Koliko traju 'sedam vremena' i jesu li završila 1914. godine?

 U prethodnim postovima već su izneseni jasni biblijski argumenti da je Jeruzalem bio uništen 607.pne. Sada nas zanima ima li jasnih biblijskih dokaza da je '7 vremena' započelo 607.pne, a završilo 1914. godine? Je li 7 vremena započelo kada je 607pne 'posječen' Sidkija, vladar koji je sjedio na Jehovinom prijestolju u Jeruzalemu, a završilo 1914. godine, kada je zakoniti vladar, Isus, postao kralj na nebu? I koliko traje '7 vremena?

U Otkrivenju 12:6 piše: " A žena je pobjegla u pustinju, gdje joj je Bog pripremio mjesto i gdje su je trebali hraniti 1260 dana."

Kasnije, u 14. stihu istog poglavlja čitamo:  No žena je dobila dva krila velikog orla da odleti u pustinju na mjesto pripremljeno za nju, gdje su je, daleko od zmije, trebali hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena.

Iz ova dva stiha jasno možemo vidjeti da je 3,1/2 vremena = 1260 dana. Ako se taj broj udvostruči, lako dolazimo do zaključka da je '7 vremena'= 2520 dana. Zatim, primjenjujući 'dan za godinu', dolazimo do toga da je 7 vremena = 2520 godina. Nevjerojatno, ali, točno 2520 godina prošlo je od 607.pne do 1914.ne. No, ima li, uopće, '7 vremena' iz  Danijela 4.pogl, valjanu primjenu na vremena neznabožaca i Božju vladavinu?

Zašto je Danijel koristio riječ 'vremena', a ne 'godine'?

Neki tvrde da se san o stablu odnosio samo na Nebukadnezara, da je bio bolestan 7 godina, a zatim ozdravljen nakon tih 7 godina, i da to nema daljnju primjenu. Međutim, najzanimljivije je da riječ koju je Danijel odlučio koristiti u vezi stabla nije ista riječ koja se koristi za riječ "godina". Koristio je riječ iddan što znači epoha, dob, godišnja doba ili vremena . Iddan nije riječ koja bi se koristila samo za opisivanje jedne godine ako je jedna godina ono na što se misli. Za opis riječi "godina" koristi se druga riječ. Na primjer, riječ za godinu na hebrejskom je shana. Koristeći riječ iddan postaje očito da je Daniel želio prenijeti misao da je nešto trebalo trajati dulje od doslovnih sedam godina, inače zašto ne koristiti riječ godina?

Što možemo zaključiti u vezi Danijelove upotrebe riječi iddan? Da je Danijel sigurno koristio tu riječ za 'vremena' u neku svrhu, ili ga je Jehova uputio da to učini. Moramo se zapitati zašto? Zašto koristiti riječ "vrijeme" umjesto godina? Mora postojati razlog. Ako se san o stablu treba primijeniti samo na Nebukadnezara, zašto proročanstvo jednostavno nije reklo 7 godina. Zašto 7 vremena?

Razmotrite činjenicu da nam Otkrivenje kasnije pokazuje da je 7 vremena = 2.520. Dakle, očito je bilo namijenjeno da se 7 vremena dešifrira kao 2.520,  kako bi nam se pokazalo da postoji veći značaj osim primjene samo 7 godina na Nebukadnezaru. Inače, zašto bi postojali takvi tragovi? Jehovina namjera sigurno nije da zavara iskrene čitatelje Biblije.

Nema sumnje da je spominjanje vremena u Otkrivenju napisano samo kako bi nam pomoglo shvatiti duljinu sedam vremena u Danielu. Jer, Ivan je mogao biti upućen napisati 1260 dana – nije bilo nikakve potrebe da se ponavlja i piše 'vrijeme i pola vremena', jer nam to uopće ne pomaže u tumačenju Otkrivenja. Drugim riječima, 7 vremena u Danijelu ne pomažu nam shvatiti što su 3 i pol vremena u Otkrivenju. 

