srijeda, 18. svibnja 2022.

Jehovini svjedoci u Norveškoj: Vrhovni sud ispravio pogrešku

 Prošle je godine Bitter Winter izvijestio da je norveški Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. donio jednu od najbizarnijih odluka u novijoj povijesti sudskih slučajeva o religiji, naredivši Jehovinim svjedocima da u svoje okrilje ponovno prihvate ženu koju su isključili. Postoje deseci odluka sudova diljem svijeta, uključujući slučajeve o Jehovinim svjedocima, u kojima se navodi da je isključivanje člana iz vjerskog tijela stvar koju svjetovni sudovi ne mogu preispitati. Naredba o ponovnom primanju isključenog člana bila je bez presedana. Srećom, Vrhovni sud Norveške jednoglasnom odlukom (5-0) od 3. svibnja 2022. sada je promijenio čudnu žalbenu presudu.

Činjenice se mogu ukratko sažeti na sljedeći način. G.N. je bila udana žena iz provincijskog norveškog grada, koja je bila Jehovin svjedok od 1987. do 2018. godine. Godine 2018. prihvatila je večeru s muškim, razvedenim Jehovinim svjedokom, u restoranu u Oslu, nakon čega su otišli u muškarčevu hotelsku sobu. Počeli su se ljubiti i maziti. Zatim je zaspala i probudila se sljedećeg jutra, gola i s muškarcem na sebi. Kasnije joj je muškarac rekao da se počeo upuštati u oralni seks s njom dok je spavala.

Kao što je dobro poznato, Jehovini svjedoci vjeruju da  se - prema Bibliji - seksualni odnosi trebaju odvijati samo unutar braka, između muža i žene. Ovo učenje je obavezno za svakog unutar te vjerske zajednice. Oni koji postanu Jehovini svjedoci (uključujući G.N.) potpuno su toga svjesni. Iz tog razloga, ako se vjernici uključe u seksualnu aktivnost s nekima koji nisu njihovi supružnici, vjerska zajednica razmotrit će smiju li te osobe i dalje ostati članovi Jehovinih svjedoka.

Kada je skupštinski pravni odbor Jehovinih svjedoka ispitao njezin slučaj G.N. je rekla da je pila više alkohola nego inače i da je svojevoljno legla u krevet s muškarcem, "ljubeći se i mazeći se". U sudskom postupku, međutim, negirala je te okolnosti i rekla da je otišla u muškarčevu sobu samo kako bi uzela  kaput koji je tamo ostavila,  i onda je tamo odlučila odspavati jer je bila umorna, ali, da je dok je spavala bila silovana.

U to se vrijeme nije osjećala silovanom, a nakon incidenta nastavila je održavati kontakte s tim muškarcem. Međutim, imala je moralne dvojbe o tome što se dogodilo i ispričala je priču starješinama svoje zajednice, koji su sazvali skupštinski pravosudni odbor. Njezino ponašanje smatralo se nemoralnim i utvrđeno je da se biblijski gledano, ne kaje, pa je 2018. bila isključena. Uložila je žalbu, a skupštinski žalbeni odbor potvrdio je odluku o isključenju.

Tek nakon što je bila isključena, počela je opisivati to što joj se dogodilo kao silovanje, ali, umjesto da tuži čovjeka koji ju je navodno silovao, unajmila je odvjetnika i izvela svoju mjesnu skupštinu pred svjetovne sudove. Kazala je kako je jedan od njezinih motiva bio izbjeći izbjegavanje kao posljedicu isključenja,, što je uobičajena praksa među Jehovinim svjedocima. Odbor za mirenje je 5. lipnja 2019. stao na njezinu stranu, izjavio da je nepravedno odbačena jer je bila "napadnuta" i proglasio odluku nevažećom. Jehovini svjedoci iznijeli su slučaj pred Okružni sud u Follu, koji je 27. veljače 2020. promijenio presudu Odbora za mirenje i odlučio da svjetovni sudovi ne mogu "preispitati odluke vjerske zajednice koje zahtijevaju procjenu vjerskih pitanja", uključujući odluke pravosudnih vjerskih tijela Jehovinih svjedoka.

