Jeremijinih 70 godina - što je istina? Biblija ili tradicionalna kronologija?

Obično postoje dva pristupa kojima se nastoji riješiti nesklad između Biblije i tradicionalne kronologije.

Mnogi povjesničari i izučavatelji koji na Bibliju gledaju kao na dokument koji je sličan drugim drevnim dokumentima, ne shvaćaju Bibliju ozbiljno, nego jednostavno odbacuju njene informacije.

Mnoge osobe koje vjeruju da je Biblija Božja Riječ, nastoje tumačiti Bibliju u svjetlu tradicionalne kronologije, prema svom vlastitom gledištu.

Ali, što Biblija zbilja govori o ovoj temi?

Biblija govori o 70 doslovnih godina pustoši

Promatrati nejasne odlomke u svjetlu nedvosmislenih

U Bibliji postoji šest mjesta na kojima se spominje period od 70 godina povezan sa Babilonom. To su: Jeremija 25:11, 12; 29:10, Danijel 9:2; 2.Ljetopisa 36:21, i Zaharija 1:12; 7:5.  Dvoje od njih ( Danijel 9:2 i 2.Ljetopisa 36:21) su nedvosmisleni i  jasni, dok ostala četiri primjera treba promatrati u svijetlu ta prva dva. Načelo da se nejasne odlomke razumije u svjetlu jasnih, je općeprihvaćeno. I zato je, blago rečeno, čudno da se u većini članaka koji se bave babilonskim izgnanstvom, slijedi posve suprotna metoda.

Daljni važan razlog zbog kojeg se treba započeti od Danijela i pisca 2.Ljetopisa, je to što su obojica živjeli poslije izgnanstva i tako su imali točnu informaciju koliko je taj period trajao. Tako da njihove riječi imaju posebnu težinu, jer, iz prve ruke su poznavali i proročanstvo i njegovo ispunjenje.

Govori li Biblija o doslovnom periodu od 70 godina?

Najprije prorok Jeremija spominje razdoblje od 70 godina ( 25:11, 12; 29:10). Neki tvrde da tih 70 godina nije doslovan, već figurativan, okrugli broj. Iako je to jedno od mogućih tumačenja Jeremijinih riječi, treba imati na umu da neko tumačenje se može dokazati kao neodrživo i krivo, ako je netko tko je osobno svjedočio njegovom ispunjenju, dao svoje svjedočanstvo. Upravo je to slučaj sa Jeremijinih 70 godina. Danijel (9:1-3) čita Jeremijine riječi i ukazuje da se radi o 70 doslovnih godina. Njegove riječi.. "razumio sam BROJ GODINA", kao i njegova molitva nakon toga,jasno pokazuju da je živio u vrijeme isteka tih 70 godina,što je jasan i nedvosmislen dokaz da se radilo o 70 doslovnih godina. Ako u njegovom umu se nije radilo o doslovnom periodu, kako je onda mogao moliti za Božju milost u molitvi u kojoj govori da bi Bog uskoro trebao okončati pustoš Jeruzalema?


Period 70 godina pustoši

Hebrejski tekst Danijela 9:2 i 2.Ljetopisa 36:20,21, nedvojbeno pokazuje da je Jeruzalem trebao ostati pust punih 70 godina. To isključuje bilo kakvu mogućnost da je 70 godina počelo prvim i drugim Nebukadnezarevim napadom na Jeruzalem, jer Jeruzalem nije bio opustošen prije trećeg napada na grad.
Da je stanje pustoši Jeruzalema bila početna točka 70 godina, svjedoči i prorok Zaharija (7:5). Post petog mjeseca se držao zbog uništenja hrama, a post sedmog mjeseca držao se zbog ubojstva Gedalije.Oba posta držana su tijekom tih 70 godina, a to razdoblje, dakle, nije moglo započeti prije 7.mjeseca Nebukadnezareve 18. vladalačke godine, kada su i Jeruzalem i Juda postali pustoš.

Ali, kada je 70 godišnji period završio? Neki tvrde na temelju 2.Ljet. 36:20 da je taj period završio kad je Kir osvojio Babilon, 539.pne.

