Zabranjuje li naša literatura ili upute zajednice da netko svjedoči na internetu putem osobne web stranice ili bloga?

Jedna od omiljenih laži koje šire protivnici i kritičari Jehovinih svjedoka je da naša organizacija zabranjuje da vodimo osobnu web stranicu ili blog, putem kojeg svjedočimo na internetu. (I moj tjelesni brat, pripadnik Crkve radosne vijesti, Zagreb - inače, gorljivi kritičar Jehovinih svjedoka, jednom mi je uputio taj prigovor.) Time nas žele prikazati kao organizaciju koja nadzire svaki aspekt našeg života i odlučuje umjesto nas, što smijemo, a što ne smijemo. A to je, naravno, kao što svaki JS zna, notorna laž.

U tu svrhu, istražio sam kakve ZAISTA upute daje naša zajednica o tome. I dok postoji mnogo članaka u našoj literaturi u kojima se sa pravom ukazuje na opasnosti i lošu stranu interneta (ovisnost, zamke društvenih mreža, izloženost pornografiji, krađa identiteta, online prijevare, otpadničke informacije i sl), ustvari, postoji jako malo izravnog ukazivanja na pitanje o tome je li dozvoljeno ili je nedolično i neprimjereno da netko od JS svjedoči na internetu, putem svoje web stranice, ili bloga. Zašto? Očito, zajednica ne želi od toga stvarati sporno pitanje, niti nazivati neprimjerenim taj vid službe, ako se time ne krše jasne biblijske upute i načela. Sve što piše na tu temu navedeno je u nekoliko članaka:

"U vezi s tim trebaju li braća kreirati takve Web stranice u Našoj službi za Kraljevstvo od studenog 1997, na 3. stranici je pisalo: “Nema potrebe da itko pojedinačno za stranice Interneta priprema informacije o Jehovinim svjedocima, našim aktivnostima ili vjerovanjima. Naša službena Web stranica [www.watchtower.org] iznosi točne informacije za svakoga tko ih želi saznati.”

Naglašeni izraz "nema potrebe" znači upravo ono što piše - da dodatne informacije objavljene on-line u vezi sa Jehovinim svjedocima NISU POTREBNE, kada se zainteresiranog može jednostavno uputiti prema relevantnom članku koji je već dostupan na službenim stranicama Jehovinih svjedoka, Ima li boljeg mjesta za upućivanje zainteresiranih nego na službene ili ovlaštene web stranice samih Jehovinih svjedoka? Nema.

Postoje mnoge web stranice koje tvrde da su naklonjene Jehovinim svjedocima, ali su ih zapravo postavili otpadnici koji žele zavarati lakovjerne pojedince. Osobno, lako prepoznam takve stranice, ako naiđem na njih, i klonim ih se. Ako netko smatra da mu, osim službenih, nisu potrebne druge informacije o JS, onda bi se svakako uvijek trebao držati onoga u što je potpuno siguran da se može osloniti - službene web stranice Jehovinih svjedoka, jw.org.

Budući da Društvo Watchtower nema nikakvu kontrolu nad sadržajem drugih web stranica na internetu, vrlo je razumljivo da ne želi ni na koji način biti povezano s neovlaštenim web stranicama, povoljnim ili nepovoljnim. I zato su administratori mnogih blogova (uključujući i ovaj blog) i stranica objavili sljedeću izjavu o oslobađanju od odgovornosti:

"Ovo nije službena stranica Jehovinih Svjedoka. Ovaj blog nije zamjena, niti drugi kanal za duhovnu hranu. Za glavnu duhovnu hranu, posjetite službenu stranicu Jehovinih Svjedoka.

Društvo Watchtower nije odgovorno za sadržaj ovog bloga."

Dakle, iako naša organizacija kaže da 'nije potrebno' da pojedinci kreiraju dodatne web stranice o Jehovinim svjedocima, u našoj literaturi i uputama zajednice NE POSTOJI ZABRANA  pojedincima koji bi također željeli putem osobne web stranice svjedočiti zainteresiranim osobama na internetu. Štoviše, nigdje u našoj literaturi takav vid svjedočenja ne naziva se nedoličnim, neprimjerenim ili nepoželjnim. Niti se osobe koje koriste takav vid službe ne naziva nezrelima, lošim primjerom i sl, kao što vam to žele prenijeti naši kritičari. A zašto bi i pisalo takvo što, ako netko ima iskrenu želju da i na taj način slavi našeg Boga Jehovu, i brani svoju zajednicu od lažnih optužbi, slično kao što je branimo uživo u službi propovijedanja?