Razmislimo: Ako 7 vremena znači samo 7 godina, onda je Danijel mogao jednostavno napisati 7 godina. Tada je Otkrivenje moglo jednostavno reći 3 i pol godine ili 1260 dana ili 42 mjeseca. I nitko nikada ne bi trebao ni spominjati 'vremena' i svi bi bili sretni i sve to razumjeli. Nadalje, Danijelovo spominjanje 3 i pol vremena u vezi s 1260 dana također je moglo biti uklonjeno, jer se isti broj – 1260 dana – također spominje u Otkrivenju. Cijelo to spominjanje "vremena" bilo bi suvišno - osim ako se ne koristi kao ključ u razumijevanju 7 vremena.

Međutim, budući da 7 vremena znači više od jednostavno 7 godina na Nebukadnezaru, ustvari, 2.520 godina u velikoj, glavnoj primjeni, onda je Danijel morao koristiti drugačiji izraz umjesto, godina. Morao je upotrijebiti riječ koja bi mogla prenijeti značenje i 7 godina na Neba i stotine godina koje su obuhvaćale vremena neznabožaca. Taj izraz koji ga je Jehova uputio da koristi bio je iddan ili vremena. Budući da je to trebalo razumjeti, Ivan je bio upućen da koristi istu terminologiju, 'vremena', kako bi otkrio duljinu sedam vremena i tako su Danijelovu knjigu mogli razumjeti iskreni tražitelji istine.

S obzirom na gore navedeno, je li razumno misliti da se Danijel 4 odnosi samo na Nebukadnezara? Zašto Danijel posebno koristi riječ "vrijeme", a ne godine? I zašto nam Otkrivenje onda pomaže vidjeti duljinu od 7 vremena? I zašto Daniel govori o trajanju 7 vremena, dok se ne postavi 'najniži od ljudi'.

Danijel 4:17: " To je odluka koju su objavili stražari i presuda koju su obznanili sveti glasnici kako bi svi živi znali da Svevišnji vlada ljudskim kraljevstvom i daje ga kome hoće te nad njim postavlja najnižeg od ljudi.

To ne može biti puka slučajnost, zar ne?

Može li sedam vremena značiti 70 godina?

Neki tvrde da je 7 vremena značilo samo 7 desetljeća, zaključujući da se to podudara sa 70 godina babilonske dominacije. Međutim, trebalo bi odgovoriti na pitanje: Na koji je način 'najniži' uzvišen 537.pne? Nijedan kralj Jude nije uzvišen u to vrijeme.

Međutim, imamo paralelu s Nebukadnezarom. On je bio ponižen, i onda uzvišen nakon 7 vremena. Božja vlast u obliku kraljeva iz Davidove linije (posljednji je bio Sidkija) svrgnuta je 607. godine. Tek kad netko opet sjedne na to prijestolje, 'najniži' će biti visoko postavljen. Taj  'najniži', naravno, je Isus Krist. Kada je taj  'najniži' trebao biti visoko postavljen? Na to proročanstvo odgovara. Prvo odgovara na to pitanje u vezi s Nebukadnezarom. Drugo, i što je najvažnije, odgovara na to pitanje u pogledu Božjeg vladanja.

Drugi tvrde kako je godina 365 dana, a ne 360 dana. Stoga zaključuju da bi 7 vremena. trebalo biti 7 X 365. Ali Biblija sama sebe tumači. Knjiga Otkrivenja jasno pokazuje da 3 i pol vremena , a ne doslovne godine, iznosi 1260 dana. Stoga 7 vremena = 2.520. Ne možemo reći: 'A ne, ima 365 dana u godini.' To nije važno. Biblija pokazuje koliko 7 proročanskih vremena iznosi. Ne možemo to promijeniti. 7 vremena = 2.520 dana. Ako se primijeni dan za godinu dana onda je 7 vremena = 2.520 godina. Postoje samo dvije mogućnosti. Ili 7 vremena = 7 godina. Ili 7 vremena = 2.520 godina. (na temelju dana za godinu dana) 

Trebamo li primijeniti pravilo 'dan za godinu'?

