Suđenje Williamu Whistonu (3.. dio)

(Idi na 2. dio)

Sudac Razum-  Kojeg biste sljedećeg svjedoka  pozvali ?

G. Whiston - Pozovite Apostola Petra . 

Sudac Razum – Koje biste mu pitanje postavili?

G. Whiston - želio bih da ga se pita što misli o doktrini Trojstva?

Sudac Razum – Čuli ste pitanje, gospodine Petre.

Apostol Petar  - Jesam, gospodine. Ali kako nikad prije nisam čuo tu riječ, ulažem prigovor, jer ne mogu pogoditi što znači.

Sudac Razum – g. Whiston, postavili ste pitanje na preopćenit način. budite određeniji, pa objasnite spornu točku.

G. Whiston - molim za ispriku, gospodaru, jer nije moj posao objašnjavati doktrinu mog protivnika. Osim toga, nisam baš u stanju to učiniti.

Sudac Razum  - Dr. Tr—p, morate objasniti svoje Trojstvo, svjedok ovdje ne zna što je to.

Dr. Tr—p -  Trojstvo, gospodine, je najuzvišeniji misterij u kršćanskom  prosvjetljenju i, kamen temeljac ortodoksne vjere i jedna od najvažnijih stvari za dobivanje vječnog života. To je nauk nastao iz Svetog pisma, od strane naše svete Majke Crkve, koja nam je odredila da govorimo ljudima da postoji jedan Bog Otac, i jedan Bog Sin, i jedan Bog Duh Sveti; ali da ovo troje nisu tri Boga, nego jedan Bog. Da Sin nije ni načinjen ni stvoren, nego rođen, i da Duh Sveti nije ni stvoren, ni rođen, nego je proizašao. Ili stoga, gospodine, Otac je Svemogući Bog, a Isus Krist je Svemogući Bog, ali nije isti Svemogući Bog kao Otac. A Duh Sveti je Svemogući Bog, ali nije isti Svemogući Bog kakav je Otac ili Isus Krist. I bez obzira na to što oni nisu isti Svemogući Bog, oni ipak nisu Svemogući Bogovi. I u ovom Trojstvu nitko nije ispred ili poslije drugoga, nego je Sin rođen od vječnog naraštaja. I iako je vječno rođen, generiran je od cijele vječnosti. Isto tako, iako Duh Sveti vječno proizilazi, ipak je Svemoguć od cijele vječnosti.

Ovo je Trojstvo u jedinstvu, i jedinstvo u Trojstvu: 3 u jednom, i 1 u 3. Ne tri, nego jedan, niti jedan, nego tri. Prvi je prvi, drugi je od prvog, a treći je od drugog i prvog. Prvo nije prije drugog, niti drugo prije trećeg. Ali prvi je prvi, drugi je prvi, a treći je prvi, niti brka niti dijeli, jedan i tri, ili tri i jedan. Ovo je vjera katolička, koja ako čovjek ne vjeruje vjerno, propast će zauvijek. To je sve, gospodine, što ste doduše znali, kao i mi, iako to niste sveli na redoviti sustav i učinili ga jednim od članaka svoje vjerodajnice koju je, za vrlo mudre svrhe, Crkva razborito već napravila..

Ukratko, gospodine, ne preostaje vam ništa učiniti nego sudu reći da ste istog mišljenja s Crkvom, a ujedno ćete utvrditi svoj karakter i naš autoritet.

Apostol Petar  - Moje mišljenje je toliko različito od tvog mišljenja da te, priznajem, ne razumijem.

Dr. Tr—p - Ne razumijete me ?! Pa, ne može biti jednostavnije. Ne smijete vjerovati više od ovoga, da postoje tri osobe  i jedan Bog, i da je svaka osoba sam Bog.

Apostol Petar – Dakle, ti samo skromno želiš da vjerujem da postoje četiri Boga.

Dr. Tr—p - Gospodine, potpuno ste pogriješili. Jer iako je svaka osoba Bog, ipak svaka osoba nije određeni Bog, jer svi oni opstaju u istoj biti, koja čini jedinstvo. A Trojstvena Osobnost, koja postoji u jedinstvu, čini Trojstvo. Gospodine, ovo je tako jasno i lako da se ne libimo naučiti tome naše žene i djecu.

Apostol Petar – Iako se vaše žene i djeca  mogu lako zadovoljiti s tim objašnjenjem,   ja moram biti mnogo bolje poučen prije nego što mogu nešto usvojiti. Zbog čega ću si uzeti slobodu zamoliti vas da objasnite što mislite pod osobom i suštinom? 

Dr. Tr—p -  Svim srcem, gospodine: Jer, osoba, gospodine, je nominalna ideja nesupstancionalnog, nestvorenog, neshvatljivo rođenog ili nastavljajućeg postojanja, čisto i jednostavno uzeta sama po sebi, ne-entitet, ali stvarno i potencijalno razlikovnih entiteta. A bit, budući da je okultna, nematerijalna supstanca, koja nužno sadrži sve one atribute, bez kojih nikako ne bi mogla opstati, osoba koja postoji u biti, dijalektički i logički govoreći, može se reći da je akcident supstance, koja se razlikuje po imenu i prirodi doista, iako sujednaka, suesencijalna i suvječna. "Nisi li ti bio učitelj u Izraelu i ne znaš li ovo?"

Apostol Petar -  Treba li se tome čuditi, da su te stvari izmišljene otkad sam ja bio učitelj? Jer ljudi u moje vrijeme imali su dovoljno razuma da ne izmišljaju takve nerazumljive stvari.

Sudac Razum - Gospodo, bit će nemoguće doći do zaključka, osim ako ne prestanete s ovim besmislenim, nerazumljivim žargonom. Stoga, budući da je moj posao da pazim da se držite teme, ja ću sam postaviti pitanje.

Dr. Codex - Uz poniznu pokornost, moj gospodine, budući da je zatvorenik optužen za bogohuljenje protiv Nicejskog i Atanazijevskog vjerovanja, kako je objasnio velečasni doktor Tr—p, inzistiram na tome, da iskaz svjedoka mora izravno svjedočiti o tome, i mora se sudu izjasniti misli li da je Tr—povo Trojstvo pravovjerno Trojstvo ili ne. Gospodine Petre, recite g. Sucu što mislite o Tr—povom Trojstvu.

Apostol Petar - Iako sam odgojen kao običan ribar, nema razloga da me se ismijava i da mi se predlaže čudna zbrka stvari, jer nisam učen. Koliko god me ovi veliki uglednici potcjenjivali, Krist me nije smatrao nedostojnim za stvari od najveće važnosti. Nikada nisam razumio misterije, niti razumijem ovu.