Ovaj blog vodim čisto kao dodatni vid službe, jer je sve više osoba na internetu. Ponekad, putem nekih članaka branim svoju vjeru, i našu organizaciju od lažnih optužbi.

Čak i naša literatura dopušta mogućnost da se na iskreni upit o tvrdnjama otpadnika pruži odgovor iskrenoj osobi. To jasno stoji, npr u w86. 1.7.str 27/odl 13:

"A kako postupiti u slučaju ako prilikom propovijedanja dobre vijesti naiđemo na pitanja ili prigovore nalik onima od protivnika? Ako dotični nije iskren i traži zadjevicu, obično je najbolje krenuti do drugih vratiju. No, što možemo učiniti ako nas netko iskreno zapita u vezi određenih tvrdnji otpadnika? Kao prvo, upitajmo dotičnoga što je stvarni razlog njegove uznemirenosti. Možda se radi samo o jednoj ili dvije točke. Tada se koncentrirajmo na njih i dajmo odgovor na temelju Biblije, publikacija Zajednice i u skladu s našom točnom spoznajom o toj temi. Ne trebamo misliti kako moramo čitati traktate i knjige pune klevete i poluistina, kako bismo mogli pobiti lažne tvrdnje i nauke protivnika.

Naravno, potreban je razbor i oprez. Ako vodimo takav blog, ne smijemo se upuštati u rasprave sa otpadnicima. Trebamo onemogućiti bilo kakav pristup zlonamjernim pojedincima koji skrivaju svoj identitet, onemogućiti im komentiranje objava. Ili, kao što je autor ovog bloga istaknuo za opciju komentiranja:

"Svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran .Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani. Komentari koji sadrže laži i klevete o drugima, neće biti odobreni. Nisu dozvoljeni linkovi na otpadničke forume i stranice. Dobrodošli su komentari kojima se teži civiliziranoj raspravi na temelju Biblije. U tu svrhu dozvoljena su pitanja i mišljenja o bilo kojoj temi."

Kao što to lijepo stoji u našoj literaturi:

" Internet nam može biti koristan ako dopustimo da ‘sposobnost prosuđivanja pazi na nas i da nas razboritost čuva’ (Izr. 2:10, 11). (w11 15. 8. str. 5)"

Dopušta li naša literatura mogućnost da budemo inovativni i koristimo vid službe koji nije uobičajen:

"Naš cilj kao Jehovinih svjedoka nije samo sudjelovati u propovijedanju dobre vijesti već i s porukom Kraljevstva doprijeti do koga god možemo (Djela 10:42; 20:24). I premda je služba od kuće do kuće još uvijek osnovni način na koji dolazimo do ljudi, mi uviđamo da čak ni ovom sistematskom metodom ne možemo sa svakim stupiti u kontakt. Stoga, da bismo ‘potpuno izvršili svoju službu’, mi se služimo raznim metodama kako bismo pronašli pojedince nalik ovcama (2. Tim. 4:5). (km 2/01 str. 5-6)

Dakle, potpuna je laž da organizacija Jehovinih svjedoka zabranjuje svojim članovima da svjedoče putem svoje osobne web stranice, i potpuna je laž da se na to gleda kao na nešto neprimjereno ili nedolično.

Naravno, sloboda mišljenja uključuje i mogućnost da se i nekom od suvjernika, možda čak i nekom od starješina ne sviđa takav osobni vid svjedočenja, niti ga odobrava. Međutim, ukoliko to radite primjerno, i objavljujete točne i prikladne informacije, nema utemeljenog razloga da to netko sa pravom nazove neprimjerenim ili nedoličnim. Jer, tad bi išao 'iznad onog što je napisano' bilo u našoj literaturi, ili u uputama zajednice (1.Kor. 4:6).

I zato ovaj blog će i dalje postojati. Koliko to vrijeme bude dopuštalo, i dalje ću objavljivati teme za koje smatram da slave našeg Boga Jehovu i koje mogu biti korisne u razgovoru sa iskrenim osobama. Hvala vam što pratite ovaj blog, i nadam se da ćete na njemu naći nešto što će vas ohrabriti ili vam koristiti u vašoj službi svjedočenja. Osjećajte se slobodni komentirati bilo koju temu. Dobrodošli su i vaši prijedlozi. Pozdrav svima vama!😊

Je li Isus u Ivanu 12;44, 45 rekao da je on Jehova (Jahve) Bog, koji ga je poslao?