Ako se ne primjenjuje dan za godinu, to znači da je 7 vremena trajalo od 607.pne do 600.pne. Da li se tada pojavio vladar Božjeg kraljevstva? Dakle, logično je da pravilo 'dan za godinu' dana mora vrijediti ,inače je proročanstvo besmisleno. Imamo kao primjer proročanstvo o 70 tjedana u 9.poglavlju Danijela. Pravilo dan za godinu mora se primjenjivati  i u Danijelovom 9.poglavlju  ili je proročanstvo besmisleno i nema nikakve vrijednosti.

Kao što smo već pokazali, Danijel je koristio riječ 7 vremena, a ne 7 godina. Stoga to mora značiti više od 7 godina. Inače bi rekao 7 godina ne 7 vremena. Mislite li da nas je Bog pokušao zavarati koristeći terminologiju 7 vremena, a zatim objašnjava duljinu 3 i pol vremena u Otkrivenju, samo da bi značilo da je 7 vremena trajalo 7 doslovnih godina? Naravno da to nije bila Božja namjera.

Osim toga,  pravilo "dan za godinu dana", Bog je dao i za proročanstvo u kojem je Ezekiel trebao jedno vrijeme ležati na lijevom, pa onda na svom desnom boku (Ezekijel 4.poglavlje)  (usput rečeno, to je proročanstvo ukazivalo na uništenje Jeruzalema 607. pne). Također je dao proročanstvo o 70 tjedana koje također treba pravilo "dan za godinu" kako bi imalo vrijednost.

Imajući to na umu, postoji li još neki razlog da se 'dan za godinu' primijeni na Nebov san? Na trenutak ćemo zaključiti zašto je Bog htio da točno znamo koliko su duga 3 i pol vremena. Na jednom mjestu ih naziva 42 mjeseca, na drugom ih naziva 1260 dana. Ako je to značilo samo 42 obična mjeseca, zašto bi onda izričito spominjao iznos dana?.  Kada to kombiniramo s činjenicom da svako Danijelovo proročanstvo ili završava s Isusom koji dolazi sa Božjim kraljevstvom, ili s dolaskom Mesije koji je kralj Božjeg kraljevstva, onda imamo prilično jak razlog primijeniti pravilo 'dan za godinu'.

Jeruzalem će gaziti neznabošci

 Nadalje, sam Isus spominjao je 'vremena neznabožaca'.  Prema njegovim riječima, ta 'vremena' još nisu završila u njegovo vrijeme:

"A kad vidite da je Jeruzalem opkolila vojska i utaborila se oko njega, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje.21 Tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore. Oni koji budu u gradu, neka ga napuste, a oni koji budu u selima, neka ne ulaze u grad.22 Jer to su dani kad će se izvršiti pravda da bi se ispunilo sve što je napisano.23 Teško trudnicama i dojiljama u te dane! Jer strašna će nevolja snaći ovu zemlju i gnjev će se izliti na ovaj narod.24 Past će od oštrice mača i bit će odvedeni u zarobljeništvo među sve narode. I Jeruzalem će gaziti neznabošci dok ne završe vremena neznabožaca." (Luka 21:20-24)

Isus u stihu 24 navodi kako će ti Židovi u Jeruzalemu umrijeti od mača i biti odvedeni u zarobljeništvo. Nakon toga izjavljuje da će 'Jeruzalem gaziti neznabošci dok ne završe vremena neznabožaca'. 

Sjetite se da Isus razgovara sa svojim učenicima koji vjeruju da će u vrlo bliskoj budućnosti Isus obnoviti izraelski narod i vladati kao kralj nad njima. U Djelima 1:6 čitamo: »Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?” « Iz ovog pitanja jasno je da očekuju da Isus spasi Jeruzalem i postane kralj. Dakle, kada im Isus govori što će se točno dogoditi s doslovnim gradom Jeruzalemom, tada im jasno daje do znanja da će Jeruzalem i njegovo vladanje, suprotno onome što očekuju, biti pregaženi od strane naroda dok se ne ispune određena (sedam) vremena neznabožaca. Tek onda će doista biti obnovljena Božja vlast i on će postati kralj. Iako oni to nisu mogli shvatiti u to vrijeme, mi danas možemo. Naravno da nije trebao biti doslovni Jeruzalem obnovljen, već nebeski.