Međutim, iz daljnjih odlomaka (21-23) vidljivo je da je zemlja Judina bila pusta punih 70 godina. 

Pažljiva analiza hebrejskog teksta pokazuje da je izuzetno teško izbjeći takav zaključak.

Nadalje, iz 2.Ljet.36:22, 23, saznajemo da je Kir svoje prve godine,(538.pne),izdao proglas kojim je pozvao sve Židove da se vrate u Jeruzalem i grade Dom Božji. Kir je osvojio Babilon 14. dana, 7.mjeseca, tj u noći s 5. na 6. listopada 539.pne. Kirova nastupna godina trajala je sve do 12.mjeseca te godine, a njegova je 1.vladalačka godina počela u ožujku/travnju 538.pne. U vezi sa godinom u kojoj su se Židovi vratili u Jeruzalem, saznajemo da su u 7.mjesecu te godine "sinovi Izraelovi već bili u svojim gradovima" (Ezra 3:1) 
Očito je trebalo proći neko vrijeme nakon što je Kir izdao svoj dekret, da bi Židovi mogli prodati svoju imovinu i pripremiti svoje obitelj za put, a nakon toga su morali putovati oko pet mjeseci do Jude. Moralo je proći i neko vrijeme dok se nisu naselili u svojim gradovima.Tako da, najraniji datum za koji se može reći da je označio kraj 70 godina pustoši, bila je 537.pne.

Zanimljivo je da pisac 2.Ljetopisa (vjerojatno Ezra) i Ezre (1:1-4) povezuje Kirov proglas sa Jeremijinim riječima o 70 godina. Treba napomenuti i da je Danijel razumio Jeremijino proročanstvo o 70 godina NAKON pada Babilona (1.godina Darija Medijca). Osim toga, u to vrijeme kada je Danijel shvatio značenje Jeremijinih riječi, Božji gnjev je još uvijek bio nad Jeruzalemom, i svetište je još uvijek bilo pusto. (Dan.9:15-17), . Dakle, 70 godina nikako nije moglo završiti 539.pne!

Neki ukazuju na Jer.25:12, tvrdeći da je nakon isteka 70 godina Babilon odmah kažnjen, i da je zato taj period istekao 539.pne, padom Babilona. Međutim, iako se može reći da je kralj babilonski pozvan na odgovornost 539.pne, drugi dio kazne je da će Babilon postati "pustoš vječna". A prošlo je još više od 600 godina prije nego se taj dio kazne ispunio na Babilonu. Tako da se na temelju ovog biblijskog odlomka ne može zaključiti da je Babilon kažnjen ODMAH nakon isteka 70 godina. Jer Biblija ni ne tvrdi da je pustoš Babilona trebala uslijediti odmah nakon njegovog pada.

Biblija ili tradicionalna povijest

Činjenice koje su jasno vidljive iz Biblije:

1. Danijel 9:2-19 pokazuje da je Jeremija prorokovao o doslovnom periodu od 70 godina.
2. Danijel 9:2 i 2.Ljetopisa 36:21 nedvojbeno kažu da je Jeruzalem bio pust punih 70 doslovnih godina.
3. Zaharija 7:5 ukazuje na to da je 70 godina počelo teći nakon uništenja Jeruzalema, jer govori o postu u 7.mjesecu (u spomen na ubojstvo Gedalije), koji se držao tijekom tih 70 godina.
4. Kir je svoj proglas izdao svoje 1.godine (ožujak/travanj 538.pne - ožujak/travanj 537.pne), tako da najraniji datum za koji se može reći da zemlja više nije bila pusta, bila je jesen 537.pne. (Ezra 1:1,2; 3:1).

Rašireno mišljenje da se treće osvajanje Jeruzalema i njegovo uništenje dogodilo 587/586.pne, ostavlja samo 49 ili 50 godina za izgnanstvo. A kao što smo već ustanovili, Biblija nedvojbeno spominje period od doslovnih 70 godina. Tako da se to mišljenje izravno kosi sa biblijskim informacijama.