A Isus je glasno rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me poslao. I tko vidi mene, vidi i onoga koji me poslao."  (Ivan 12:44, 45)

Neki citiraju gore navedeno kao dokaz da je Isus tvrdio da je on Jehova, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. (Izlazak 3:14,15) Međutim, do sada nitko nije pružio valjano objašnjenje zašto bi se iz ovih biblijskih stihova trebalo zaključiti da je Isus govorio da je On  Svemogući Bog. Međutim, čini se da štovatelji Trojstva misle da to znači da je Isus govorio da je on Bog koji je poslao njega, Isusa.

Suprotno tom zaključku, Isus je obznanjivao Boga kao samo jednu osobu i jasno je ukazivao na razliku između sebe i Boga,  govoreći da ga je Bog poslao. U proročanstvima Biblije, Isus je izjavio da ga je poslao "Gospodin Jehova", i Jehovu naziva "našim Bogom", dakle, i svojim Bogom. (Izaija 61: 1,2)  Budući da je Jehova i  Isusov Bog, jedini logičan i točan zaključak je da Isus nije Jahve, ili Jehova.

Biblija jasno otkriva da Isus ima SVOG Boga, koji mu je i OTAC (Efežanima 1: 3), U njoj jasno piše da Boga nitko nikad nije vidio, nego ga je obznanio njegov Sin, Isus, kojeg je On poslao na Zemlju. Kao njegov poslanik, Isus je došao obznaniti svog Boga i predstavljati svog Oca, a ne sebe. (Ivan 1:18; 17:4,6)

Međutim, navodeći da videći njega se može vidjeti i Boga koji ga je poslao, Isus sigurno time nije mislio da se doslovno gledajući njegovo ljudsko tijelo, gledalo u tijelo Svemogućeg Boga koji ga je poslao . Oni koji su uživo vidjeli Isusovo tijelo svojim očima,  nisu time vidjeli i Isusovog Boga i Oca. Židovski vođe vidjeli su Isusovo tijelo, ali Isus je, govoreći o svom Ocu, rekao tim židovskim vođama: "A i sam Otac koji me poslao posvjedočio je o meni. Vi nikad niste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegovo lice, " (Ivan 5:37) Dakle, kad su čuli Isusov glas i gledali njegovo tijelo, ti promatrači, prema Isusovim riječima, nisu vidjeli i Boga, nego samo Isusa, kojeg je on poslao.

Isus je, dakle, u Ivanu 12:44, 45 očito govorio o figurativnom gledanju, očima vjere. To je bilo jasno svima onima koji su ga prepoznali i shvatili da je on Sin Svemogućeg, a ne Svemogući Bog. Samo su oni mogli 'vidjeti', tj, raspoznati kako je Isus odražavao slavu svog Boga i Oca, koji ga je poslao. (Ivan 20:31)

Isus nikada nije iznevjerio slavu svoga Boga kao drugi ljudi. Svoje ljudsko postojanje održao je neokaljano grijehom. (Psalam 8, 5; Rimljanima 3, 23; 1 Korinćanima 15: 40; Hebrejima 2: 9; 4,15) Tako se gledajući Isusove riječi i djela, zasigurno može vidjeti slava nevidljivog Isusovog Boga i Oca, kojeg je vjerno obznanio dok je bio na Zemlji.

Jehovini svjedoci i seksualno zlostavljanje: 1. Australski slučaj - prava istina

 

Holly Folk

Holly Folk je  profesorica religijskih znanosti na Sveučilištu Western Washington, Prethodno je   predavala na Sveučilištu Indiana Purdue i Sveučilištu Indianapolis. U 2019. godini na   godišnjem  sastanku Udruge za sociologiju religije bila je voditeljica katedre. Opširno je   predavala i objavljivala o novim vjerskim pokretima, religiji u istočnoj Aziji, novim kršćanskim   skupinama i društvenim znanostima. 

                                                                                                                                                                                                                  

Vjerojatno ste čuli za famoznu istragu pedofilije u Australiji, koja je počela negdje 2015. Na novinskim internet portalima u to doba, mnogim tv vjestima, itd, moglo se uočiti priličan broj bombastičnih naslova o navodnim tisućama žrtava i tisućama pedofila, kao i navodnom prikrivanju i zataškavanju tih slučajeva od strane Jehovinih svjedoka. Svi ti članci pozivali su se na navodne "nalaze" Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama. Međutim, većina medija, naravno, zbog bolje čitanosti i sklonosti ljudi da se navuku na senzacionalističke, šokantne naslove i članke, nije vodila računa o pravoj istini i utemeljenosti tih informacija. A te vijesti bile su daleko od istine.