‎Međutim, Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. promijenio je odluku Okružnog suda odlukom 2-1 (predsjedavajući sudac se nije složio i potvrdio bi presudu Okružnog suda). Žalbeni sud je izjavio da bi "bilo uvredljivo za opći osjećaj pravde ako je netko isključen iz vjerske zajednice na temelju nečega gdje se možda radi o silovanju", te je naredio Jehovinim svjedocima da ponovno prihvate ženu u svoje okrilje i plate joj odštetu i sudske troškove.‎

Tu odluku Žalbenog suda, kritizirali su pravni stručnjaci, jer je ona otvorila opasnu pukotinu u pravnoj zaštiti religije od uplitanja države u njenu unutarnju organizaciju. Kao što je ranije spomenuto, slični slučajevi u drugim zemljama većinom su odlučeni u korist Jehovinih svjedoka i drugih vjerskih organizacija koje su isključile članove vlastitim vjerskim postupcima. Međutim, pri ispitivanju tih odluka postoji razlika u pristupu u Sjedinjenim Državama i Kanadi u odnosu na određene europske zemlje. Sjevernoamerički sudovi često su tvrdili da svjetovni sudovi nemaju ovlasti preispitivati odluke vjerskih sudova sa suštinskog i proceduralnog stajališta. Čak i tumačenje proceduralnih pravila vjerskog pravosudnog tijela, kako je jednoglasni Vrhovni sud Kanade zaključio 2018., samo po sebi "uključuje vjersku doktrinu" i "nije opravdano". Većina učenjaka religije bi se složila; još od vremena Maxa Webera (1864.-1920.), općenito se slažu da je procedura u vjerskoj organizaciji sama po sebi - teologija.

Vrhovni sud Norveške

Ispitujući odluku Žalbenog suda, u slučaju G.N., Vrhovni sud Norveške usvojio je hibridni pristup, negdje u sredini između američkog i talijanskog presedana. S jedne strane,  to je smatrano pitanjem, naravno, temeljenim između ostalog na dosljednoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, da "sloboda vjeroispovijesti nikome ne daje pravo da postane član ili ostane član određene denominacije", te da "ocjenu vjerskih pitanja vjerske zajednice ne mogu donositi svjetovni sudovi". S druge strane, također se navelo da postupci vjerskih pravosudnih tijela mogu podlijegati svjetovnom "sudskom preispitivanju" u kojem se ocjenjuje jesu li ispunjeni "osnovni uvjeti za pravičan postupak". "To će uključivati zahtjeve za odgovarajuće informacije o slučaju i suparničke postupke. Ako vjerska zajednica ima statute koji sadrže posebne i jasne zahtjeve za obradu predmeta, sudovi također mogu provjeriti jesu li oni ispunjeni."

Vrhovni sud utvrdio je da u ovom slučaju vjerska zajednica nije imala "statute" koji sadrže posebne zahtjeve za obradu predmeta. Sud je priznao G.N.-ov argument da priručnik starješina "Pasite stado Božje" sadrži "pravila obrade slučaja". Međutim, Sud je zaključio da je "ova knjiga  namijenjena samo za korištenje starješinama u zajednicama i da nije poznata članovima. Osmišljena je kao priručnik za starješine, temeljen na Bibliji, o tome kako bi trebali postupiti u različitim kontekstima. Iako sadrži i savjete o obradi predmeta, nije vidljivo da izražava pravila takve prirode da sudovi mogu napraviti test jesu li pravila poštovana." Imajte na umu da Vrhovni sud nije rekao da se "Pasite stado Božje" ne bavi "obradom predmeta", niti da starješine ne bi trebale slijediti knjigu. Navedeno je da "priroda" izjava iz knjige o "obradi predmeta" onemogućuje njihovo korištenje za ispitivanje usklađenosti koje mogu obavljati svjetovni sudovi.