Trebamo poštovati pravo svih ljudi da donose svoje odluke, a to se mora primjenjivati i na izboru kronološkog sustava. Ali, moramo inzistirati na tome da svatko mora izabrati u što će vjerovati. Jer Biblija i tradicionalna novobabilonska kronologija u većini slučajeva, međusobno se isključuju.

Zato, ili ćemo vjerovati u ono što kaže Biblija, ili ćemo vjerovati u pretpostavke tradicionalne kronologije. Ne možemo istovremeno sjediti na obje stolice.




* dodatno gradivo - dostupno u pdf-u :

Why do Jehovah's Witnesses accept 607 B.C.E. as the date for Jerusalem's destruction by the Babylonians, instead of 587/6 B.C.E.?

Jesu li Jehovini Svjedoci organizacija vođena Božjim duhom?

Ako je Isus doista  1918/19g. ispitao Istraživače Biblije (Jehovine Svjedoke), zašto bi njih izabrao ako su tad još uvijek imali mnoga kriva učenja i postupke?

Ovo je čest prigovor protivnika Jehovinih Svjedoka, kojim nastoje pobiti tvrdnju da su oni Božja organizacija. Ali, je li ovakav zaključak u skladu sa biblijskim proročanstvom? 
Zbilja, zašto bi ih Isus izabrao kad su još uvijek držali neka kriva učenja i običaje?

Prema Malahijinom proročanstvu, kad Isus dođe ispitati hram, ustanovit će da hramska klasa treba biti pročišćena i ispravljena. 
Zapazimo što piše u Mal.3:2, 3:

Ali tko će podnijeti dan dolaska njegova i tko će opstati kad se on pojavi?Jer on će biti kao vatra talioničareva i kao lužina bjelilaca rublja 3 I sjest će kao onaj koji tali i čisti srebro i očistit će sinove Levijeve.I pročistit će ih kao zlato i kao srebro, i oni će prinositi Jehovi žrtveni dar u pravednosti. 

Pitanje : Zašto bi bilo potrebno da se Božji narod pročisti i ispravi?

Zar ne bi Božja organizacija već trebala imati sva točna, istinita učenja i postupke, kad  Isus stigne da ih provjeri?
Iako neki tako zaključuju, takav zaključak nije u skladu sa biblijskim proročanstvima. 
Kad je Isus došao u provjeru, pronašao je mnoge nedostatke koje je trebalo ukloniti i ispraviti. 
O tome govore i drugi biblijski odlomci.
Npr, u Otkrivenju piše da je Ivan 'dospio u Gospodinov dan' (Otk.1:10). I Ivan opisuje u sedam pisama u kakvom će stanju biti zatečene Kristove skupštine, u Gospodinovom danu. Kao što ta pisma pokazuju, u Kristovim skupštinama moralo je doći do neophodnih promjena. 

Isus usred sedam svjećnjaka

(Pinterest)

Čitamo kako im Isus uvijek iznova ukazuje da moraju učiniti ozbiljne promjene, da ih nebi zadesila nepovoljna presuda. 
Jedan primjer vidimo u Otk.3:3:

Zato imaj na umu ono što si primio i ono što si čuo! Drži se toga i pokaj se! Jer ako se ne probudiš, doći ću kao lopov i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe.


Dakle, biblijski je netočno vjerovati da su oni koje je Bog izabrao odmah trebali u svemu biti ispravni u trenutku kad ih je Isus došao provjeriti. Biblija jasno pokazuje da će on imati svoju skupštinu ljudi i da ta skupština ili organizacija treba proći kroz potrebno pročišćavanje i ispravljanje tijekom Gospodinovog dana.
Ali, koju bi grupu izabrao za pročišćavanje, kad dođe na početku Gospodinovog dana?

   Logično zvuči da bi Isus izabrao one koji se trude vršiti Božju volju, i koji se pokušavaju što više vratiti putevima izvornog kršćanstva. 