To je ustanovila i neovisna stručnjakinja, Holly Folk, profesorica religijskih znanosti, koja je nakon stručne i pomne analize stvarnih činjenica, objavila članak koji otkriva stvarnu istinu o rezultatima I metodama istrage u Australiji. U ovom članku, objavit ću sažetak najvažnih činjenica i zaključaka koje je iznijela, a cijela  stručna analiza dostupna je na ovoj poveznici:

Jehovah’s Witnesses and Sexual Abuse: 1. The Australian Case

Je li izvješće Australske kraljevske komisije doista otkrilo stotine "skrivenih" slučajeva? Ili je vjerska manjina nepravedno bila meta?

Australska kraljevska komisija objavljuje svoje završno izvješće. Izvor: ARC

U 2019. godini Atlantic Monthly izvijestio je o, kako su rekli, "tajnoj bazi podataka o zlostavljanju djece" koju su vodili Jehovini svjedoci. U posljednjih nekoliko godina bilo je mnogo izvješća u tabloidima o ovoj temi, ali prestiž Atlantic Monthly-a, potaknuo je BBC i druge velike medije da prošire tu priču. Slijedom toga, dali su veliki medijski prostor glasinama koje su kružile medijima niz godina, da organizacija Jehovinih svjedoka vodi tajnu bazu podataka koja štiti pedofile. Smatram to vrlo nesretnim, jer ovdje ima užasno mnogo toga što je  namjerno neistinito. Dopustite mi da objasnim zašto.

U Australiji su preliminarna izvješća objavljena 2014. i 2015., a konačni tekst 2017. Ta izvješća ostavila su veliki dojam na globalne vijesti kada su izašla. CNN je bio među medijima koji su odmah pokupili priču, tvrdeći da je u Australiji otkriveno više od 1000 slučajeva zlostavljanja djece među Jehovinim svjedocima. Osvrnuli su se na nešto što se zvalo Izvješće o studiji slučaja 29, Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama.

Na temelju tog dokumenta mediji su izvijestili da je u Australiji bilo 1006 počinitelja koji su počinili seksualne zločine i koje je zataškala organizacija Jehovinih svjedoka. Ali je li to istina?

"Izvješće o studiji slučaja 29" bilo je jedno izvješće iz niza studija koje je provela Kraljevska komisija . Imajte na umu da su u fokusu Kraljevske komisije bili seksualni zločini nad maloljetnicima u institucijama diljem australskog društva, vjerskim i svjetovnim. Međutim, većina studija bila je usredotočena na pojedinačne objekte, koje vode vjerske organizacije ili svjetovne institucije. Za Jehovine svjedoke, Kraljevska komisija je ciljala samu religiju. To je bio kvalitativno drugačiji tretman, u usporedbi s načinom na koji je Komisija proučavala Katoličku crkvu i druge vjere.

Kada je Kraljevska komisija istraživala Jehovine svjedoke, obavili su samo dva službena razgovora (uz privatne sjednice), s obzirom na slučajeve iz 1989., odnosno 1992. Kraljevska komisija uglavnom je razmatrala disciplinska izvješća o seksualnom zlostavljanju koja su Jehovini svjedoci dobrovoljno dali istrazi.

Zapravo nema dokaza da su Jehovini svjedoci krivi za ono što se obično smatra institucionalnim zlostavljanjem, što vidimo u mnogim drugim vjerskim organizacijama, a što je bilo u središtu australske Kraljevske komisije. Kao prvo, Jehovini svjedoci nemaju postavljeno svećenstvo na isti način na koji Katolička crkva ima  Nemaju institucionalne programe za djecu. Oni u osnovi djeluju kao laička organizacija. Nema slučajeva da djecu koja sudjeluju u Nedjeljnoj školi zlostavljaju učitelji Nedjeljne škole, niti pastora koji zlostavljaju adolescente u ljetnim kampovima, jednostavno zato što kod Jehovinih svjedoka ne postoje nedjeljne škole, ljetni kampovi ili odmarališta za tinejdžere, u kojima su djeca odvojena od roditelja.

Sada možemo pojasniti statistiku "1.006 počinitelja". Odražava zbroj svih disciplinskih izvješća i preporuka, dokazanih i nedokazanih, koji su podneseni organizaciji Jehovinih svjedoka u Australiji tijekom 65-godišnjeg razdoblja. Polovica tih slučajeva odnosila se na incidente unutar obiteljskog kućanstva koji su počinili roditelji ili braća i sestre (od kojih mnogi nisu bili JS). Dodatni slučajevi unutar te statistike odnosili su se na rođake koji nisu roditelji ili braća i sestre te druge koje su za zlostavljanje prijavili prijatelji obitelji žrtve. Drugim riječima, velika većina od tih 1006 disciplinskih izvješća odnosila se na seksualno zlostavljanje u obitelji. Dakle, nije se radilo o  "institucionalnom" zlostavljanju koje je počinio neki vjerski djelatnik Jehovinih Svjedoka.