Ono što Sud razmatra jest je li postupanje starješina u slučaju ispunilo "osnovne zahtjeve za pravičan postupak", namijenjene kao opći pojam, a ne onaj specifičan za Jehovine svjedoke ili izveden iz njihove knjige "Pasite stado Božje". Analiza predmeta G.N. koju je proveo Sud dovela je do zaključka da su ti "osnovni zahtjevi za pravičan postupak" bili ispunjeni. Sud je ispitao "postupak u Odboru za odlučivanje i Žalbenom povjerenstvu". Primijetio je da je "na obje razine G.N. dala dobrovoljno, usmeno objašnjenje. Razmatranje u žalbenom odboru temeljilo se i na sveobuhvatnoj, pisanoj pritužbi G.N.-a. Nema drugih dokaza osim da je imala punu priliku izraziti svoje stavove o tome što se zapravo dogodilo i koje bi trebale biti posljedice toga. Odluka koju su donijeli Sudsko vijeće i Žalbeno povjerenstvo mora se shvatiti kao da se temelji na njezinom vlastitom objašnjenju." Sud je zaključio da je "ispunjeno ono što se može utvrditi kao osnovni, opći zahtjevi za suparnički postupak i odgovarajuće informacije o predmetu".

Vrhovni sud je zabilježio G.N.-ove tvrdnje o izbjegavanju. Unatoč nekim izjavama koje se, izražene općenito, mogu smatrati netočnima, poput one među Jehovinim svjedocima "članovi obitelji, čak i najbliži, poput djece i roditelja, trebaju izbjegavati kontakt s isključenom osobom" (zapravo se to ne odnosi na ukućane, i ima iznimke) Vrhovni sud se složio da odredbe o izbjegavanju, kao unutarnja pravila vjerskih organizacija, svjetovni suci ne mogu osporiti.

Međutim, suci mogu ispitati je li došlo do bitnih pogrešaka u činjenicama slučaja u postupku pred vjerskim pravosudnim tijelima, kazao je Sud. Sud je stoga ispitao jesu li se odluke o G.N.-u temeljile na "materijalnoj netočnoj činjenici". Suci su primijetili da je G.N. ponudila različite verzije događaja, ali nikada nije zanijekala da je rekla i  skupštinskom pravnom odboru i  žalbenom odboru da se nije osjećala "zlostavljanom". Obrana G.N.-a tvrdila je da su pravosudna tijela Jehovinih svjedoka pogrešno razumjela ili pogrešno protumačila činjenice. Vrhovni sud se nije složio i pažljivo je razlikovao "materijalne činjenice" i njihovu klasifikaciju izraza "porneia", što je biblijski izraz za seksualni nemoral koji se koristi u nekoliko knjiga Novog zavjeta. Suci su zaključili da se odluke koje su donijeli Jehovini svjedoci "ne temelje na netočnoj činjeničnoj osnovi". Oni su dobili činjenice o ponašanju G.N. upravo, na temelju onoga što im je G.N. osobno rekla. Ono čemu se obrana G.N.-a stvarno protivila bila je kvalifikacija takvog ponašanja kao "porneia". Međutim, Vrhovni sud je izjavio da "sudovi ne mogu pokušati procijeniti predstavlja li određeni način djelovanja 'porneiu'", budući da je to očito vjerska i teološka procjena koja nije otvorena za preispitivanje od strane svjetovnih sudaca.

Iz tih razloga, Vrhovni sud ispravio je anomaliju koju je stvorio Žalbeni sud i zaključio da "ne postoji osnova za proglasiti isključenje G.N. kao nevažeće". Oni kritičari koji su komentirali da je Vrhovni sud podržao upitnu procjenu onoga kako Jehovini svjedoci definiraju"porneiu" - pogrešno su razumjeli odluku. Suci nisu zaključili da je moralna procjena ponašanja G.N.-a od strane Jehovinih svjedoka bila ispravna - ili pogrešna. Naveli su da je ovo vrednovanje vjerska i teološka stvar. Kao takvo, ne može biti podvrgnuto preispitivanju od strane svjetovnih sudaca bez kršenja temeljnih načela vjerske slobode.