I tako je ustanovio da su Istraživači Biblije, (kasnije,Jehovini svjedoci) bili oni koji su napustili mnoge babilonske ideje i običaje kojima se sramoti Boga, i vidio je  da oni naučavaju osnovne, istinite biblijske istine: nema pakla, Bog nije trojstvo, Božje će kraljevstvo ponovno uspostaviti raj na Zemlji. Krist nevidljivo vlada sa neba, važnost Božjeg Imena, važnost da se o ovim istinama govori i drugima, itd. 
To su bili ljudi za koje je Isus znao da će ponizno i podložno prihvatiti proces pročišćavanja i ispravljanja, jer su već hodili pravim putem. I tako su nastavili iskorijenjivati  i odbacivati kriva, nebiblijska učenja i postupke sve do našeg vremena. Tako da se po tome, Jehovini svjedoci jasno izdvajaju od drugih religija.

Zato, se u Mal.3:18 proročanski kaže za naše vrijeme:

I opet ćete vidjeti razliku između pravednoga i zloga, između onoga tko služi Bogu i onoga tko mu ne služi.”

Razliku će,očito, biti u stanju jasno vidjeti svatko tko nepristrano ispita stvari u svjetlu Biblije.


No, protivnici unatoč tome tvrde da Jehovini svjedoci ne mogu biti Božja organizacija koju On vodi svojim svetim duhom i preko svog Sina, zato jer su u prošlosti imali neka pogrešna tumačenja, ukazivali na neke datume, i naučavali neka učenja koja su se kasnije dokazala kao pogrešna ili su ispravljena. Oni kažu:" Božji duh nikad ne griješi. Isus nikad ne griješi. !Kako je onda moguće da Jehovine svjedoke vodi Jehova i Isus? Nemoguće!

Međutim,da li bi ti isti kritičari koristili isti argument i za sedam skupština o kojima je Ivan pisao u Otkrivenju? 
Pogledajmo je li kod njih bilo sve idealno, ili je Isus kod njih primjetio ozbiljne propuste i probleme:

...ostavio si svoju prvu ljubav (2:4)

... imaš nekih koji se drže učenja Bileama... jedu ono što je žrtvovano idolima i čine blud (2:14)

... imaš i one koji se na isti način drže učenja Nikoline sljedbe... (2:15)

...trpiš tu ženu Izebelu, koja...uči i zavodi robove moje da čine blud i da jedu ono što je žrtvovano idolima (2:20)

... znam tvoja djela - imaš ime da si živ, a mrtav si.  (3:1) ... nisam našao da su tvoja djela izvršena pred Bogom mojim.. (3:2)

... Znam tvoja djela - nisi ni hladan ni vruć. Da si barem hladan ili vruć! Ali, kako si mlak, ni vruć ni hladan, izbljuvat ću te iz usta svojih. (3:15, 16)

... Govoriš: "Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi više ne treba, a ne znaš da si jadan i bijedan i siromašan i slijep i gol. Zato ti savjetujem da kupiš od mene zlata u vatri pročišćena da se obogatiš. Kupi i bijele haljine da se odjeneš i da se ne pokaže sramotna golotinja tvoja. Kupi i očne masti da namažeš oči svoje, pa da progledaš."

Nakon što ovo pročita, netko bi vrlo lako mogao reći : 'Ne mogu vjerovati da je to bila Božja skupština. Njih sigurno nije vodio Božji sveti duh. Isus sigurno nije bio njihov vođa. Nema šanse da su te skupštine bile Božja organizacija.'

Ali, to bi bio potpuno pogrešan zaključak. Zašto? Zapazimo sljedeće biblijske odlomke koji otkrivaju tko se nalazi usred skupština i vodi ih:

Otkrivenje 1.12: "i okrenuo sam se da vidim tko mi govori. i okrenuvši se, vidio sam sedam zlatnih svjećnjaka, 13 a među svijećnjacima nekoga nalik sinu čovječjem, ... 20 Ovo je sveta tajna sedam zvijezda koje si vidio u desnici mojoj i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda predstavlja anđele sedam skupština,  sedam svijećnjaka predstavlja sedam skupština."

I vrijedi zapaziti da je svakoj skupštini rečeno: "Tko ima uho da čuje, neka čuje što duh govori skupštinama."

Očito da je sedam skupština koje je sačinjavao Božji narod, da, njegova organizacija, bilo vođeno Božjim svetim duhom i da ih je vodio i Isus. A ipak su imale mnoge probleme i nedostatke.
 Kako je to moguće? Jer, Isus i Božji sveti duh su nepogrešivi...