Ne smijemo zaboraviti da Isus odgovara na pitanje »što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?« Zatim u Luki 21 govori što bliska budućnost nosi za doslovni grad Jeruzalem i njegov narod. Ipak, Isus nije zaboravio važno pitanje: Kada će nastupiti njegova prisutnost? Dakle, nakon što je ispričao o doslovnom ishodu Jeruzalema, on bez sumnje zna da njegovi učenici logično iz toga zaključuju da će 'tada Jeruzalem biti obnovljen i Kristova prisutnost kao kralja će početi', baš kao što su prethodno pitali u Djelima 1:6. Isus im daje do znanja da je njihovo razmišljanje pogrešno. Jeruzalem  neće biti obnovljen u odmah tada, u njihovo vrijeme.

Tako ih podsjeća da je Danijelovo proročanstvo reklo da će 'Jeruzalem gaziti neznabošci, sve dok se ne ispune vremena (ili sedam vremena) naroda.' Tek tada će početi njegova prisutnost i kraljevanje. Tek tada, nakon što 7 vremena neznabožaca isteknu, Jeruzalem će biti obnovljen. Iako tada nisu razumjeli, mi razumijemo. Dakle, njegove riječi nisu bile samo za njegove učenike tada, već i za ljude koji žive danas, u posljednjim danima ovog poretka.

Luka 21,20-23 posebno i izravno govori o doslovnim događajima koji će se dogoditi u prvom stoljeću. Ti događaji nemaju specifično ispunjenje u posljednjim danima, iako je paralela slična. Dakle, nakon što nam Isus doslovno kaže što će se dogoditi Jeruzalemu i Židovima, on im zatim objašnjava da će Jeruzalem biti gažen dok se ne završe određena vremena. Kraljevstvo neće biti obnovljeno do tada. Kao što će kasnije postati očito, (nakon što je sveti duh izliven na Pedesetnicu), Božje kraljevstvo neće biti uspostavljeno doslovno u Jeruzalemu kao što su tada njegovi učenici mislili, već će to biti nebesko kraljevstvo koje će biti uspostavljeno nakon završetka određenih vremena neznabožaca.

Do čega nas sve to vodi? Do toga da su vremena neznabožaca započela 607. godine pne,  s posljednjim judejskim kraljevima koji su sjedili na Jehovinom prijestolju, a završila 1914. godine kada je Isus, grančica (koja je imala zakonsko pravo vladati) postao kralj na Božjem prijestolju na nebu. Događaji koji su se dogodili na Zemlji 1914. godine i od tada,  to također potvrđuju.

Dakle, izmišljena priča nije ona o 1914. godini. To je istinito ispunjenje biblijskog proročanstva o 7 vremena. Lažnu i izmišljenu priču zastupaju oni koji tvrde da 607. pne nije datum uništenja Jeruzalema, a da 1914. nisu završila vremena neznabožaca. Oni koji promiču ovu vješto izmišljenu lažnu priču da Isus nije započeo svoju vladavinu 1914. isti su oni o kojima govori proročanstvo apostola Petra: 

" Prije svega znajte ovo: U posljednjim danima pojavit će se podrugljivci koji će se rugati, povoditi se za svojim željama  i govoriti: “Gdje je ta njegova obećana prisutnost? Otkad su naši preci pomrli, sve je isto kao što je bilo od početka stvaranja svijeta.”" (2.Petrova 3:3,4)

Sprečava li tekst iz Hebrejima 1. i 2. mogućnost da je Isus arkanđeo, ili to dodatno potvrđuje?