(Autor: Massimo Introvigne)

subota, 2. travnja 2022.

Jehovini svjedoci ponovno održavaju svoje sastanke u svojim dvoranama

Od 1. travnja, Jehovini svjedoci počet će opet uživo održavati svoje sastanke,dvije godine nakon zatvaranja svojih dvorana, zbog pandemije COVID-19.

Propovijedanje od vrata do vrata, međutim, još se neće nastaviti.

Dvorana Kraljevstva Jehovinih svjedoka u Farehamu, Hampshire, na jugu Engleske. Fotografija: Hassocks5489/Wikipedia/Creative Commons


Dvorane kraljevstva - u kojima bi se okupljeni obično sastajali dva puta tjedno - od 1. travnja ponovno će se otvoriti za održavanje sastanaka, sve dok ne postoje vladina ograničenja povezana s pandemijom koja bi im to zabranila. Virtualne usluge i dalje će biti dostupne.

"Ovo je povijesno za nas jer će to biti prvi put, da diljem svijeta, održavamo sastanke i uživo i virtualno", rekao je Robert Hendriks, američki glasnogovornik Jehovinih svjedoka.

Ove nove smjernice dolaze baš na vrijeme kada će se diljem svijeta  u 120.000 skupština Jehovinih svjedoka održati dva događaja. Posebno predavanje, sa naslovom - "Sigurna nada – gdje je pronaći?" - zakazano je za 10. travnja, a godišnje Obilježavanje smrti Isusa Krista održat će se 15. travnja. Oba okupljanja održat će se u lokalnim dvoranama Kraljevstva s govornicima uživo.

"Dolazak u dvoranu Kraljevstva je osobni izbor. Naši vjernici jedva čekaju da se vrate. Neki možda neće. Imat će mogućnost ostati kod kuće", kazao je Hendriks.

Zato Jehovini svjedoci - globalna denominacija od 8,6 milijuna pripadnika- još nisu spremni započeti svoju javnu službu, uključujući odlazak od vrata do vrata i korištenje pokretnih kolica za svjedočenje diljem gradova. Pisanje pisama i telefonski pozivi, koji su zamijenili kucanje od vrata do vrata, nastavit će se.

"Kad opet počnemo kucati na vrata, nekima to trenutno neće odgovarati i to je u redu", kazao je Hendriks. "Želimo biti sigurni da naši susjedi nisu samo sigurni, već da se i osjećaju sigurno, a to će potrajati još neko vrijeme."

Hendriks je kazao kako bi svjedočenje pomoću pokretnih stalaka moglo biti prvo od njihovih javnih vidova službe koje će se ponovno nastaviti.

"Ići ćemo korak po korak", kazao je Hendriks.

U jeku pandemije Svjedoci ne samo da su zatvorili svoje dvorane Kraljevstva, već i stotine ljetnih lokacija ljetnih kongresa u gradovima diljem SAD-a. Kada su 2020. otkazali blizu 800 kongresa, to je bio prvi put od 1897. da nisu održali svoje kongrese uživo.

Ukupno je kongresima  2019. prisustvovalo više od 14,1 milijuna osoba iz cijelog svijeta, uključujući milijune koji nisu članovi Svjedoka.

Za Jehovine svjedoke pandemija je značila stavljanje načela ispred osobnih želja.

"Život je svet", rekao je Hendriks, i "naš osobni kontakt sa ljudima nije toliko važan kao život ... pogotovo kada smo mogli biti tako produktivni  i virtualno." Ali, također, Hendriks je rekao: "Jehovini svjedoci su podložni vlasti."

"Kada vlade kažu da ne možete nešto učiniti, mi se ne borimo protiv toga, osim ako to nije nešto što nam je Bog rekao da učinimo", rekao je Hendriks.

"Ne dolazimo do zgrada vlade da bi protestirali protiv zakona. Kad vlada kaže da moramo nositi maske, mi nosimo maske. Kada vlada kaže da se morate cijepiti, mi se cijepimo. Kada vlada kaže da se morate prestati sastajati u javnosti, prestajemo se sastajati u javnosti", dodao je Hendriks.