To što neku osobu ili grupu vodi Božji sveti duh, ne znači da će uvijek i slijediti u potpunosti vodstvo Božjeg duha. Mojsije nije. Nije ni David. Nisu ni Izraelci. Niti apostoli. Povremeno su svi oni propustili slijediti vodstvo Božjeg duha, što je dovelo do neispravnog razmišljanja ili postupaka. 
I tu se vidi razlika u tome što znači biti vođen svetim duhom i biti nadahnut njime. Osobe koje su bile nadahnute svetim duhom da zapišu Bibliju, nisu pogriješile u zapisivanju Božjih misli. A ipak, te iste osobe, vođene svetim duhom, nisu uvijek točno slijedile vodstvo Božjeg duha, i zato su griješili u svom životu.

Literatura Društva Stražarska Kula, nije pisana, i ne piše se pod nadahnućem svetog duha, tako da je neke zapisane stvari trebalo ispraviti. 
Ali, to ni u kom slučaju ne dokazuje da Jehovine svjedoke ne vodi Božji sveti duh. 
Sama činjenica da oni spremno poduzimaju potrebne promjene i ispravljaju i napuštaju kriva učenja ili ideje, dokaz je da ih vodi sveti duh. Druge religije jednostavno ne slijede taj primjer. One i dalje naučavaju ista starobabilonska učenja i drže se istih poganskih običaja. Ali, ne i Jehovini svjedoci. Svatko se može uvjeriti kolike su potrebne promjene Jehovini svjedoci učinili!

Može se samo zaključiti, da od svih religioznih organizacija na svijetu, 
jedino su Jehovini svjedoci uistinu vođeni Jehovinim svetim duhom. Svatko tko nepristrano ispita činjenice u svjetlu Biblije, uvjerit će se u to.

Je li moguće drevne poganske običaje i praznike učiniti kršćanskima i prihvatljivima Bogu?

     Mnogi ljudi danas spremno priznaju da već znaju da se mnogi običaji današnjih svetkovina često pripisuju poganstvu. Znaju da su pogani započeli neke od ovih praznika i proslava, i  iskvarili neke običaje. No, čini se da, unatoč tome, prevladava stav da vjernik  i takve blagdane može učiniti kršćanskima.

Upravo takva racionalizacija potiče neke da misle da, unatoč poganskom porijeklu današnjih svetkovina, nije pogrešno od srca se pridružiti tim proslavama. Ovaj blagdan i njegova tradicija, kažu, može se posvetiti Gospodinu. Oni vjeruju da njihova perspektiva daje ovim blagdanima pobožnu, kršćansku svrhu.

Pogani su možda posvećivali ove blagdane svojim idolima, ali ako ih ja posvećujem svom Bogu onda su to, dakle, Božji dani. Uostalom, oni mogu osjećati da im je potrebno slavlje u njihovim životima. Tako postaju uvjereni da su im potrebni rituali, tradicije i izgovori kako bi se okupili.

Iako su možda potpuno nesvjesni toga, ovi ljudi spremni su prihvatiti bilo kakvo razmišljanje kako bi zadržali ove njima ugodne tradicije, uvjereni njihovom emocionalnom privlačnošću.

Većina tih ljudi naći će razlog da nastave činiti ono što njihova srca žele bez obzira na povijesne ili biblijske dokaze (Jer.17:9. Marko 7:20-23; Izreke. 28:26).

Ovaj je članak, međutim, napisan za one malobrojne koji su spremni nepristrano ispitati povijesne i biblijske činjenice i (unatoč sklonosti svog srca da slijede ugodne tradicije) istinski žele slijediti Božju riječ kako je izražena u Bibliji.

Zapazi u kojoj mjeri obožavanje Boga mora biti isključivo: "Pazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se ne čuju iz usta tvojih." ( 2.Moj. 23:13) Naravno, to se odnosilo na spominjanje sa bilo kakvim štovanjem, a ne na npr, obično spominjanje u svrhu da se ukaže na to kojih se točno poganskih bogova, poimenice, trebalo kloniti.