U svom proučavanju Jehovinih svjedoka, Kraljevsku komisiju zanimalo je kako se provodi disciplina članova, u smislu pastoralnog savjetovanja i pastoralne skrbi. Kraljevska komisija je odlučila da je otkrivanje informacija odmah učinilo vjersku organizaciju odgovornom. Treba napomenuti da je to bilo vrlo diskriminirajuće postupanje, u usporedbi s načinom na koji je Kraljevska komisija ocijenila druge vjerske skupine. Gotovo sve kršćanske crkve koje čine vjersku većinu u Australiji nude neku vrstu pastoralnog savjetovanja.

Jehovini svjedoci već dugi niz godina imaju proceduru kojom se zahtijeva da se sva izvješća o maloljetniku koji je u neposrednoj opasnosti od zlostavljanja odmah proslijede policiji. 

Optužba da je došlo do zataškavanja također nije istinita. Od 1.006 spisa koje su Jehovini svjedoci dostavili Kraljevskoj komisiji, 383 su prijavljena policiji u vrijeme kada su se dogodili, a 161 je rezultiralo osuđujućim presudama. Ideja da su Jehovini svjedoci imali skrivene informacije ili da nisu surađivali s policijom ili da ti slučajevi nisu privedeni pravdi kada su pregledani i smatrani uvjerljivima, jednostavno nije istinita.

Tijekom 65 godina, Jehovini svjedoci imali su nekoliko slučajeva institucionalnih počinitelja. 902 od 1.006 spisa u Australiji nije se odnosilo na dužnosnika Jehovinog svjedoka, a 54 od preostale 104 optužbe odnosile su se na obiteljsko zlostavljanje koje su počinili starješine ili sluge pomoćnici. Ti navodni incidenti nisu se dogodili u Dvoranama ili drugim službenim prostorijama i nisu bili u kontekstu u kojem su Jehovini svjedoci službeno odgovorni za djecu. Drugim riječima, tijekom razdoblja od 7 desetljeća, čini se da je bilo manje od jedne optužbe (optužba nije isto što i potvrđen slučaj) godišnje koje su mogle ili nisu uključivale institucionalno zlostavljanje koje su počinili Jehovini svjedoci u Australiji.

Nešto što znamo je da u posljednjih pet godina nismo vidjeli u Australiji veliki val uhićenja i progona Jehovinih svjedoka, kao što se trebalo dogoditi da je Kraljevska komisija "otkrila" znatan broj "skrivenih" slučajeva.

Australska kraljevska komisija dala je mnoge preporuke religijama u Australiji općenito, a vladi su preporučili da se za sve organizacije koje rade s djecom uvede zakon o obaveznom izvještavanju. Jehovini svjedoci se nikada nisu protivili obaveznom izvještavanju. Samo da se zna, čvrsto vjerujem u obavezno izvještavanje. Ali, umjesto da se usmjerila na pomaganje u donošenju što bolje zaštite za djecu, Komisija je napadala karakter organizacije Jehovinih Svjedoka, i zadirala u vjerovanja i i strukturu te vjerske manjine.

Eto, to je rezime analize i zaključaka koje je iznijela neovisna stručnjakinja. Naravno, i bez ove analize činjenica, nepristranim promatračima i onima koji poznaju Jehovine Svjedoke jasno je da Jehovini svjedoci itekako vode brigu o zaštiti djece.

I na kraju, ponovimo kakav je stav Jehovinih svjedoka prema zločinu zlostavljanja djece:

Jehovini svjedoci smatraju da je svako zlostavljanje djece, fizičko, seksualno ili emocionalno, za svaku osudu.U usporedbi sa većinom, Jehovini svjedoci više se drže Biblije, i ne odobravaju nijedan oblik nemorala. A zlostavljanje nedužne djece smatraju krajnje odvratnim! Naša organizacija ne tolerira takve postupke.Svesrdno želimo zaštiti djecu od svakog zlostavljanja. Smatramo da se žrtve zlostavljanja ili njihove roditelje, ne smije odvraćati od odluke da zlostavljanje prijave vlastima."

(https://www.jw.org/hr/vijesti/pravna-pitanja/informacije-za-pravnike/informacije/informacije-jehovini-svjedoci-zlostavljanje-djece/)