Izvorni članak: Religion News Service


 *Srdačno ste pozvani prisustvovati posebnom javnom predavanju, 10. travnja, i Obilježavanju Kristove smrti, 15. travnja. Sve potrebne informacije o mjestu i terminu održavanja, možete pronači na ovoj poveznici:

          Obilježavanje Kristove smrti


                                                        Dobrodošli! 😊

četvrtak, 17. veljače 2022.

Odluka Norveškog suda - kršenje kolektivne slobode vjerske organizacije Jehovinih svjedoka

 ( Autor članka: Massimo Introvigne)

Prošlog mjeseca, anti-kultisti su objavili na društvenim mrežama vijest da su Jehovini svjedoci u Norveškoj, isključili jednu ženu optužena za nemoral jer je silovana, ali srećom, pisali su, norveški sud naredio je svjedocima da je vrate u svoje okrilje i plate odštetu i troškove.

Priča je odmah zvučala vrlo čudno. Kasnije je bivši Jehovin svjedok, znanstvenik, na znanstvenom forumu objavio daljnji neprijateljski nastrojen izvještaj prema Svjedocima, ali to je imalo nešto više smisla. Međutim, tek kada sam od odvjetnika primio opsežne odluke slučaja u svim fazama, s imenima uključenih osoba redigiranih iz razloga privatnosti, uspio sam razumjeti što se dogodilo i shvatiti da je norveški sud doista donio jednu od najopasnijih odluka za vjersku slobodu posljednjih godina.

Slučaj se odnosi na udanu ženu iz provincijskog norveškog grada, koja je bila Jehovin svjedok od 1987. do 2018. Godine 2018. prihvatila je večeru s muškim, razvedenim Jehovinim svjedokom, u restoranu u Oslu, nakon čega su otišli u muškarčevu hotelsku sobu. O tome što se tamo dogodilo, postoje dvije verzije. Prema Jehovinim svjedocima koji su bili dio pravnog odbora koji je ispitao slučaj, žena im je rekla da su u hotelskoj sobi pili više alkohola u odnosu na ono što su već pili u restoranu, upustili se u "ljubljenje i milovanje" i zajedno ležali na krevetu. Žena se nije sjećala što se zatim dogodilo, osim da se probudila gola s muškarcem na sebi.

U sudskom postupku, žena je rekla sucima da su otišli u hotelsku sobu po kaput koji je ostavila ovdje, negirala da su pili više alkohola ili se bavili ljubljenjem ili milovanjem u sobi, te izjavila da je tamo odspavala jer je bila umorna, nakon čega se probudila više od 12 sati kasnije, kada je uočila muškarca na sebi i shvatila da je gola.

U obje verzije, njih dvoje su se zatim razdvojili (u verziji starješina, rekla im je da su nakon toga zajedno, prijateljski doručkovali, prije nego što su otišli svatko svojim putem), ali ženi je muškarac kasnije rekao da se upustio u oralni seks s njom dok je spavala.

Ono što dvije verzije imaju zajedničko je da su ženu više puta pitali osjeća li se silovanom, a ona je više puta rekla ne, a pravni odbor Svjedoka utvrdio je da žena i muškarac "očito nisu neprijatelji", jer su i nakon incidenta "održavali kontakt". Samo nekoliko mjeseci kasnije, a nakon što je bila isključena, posvjedočila je da je shvatila da bi se ono što se dogodilo zakonski moglo opisati kao silovanje,  . Međutim, ona u to vrijeme nije poduzela nikakve radnje protiv tog muškarca, uključujući odlazak na policiju, a zapravo to nikada nije učinila.

Sama žena je imala moralne osjećaje da je možda kriva za seksualni nemoral, što je razlog za isključenje među Jehovinim svjedocima. Sazvan je pravni odbor koji je utvrdio da se doista ponašala nemoralno i 2018. godine je isključio.  Uložila je žalbu, ali je skupštinski žalbeni odbor potvrdio odluku pravnog odbora. Pred skupštinskim žalbenim odborom također je zanijekala da je silovana.