No, neki se možda još uvijek pitaju zašto bi običaji koji imaju svoje pogansko porijeklo bili nešto tako ozbiljno i loše. Možda kažu: "Uostalom, zar nema još mnogo drugih stvari koje potječu ili su povezane sa poganstvom? 
Npr, kalendari, ljekovi i dr. pojmovi...

Razmotrimo dva primjera o Luki i apostolu Pavlu. Kad je Luka u Djelima apostolskim spominjao Aeropag (tj Aresovo brdo - Ares je bio grčki bog rata; Mars je bio latinski bog rata), on nije osjećao potrebu da pri zapisivanju promijeni već poznato ime tog mjesta u nešto što nitko nebi prepoznao.

Osim toga, Pavao je doslovno posjetio to isto mjesto posvećeno poganskom bogu i tamo je propovijedao čak je prihvatio gostoprimstvo nekih koji su štovali to mjesto. Npr, Dioniza (grčko ime za 'boga vina') i još nekih koji su mu se pridružili i kasnije postali vjernici, kršćani. (DJELA 17:19-34 ) Luka i Pavao sigurno nisu sudjelovali u nečem što je bilo povezano sa poganskim običajima.

Takve nužne stvari nisu značile da su oni slavili poganske bogove. No, bilo bi pogrešno uključiti ili usvojiti u svoje štovanje Boga ili u molitvu i druge s tim povezane aktivnosti bilo što, što se koristilo u poganskom obožavanju.
Tako npr, u engleskom jeziku, praznici (holidays) već po samom imenu su svetkovine ( holy days)

Dok mi danas nemamo neku praktičnu alternativu nego koristiti npr gregorijanski kalendar (koji koristi imena poganskih rimskih bogova), s druge strane, imamo priliku odlučiti hoćemo li ili nećemo sudjelovati u običajima koji su izvorno bili posvećeni štovanju tih bogova. A prema onom što nam Sveto Pismo govori, trebali bismo iskoristiti taj izbor.
 

Jedan od najpoznatijih primjera "opravdanog" neposluha Božjoj riječi: Mojsije je bio na sinajskoj gori toliko dana da su se Izraelci bojali da je sigurno umro.Tako su napravili idola u obliku zlatnog teleta kojeg su poznavali cijeli život tijekom svog egipatskog ropstva. Prinosili su mu žrtve i nazvali ga istim Bogom koji ih je izveo iz Egipta. Čak je i Aron napravio žrtvenik ispred teleta kako bi to nazvali "praznik" za Jehovu.

Bog im je zapovjedio da imaju samo jednog Boga, Jehovu (Jahvu).

Dakle, taj praznik i idol  stvarno su bili namijenjeni u njegovu čast (ili su barem tako mislili u svojim srcima). Uzimali su poganske vjerske običaje i "učinili ih čistima i svetima"! Jedini problem je što štovatelji pravog Boga sami ne odlučuju što je ispravno ili pogrešno u Božjim očima. To je upravo isti užasan grijeh koji su Adam i Eva počinili. Posljedice?

Sljedećeg dana tijekom praznika ( "u čast Jehovi") Božji opravdani gnjev protiv takvih neposlušnih doveo je do tisuća pobijenih. (Izlazak 32.)

Možemo razumjeti rezoniranje Izraelaca i njihovu želju da se vrate na stare običaje i ceremonije sa kojima su odrasli u Egiptu i osjećali se sigurno i ugodno. No, cijela poanta ovog primjera je da su se izričito oglušili na Jehovinu jasnu zapovijed (po njihovom, kompromis sa poganstvom im je, dakle, trebao donijeti najbolje od oba svijeta. Umjesto toga, to je donijelo gnjev jedinog pravog Boga i osudu!

"Cijela priča o zlatnom teletu (Izlazak 32.) otkriva razmjere kontrasta između religije koja je proizašla iz gore Sinaj i oblika religije prirođene njihovom nepokajničkom srcu.

Ove religije, učimo,  nespojive su.... to je najznačajnija stvar da kada se Izrael okrenuo idolopoklonstvu uvijek je bilo potrebno posuditi zamke iz poganskog okruženja .... kad god su kraljevi Izraela i Jude upadali u idolopoklonstvo, to je bilo posuđivanjem i sinkretizmom." -  (New Bible Dictionary, str. 504, Tyndale House izdanje od 1984.)