 Ukratko, rečeno, ne sprečava. Osvrnimo se kratko na tekst Hebrejima 1-2. poglavlje da vidimo zašto. Ta dva poglavlja sadrže usporedbe i kontraste između Isusa i anđela. Osvrnimo se redom, na taj tekst:

1:4 Postao je veći od anđela jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena.

Statua Arkanđela Mihaela u Rimu

Ovaj stih ničim ne dovodi u pitanje da je Isus arkanđeo, jer sama riječ 'arkanđeo' znači 'glavni, ili vrhovni anđeo'. Dakle, arkanđeo već po svojoj definiciji ima 'ime veće i uzvišenije od njihovih imena'.

1:5, 13: Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”? O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”? 13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge”? 

Ni u ovim stihovima nema nikakvog proturječja tvrdnji da je Isus arkanđeo.  Čak i ako se na arkanđela gleda kao na rang ili čin unutar anđela, to bi ga ipak izdvojilo od anđela jer je superiorniji na toliko načina kao što je opisano u Hebrejima 1,2-3.

1:6: A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca u svijet rekao je: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.”  

Da, anđeli priznaju Isusovu superiornost.

Dakle, klanjanje njemu (proskuneo, grčka riječ koja se ovdje koristi za "iskazivanje poštovanja") ne podržava dogmu o Trojstvu, niti znači da Isus nije arkanđeo. Sasvim je ispravno da anđeli klanjanjem priznaju Isusov uzvišeni položaj kao Božjeg prvorođenca i arkanđela. Kao što se u Bibliji navodi običaj da su se ljudi klanjali pred kraljevima i drugim istaknutim osobama (proskuneo). Što Biblija jasno razlikuje od proskunea koji se upućuje samo Bogu. Da ovo klanjanje anđela Isusu nije čin obožavanja Boga, jasno je i ako se sjetimo kako je, prema Mateju 4.pogl, Sotona iskušavao Isusa pozivajući ga da mu se pokloni (da ga obožava), a Isus mu je odgovorio da se treba klanjati ( u smislu obožavanja Boga) samo Bogu. Dakle, Isus sigurno nije sebe smatrao Bogom, a i besmisleno bi zvučala Sotonina ponuda da mu se, kako to tvrde štovatelji Trojstva, Bog - čovjek Isus pokloni.

Proskyneo ima više značenja, a prevodi se ovisno o kontekstu, a točno značenje se određuje po tome da je prijevod te riječi u određenom stihu, u skladu sa upotrebom u cijeloj Bibliji

Proskyneo - definition

Nadalje, jedan je izučavatelj primijetio: "Argument, međutim, koji naglašava jasnu razliku između Krista i anđela nije nužno odricanje od angelomorfne kristologije, a još manje polemika protiv nje. ... Terminologija "Prvorođenca" koristi se u Heb 1.6 kako bi se Sina razlikovalo kao predmet štovanja anđela: "Kada on [Bog] donese Prvorođenca na svijet, on kaže: 'Neka ga svi Božji anđeli štuju.«. Ovo štovanje anđela ne isključuje angelomorfnu kristologiju jer je već dokazano da anđeli mogu i štuju angelomorfno biće u nekim tekstovima.« (Gleschen Charles, Angelomorphic Chritology. Brill Academic Pub (1998), str. 294, 298-299)

1:8: "8 A za Sina kaže: “Bog je tvoje prijestolje u svu vječnost i žezlo tvog kraljevstva žezlo je                        pravednosti. 

Ovo je citat iz Psalama 45:6 gdje se ljudskog kralja može nazvati "Bogom" u reprezentativnom smislu, kao što to čak potvrđuju najistaknutiji trinitarijanski učenjaci. A to znači, da kao što se tog ljudskog kralja ne može doslovno smatrati Bogom, isti je slučaj i sa Isusom u ovom stihu. Dakle, ni ovaj stih ne sprečava Isusa da bude i arkanđeo.

1:9 : "Ti voliš pravdu i mrziš bezakonje. Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego druge  kraljeve.” 