Kad se ova gospoda uozbilje i ako me pitaju bilo što smisleno, koliko mogu, dat ću im zadovoljavajući odgovor . Jer ovo izgleda nije ništa drugo nego zveckanje riječima. Svakako, vaša visosti, ova družina mora biti čopor drskih varalica, jer oni nikako ne shvaćaju što žele nametnuli ostatku čovječanstva. Zar nemate zakona protiv takvih licemjera?

Dr. Codex - Ako vaša visost može slušati kako se prema svetom karakteru crkvenjaka tako pogrdno postupa, ja ne mogu. Doista očekujemo pravdu, ako je sud korumpiran protiv svećenstva! Ne bi bilo prvi put da se zemlja otvori, da vatra s neba spali takve, itd...

Sudac Razum -  Službeniče, odvedite tog ludog progonitelja, i nastavimo sa suđenjem. Gospodine Petre, sud previše cijeni vaš karakter da bi prihvatio bilo kakve smiješne nasrtaje na vas. I uvjeravam vas, ova božanstva ozbiljno prijete, jer, iako vam se čini neshvatljivim i apsurdnim ovo što govore, ovo je vjera koju moramo prihvatiti, ili ćemo trpjeti najstrože progonstvo, i biti kažnjeni od strane Crkve vječnim mučenjima u budućnosti .

Apostol Petar - moj Gospodine, toliko sam zapanjen da moram moliti za kratku pauzu, dok se malo ne priberem. —— Pitam se je li ovo vjerovanje apostolsko? Da, ako su najočiglednije besmislice i najočitije proturječnosti apostolske! Postoji li čovjek zdravog razuma, uobičajene skromnosti ili uobičajene čestitosti, koji bi ikada mogao zamisliti ili objaviti takve glupe i bezbožne predodžbe o Bogu? Nisu li svi proroci, evanđelisti i apostoli neprestano svu moć, veličanstvo i moć pripisivali samo Ocu? I nije li vam Krist isto tako često izjavio da nikada ništa nije učinio, niti je ikada mogao učiniti bilo što, bez autoriteta i pomoći Oca? I nije li on koristio svaku priliku da svako djelovanje pripiše samo Ocu? Ili mi može itko pokazati gdje je dao najmanji nagovještaj, da je on sam bio vrhovni Bog?

I budući da sam pozvan da kažem svoje mišljenje, ovom prilikom, kako za dobrobit čovječanstva, tako i za vlastito opravdanje, sada ću ponoviti dio onoga što sam ranije napisao u vezi s ovom temom. Na javnom skupu u Cezareji govorio sam ovako: "Dobro znate Isusa iz Nazareta, kojega je Bog pomazao Duhom Svetim i snagom, koji je išao čineći dobro i liječeći one koji su bili opsjednuti, jer je Bog bio s njim. Tog je čovjeka Bog uskrsnuo od mrtvih treći dan i zapovjedio nam da propovijedamo i svjedočimo ljudima da je upravo ova osoba određena od Boga da bude sudac živima i mrtvima" Opisuje li se time Krista kao Svemogućeg Boga? Nije li ovo snažna tvrdnja o moći koja mu je delegirana od Oca, koji mu je omogućio obavljanje svih tih djela, za koja je poslan na svijet? Da je Bogočovjek, ne bi mogao ni željeti ni primiti takvu moć. Stoga je apsurdno pretpostaviti da se šalje tamo gdje ne može biti od koristi. Da je Krist bio Svemogući Bog, morao bih ga opisati na način koji je izravno suprotan ovome. Tada bih sigurno rekao, Isus Krist je Bog bogova, on je Svemoguć, ima svu moć izvorno u sebi, i nikako je ne može dobiti od bilo kojeg drugog bića.

Ali koliko bi to očito bilo u suprotnosti s onim što sam prije naveo? Ne, to ne bi samo proturječilo onome što sam rekao o njemu, već bi iskrivilo sav opis o njemu, kroz cijeli Novi zavjet. I sada inzistiram na tome da su tvrdnje trinitaraca, u pogledu Kristovog božanstva, apsolutno nespojive s njegovim opisom u Evanđelju. Drugi odlomak, kao potvrda istog načela, je sljedeći: " Obznanili smo vam moć i dolazak našeg Gospodina Isusa Krista. Bili smo svjedoci njegova veličanstva, jer je od Boga primio čast i slavu." Neću vas više gnjaviti nikakvim dokazima, već samo molim za dopuštenje da ovo posljednje stavim u oblik argumenta, na ovaj način : Svemogući Bog ne može primiti čast i slavu: Ali Isus Krist je primio čast i slavu. Stoga Isus Krist ne može biti Svemogući Bog. Koju od ovih tvrdnji, gospodo, poričete?

Dr. Tr. p - Zamišljate li da će doktori bogoslovije imati tako malo obzira prema svom dostojanstvu da se raspravljaju s takvim neukim prostakom kao što ste vi? Na kojem ste sveučilištu odgajani? Idi na tržnicu u Billinsgate, prijatelju, i tamo ćeš se naći s društvom kojem pripadaš. A vi dekani, teolozi i doktori, nemojte razgovarati s ribarima.

Apostol Petar -  Ne mogu se pretvarati da imam visoko obrazovanje Međutim, odgojen sam na izvoru poniznosti, milosrđa, pravde i svake vrline koja ljude može učiniti sretnijima ili boljima, i neću zavidjeti čak ni na stvarnim stečevinama, koje su popraćene taštinom i drskošću.

Sudac Razum - Jeste li završili sa svjedokom?

G. Whiston – Da, moj gospodaru. 

Sudac Razum -  Koga biste sljedećeg pozvali? 

G. Whiston - Pavla,  apostola iz Tarza. 

Sudac Razum -  Što biste tražili od Pavla?

G. Whiston -  postavio bih mu isto pitanje koje je postavljeno Petru,, pa neka i Pavao odgovori na to pitanje. Zato ću ga samo pitati vjeruje li da je Isus Krist Svemogući Bog? I koja je bila doktrina koju je podučavao o njegovoj prirodi, službi i biću?