Dakle, Izraelci nisu otvoreno odbacili svog Boga, već su ga nastavili "štovati" dodavanjem (ili povratkom na) poganske običaje u Božje ime. Oni su "načinili" te običaje, slavlja "čistima i svetima" jednom pravom Bogu(ili su barem tako mislili). Ali to nikada nije bilo prihvatljivo Jehovi koji je zahtijevao čisto, neokaljano štovanje.

A, prisjetimo se što su u Isusovo vrijeme činile vođe, tada jedine istinske Božje vjerske organizacije. Evo, što im je Isus rekao:

• 
  Marko 7:6–9

  Biblija – prijevod Novi svijet

• 6 A on im je odgovorio: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao: ‘Ovaj narod slavi me svojim usnama, ali srce mu je daleko od mene.+ 7 Uzalud me štuju jer se učenja koja naučavaju temelje na ljudskim zapovijedima.’+ 8 Zanemarujete Božje zapovijedi, a čvrsto se držite ljudskih predaja.”+ 9 Još im je rekao: “Lukavo zaobilazite Božje zapovijedi da biste se držali svojih predaja.+

• 
  

‎Koliko se puta čulo kako stotine milijuna pripadnika kršćanstva mogu "učiniti" poganske proslave i običaje ugodnima Bogu? Emocionalna privrženost slavljima i običajima s kojom smo odrasli može biti razumljiva. Možemo imati snažnu želju da nastavimo na takav način promatrati takve stvari koje su nas toliko dugo oduševljavale i pružale osjećaje sigurnosti i zbližavanja s voljenima cijeli život.‎

‎Svakako Izraelci u svom strašnom trenutku potrebe na planini Sinaj, kada se sve činilo izgubljenim, razumljivo je da su čeznuli za takvim stvarima. ‎‎Pa ipak, njihovo razmišljanje identično je onima koji danas žele "učiniti" poganske  proslave i običaje ugodnima Bogu.‎‎ Ali, jedino što bi trebalo biti važno je ovo: ‎‎Je li‎‎ to ugodno Bogu ? ‎‎ ‎

‎ ‎

‎ Je li to doista u skladu s Njegovom Riječi? Možemo znati samo istražujući Njegovu riječ, Bibliju.  Očito su Izraelci saznali da je takvo kompromitiranje užasno pogrešno i dostojno smrti. Naučili su na teži način ono što je Isus naglasio onim vjerskim vođama svoga vremena koji su također "Zanemarivali Božje zapovijedi, a čvrsto se držali ljudskih predaja " - Ovi Izraelci time su riskirali priliku i za vječni život u budućnosti, zbog svog rasuđivanja i tradicije ljudi. ‎

I apostol Pavao, osvrnuvši se na njih, rekao je:

"Ali većina njih nije bila Bogu po volji – zato su i bili pobijeni u pustinji.

 A to se dogodilo nama za primjer, da ne bismo žudjeli za onim što je zlo, kao što su oni žudjeli. 7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što su bili neki od njih. O njima je napisano: “Narod je sjeo da jede i pije. Potom su ustali da se zabavljaju.”(1. Korinćanima 10:5–7)

‎NIVSB fusnota za 10:7 nam govori da je posljednja Pavlova rečenica citat koji se odnosi na incident sa zlatnim teletom, u Izlasku 32. Dakle, ovdje apostol Pavao također koristi primjer zlatnog teleta kako bi upozorio kršćane na pogubne posljedice miješanja poganstva s pravom religijom!‎

Apostol Pavao još jednom upozorava na bilo kakav kompromis sa poganstvom:

14 Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Što je zajedničko svjetlu i tami? 15 Može li vladati sklad između Krista i Belijala*?  Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? 16 Što Božji hram ima s idolima? Jer mi smo hram živog Boga, a Bog je rekao: “Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.” 17 “‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se od njih’, kaže Jehova*, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’”, “i ja ću vas primiti”.18 “‘I bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’,kaže Jehova, Svemogući.”