Ovdje vidimo kako Isus, ako ga se i naziva "Bogom" poput davidskog kralja, ima Boga i stoga nije osoba bezličnog trojnog božanstva.

1:10-13: "A kaže i ovo: “Ti si, Gospodine, u početku položio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku. 11 Oni će nestati, a ti ćeš ostati. Istrošit će se kao haljina. 12 Smotat ćeš ih kao ogrtač, kao haljinu, i bit će zamijenjeni. A ti si isti i tvojim godinama nema kraja.”13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge”? 

Ovi stihovi citiraju hvalospjev stvaranja usmjeren Bogu u Psalmu 102,25-27 i primjenjuju ga na Isusa budući da je bio uključen u stvaranje pod svojim Ocem kao njegov predstavnik.To definitivno na klimaktičan način ističe Isusovu superiornost nad anđelima. Ipak, to očito ne znači da on sam nije stvorena osoba, niti bi to značilo da ne može biti arhanđeo.

2:5: "Jer on nije anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 

Tako je, 'budući svijet' stavljen je pod kontrolu vrhovnog anđela.

ZAKLJUČAK: 

 Hebrejima 1-2 ničim ne sprečava Isusa da bude arkanđeo.

To se posebno vidi u uvodnim stihovima Hebreja 1. poglavlje, gdje stihovi 1-2 uspoređuju Isusa sa prorocima. Iako je uzvišeniji od njih, znamo da je i on bio i prorok. Umjesto toga, ovaj kontrast samo naglašava argument,  da, kao što je Bog koristio proroke, sada koristi Isusa. Dakle,u usporedbi s anđelima, ova dva poglavlja ističu Isusova jedinstvena superiornost nad anđelima, koju ističe i činjenica da je vrhovni anđeo, ili arkanđeo.

 

* PROČITAJTE VIŠE NA:

Što kaže Biblija - je li Isus arkanđeo Mihael?

U Otkrivenju Janje nije Bog, i Bog nije Janje

 

Knjiga Otkrivenja je "Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je Bog dao"(1,1). Od prvog stiha rečeno nam je da Isus nije Bog. Bog se razlikuje od Isusa. Bog Isusa Krista dao je Isusu Kristu ovo otkrivenje.

U Otkrivenju 1,5-6 Isus Krist je »vjerni svjedok, prvorođenac od mrtvih i vladar nad kraljevima zemlje«. Nadalje, piše da "nas voli i koji nas je svojom krvlju oslobodio naših grijeha – i učinio nas kraljevstvom, svećenicima svog Boga i Oca..."

Otac je Bog Isusa Krista u Knjizi Otkrivenja, baš kao što i ostali stihovi to svjedoče mnogo puta (npr. Isus je rekao crkvi Sardu "ne vidim da radiš sve ono što od tebe očekuje moj Bog"(3,2). Četiri puta u jednom stihu (3,12) Isus je govorio o "svom Bogu". 

 Onoga tko pobijedi učinit ću stupom u hramu svog Boga i on više neće izaći odande. I napisat ću na njemu ime svog Boga i ime grada svog Boga – Novog Jeruzalema, koji silazi s neba od mog Boga – i svoje novo ime. 

To je uskrsnuli, proslavljeni Isus Krist koji ovo govori NA NEBU , i koji je sa desne strane Bogu. Taj Isus Krist govori da ima svog Boga.

Drugim riječima, ne samo da se Isus Krist razlikuje od Oca u Knjizi Otkrivenja, on se također razlikuje od Boga.

Knjiga Otkrivenja jasno razlikuje Svemogućeg Boga, "Onoga koji sjedi na prijestolju" (Otkrivenje 4) i »Janje koje stoji, kao da je bilo zaklano» (Otkrivenje 5). "Janje je prišlo i uzelo svitak iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju" (5:7)Otkrivenje nikada ne miješa njihov identitet. Janje nije Bog (koji sjedi na prijestolju), Bog nije Janje. Bog iz poglavlja 4 se štuje jer je On Bog koji je stvorio sve (4:11). Jaganjac iz petog poglavlja štuje se ne zato što je Bog, već zato što je ubijen i svojom krvlju otkupio ljude za Boga (5:9,10).

Svi se možemo složiti da je "Janje, koje stoji kao da je zaklano" u Knjizi Otkrivenja 5:6 -Isus Mesija, koji je ubijen, ali zatim podignut iz mrtvih. Bog, s druge strane, ne umire i nije podignut iz mrtvih.

Zadržite na umu to kako se u Otkrivenju Janje neprestano razlikuje od Boga, koji sjedi na prijestolju. To jest, Bog nije Janje, a Janje nije Bog:

"“Onome koji sjedi na prijestolju i  Janjetu neka je blagoslov, čast, slava i moć u svu vječnost!" (5,13).

"“Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe" (6.,16.

"Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama." (7.9).

"“Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!”" (7:10).

Ista razlika između Boga, s jedne strane i Janjeta s druge strane, napravljena je u Otkrivenju 7:17, 14:4, 15:3, 21:22, 21:23, 22:1 i 22:3. Na mnogim drugim mjestima u Knjizi Otkrivenja, Isus Krist i simboli koji predstavljaju Isusa Krista razlikuju se od Boga (npr. 11:15, 12:5)

Posljednje dvije reference na Boga i Janje u Knjizi Otkrivenja (22,1 i 22,3) sadrže izraz "Božje i Janjetovo prijestolje". Neki štovatelji Trojstva tvrde da ova fraza pokazuje da je Janje Bog. Ali ova pretpostavka je pogrešna iz nekoliko razloga:

• I u ovim stihovima Bog se razlikuje od Janjeta. Tko god da je Bog, on nije Janje. Janje nije Bog, a Bog nije Janje. Janje je ubijeno i podignuto iz mrtvih. Bog nije ubijen i podignut iz mrtvih.
• To netočno trinitarijansko tumačenje zanemaruje sve ostale reference u Knjizi Otkrivenja koje također razlikuju Boga i Janje i koje navode da Janje ima Boga.
• Janje dijeli Prijestolje Božje jer je Bog ovo dao Janjetu: "A onome tko pobijedi i tko sve do kraja bude činio djela kakva sam ja činio, dat ću vlast nad narodima– kao što sam i ja primio vlast od svog Oca – te će on vladati nad njima" ( 2,27, 3:21,  vidi i Mat. 28:18). Kao paralela, Jehova Bog stavio je i Davida i Salamuna na svoje (Božje) prijestolje. »I Salamun je sjeo na Jehovino prijestolje kao kralj umjesto svog oca Davida. » ( Ali ni David ni Salamun nisu bili Bog samo zato što im je Bog dao da vladaju kao Božji predstavnici na Božjem prijestolju. Kao što je Bog odabrao, pomazanim kraljevima, Davidu i Salamunu je bilo dano da sjednu na Božje prijestolje. Kao i uskrsnulom Isusu Kristu. Isto, tako Isus je svojim izabranim učenicima obećao da će oni sa njim sjediti na prijestolju, kao što sjedi on sa svojim Ocem. A ipak znamo da nisu time postali Bog, a tako nije ni Isus: "Onome tko pobijedi dat ću da sjedne sa mnom na moje prijestolje, kao što sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje." (3:21) 

Iz Knjige Otkrivenja jasno je da Isus Krist, Janje koje je ubijeno, ali koje sada živi, prvorođeni od mrtvih, početak Božjeg stvaranja,  - nije Bog.

Ponekad štovatelji Trojstva kažu da je Kristovo božanstvo otkriveno apostolima postupno ili progresivno. Ako je to bio slučaj, trebamo očekivati da ćemo pronaći Isusa jasno predstavljenog kao Boga u Knjizi Otkrivenja, posljednjoj knjizi novozavjetnog kanona. Ipak, to nije slučaj. Umjesto toga, Knjiga Otkrivenja jasno razlikuje Boga od Isusa. Otkrivenje nam dosljedno govori da Bog nije Isus, a Isus nije Bog.