Apostol Pavao - Kad sam nastojao obratiti Židove i pogane, uvijek sam govorio o našem Spasitelju na najjasniji i najrazumljiviji način na koji sam mogao. Ne mogu zamisliti da bilo što što sam rekao ili napisao može dati i najmanju potporu bilo kome da zamisli da sam vjerovao da je Isus Krist Svemogući Bog. Jer gotovo na početku svake poslanice, razlikovao sam ga od Svemogućeg Boga, dajući titulu Bog Ocu, a titulu Gospodin našem Spasitelju. I ta se razlika provlači kroz sve moje spise, osim u jednom ili dva odlomka. A onda ih okolnosti u opisu razlikuju učinkovitije od samih pojmova koji su korišteni u tu svrhu. Kao, na primjer, u mojoj poslanici Hebrejima, gdje im govorim da je " U prošlosti Bog mnogo puta i na mnogo načina govorio našim precima preko svojih proroka. A u ove posljednje dane obratio nam se preko Sina, kojeg je postavio za nasljednika svega i preko kojeg je načinio vjekove. Sin je odraz Božje slave i vjerna slika njegovog bića. On sve podržava svojom moćnom riječi. Nakon što nas je očistio od grijeha, sjeo je zdesna Svevišnjemu na nebu. Postao je veći od anđela jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena. Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”? O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”?  A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca u svijet rekao je: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.” A anđelima kaže: 'Koji anđele svoje čini duhovima, a službenike svoje plamenom vatrom.' Ali Sinu je rekao, 'Bog je prijestolje tvoje, zauvijek. Žezlo je pravednosti žezlo kraljevstva tvoga. Ti si ljubio pravdu, a mrzio bezakonje. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radost nad tvojim drugovima." 

Nisam li  i na drugim mjestima rekao da vlada takav odnos Krista prema Bogu, da je Krist prvorođenac svakog stvorenja, da je umro i da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih? Nisam li rekao, onoliko jasno koliko se riječima može izraziti, da nema drugog Boga osim jednoga.  I da, ako ima onih koje se naziva bogovima, bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodina”za nas postoji samo jedan Bog, Otac, koji je sve stvorio i za koga živimo ,i jedan Gospodin, Isus Krist, preko kojeg je sve stvoreno i po kojem živimo. Želim da znate i da je Krist glava svakom čovjeku; muškarac je glava ženi, a Bog je glava Kristu. .Tada će biti kraj, kada preda svoje kraljevstvo Bogu Ocu. Tada će se Krist podložiti onome koji mu je sve podložio, da Bog bude sve u svemu Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji mu je sve podložio pod noge i postavio ga za Glavu skupštine.

Iz onoga što sam upravo rekao, iznijet ću onoliko jasno koliko je to riječima moguće izraziti, da je moj nauk o Kristu potpuno suprotan onome za što se ovi učeni uglednici tako žestoko zalažu. Niti će im to otrcano i jadno razlikovanje božanske i ljudske naravi, ovdje nimalo koristiti. Jer oni, iako su opsjednuti obranom svoje slabašne doktrine, sami sebi proturječe. Budući da su do sada priznavali da je Krist postojao u svom najvećem svojstvu prije nego što su stvoreni svjetovi, raspravljat ću o toj pretpostavci. Postoji li onda išta jasnije i očiglednije od toga da je Svemogući Bog upravo tu osobu učinio nasljednikom svega, preko kojeg  je stvorio svjetove? Nije li ista osoba koja sjedi s desne strane veličine, i koja je učinjena boljom od anđela? Nije li to još uvijek ista osoba koju je Bog pomazao uljem radosti više od njegovih drugova? Kada je ova božanska osoba stoga postala nasljednikom svega, nije li primila dostojanstvo, moć ili barem neku prednost koju prije nije posjedovala? Kad je Bog stvorio svjetove pomoću te osobe, nije li je on upotrijebio kao posrednika ili instrument, i posljedično mu dao službu , kao biću koje mu je podložno?

Opet, Krist je, kažete, Svemogući Bog. Ali Krist je i prvorođenac svakog stvorenja. Stoga je Svemogući Bog, prema vama, prvorođenac svakog stvorenja. I ovdje, najsavjesniji i poštovani bogovi, vaš stari trik brzog i labavog žomgliranja s božanskom i ljudskom prirodom ne uspijeva. Jer zasigurno Krist nije bio prvorođenac svakog ljudskog stvorenja, jer je onda morao biti rođen prije svoje majke. Nadam se, gospodo, da ćete imati skromnosti da uvažite ove argumente.

I, u retku ili dva dalje, pokazao sam vam da moje nazivanje Krista bogom nije ni najmanji dokaz na svijetu da on mora biti Svemogući Bog. Jer ovo je uobičajen izraz u Starom zavjetu i često se primjenjuje na druga bića, kao i na Svevišnjeg, koji se stoga ističe titulom Boga bogova. Jer, u Starom su zavjetu čak i Mojsije i suci nazivani bogovima. I ovo sam se pobrinuo ustvrditi i objasniti na način koji jasno pokazuje da Sin nije Svemogući Bog, ako se pozitivna tvrdnja jednog apostola može dopustiti kao dokaz. Jer ja sam svečano potvrdio da za nas kršćane postoji samo jedan Bog, a to je Bog Otac. Posljedično, ako ne mogu dokazati da je Sin Otac, on nikako ne može biti taj jedini Bog. I također sam vam rekao da za nas kršćane postoji Gospodin, a to je Isus Krist. Stoga, kao što sam rekao gore, ako Isus Krist nije Otac, on ne može biti Svemogući Bog.

Sada ću prepustiti svakom poštenom čovjeku da odluči nije li doktrina suvremenih apostola izravno proturječna mojoj, a posljedično i nauci svih svetih pisaca. Ali za što sve nisu sposobni ovi ljudi koji vam žele reći da je vječni Bog rođen, i da prvorođeni od svih stvorenja nije stvoren? Ili kakav apsurd može biti jednak sljedećem, tj. Da je Bog umro da bi učinio pomirenje s  Bogom?  Time tvrdite da besmrtni vječni Bog umire da umiri sebe. Može li se zamisliti da sam znao da je Isus Krist Svemogući Bog, zar ga ne bih obožavao tako pobožno, obožavao ga s tolikim poštovanjem i opisao ga s toliko veličanstvenosti, poput vas, suvremenih apostola? Ne bi li moja dužnost, kao i njihova, bila da kažem ljudima (koje sam trebao obratiti i poučiti kršćanskoj vjeri) da je Svemogući Bog sišao s neba da ga rodi djevica i da umre za spas čovječanstva. I da je Isus Krist, budući da je Bogočovjek, bio to Vrhovno biće. I da, dok je Ivan krstio Svevišnjeg Boga, Uzvišeni je sišao s neba, u obliku goluba, i posvetio Svevišnjeg Boga. I da je liječio hrome i slijepe i uskrsavao mrtve svojom vlastitom svemoćnom moći, a ne Očevom.

No, da sam ovo rekao, trebao bih govoriti najekstravagantnije besmislice, izreći najsmioniju laž i drsko proturječiti samom Kristu. I zbog čega bih zaslužio da me tretiraju kao užasnog zlikovca. 

(Idi na dio 4.)

Suđenje Williamu Whistonu (2. dio)

( Idi na 1. dio )

Glavni odvjetnik Codex - Budući da je upravo stigao svježi dokaz, moramo moliti vašu visost za još malo popustljivosti. Za gospodina Shynkina ap Reesa, velškog božanstva, budući da je ovog trenutka došao na sud, nada se da mu neće biti uskraćena sloboda da ponudi svoje svjedočenje i razloge protiv zatvorenika i heretičke dogme koja će se sada suditi pred vama.

Sudac  Razum - g. Shynkin ap Rees, sud je vrlo voljan čuti što imate za ponuditi.

G. Shynkin ap Rees - moj Bože, i vi gospodo iz porote: budući da je u mojoj zemlji vladala velika galama i izvještaji da je u Londonu došlo do velikih napada na našu svetu religiju, požurite u grad. , boriti se za crkvu.

Sudac Razum – Gospodine, pokazali ste vrlo hvalevrijednu revnost, ali moram primijetiti da je pravilna i prirodna obrana crkve koja je napadnuta argumentima - razum, a ne oružje. I jedina stvar koja je vaša dužnost ovdje je obavijestiti sud o onome što znate, u vezi s g. Williamom Whistonom koji niječe ili kleveće Presveto Trojstvo.

G..Shynkin ap Rees - Bože moj, biti će dovoljno  nekoliko riječi. On je veliki lupež i zaslužuje da bude obješen, jer je digao žestoke ruke na našu dragu Majku Crkvu. A on je toliko zao da je sjekirom udario u korijen velike misterije. A ako mu se dopusti da nastavi, najodabraniji dio naše svete religije bit će odsječen. I doista, gospodine suče, moram ti reći da je tjerao takav strah u svećenstvo naših krajeva, da je preplašio biskupa i kanonike sv. Davida.

Sudac Razum –  Gospodine, jeste li ikad čuli g. Whistona za bilo što što omalovažava ili prezire vječno blaženo Trojstvo?

G. Shynkin ap Rees - Što! Čujem li ga da nešto govori, moj gospodine? Prezirem i pomisao da me vide s takvim prostakom; nema tako jadnog službenika u cijelom Walesu koji bi pravio društvo takvoj bitangi.

G. Whiston – Gospodine, budući da vidim da ovo britansko božanstvo ne zna ništa o meni, nego ono što je čuo u brijačnici ili pivnici, bilo bi mi drago čuti što može reći u korist omiljene misterije za koju je on tako spreman boriti se, i da kaže kako se s tim upoznao.

G. Whiston – Molim gospodine, dopustite mi da vas pitam što imate za reći o svom Trojstvu?

G. Shynkin ap Rees -  Moja je predodžba da postoji jedan Otac, i jedan Sin, i jedan Sveti Duh, koji su obojica njihovi Sinovi, i da će oni zajedno činiti jednog vrlo dobrog Boga.

G. Whiston – Gospodine, prema tim vašim riječima, postoje dva Oca i dva Sina, a Sin je Otac Duhu Svetome.

G. Sbynkin ap Rees - Gospodine, vi ste drzak kad kažete da ja izmišljam dva oca i dva sina: zarađujem li išta više nego što zarađuje Crkva? Gospodine, živjeti ću i umrijeti uz Crkvu. A ako Crkva kaže da postoji samo jedan, on je varalica koji tvrdi da su dva.

G. Whiston - Gospodine, budući da ste se zagrijali, neću vas više poticati na ovo, nego prijeđite na sljedeće. Sa zadovoljstvom mi možete reći, gospodine, da vaše proročište Crkva kaže da je Otac Bog, i da je Sin Bog, i da je Duh Sveti Bog; i da ovo troje nisu tri Boga, nego jedan Bog. Također priznajete da je Otac osoba, da je Sin osoba i da je Duh Sveti osoba. Posljedica toga je da, budući da je različita osoba neodvojivo pripojena svakoj od tri božanstvene glave, ako postoji samo jedan Bog, a ne tri Boga, nužno će postojati samo jedna osoba, a ne tri osobe. Niti im slava može biti jednaka, niti su vječni. Ne jednako, jer je isto, što jednaki nikada nisu, niti su-vječni. Jer kako oni mogu biti suvječni, ako nisu različiti. Kažemo li da je neka stvar suvječna ili istovremena sama sa sobom? Želim znati gospodine, što imate za reći na ovo?

G. Shynkin ap Rees - želite znati što imam za reći na to ? Zašto to kažem gospodine? jer nikada prije nisam čuo ništa o tome; i da doista vjerujem, da je to velika lužina. I da je to bila samo jedna osoba na grčkom. I ne sumnjam, ali reći će vam i Crkva, ako za to bude prilike. A što se tiče tvojih gluposti o sebi jednakima i suvječnima, doduše, o njima neću razbijati glavu.

G. Whiston – hoćete li mi onda rado dopustiti da nastavim s drugim pitanjem?

G. Shynkin ap Rees - Zaista, svim srcem, gospodine.

G. Whiston - želim znati kakvo mišljenje imate o đavoljim dijelovima i ne smatrate li ga vrlo suptilnim duhom?

G. Shynkin ap Rees - On je lukav, doista.

G. Whiston - Mislite li da bi on mogao razlikovati Boga od čovjeka?

G. Shynkin ap Rees - O da, naravno, zar nije upoznao Isusa, sina Davidova, sina Abrahamova, sina Adamova, sina Božjega, a da mu to nije rečeno, kad ga je Isus istjerao iz opsjednutnog čovjeka, i poslao ga u krdo svinja?

G. Whiston -Moram priznati da je to bilo pronicljivo, i bio je to vrlo značajan dokaz njegove uloge. Ali, gospodine Shynkine, da je Krist bio Bog, kako to da i Đavo to nije saznao kada ga je iskušavao u pustinji? I kad bi imao dovoljno moći da ga ponese na vrh planine i postavi ga na vrh hrama; kako je moguće zamisliti da nije trebao imati dovoljno znanja da otkrije tko je ta osoba nad kojom je imao toliku moć?

G. Shynkin ap Rees -   [ mrmlja ]  Ovo je stvarno strašan argument...Dragi doktore W—d, pomozite crkvi s nekom šalom sada ili će se crkva zauvijek osramotiti...

G. Whiston - moram zamoliti vašu visost da obratite pažnju na iskrenost i poštenje ovog vrijednog svjedoka; jer posljednje riječi koje je izgovorio bile su da je zamolio velečasnog božanskog da mu pomogne u raspravi, kako bi se nametnuo sudu.

G. Sbynkin ap Rees - Naravno, gospodine Suče, nije izdaja, da jedan božanski velečasni pomaže drugome u raspravi. Ali pretpostavimo da je Đavo bio prevaren, što ja imam s tim, dobri moj Suče? Mogao bi biti vrlo glupi mladi Đavo, koliko ja znam, koji je tek došao na svijet, i nikada nije čuo da je Svemogući Bog sebe učinio čovjekom od mesa i kostiju poput jednog od nas.

Sudac Razum – g. Sbynkin ap Rees, vaš proziran i jadan plan da se nametnete sudu previše je pogubne prirode da bi se šutke prešlo pokraj njega. Svećenstvo, gospodine, može do mile volje glancati svoje varljive i lažne argumente. Oni ih doista mogu ohrabriti i imponirati im. Ali ljudi od časti će uvijek gnušati nad tim. Dopustite mi da nema više vaših crkvenih pobožnih prijevara, jer barem ovdje očekujem da biste trebali iskazati odgovarajuće poštovanje prema pristojnosti i istini.

Dr. W—d -  Gospodine, moram priznati, nemalo sam zabrinut što vidim da Kristov veleposlanik pribjegava tako ozbiljnoj promjeni. Ali da bi svijet vidio da naša Sveta Crkva prezire prigovaranje jednako kao i laž, i da atanazijska istina ne treba takve slabe potpore, ona odgovara ovako: Premudri Stvoritelj, namjeravajući osramotiti PrincaTame, pristao je biti njegov suputnik neko vrijeme, i da bi ga mogao što učinkovitije zbuniti, lišio ga je njegove prirodne napadnosti, iako ne i njegove moći, tijekom cijelog roka iskušenja, i odbio ga i tako ponizio, unatoč tome što su četrdeset dana proveli zajedno, što mu je svakako moralo biti prilično obeshrabrenje u svim njegovim budućim pokušajima.

Sudac Razum - Budući da smatram da nam ovo britansko božanstvo nije otkrio ništa osim neumjerene institucijske revnosti, pretjerane želje da se bori za svoje dobro pivo, mislim da više ne bismo trebali gubiti vrijeme, već nastaviti s pozivanjem svjedoka.

G. Whiston -Moj Gospodine, kao najbolje opravdanje koje mogu dati za svoj prezir prema ovoj svečanoj crkvenoj zagonetki Trojstva mora biti dokazivanje da je krajnje lažna, tako da će najbolji razlog koji je moguće dati za njeno ukidanje biti pokazati kako je štetna za samo kršćanstvo. A kako bih pokazao da je tako, moram zamoliti za dopuštenje da pozovem svjedoke koji su potrebni da to dokažu. I premda bih mogao imati osudu židovskog, muslimanskog i poganskog svijeta, neću smetati sudu s najviše jednim, koji će biti dovoljan predstavnik svih ostalih.

Sudac Razum - Koga biste rado pozvali, gospodine?

G. Whiston – pozvao bih Mustaphu Ben Hameta, Turčina.

Dr. Tr—p -  Ako se Turci, g.Suče, trebaju prihvatiti kao dokaz protiv Crkve, kršćanstvo bi po tome trebalo odustati od svog poslanja. I ako naše bogatstvo i dostojanstvo trebaju ovisiti o izjavama Turaka i nevjernika, bolje da smo ispovijedali bilo što, samo ne Krista. Treba li kršćanski sud priznati takva čudovišta koja niječu Gospodina! Ovo je toliko flagrantan primjer okrutnosti i nepravde, da Bože, kršćansko strpljenje nije dovoljno da to podnese. A ako se razum usuđuje otvoreno izjasniti protiv nas, najčešće pribjegavamo autoritetu da potisnemo njegovu drskost.

Sudac Razum - Razum se, gospodine, izjašnjava samo za istinu. I moram  primijetiti da ako bilo koju vrstu svjedočenja treba odbaciti prije nego što se sasluša, to treba biti svjedočanstvo onih koji će biti najviše pogođeni pitanjem spora. Jesu li Turci u ovoj aferi zabrinuti koliko i uglednici? Zar ste se ustručavali predložiti učenjake svoje vlastite crkve kao svjedoke u vlastitoj stvari? I jeste li toliko osjetljivi da ne želite priznati osobu koja je potpuno neutralna? Zato nemam razloga sumnjati da će se ovaj svjedok voditi ičim osim istinom, dakle, pravedno je i prikladno da on bude saslušan.

G. Whiston - Želim, g. Mustapha, da sudu navedete razloge koji su vas i mnoge tisuće drugih spriječili da prihvatite kršćansku religiju, kada su vas na to nagovorali određeni misionari na istoku.

G. Mustapha -Moj Gospodine, nakon što sam upoznao neke kršćanske misionare u Pekingu u Kini, ne samo da su izrazili najnježniju naklonost prema meni, nego se činilo da su krajnje zabrinuti za dobro moje duše, dajući mi najsnažnija jamstva za besmrtne radosti, nakon što primim  pravu vjeru, nego su izjavili da će mi biti nemoguće spasiti se, sve dok ne poznajem određene važne doktrine. I da bi me iz posebnog poštovanja koje su imali prema meni, odmah pustili u misterij nad misterijama, koji je, koliko se mogu sjetiti, bio sljedeći, tj. Da je veliki Bog neba imao Sina, koji je bio isti Bog kao i on, a ipak različit od njega. I da je postojao Bog, Duh Sveti, koji je proizašao iz Oca i Sina, koji je bio različit od Oca i Sina, a ipak je bio isti Bog kao Otac i Sin, tako da je ovaj Duh Sveti bio oboje Otac i Sin, a ipak nije bio ni Otac ni Sin. I da je Otac bio i Sin i Duh Sveti, a ipak nije bio ni Sin ni Duh Sveti. I da je Sin bio i Otac i Sveti Duh, nitko još nije bio ni Otac ni Sveti Duh.

Ovo oni proglašavaju najčudesnijom i najveličanstvenijom stvari za ispravno i zaslužno vršenje naše vjere. Ukratko, najtajanstvenije od otajstava bilo je da svaki od njih po hipostatskom jedinstvu treba biti Otac, Sin i Duh Sveti, a ipak po crkvenoj odluci treba postojati samo jedan Otac, jedan Sin i jedan Duh Sveti. . Rekli su mi također da je prije oko tisuću sedamsto četrdeset godina Bog bio jako ljut, i da je sebe učinio čovjekom, i da je sam sebe poslao na ovaj svijet, i da je umro da se smiri, i da je oko tri dana nakon što je bio mrtav, da je sam sebe uskrsnuo, i vratio se na nebo, i sjeo sa svoje desne strane, gdje i dalje stoji, neprestano preporučuje samoga sebe - sebi. To su me uvjeravali da je vjera kršćanina i da svatko tko ne vjeruje u takvo Trojstvo, (kako ga oni zovu) mora zauvijek nestati . Ovo je, moj Gospodine, bilo otajstvo nad otajstvima, koje su mi predložili ti dostojni misionari kao neophodno za moje spasenje, koje je tako besmisleno, bogohulno i apsurdno da ga ne mogu ponoviti bez najvećeg užasa i gađenja. I najsvečanije tvrdim da su monstruozne predodžbe, koje su ovi užasni licemjeri pokušali propagirati o velikom Bogu neba, dale svim drugim sektama tako pravednu i tako jaku predrasudu protiv kršćanstva, da dok se ova doktrina održava, bit će nemoguće postići ikakav značajan napredak: jer preuzimam na sebe da potvrdim da od svih svetih varalica koji su ikada iskoristili slabost čovječanstva, nitko još nije imao drskosti objaviti takve apsurdne i monstruozne ideje o jedinom Bogu.

G. Whiston – Nakon što sam vašoj visosti dao dovoljan dokaz o dijelu beskrajnih nedaća koje je pratila ova monstruozna doktrina, nastavit ću vam pokazivati da ona nije samo u suprotnosti sa Svetim pismom općenito, nego da je i dijametralno suprotno osjećaju svakog pojedinog svetog pisca, i proizvest će svoje nepopravljivo svjedočanstvo, u prilog onome što tvrdim.

 (Idi na 3. dio )

Suđenje Williamu Whistonu (1.dio)

 Ovo satirično djelo prvi je put objavljeno 1740. godine. Radi se o Williamu Whistonu kojem se sudi jer je govorio protiv Trojstva. Whistonu je bilo dopušteno braniti se, unakrsno ispitivati pristaše Trojstva i pozivati vlastite svjedoke (među kojima su čak i neki apostoli!)

Ovo djelo pripisuje se Williamu Whistonu ili Alexanderu Pope-u, ovisno o izvoru. 

William Whiston bio je znanstvenik iz 18. stoljeća i izučavatelj Biblije. Stvorio je kontroverzu zbog poricanja Trojstva. Bio je kolega Sir Isaaca Newtona. Za razliku od Newtona, izašao je u javnost sa svojim ne-trojstvenim uvjerenjima, što je negativno utjecalo na njegovu karijeru. Danas je najpoznatiji  kao prevoditelj djela Josipa Flavija.

Ovaj je rad već dostupan besplatno na internetu. Međutim, njegov izvorni format teško je čitljiv. Ovo izdanje modernizira tekst:

1) Izvornik je imao nekoliko prijeloma odlomaka, predstavljajući čitatelju zid teksta. Ova nova verzija ima više prijeloma odlomaka.

2) Stariji pravopisi su modernizirani. Na primjer, naslov je bio "Pokušaj Williama Whistona", koji je promijenjen u "Suđenje Williamu Whistonu".

3) Kada je korišten fonem "s", korišteno je zastarjelo slovo "ʃ". To se čita kao "f" za modernog čitatelja i drastično usporava vrijeme čitanja i razumijevanje. Na primjer, Whistonovo ime bilo je napisano "Whiʃ tona". Riječ "mora" napisana je "muʃt", i tako dalje. "ʃ" je zamijenjen modernim "s".

4) Svaka imenica bila je napisana velikim slovima. Nova verzija odražava standardna velika i mala slova.

5) Konačno, izvornik je previše volio zarez i točka-zarez, mnogi od njih su eliminirani kako bi olakšali čitanje.

(Prvi put objavljeno 1740. godine

Preoblikovano za suvremene čitatelje)

Suđenje Williamu Whistonu, službeniku.

Za klevetu i poricanje Svetog Trojstva

Pred vrhovnim sucem RAZUMOM

Sudski službenik - Cryer, pozovite porotu.

Cryer -

(Irski isusovci)

Alexander MacRaigh, Esq;

Patrick O'Neal, Esq;

Macdonal O'Connor, Esq;

Shenkin ap Thomas, Robert ap Reese, Owen ap Tudor, (Škotski pobunjenici)

Archibald Mackintosh, Tory Carnegy, Duncan Kinlough, Esq;

James Guthrie, činovnik, kapelan lopova u Newgateu.

Njegova milost Roger Gaynham, nadbiskup stotina Druryja.

Signor Cazzo, zastupnik Njegove Svetosti.

[Nova porota je prisegnula, službenik čita optužnicu na sljedeći način]

Williame Whiston,  službeniče, optuženi ste, da ste održavali, propagirali i objavljivali, najstrašnija, prokleta i bogohulna načela protiv nauka, štovanja i veličanstva blaženog Trojstva; izričito protivno Nicejskom vjerovanju bezbožno tvrdeći da su to izmišljotine svećenika, s ciljem da izopače i pobrkaju shvaćanja čovječanstva. To je ono na što trebate odgovoriti, a Bog vam dao dobro izbavljenje.

g. glavni odvjetnik Codex - Gospodaru moj, nebo mi je svjedok, s koliko se tuge i nevoljkosti pojavljujem danas, da ispravim tako strašnu optužbu, protiv ovog našeg nesretnog, otpadničkog brata. Ali kada je naša sveta vjera u pitanju, a naša je Crkva u opasnosti, suosjećanje bi bilo bezbožno, a ljudskost zločin. Jer iskustvo nas svakodnevno uči da bi blagost i nježnost bili dokaz naše propasti. I sigurno, ako je ikada postojao slučaj koji je vapio za rigoroznom pravdom, to je svakako ovaj pred nama; što je ni manje ni više nego pljačkanje jedne od njezinih najvrjednijih misterija Crkvi; i samo Božanstvo, od dvije trećine svog dostojanstva i moći. Jer upravo je ovom svetom otajstvu čovječanstvo prinijelo prvu žrtvu svog razumijevanja. Tome dugujemo implicitnu vjeru laika, vlastito bogatstvo, dostojanstvo i moć. I samo tome dugujemo duhovnu monarhiju Crkve.

O ti neobjašnjivi tri-jedan ! Ti čudesni Sine! Potčinjen, ali ravnopravan; iako stvoren - vječan! A ti Duše presveti, nepojmljivo različit od Oca i Sina, a ipak isti s obojicom! Ondje stoji jadnik koji želi uništiti Boga koji je postao čovjekom, da ga otkupi; i poriče tog Boga koji je sišao da ga posveti. Može li to kršćanin čuti bez užasa ili svećenik uzdržati da mu srce iščupa! Nevjerojatna misterija! Jer iako Boga nitko ne može vidjeti, ipak se Bog Sin ukazivao u raznim vremenima patrijarsima i prorocima, i ponizio se roditi od djevice i živjeti u čovjeku Isusu, različitom od Oca, ali ipak je Bog. 

Ovo su božanske Istine koje je ovo užasno čudovište zanijekalo, i za koje se nadam da ću ga vidjeti kako trpi najizvrsnija mučenja koja revnost crkvenjaka može izmisliti. A sada, moj gospodaru, molit ću za dopuštenje da pozovem svjedoke da dokažu činjenicu.

Sudac Razum - Koga biste prvog pozvali?

Gospodin odvjetnik - Pozovite dr. Tr—str.

G. odvjetnik - želim, gospodine, da obavijestite sud što ste čuli da zatvorenik govori o vječno blaženom Trojstvu.

Dr. Tr—p - Gospodaru, imao je drskosti reći mi u lice da je to najbezobraznija glupost koja je ikada nametnuta čovječanstvu. I da su oni koji nas tjeraju da to usvojimo, najnečovječniji tirani.

G. Odvjetnik - Jeste li ga čuli da je rekao još nešto?

Dr. Tr—p - Ne gospodine, jer sam se odmah okomio na njega, i digao rulju na njega, u nadi da će biti rastrgan na komade.

Sudac Razum - Pozovite dr. W-nd.

Gospodin odvjetnik - Kakav ste razgovor vodili sa zatvorenikom o Trojstvu?

Dr. W—nd - Gospodine, dok je zatvorenik bio pravovjeran i čist u svojoj vjeri, nijedan čovjek nije bio bliskiji s njim, niti ga je cijenio više od mene. Ali kad sam ga zatekao kako ispituje Sveto pismo i istražuje  o otajstvima, priznajem, bio sam krajnje zabrinut da će se Crkvi dogoditi neka velika nesreća. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je počinio ovu kobnu pogrešku. Moja je briga bila takva da ne postoji ništa što ne bih učinio da spasim njegovu besmrtnu dušu. Molio sam ga radi njega samoga i radi svoje nevine braće da se smiluje Crkvi koja pada. Ali podli bijednik bio je tako daleko od toga da se svede na kršćansku ćud, ovim duhovnim ohrabrenjem, da je imao loših manira reći mi kako ne bi imao ništa s takvom grupom licemjernih, nitkova, i da je Trojstvo nije bio ništa drugo nego iskvarenost koju je izmislila Crkva.

Gospodin odvjetnik - Je li to bilo sve što se dogodilo između vas?

Dr. W-nd - Da, gospodine.

Sudac Razum - Imate li još svjedoka?

G. glavni odvjetnik - nazovite dr. R—rs.

Gospodin odvjetnik - molim vas, gospodine, upoznajte sud s onim što znate o zatvoreniku, u vezi s njegovim klevetanjem, ismijavanjem ili poricanjem Svetog Trojstva.

Dr. R—rs -Gospodine, dok smo ja i nekoliko drugih ortodoksnih bogova ozbiljno razgovarali o desetinama, finom pivu, pluralnostima i sličnim duhovnim stvarima, zatvorenik je slučajno bio u blizini, kad je iznenada ušao vrlo lijep stari gospodin, koji je povikao zvučni glas:

"Misterij nad misterijama se otkrio, na krajnju zbunjenost svih arijanaca, nevjernika i heretika; Jedan je tri i Tri su jedno, ne samo da je postalo vidljivo, nego čak i opipljivo. Jer ovdje, gospodo, nećete samo tražiti, nego ćete to i osjetiti .. Promatrajte dakle, ovdje je samo jedna lopta. Sada, gospodo, vidjet ćete kako ova jedna lopta šalje dvije druge lopte iz sebe, velike kao ona sama, a da pritom ne izgubi niti jedan atom svoje težine i veličine. Hocus Pocus Reverendissimi Spectlatores , jedan je tri. Sada, gospodo, sa zadovoljstvom promatrajte čudo obrnuto. Pilluli Pittuli okupite se, presto presto ujedinite; osservate Signori Dotttssimi , troje je jedno."

Ove moje oči, moj Gospodine, bile su svjedoci činjenice. I nakon što je jedan od članova društva izrazio neuobičajeno zadovoljstvo i rekao da bi ovaj genijalni gospodin mogao biti od velike pomoći Crkvi, ovaj grozni izdajica imao je drskosti izjaviti da smo mi žonglirali s Božanstvom, kao što je ovaj čarobnjak učinio sa svojim šalicama i kuglicama , i da je Presveto Trojstvo bilo samo crkveni Hocus Pocus; Budući da je ta bogohulna uvreda našeg svetog reda dovoljno dokazana, ne preostaje nam ništa drugo nego predati ga svjetovnoj ruci, koja će, nadam se, od njega učiniti takav primjer koji će zadovoljiti osvetu uvrijeđene Crkve.

Sudac Razum – Čuli ste, gospodine, što vam se stavlja na teret. A sada su dokazi protiv vas gotovi, možete se obraniti.

G. Whiston – Gospodine, ništa me više ne usrećuje od ove prilike da branim istinu, pred tako nepristranim sucem; stoga slobodnim ljudima mora biti najveće zadovoljstvo vidjeti kako se održava s onom iskrenošću i poštenjem koje zaslužuje. Bez obzira na burne galame koje su podignute protiv mene, časni Suče, nužno ćete uvidjeti da je moj jedini zločin to što se razlikujem od ostatka moje braće u spekulativnoj točki. Ali moram priznati da je točka od takve važnosti da o njoj ovisi ništa manje nego tiranija svećenstva i sloboda laika. Moj je cilj, istina, i nadam se da će mi biti dopuštena sloboda da tim učenim svjedocima postavim takva pitanja koja će je najvjerojatnije otkriti i prikazati u najjasnijem svjetlu.

Sudac Razum – Gospodine, možete iznijeti svoju obranu.

G.Whiston - Od genijalnog dr. T—p-u želio bih doznati, može li se božanska bit odvojiti od bilo koje osobe u Trojstvu?

Dr. T—p - Tvrdimo da ne može.

G. Whiston – Onda želim znati je li druga osoba poslana s božanskom esencijom ili bez nje?

Dr. T—p - Tvrdimo da je poslano s njom.

G. Whiston - Gospodine, želim da obavijestite sud možete li zamisliti da je moguće da bilo koje biće bude poslano, a da u isto vrijeme ne bude različito i odvojeno od bića koje ga šalje?

Dr. Tr—p - Proklet bio! [ mrmlja] Gospodine, molim za dopuštenje da primijetim da je ovo sofističko i zamorno pitanje, i ne dopušta izravan i kategoričan odgovor. Jer mi kažemo, da iako je božanska bit u svojoj vlastitoj prirodi neodvojiva, nužno mora biti ista bit, za koju se kaže da je uistinu poslana, ali nije poslana, prema ljudskom poimanju slanja; ali poslan na neizreciv način, ugodan Božjoj prirodi, ali nepojmljiv ljudima. I to je ono što čini misterij, koji nije ništa drugo nego nepojmljivost načina, umotan u otkrivanje činjenice. A u implicitnoj i srčanoj vjeri vaše nedokučivosti leži prava tajna zaslužne i spasonosne vjere, a to je pravi nauk Crkve.

G. Whiston – Prava doktrina Crkve je dakle da su savršeno jedinstvo i stvarno odvajanje spojivi u istoj temi, iu isto vrijeme! - Ali, da nastavimo - molio bih da učeni doktor obavijesti sud s kojom je namjerom i svrhom druga osoba u Trojstvu bila neodvojivo povezana s čovjekom Isusom, budući da čovjeku Isusu nikada nije pružila ni najmanju pomoć u bilo kojem činu. Jer on svaku vrlinu i moć pripisuje samo Ocu koji je na nebesima?

Dr. Tr—p - Kao što ništa ne može biti veća uvreda za božansko veličanstvo nego osuditi njegovo ponašanje i dovesti u pitanje njegovu mudrost. Dakle, ništa ne može biti veća dužnost njegovih namjesnika nego poduprijeti njegovo dostojanstvo i opravdati njegove postupke s ljudima. Nije li beskrajna dobrota Svemogućega živjeti među nama, biti svjedokom svih naših želja, previdjeti čovjeka Isusa, povjeriti Ocu ono što je prošlo i spriječiti ga da učini bilo kakvu štetu, iako nije mu pružio ni najmanju pomoć da učini bilo kakvo dobro? Takve radnje poput ovih, gospodine, mogu biti vrlo svrsishodne u trigonskoj ekonomiji, savršeno prihvatljive za jasno funkcioniranje harmonijske unije i apsolutno neophodne za izvršenje čudesnog plana.

G. Whiston – Budući da ste tako ljubopitljivo opisali prirodu i službe Božanstva, i čini se da ste tako intimno upoznati s njegovim tajnama, molim vas, što mislite o tome da Đavao odvodi Svemogućeg u pustinju, a zatim na vrh hramskog zida, i, na kraju, obećao mu nagradu ako padne pred njim i obožava ga? Sada, gospodine, prema vašim načelima, sama priča je nevjerojatna, jer njegova izvrsnost, Đavo, izgleda ne zadovoljava visoko mišljenje koje Crkva ima o njegovoj lukavštini, jer ne zna s kim ima posla, ispada kao da on nadilazi granice koje su postavili njegovoj moći, svojom vladavinom nad svemogućim. Čuli ste moj prigovor, gospodine, i molim vas da na njega odgovorite sudu.

Dr. Tr—p - Da je Krista zao duh odveo u pustinju, Sveto pismo doista izjavljuje; ali tada je nošen kao čovjek, a ne kao Bog. Bog je doista, iz mudrih namjera, dopustio da čovjek Isus bude žurno odveden i da bude iskušan, i pratio ga je kao svjedok njegove kreposti. Jer molim Vaše Gospodstvo da primijetite, da iako je božanska priroda bila neodvojiva od ljudske, božanska priroda može dati đavlu poticaj da pobjegne s ljudskom, i u isto vrijeme dobrovoljno ga prati, tako da božanska priroda može djelovati s najvećom slobodom, dok je čovjeka pokretala prisila. A što se tiče druge poteškoće, to je samo pretpostavka da je Božanstvo incognito; i onda, kako je Đavo mogao znati ijednu riječ o njegovom postojanju tamo? I stoga ne zaslužuje pogrdna razmišljanja koja ovaj gospodin sa zadovoljstvom baca na njega.

G. Whiston - Budući da je doktor riješio posljednju poteškoću s tako izvanrednom suptilnošću, i tako genijalno izvukao Đavla, moram ga zamoliti za naklonost da objasni još jednu zamršenu točku, i tako nastavim s ispitivanjem mojih svjedoka. Stoga želim da se izjasni, misli li da vrhovni Bog ima nedostatak znanja; i nije li Krist izričito proglasio drugu i treću osobu u Trojstvu manjkavima u znanju, pozitivno potvrđujući da samo prva osoba, a to je Otac, zna dan Suda?

Dr. Tr—p - Da postoji takav izraz u Svetom pismu, Crkva ne poriče, a također je tako pravedna i iskrena, da priznaje da prema uobičajenom prihvaćanju riječi i najpravilnijem procesu ljudskog razmišljanja , Sin i Sveti Duh su apsolutno isključeni, time što je to znanje ograničeno samo na Oca. Ali onda ona kaže da osoba koja je neodvojiva od biti, i Oca koji poznaje svojom biti, a ne svojom osobom, Sina kojeg Crkva priznaje istom biti, mora, s obzirom na svoju bit, nužno ima isto znanje, iako nije imao ni u jednom drugom pogledu. Budući da su atributi isti, moći će također biti iste. Iako se Crkva doista drži nekih načela, koja su prilično teško probavljiva. Ipak, gospoda će biti u velikoj zabludi ako misle da ona želi argumente za svoju obranu.

G. Whiston - Ako doktor ovo nazove svađom, mogao bi nastaviti do Sudnjeg dana. A budući da je vama, Časni suče, dao dovoljno primjeraka svojih smiješnih tričavih i ozbiljnih besmislica, da ga ne bih mogao izazvati da vas još više gnjavi, molit ću za dopuštenje da pozovem svoje svjedoke kako biste mogli čuti što moram reći u svoju obranu.

Dr. Tr—p - Kakva besmislica, ti Psu! Časni suče, takva uporaba nije dosadna. Trebaju li ljudi mog uzvišenog karaktera biti korišteni na ovaj način? Hoće li Božji predstavnici i Kristovi suradnici, koji imaju moć nadmoćnu od anđela i arkanđela, biti izloženi ruganju i uvredama Libertina i Deista? Ako ne mogu dobiti pravdu od suda, imat ću je od naroda. Zapaliti; Ubiti; Crkva je u opasnosti; dolje  heretici ; potrgati ih na komade; prebiti njihove mozgove;  —

Sudac Razum - Želio bih da uzmete u obzir, gospodine, da niste u Oxfordu, ili na sazivu, već pred nepristranim sudom pravde, koji je čuvar naših sloboda; koji će zadržati svoj autoritet, te zahtijeva pristojnost i poštovanje. I dopustite mi da vam kažem, gospodine, ljude ne smije dirnuti svećeničko urlanje; jer oni vas predobro poznaju da bi više mogli biti vaše oruđe.

Dr. Tr—p - Malo sam očekivao da će čovjek moga dostojanstva i reda biti zastrašen, jer se ophodio prema kužnom heretiku kako zaslužuje. Krivovjerja, moj Gospodine, suviše su žestoke, tvrdoglave i bujne prirode, da bi se iskorijenile raspravama. Takve se pošasti ne mogu liječiti samo vatrom i mačem. Jer vjeruj mi moj Gospodine, jedinstvo i mir Crkve ovisi o njezinoj moći. Niti će ikada biti sigurno i sretno sve dok ne budemo mogli slomiti zloćudne, razapeti tvrdoglave i odsjeći buntovne s lica zemlje, i —

Sudac Razum - Gospodine, ne smijete uznemiravati sudnicu svojim buntovničkim besjedama. Neka zatvorenik pozove svoje svjedoke. 

(Idi na 2. dio )

* pročitajte :

Wiliam Whiston - iz riznice prošlosti