S obzirom i na to da ju je javna objava, koja inače slijedi takve odluke, da više nije jedna od Jehovinih svjedoka, izložila riziku da se rođaci i prijatelji koji su članovi skupštine, više neće družiti s njom (zbog tzv. politike "izbjegavanja" među Jehovinim svjedocima) , preko odvjetnika je svoj slučaj iznijela pred Odborom za mirenje. Odbor je svoju odluku donio 5. lipnja 2019. Zaključeno je da je žena bila isključena jer je bila "napadnuta" i proglasila je odluku o njenom isključenju nevažećom. Također je naložila Jehovinim svjedocima da plate NOK-u 100.000 (11.365 dolara) kao odštetu, plus pravne troškove žene.

Jehovini svjedoci podnijeli su slučaj Okružnom sudu u Follu, koji se nalazi u Skiju, tvrdeći, prvo, da svjetovni sudovi nisu nadležni za interna vjerska pitanja, i drugo, da su pravni odbor i žalbeni odbor ispravno primijenili pravila vjerske organizacije o nemoralu . Okružni sud je 27. veljače 2020. presudio u korist Jehovinih svjedoka. U njemu se navodi da "sloboda vjeroispovijesti" podrazumijeva da "sudovi ne mogu preispitivati odluke vjerske zajednice koje zahtijevaju procjenu vjerskih pitanja". Procjena onoga što čini ili ne predstavlja seksualni nemoral u kontekstu teologije Jehovinih svjedoka vjersko je pitanje. To ne mogu utvrditi svjetovni sudovi putem sekularnih kriterija, priopćio je Okružni sud, i "nalazi se izvan onoga što sud može preispitati".

Žena se žalila na odluku Okružnog suda pred Žalbenim sudom u Borgartingu, koji je odluku donio 9. srpnja 2021. Dva od tri suca su presudila su u korist žene. Treći je napisao izdvojeno mišljenje, u kojem je objasnio zašto vjeruje da je odluka Okružnog suda ispravna. U mišljenju većine navodi se da bi se u ovom slučaju trebalo primjenjivati članak 10,  Zakona o vjerskim zajednicama iz 1969., koji je bio na snazi 2018., iako izostavljen u novom Zakonu o vjerskim i životnim zajednicama iz 2020., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. Stari članak 10 glasi da "nitko ne smije koristiti neprimjerene argumente, obećanja ili prijetnje, ili se služiti drugim upitnim sredstvima u svrhu uvjeravanja druge osobe da se pridruži ili podnese ostavku u vjerskoj zajednici". Prema Žalbenom sudu, oba čl. 10 i opća načela norveškog prava koja su preživjela njegovo stavljanje izvan snage, omogućuju svjetovnim sudovima da ispitaju i na kraju ponište odluke o isključenju članova od strane crkvenih tijela, kada su donesene kršenjem internih vjerskih pravila ili na temelju netočnih opisa činjenica i kada njihove posljedice ozbiljno utječu na dobrobit uključenih osoba. Ispitane su neke pravne odluke donesene u inozemstvu, u kojima se navodi da svjetovni sudovi ne mogu poništiti odluke o isključenju,koje su donijeli pravni odbori Jehovinih svjedoka,  jer se radi o unutarnjim pitanjima vjerskog tijela, ali je sud u Borgartingu zaključio da su se pozivali na različite slučajeve u kojima nije bilo činjeničnih ili proceduralnih pogrešaka.


