se to desi, jer nije štitio Davida od loših posljedica grijeha.

Imamo i primjer Joba i njegove žene. I oni su mislili da im je Bog nanio sve one nevolje i tragedije. Ipak, znamo da nije. I oni su se sami na kraju uvjerili u to.

Iz svega ovog navedenog, jasno je da nije Bog taj koji je ubio Davidovo i Batšebino prvo dijete. Oprostio je preljubnicima zbog iskrenog pokajanja, ali, nije ih poštedio posljedica koje je u svom neograničenom znanju vidio da će ih snaći. Bog je kao i uvijek, i u ovom slučaju ostao pravedan i dosljedan.

To je u skladu s Davidovom reakcijom nakon što je čuo Božji sud. Dok je dijete bilo bolesno, David je tugovao i postio. Ali kad je smrt nastupila, David se pomirio sa tim da je to završilo. (2. Samuel 12:22; 23) Dakle, imao je povjerenje da je Bog ispravno postupio, i  nastavio je tješiti Batšebu (sada svoju zakonitu ženu), uvjeravajući je da će se njihov bračni odnos nastaviti. Kasnije im se rodio Salamun  i postao Davidov nasljednik.

Biblija vrlo jasno jamči za Boga:

"On je Stijena, sve što čini savršeno je.jer svi su njegovi putevi pravedni. On je vjeran Bog, nikad ne postupa nepravedno. On je pravedan i istinoljubiv. ....Oni (ljudi) su ti koji čine zlo."

(Pon. zakon 32:4,5)

Traži li Bog previše od tebe?

       Živimo u svijetu koji je otuđen od pravog Boga. Istina, deklarativno i tradicijski, postoje milijarde vjernika u tzv. najvećim svjetskim religijama. Postoje daljnji milijuni koji se izjašnjavaju kao vjernici.. Većina tih religija, poziva na ljubav prema  Bogu i  prema ljudima. Međutim, kako to izgleda u praksi? Duga povijest ljudskih vladavina puna je ratova, prolijevanja nedužne krvi, nasilja, nepravde, korupcije, nemorala svih vrsta...Izgleda li svijet danas zdravije i sigurnije? 

Teško... Uz već navedeno  zlo, uništavanje i zagađivanje Zemlje sve češće dolazi na naplatu kroz sve razornije pandemije, prirodne katastrofe i klimatske ekstreme diljem svijeta. Terorizam, rasizam, nacionalizam, mržnja i predrasude prema onima koji su drukčiji svakodnevno pokazuju svoje ružno lice, iznenada i sve okrutnije. Postoje i iskrena nastojanja nekih ljudskih institucija i vlasti da se bar ublaže neki od tih problema. Ipak, izgleda da  je stanje u svijetu toliko problematično, da riješenje tih problema je daleko iznad moći i resursa ljudskih vladavina. 

Da, Biblija nam obećava da je Bog već uspostavio svoje Kraljevstvo na nebu koje će uskoro odstraniti sve ljudske vladavine i ukloniti sve uzroke zla, patnji i nepravdi. Ako si i ti upoznat sa tom divnom biblijskom nadom, jako si povlašten. Ne zato što je ta biblijska nada sakrivena drugima, već zato što većina čovječanstva ne prihvaća tu divnu vijest i nadu. Mi koji vjerujemo i znamo da će Božja vlast uskoro zavladati cijelom Zemljom, ne tonemo u očaj i beznađe zbog sve lošijeg stanja u svijetu i oko nas. Brine nas i pogađa takvo stanje, međutim, znamo da je Bog koji je unaprijed vidio kako ovaj svijet, koji ga je odbacio, nepovratno srlja u propast, pripremio vladavinu koja će spasiti i planetu Zemlju i poslušno čovječanstvo. Ta vladavina koju je povjerio svom Sinu, Kralju Isusu Kristu, ubrzo će se umiješati u svjetska zbivanja i preuzeti vlast nad Zemljom. Nakon toga, otklonit će sve uzroke ljudskih problema i patnji. Mi to znamo. I vjerujemo, zar ne?

Kako se danas odnosimo prema tom neprocjenjivom blagu koje nam je povjereno? Jesi li još uvijek, možda nakon puno godina, i dalje uvjeren da imaš nešto neprocjenjivo? Vjeruješ li još uvijek da je, unatoč sve većim problemima i kušnjama, najbolje i dalje se truditi živjeti po Božjoj volji? Sigurno vjeruješ. Nemojmo dopustiti da nas svijet uvjeri da je bolje prepustiti se struji vremena u kojem živimo. Znamo tko želi da odustanemo. Nemojmo sumnjati u to da je bolje ugađati Bogu, nego neispravnim željama i ispraznim ciljevima. Što pravi Bog, Jehova, traži od nas? Je li prezahtjevan i traži li da živimo nekim nesretnim načinom života? Otkrio nam je koliko traži od nas:

 " Rekao ti je, čovječe, što je dobro. Što Jehova očekuje od tebe? Samo da postupaš pravedno, da cijeniš vjernost i da skromno živiš po volji svog Boga!"  (MIHEJ 6:8)

Da, rekao nam je što je dobro. Što očekuje od nas? Samo da nastavimo postupati pravedno i da skromno živimo po njegovoj volji. Je li to nešto preteško i prezahtjevno?Znamo da nije. Baš suprotno... Svaki put kad se odupremo činiti nešto neispravno i postupimo po Božjoj volji, osjetimo unutarnji mir, snagu i radost. Nekad ne uspijemo... Ali, važno je da ustanemo i da nastavimo trku za život. Jer, Jehova, Bog koji ne laže, obećao je da neće zaboraviti naš trud i službu koju vršimo za njegovo Ime. Zato, zadržimo osjećaj hitnosti. Sve što je Bog prorekao, redom se ispunjava pred našim očima. Uskoro će stari svIjet nestati ... Novi svijet je blizu. 

Ostanimo uvjereni da ono što Bog traži od nas nije prezahtjevno, nego za naše dobro. Živimo po tom uvjerenju, jer blizu je vrijeme kad će Božje Kraljevstvo zavladati Zemljom. Hoćemo li biti dio te divne budućnosti? Ovisi o nama osobno. Bog ne traži previše od nas i daje nam podršku i snagu. Zato, ustrajmo. Vrijeme je blizu!

"Stoga ne gubite odvažnost jer ona donosi veliku nagradu. Naime, potrebna vam je ustrajnost da biste, kad izvršite Božju volju, dobili ono što je obećano. Jer još “samo čas” i “stići će onaj koji dolazi i neće zakasniti”. “Moj će pravednik živjeti zbog vjere”, no “ako uzmakne, nije mi po volji”. A mi nismo od onih koji uzmiču i odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju i spašavaju svoj život."  (HEBR. 10:35-39)