7 Voljena braćo, budući da imamo ta obećanja, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i trudimo se usavršavati svoju svetost bojeći se Boga. (2. KORINĆANIMA 6:14-7:1)

Ipak, neki ukazuju na riječi iz Rimljanima, 14.poglavlje, kao dokaz da je Bogu po volji što slave današnje religiozne i dr praznike, koji inače, izvorno se temelje na poganskim svetkovinama, a i danas sadrže mnoge poganske običaje i obrede.Da li stvarno ti biblijski odlomci ukazuju na praznike povezane sa poganskim proslavama i običajima? Što piše u Rimljanima 14:6 i što te riječi zbilja znače? Istražimo malo ove riječi. 

Koristimo sada, prijevod Biblije, Kršćanska sadašnjost. 

Dio ovog stiha, koji neki najčešće koriste, glasi :"Tko na dan misli, poradi Gospodina misli". Koristit ćemo ovaj isti prijevod da bi utvrdili što nam je točno Pavao htio reći u Rimljanima 14.poglavlje.

Rimljanima 14:1,5,6 (KS): "Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima ... Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli ...

Ponovno, Rim.14:5 (KS): "Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli ... "

Evo kako NIV Study Bible, komentira Rimljanima 14:5: "Neki smatraju da ove riječi prvenstveno ukazuju na Sabat, ali, one vjerojatno ukazuju na sve posebne dane obrednog (starozavjetnog) zakona."( NIVSB Romans 14:5)

Očito da Pavao ovdje govori da više nije bilo potrebno držati posebne dane, koje je, prema Mojsijevom zakonu, Bog zahtijevao da se drže. Ipak, Pavao nije mislio da je bilo pogrešno da neki židovski kršćani nastave držati te starozavjetne blagdane, ako to žele.

Pavao nam želi reći da ako netko smatra da je neki starozavjetni blagdan,( koji je Bog dao Izraelcima da ga obilježavaju) poseban i svetiji od drugih dana, da je takav čovjek još uvijek prihvatljiv Bogu.(Postoji dobar razlog vjerovati da je Pavao ovdje posebno mislio na držanje Sabata.) 

To se ni na koji način ne suproti drugim biblijskim zapovijedima da se strogo izbjegava poganske običaje; da ih se kršćanin čak ni 'ne dotiče'.

Dakle, slobodno nam je držati se, ili ne držati, mnogih stvari iz Mojsijevog zakona. Možemo obrezivati svoje sinove. Možemo odmarati na Sabat. Možemo se pridržavati mnogih stvari koje su nekada bile neophodne prema Mojsijevom zakonu, a da nas Bog neće osuđivati zbog toga.

Ali, jasno je da, ne smijemo držati ili obilježavati nešto što Bog osuđuje i što mu je odvratno. Ne možemo u naše obožavanje Boga i u naš kršćanski život uključiti običaje, obrede ili blagdane, kojima se izvorno, slavilo poganske bogove.

"Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta...čuvaj se da ne padneš u zamku; ne pođi za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: ‘Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako ću i ja.’ Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. (Ponovljeni zakon 12:3, 30, 31, KS)


NIV Study Bible bilješka za Pon.zakon 12:4:

 "Pribor i obredi za idolopoklonička bogoslužja ne smiju se koristiti u obožavanju Gospodina, jedinog pravog Boga."

Dakle, jasno je, da riječi iz Rimljanima 14.poglavlje, ne dopuštaju  da netko, po svom uvjerenju, drži današnje blagdane, koji sadrže ili vuku korijene u poganskim obredima i vjerovanjima i još da tvrdi da time slavi Boga. Jer, time ga sigurno ne slavi.

Moramo prihvatiti Božju riječ ispred želja svog srca i općeprihvaćenih tradicija.

 I moramo izvući pouke iz Biblije o katastrofalnim rezultatima čovjeka koji slijedi želju svoga srca (i vlastito "rasuđivanje") umjesto da je poslušan Božjoj riječi. ‎

Ne, Bog ni danas ne tolerira nikakve "mješavine" kršanskog i poganskog štovanja, običaja i tradicija . "Jer ja, Jahve, ne mijenjam se." -( Malahija 3:6, KS.‎)