Nova zgrada Žalbenog suda u Borgartingu, Oslo 

Na temelju tih načela sud je zaključio da je ono što se dogodilo ženi silovanje prema definiciji norveškog prava, da se u mjerodavnom priručniku za starješine Jehovinih svjedoka navodi da "onaj koji je silovan ne bi bio kriv za porneiu [seksualni nemoral]", te da su stoga pravni i žalbeni odbori pogrešno protumačili činjenice i nisu dosljedno primijenili interna pravila Jehovinih svjedoka. Odluka je prouzročila ženi znatnu uznemirenost, uzimajući u obzir praksu Jehovinih svjedoka prema isključenim članovima. Sudac je izjavio da bi "bilo uvredljivo za opći osjećaj pravde ako je netko isključen iz vjerske zajednice na temelju nečega gdje se možda radi o silovanju", te je naredio Jehovinim svjedocima da ponovno prime ženu u svoju zajednici i plate joj 100.000 NOK odštete, NOK 512,063,50 kao troškove za žalbeni sud, i NOK 386.082 za troškove pred Okružnim sudom, odnosno ukupni račun od 998.145,50 NOK, u protuvrijednosti od 113.440 USD.

Žalba na ovu presudu bit će razmotrena pred Vrhovnim sudom. Vjerujem da je presuda katastrofalan napad na vjersku slobodu, i nadam se da će biti poništena. Razumijem da danas postoji posebna osjetljivost kada je u pitanju silovanje ili "moguće silovanje" ranjivih žena. Slažem se da je tolerancija prema seksualnom zlostavljanju žena već stoljećima pošast naših društava i da vjerska sloboda možda nikada neće biti izgovor za seksualno zlostavljanje. To se, međutim, odnosi na uzroke postupaka koje žena može poduzeti protiv muškarca koji je iskoristio njezin san u hotelu u Oslu. Međutim, ono o čemu ovdje raspravljamo je druga stvar - može li sekularni sud preispitivati odluku vjerskog tijela i narediti vjerskoj organizaciji da ponovno prihvati člana kojeg je isključila.

Vjerujem da je odluka pogrešna po tri različite točke optužnice. Prvo, čini mi se da (stavljen izvan snage) čl. 10 Zakona o vjerskim zajednicama iz 1969. nema nikakve veze s odlukama vjerskih tijela koja isključuju člana iz vjerske organizacije. Jasno se čini da se odnosi na slučajeve u kojima su građani prisiljeni napustiti svoju vjeru ili se pridružiti drugoj,putem fizičkog nasilja ili prijevare. Ne bih želio tumačiti norveško pravo, čiji nisam stručnjak, da nije bilo okolnosti da je sudac Agnar A. Nilsen mlađi, jedan od sudaca Žalbenog suda, došao do istog zaključka, nakon detaljne analize zakonodavne povijesti odredbe. Istaknuo je kako čl. 10 nikada nije bio primjenjen, kako bi sekularnim sudovima omogućio preispitivanje odluke o isključenju od strane vjerskog tijela ili vlasti. Sudac Nilsen također je kritizirao komentar da je ova revizija i dalje dopuštena u norveškom pravu, nakon što je čl.10. stavljen izvan snage, i naveo je da se "stajalištem da se prema sadašnjem zakonu može uspostaviti pravna norma "uvredljivog za opći osjećaj pravde" kao prepreka pravu vjerske zajednice da isključi osobe koje ne želi zadržati kao svoje članove, također nije zakonski ukorijenjeno u bilo kojem izvoru."

Drugo, čini mi se da su činjenice tendenciozno i jednostrano rekonstruirane od strane većine u žalbenom postupku. Za razliku od Okružnog suda, uzimali su zdravo za gotovo da je ženin iskaz o tome što se dogodilo te kobne noći pred svjetovnim sucima istinit, a raniji koji je dala pravnom odboru Jehovinih svjedoka da je bio, ili lažan, ili pogrešno protumačen od strane odbora. Na temelju te upitne rekonstrukcije, većina je krenula u dizertaciju o pornei, riječi koja se koristila 24 puta u Novom zavjetu, a čije je točno značenje stoljećima bila kost prijepora među kršćanima, jer ima posljedice između ostalog na to je li razvod dopušten ili ne, pitanje o kojem katolici imaju različita mišljenja od većine protestanata. Stoljetno pitanje o tome što jest, a što nije porneia, tipična je teološka stvar, različito riješena  među različitim kršćanskim denominacijama i organizacijama, te udžbenički primjer pitanja oko kojih se svjetovni sudovi ne bi trebali miješati.

Tumačenje priručnika za starješine Jehovinih svjedoka (koji nije jedini izvor po kojem pravni odbori temelje svoje odluke) također je vjersko pitanje za koje svjetovni sudovi nisu nadležni ni mjerodavni. U svakom slučaju, spavanje u sobi s muškarcem koji nije njen muž, i pijenje značajne količine alkohola s njim, da ne spominjemo "ljubljenje i milovanje" ako se to dogodi, već može značiti "seksualni nemoral" prema standardima Jehovinih svjedoka.

Treće, a možda i najvažnije, argument da interne vjerske odluke kojima se isključuju članovi vjerske organizacije može poništiti sekularni sud kada  smatra da se temelje na činjeničnim ili proceduralnim pogreškama pogrešan je, nije u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, kao ni sa međunarodnim odlukama o Jehovinim svjedocima koje je žalbeni sud citirao, ali pogrešno protumačio.

Jasno je i razumljivo da je u ovom slučaju simpatija dvojice sudaca koji su presudili u njezinu korist bila prema ženi koju su smatrali žrtvom silovanja. Međutim, kao što je sudac Nilsen rekao u svojem izdvojenom mišljenju, vjerujući da se na "opći osjećaj pravde" može pozvati kada se odluka o isključenju iz religije čini nepoštenom znači da sve takve odluke mogu poništiti svjetovni sudovi. Ako su svjetovni sudovi ovlašteni tumačiti proceduralna pravila vjerske organizacije na drugačiji način od samog vjerskog tijela ili čak ponovno razmotriti teološka tumačenja (kao što je pitanje mogu li se postupci žene definirati kao porneia), to jednostavno znači da svjetovni sudovi djeluju kao žalbeni sudovi ovlašteni preispitati sve interne odluke vjerskih tijela.

Također se čini bizarnim da mogu "poništiti" odluku o isključenju koju donese vjersko tijelo, niti je jasno kakve bi to pravne ili praktične učinke trebalo imati. Ako se traži da Jehovini svjedoci ponovno prime tu ženu u svoju zajednicu, to bi bilo ravno nalogu mužu ili ženi koji su prekinuli suživot sa svojim bračnim drugom da ponovno počnu živjeti zajedno, ako sud smatra da se odluka o razdvajanju temeljila na netočnoj procjeni činjenica, za koje suci pretpostavljaju da znaju bolje od uključenih strana.

Da se države mogu miješati u unutarnje aktivnosti vjerske organizacije, upravo je ono što su međunarodne odluke koje su citirali Jehovini svjedoci u norveškom slučaju pokušale spriječiti. Norveška odluka primjer je alarmantnog redukcionističkog trenda koji vjersku slobodu smatra pravom koje pripada pojedinom vjerniku i ignorira kolektivnu slobodu vjerskih organizacija. 

Nadamo se da će norveški Vrhovni sud prihvatiti žalbu Jehovinih svjedoka,  i donijeti odluku u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i visokih sudova diljem svijeta.


              

Massimo Introvigne (Rim, 14. lipnja 1955.) talijanski je sociolog religija. Osnivač je i direktor Centra za studije novih religija(CESNUR), međunarodne mreže znanstvenika koji proučavaju nove vjerske pokrete. Introvigne je autor oko 70 knjiga i više od 100 članaka iz područja sociologije religije. Bio je glavni autor Enciclopedia delle religioni u Italiji (Enciklopedija religija u Italiji). Član je uredništva Interdisciplinarnog časopisa za istraživanje religije i izvršnog odbora Nova ReligiaSveučilišta California Press . Od 5. siječnja do 31. prosinca 2011. bio je "predstavnik za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, s posebnim naglaskom na diskriminaciju kršćana i pripadnika drugih religija" Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Od 2012. do 2015. bio je predsjednik Opservatorija za vjerske slobode, koji je pokrenulo talijansko Ministarstvo vanjskih poslova kako bi pratilo probleme vjerskih sloboda u svijetu.


pročitajte više o ovoj temi: