Osvrt na nalaze istrage o pedofiliji u Australiji

Vjerojatno ste čuli za famoznu istragu pedofilije u Australiji, koja je počela negdje 2015. 

Na novinskim internet portalima u to doba moglo se uočiti priličan broj bombastičnih naslova o navodnim tisućama žrtava i tisućama pedofila, kao i navodnom prikrivanju i zataškavanju tih slučajeva od strane Jehovinih svjedoka. Svi ti članci pozivali su se na navodne "nalaze" Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama. Međutim, većina medija, naravno, zbog bolje čitanosti i sklonosti ljudi da se navuku na senzacionalističke, šokantne naslove i članke, nije vodila računa o pravoj istini i utemeljenosti tih informacija. A te vijesti bile su daleko od istine.

Naravno, svatko ima slobodnu volju hoće li nepristrano istražiti te informacije, ili će ih , zbog osobnih stavova ili motiva, objeručke prihvatiti bez provjere. Mislite da sam pristran, kad to nazivam lažima? Osobno sam pročitao službene dokumente te istrage, i zato to mogu čiste savjesti reći. Pročitao sam i Izvještaj ARC-a, i odgovor (podnesak) zajednice Jehovinih svjedoka Australije. A to preporučujem svakome tko želi saznati pravu istinu o tome, umjesto da se, poput Kraljevske komisije, oslanja na glasine i laži koje su rašili otpadnici i dr kojima su Jehovini svjedoci nepoželjni. Slijedi moj osvrt na službene dokumente te istrage, tj. saslušanja.

Kao prvo, treba znati da ARC nije sudsko saslušanje. Ona pridonosi donošenju nekih zakona, i ne spada u izvršnu sudsku vlast. Zbog toga, ništa što dolazi od te Kraljevske komisije nema pravnu snagu protiv Jehovinih Svjedoka. Njeno djelovanje može jedino rezultirati time da se donesu određeni zakoni koji onda mogu utjecati na to kako Jehovini Svjedoci i druge religije tretiraju slučajeve ili optužbe za zlostavljanje djece. Ta komisija nema ovlasti donositi pravila ni za, ni protiv bilo koje institucije, niti je kazniti, osim ako krši zakone o sudjelovanju na saslušanju.

Nalazi te komisije nisu podvrgnuti strogim sudskim zakonima, i zbog toga takva saslušanja uglavnom su lišena pravne terminologije kakva se koristi u sudstvu. Zato se i naziva saslušanje, a ne sudski proces, jer sudstvo tu nije nadležno. Međutim, takvo javno saslušanje može štetiti našem ugledu ako iznosi mnoštvo nedokazanih tvrdnji i iskrivljuje naše replike svojevoljno, baš kao što je to radio Angus Stewart - stvari koje sucu nisu dozvoljene, a ni tužitelju ne bi bilo dozvoljeno postavljati takva pitanja i izvrtati priču, kao što je on to radio.

Oni koji obavljaju ispitivanje mogu učiniti sve što smatraju potrebnim kako bi utjecali, pa čak i stvorili predrasude kod članove komisije, bez jasnih dokaza, čak i sa mnogo pretpostavki i nagađanja, stvari koje se u sudovima obično odbijaju. I svakako,bio je dopušten veliki izostanak pravih dokaza, puke špekulacije ili čak izmišljeni dokazi, bez adekvatnog razmatranja njihove istinitosti. Povjerenstvo se bavilo tumačenjem Biblije, a takvo razmatranje odbacili bi svi sudovi u Australiji , baš kao što to čine u Americi i Europskom sudu za ljudska prava.

Da je to bio sud, jedino što bi bilo važno je ono što je stvarno bilo napisano u našim publikacijama o proceduri tretiranja slučajeva zlostavljanja djece i je li tijekom 1982. i 1988. postojala takva procedura za koju bi se moglo reći da je dovela do ta (jedina) 2 slučaja, koji su se tad dogodili. 

Što se tiče ta dva slučaja, kao što je Komisiji bilo dobro poznato, mnogi stavovi, vrijednosti i uvjerenja od prije skoro 40 godina, prilično se razlikuju od onih koji se danas primjenjuju prema prevenciji, istraživanju i procesuiranju seksualnog zlostavljanja djece. U kontekstu sustava kaznenog pravosuđa, mnogo se toga promijenilo u posljednjih 40 godina u vezi s istragom i kaznenim progonom zločina nad djecom. Takvi se zločini sada istražuju mnogo suosjećajnije i postoje postupci koji omogućuju davanje dokaza putem video veze ili uz podršku. Takve procedure nisu postojale prije 40 godina u australskim državama. Na sličan način, Jehovini svjedoci su poboljšali način na koji se bave pitanjem zlostavljanja djece. 
Dakle, Komisija je prigovarala nama zašto nismo prije 40 godina primjenjivali današnje standarde, koji nisu postojali ni u kaznenom pravosuđu???.😕 (sve detalje o ta dva slučaja možete pročitati u službenim dokumentima Komisije)

Razmislite: ako je naša organizacija bila "raj za pedofile", kako to tvrde otpadnici i drugi protivnici, zar onda oni ne bi bili u stanju pronaći novije slučajeve? Govorimo o sudskim potvrđenim i osuđenim slučajevima, a ne o bombastičnim, senzacionalističkim medijskim naklapanjima. Čini se da imaju prilično skučen izbor, kad se Komisija za dokazivanje svojih tvrdnji se morala vraćati skroz do 80-ih, na samo 2 slučaja, u razmaku od 6 godina.

Ustvari, već u svojim uvodnim izjavama, Angus Stewart je prekršio tradiciju prethodnih savjetnika na saslušanjima, i odmah prešao na napadanje karaktera naše organizacije, kao da smo krivično gonjeni. Dok su se na prethodnim raspravama, savjetnici bavili samo činjenicama i bili pomirljivi prema djelovanju drugih vjerskih organizacija, Angus Stewart nije gubio vrijeme na nepristrano predstavljanje organizacije, nego je odmah ocrnio na najgori mogući način, što je naravno, odražavalo lažne tvrdnje naših protivnika. Zapravo, potpuno se isključio iz svrhe ovog saslušanja, i pretvorio ga u ono što se na engleskom naziva "klokanov sud" ( termin se koristi za ironičan opis lažnih pravnih postupaka kojima se netko služi kako bi stvorio dojam pravednog sudskog postupka. A u stvarnosti, ne nudi se nepristrana pravda jer se presuda, koja je uvijek na štetu optuženog, donosi unaprijed, kao npr, na suđenju "vješticama" koje je vodila Inkvizicija.)😱

JEHOVINI SVJEDOCI NE STVARAJU ZAKONE

Kraljevska komisija, između ostalog, predložila je ideju da bi Jehovini svjedoci trebali na neki način, poput policije, kontrolirati svoje članove, kako bi zaštitili svoje članstvo, ali, Komisija nije iznijela prijedlog kako bi to nadziranje trebalo izgledati u praksi, niti je za usporedbu navela neki sustav po kojem bi se to moglo ili trebalo učiniti.😵

Međutim, Jehovini svjedoci nisu policijska organizacija, nego samo vjerska organizacija koja se samo bavi pružanjem pomoći drugima da postignu spasenje, prema onome što oni vjeruju da je navedeno u Bibliji. Vlasti su odgovorne za procesuiranje zločina. Religija može ići samo do mjere kojom štiti zajednicu od nepokajničkih grešnika, tako da ih isključuje i da ih se izbjegava. Nije odgovornost vjerske organizacije da nagađa hoće li osoba ponovno počiniti zločin ili neće, osim, ako pokaže nedostatak iskrenog pokajanja.

Kraljevska komisija je tvrdila da Jehovini svjedoci nisu učinili dovoljno da zaštite svoje lokalne zajednice od pedofila, a istovremeno su kritizirali našu upotrebu mjere isključenja i izbjegavanja kao štetnu za počinitelje i njihove obitelji. Trebamo li razgovarati o zatvorskom okruženju u kojem su ljudi fizički udaljeni od svojih obitelji, lišeni slobode i izloženi raznim opasnijim kriminalnim elementima, pa nitko to ne spominje kao štetnu praksu?
Dakle, prema Komisiji, pogrešno je ne"učiniti dovoljno" da se zaštiti skupština, a ipak, koraci koje poduzimamo kako bismo zaštitili zajednicu su "okrutni". Možete li zamisliti kakva bi tek bila reakcija da nismo isključivali i izbjegavali pedofile?😵

Kraljevska komisija osudila je naše korištenje starijih muškaraca kao sudaca u skupštini, u ocjenjivanju slučajeva zlostavljanja žrtava u kojima je počinitelj muško, ali, ne smatraju bitnim da  mnoge sudske slučajeve u Australiji s muškim počiniteljima seksualnog zlostavljanja djece i silovanja često sude muškarci, bez obzira na osjećaje žrtve.

Baš kao što u podnesku Kraljevskoj komisiji u ime Jehovinih svjedoka, dio 3.27, stoji: "Pravo je roditelja da pokrene ili podnese tužbu u ime djeteta." Jehovini svjedoci nikada nisu imali praksu sprečavanja ili kažnjavanja takve akcije.

Sva postavljena pitanja trebala su biti usmjerena na ovo : (1) Što se može i treba učiniti kako bi se djeca bolje zaštitila od seksualnog zlostavljanja? i (2) Koji su, a što bi trebali biti, najbolji postupci koje treba poduzeti kada se to dogodi? 
Međutim, Kraljevska komisija je krenula na teme koje nisu imale veze s ta dva pitanja i naposljetku osudila radnje koje poduzimamo a da nisu predložili ništa bolje.

Zapravo, bio je to 'lov na vještice' kojim se nastojalo prikazati nas lošima pretpostavljajući našu krivnju bez pružanja standarda po kojem bismo trebali biti mjereni, i bez zakonske ovlasti da nas proglasi krivim za bilo što, a sve na temelju dva slučaja koja lokalne zajednice u 1980-ima nisu dobro riješile, jer se malo znalo o tome (i sudovi i policija)kako se u to vrijeme nositi s slučajevima seksualnog zlostavljanja djece.

To ne znači da nije bilo problema,nego da nije bilo stvarne namjere da nam Komisija pomogne poboljšati našu proceduru onakvom kakva je sada, već namjera da nas osude zato što nismo djelovali u skladu s modernim standardima u vremenu prije nego što su postojali moderni standardi.

Je li ovo saslušanje bio pokušaj da se reformira Jehovine svjedoke?

Čini se da je RC više bila usredotočena na pokušaj reformiranja JW-a nego na pronalaženje načina kako spriječiti zlostavljanje djece. Evo zašto to kažem. Sljedeća pitanja su osvrt na neka pitanja koja su postavljali bratu Jacksonu:

1) Kako kritiziranje naše prakse "izbjegavanja" odraslih isključenih članova sprečava zlostavljanje djece?

(2) Kakva je veza između mladih osoba koje se krste u 13 ili mlađih godina, te prevencije zlostavljanja djece?

(3) Na koji način razumijevanje načina na koji Vodeće tijelo donosi doktrinarne odluke pomaže u sprječavanju zlostavljanja djece?

(4) Može li se fokusiranje na to što čini "neaktivnu osobu" u odnosu na "isključenu" osobu pomoći sprječavanju zlostavljanje djece?

(5) Može li Komisija spriječiti zlostavljanje djece razumijevanjem, detaljno, kako članove Vodećeg tijela 'imenuje Sveti Duh'?

(6) Je li prevencija zlostavljanja djece utemeljena na saznanju tko zapravo šalje pisma lokalnim zajednicama?

I još puno, puno toga ima što dokazuje da se, nažalost, ovdje , prije svega radilo o napadu na Jehovine svjedoke i o pokušaju da ih se "reformira".

Ne, ne služimo se "kompleksom progonstva" - dokazi pokazuju da je prevencija zlostavljanja djece bila prije svega samo "fasada".(sve ih navoditi, bilo bi preopširno - tko želi, može se osobno uvjeriti čitanjem službenih zapisa i podnesaka Komisiji)

Mnoge stvari koje se navode u odgovoru koji smo 9. listopada 2015. godine poslali natrag u RC, bili su napadi na nas, i nemaju nikakve veze sa svrhom ovog saslušanja, niti sa pružanjem bolje zaštite djeci.

U tom dokumentu od 147 stranica, pitanje koje su Jehovini svjedoci stalno postavljali bilo je "kako se to odnosi na pitanje prevencije zlostavljanja djece?", Ili slično tome.
U dokumentu se  mnogo puta podsjetilo članove Komisije na svrhu rasprave, kao i na granice koje im je odredio australski ustav. Drugim riječima, predloženi nalazi savjetnika koji su pomagali u pružanju pomoći mnogo su puta povrijedili slobodu vjeroispovijesti JW-a, što je jasno vidljivo i iz australskog Ustava.

Nemoguće je u ovom, jednom članku, osvrnuti se na sav sadržaj službenih dokumenata tog "saslušanja". Zato sam odabrao par službenih "nalaza" Komisije, kao i odgovore naše Zajednice na ta mišljenja:

F2 : Od 1950. godine, organizacija Jehovinih svjedoka u Australiji primila je optužbe o seksualnom zlostavljanju djece protiv 1.006 članova koji se odnose na najmanje 1.800 žrtava, te u tom razdoblju nije prijavila niti jednu tvrdnju policiji ili drugim vlastima, iako ih je 579 onih protiv kojih je podignuta optužba, priznalo da su počinili seksualno zlostavljanje djece.

Odakle Komisiji ova brojka od 1006 članova i 1800 žrtava? Evo odakle - Jehovini svjedoci spremno su Komisiji pružili na uvid internu bazu podataka koja sadrži:

- imena svih osoba (ne samo Jehovinih svjedoka, nego i članova obitelji i dr, koji to nisu) koje su bile samo optužene za neki oblik zlostavljanja, a te optužbe nisu potvrđene ni dokazane.

- popis optužbi iznesenih na temelju tzv "potisnutih sjećanja", čiju vjerodostojnost osporavaju mnoge sudske vlasti.

- imena osoba optuženih za zlostavljanje prije nego su postali Jehovini svjedoci.

- imena osoba koje nikad nisu bile Jehovini svjedoci, ali, se zbog zaštite djece, smatralo obaveznim staviti i ta imena u spis. (Npr, ime oca ili očuha, koji nije JS, a kojeg su za zlostavljanje optužili njegova djeca ili štićenici)

- imena osoba koje se mogu ili ne smiju smatrati zlostavljačima djece, ovisno o zakonima zemlje u kojoj žive (na primjer, 16-godišnji dječak koji je imao seksualne odnose s pristankom sa 15 godina starom djevojčicom

- Ime pojedinca koji je kriv za voajerizam ili koji je bio uključen u dječju pornografiju

- ime pojedinaca, maloljetnih i punoljetnih, koji su izmjenjivali tekstualne ili slikovne poruke eksplicitnog sadržaja (sexting)

- imena osoba osuđenih za neki oblik zlostavljanja, bilo da se radi o onima koji nisu bili JS, ili jesu.

Dakle, kao što možete uočiti, ne radi se o 1006 zlostavljača i o 1800 žrtava, kako je to navedeno u ovom nalazu RCA. Taj eventualni broj od 1006 (ako je točan)navodnih zlostavljača i 1800 navodnih žrtava (u periodu od 70 g), je izvrtanje činjenica iz te baze podataka. Očito je da se ne može te brojke strpati u "isti koš". 
Nitko ne tvrdi da nije bilo stvarnih slučajeva sa nekim od navedenih oblika zlostavljanja. Ali, iz ove baze podataka koje je Komisija dobila na uvid, kad se vidi stvarni sadržaj te baze podataka, jasno je da je ta famozna brojka daleko manja nego se to krivo prezentiralo ovim nalazom javnosti. Osim toga, optužbe se ni prema jednom legitimnom sudskom utvrđivanju krivnje ne može apriori kategorizirati kao potvrđen slučaj zlostavljanja.                                                                                  

Završni izvještaj Komisije, (https://www.childabuseroyalcommission.gov.au/speeches/national-council-churches)u kojem se navodi postotak koji su oni procijenili prema religijama, također opovrgava tu brojku:

Komisija je, kako izvještava, ukupno razmotrila više od 6 700 slučajeva i optužbi. Od toga broja, 32% slučajeva se odnosi na institucije vlasti, 10% na svjetovne institucije, a 59% prijavljenih pritužbi odnosi se na razne vjerske institucije.

Od tih 59% primljenih pritužbi na vjerske institucije, postotak po crkvama i vjerskim zajednicama je sljedeći:

- Katolička crkva 39%
- Anglikanska crkva 9%
- Vojska Spasenja 4%
- Ostale protestanske institucije 3%
- Reformirane i prezbiterijanske crkve 2%
- Crkva ujedinjenja 1,3%
- Jehovini svjedoci 1%
- Baptistička crkva 0,6%
- Pentekostalna crkva 0,5%
- Crkva Krista 0,4%
- Adventisti 0,4%
- Luterani 0,3%

Kod te statistike, treba uzeti u obzir da je jedino od Jehovinih svjedoka tražena cjelokupna baza podataka o seksualnim incidentima bilo koje vrste, dok od ostalih religija to nije traženo. Zato, jer ga većina ostalih religija ni ne vodi. Dakle, dok se Jehovine svjedoke "istražilo" temeljito unatrag 70g, i to ne samo Australiju, nego i ostale zemlje engleskog govornog područja, ostale spomenute vjerske institucije se istražilo samo djelomično, preko prijavljenih slučajeva i optužbi, ili samo pojedinačne župe ili crkve. A da su temeljito "pročešljani" poput Jehovinih svjedoka, postotak slučajeva ili optužbi bio bi bitno veći kod tih religija. Međutim, čak iz takve statistike jasno je vidljivo da Jehovini svjedoci spadaju među najsigurnije vjerske institucije. Iako su, po brojnosti, među 10 najvećih religija na svijetu.


Osvrnimo se sad na još jedno navodno otkriće Komisije:


- F42: [Pravilo dva svjedoka]: c) predstavlja opasnost za djecu u organizaciji Jehovinih svjedoka, jer je posljedica toga da se često ne poduzima ništa po pitanju zlostavljača u organizaciji

Službeni odgovor na to: "Nikakvi vjerodostojni ili pouzdani ili provjereni dokazi nisu predstavljeni Komisiji kako bi potkrijepili takav opći zaključak da je biblijski zahtjev za dva svjedoka „opasan za djecu“.Jedan aspekt pravila dokazivanja je osigurati pravično suđenje optužbama i osigurati da nevine osobe nisu pogrešno osuđene. (Puno opširniji odgovor može se pročitati u Podnesku Komisiji)

Je li zbilja istina da se zbog biblijskog pravila 'dva svjedoka' ništa ne poduzima? Pogledajmo u službenom dokumentu koji to detaljno opisuje:

"Kad starješine saznaju da je netko optužen za zlostavljanje djeteta, odmah se savjetuju s podružnicom Jehovinih svjedoka o koracima koji se moraju poduzeti da bi se ispunile zakonske obveze o prijavi takvih kaznenih djela (Rimljanima 13:1). Čak i ako starješine zakon ne obvezuje da optužbu prijave državnim institucijama, podružnica Jehovinih svjedoka uputit će starješine da optužbu ipak prijave državnim institucijama ukoliko je maloljetnik još uvijek u opasnosti da bude zlostavljan ili ukoliko za to postoje neki drugi valjani razlozi. Starješine će ujedno provjeriti jesu li i roditelji upoznati s optužbama o zlostavljanju njihovog djeteta. Ako je za zlostavljanje optužen jedan od žrtvinih roditelja, starješine će s time upoznati drugog roditelja." (https://www.jw.org/hr/vijesti/pravna-pitanja/informacije-za-pravnike/informacije/informacije-jehovini-svjedoci-zlostavljanje-djece/)

Još nešto o stavu Jehovinih svjedoka:

"Jehovini svjedoci smatraju zlostavljanje djece krajnje odvratnim činom i kaznenim djelom (Rimljanima 12:9). Mi prihvaćamo nadležnost državnih institucija u procesuiranju takvih kaznenih djela (Rimljanima 13:1-4). Starješine Jehovinih svjedoka neće niti jednog zlostavljača djece štititi od kaznenog progona koji provode državne institucije.
... U svim slučajevima žrtve i njihovi roditelji imaju pravo iznijeti optužbu za zlostavljanje djeteta državnim institucijama. Stoga će starješine na jasan način informirati žrtve, roditelje ili druge osobe koje im iznesu takve optužbe da imaju pravo obratiti se i državnim institucijama. Starješine neće iznositi kritičke primjedbe prema bilo kome tko odluči izvršiti takvu prijavu (Galaćanima 6:5)."

Dakle, Jehovini svjedoci čine sve, što je u njihovoj moći, da zaštite djecu od zlostavljanja i da prijave zlostavljača državnim institucijama. Dok, sa druge strane, većina drugih vjerskih institucija ne čini ništa, ili jako malo, po pitanju svećenika i dr službenika zlostavljača, nego ih često samo premjeste u drugu župu, crkvu ili lokalnu zajednicu, kad se sazna za njihov zločin. I zato, npr, mnoge od tih religija se suočavaju sa tisućama tužbi i na kraju moraju plaćati enormne odštete. Istovremeno, uvijek iznova, bilo koja pravna tužba protiv institucije Jehovinih svjedoka, sud na kraju odbaci kao neosnovane, jer se ustanovi da Jehovini svjedoci nikad nisu imali praksu prikrivanja zlostavljača djece, niti praksu premještanja starješina optuženih, u drugu skupštinu. Zato Jehovini svjedoci imaju najbolji sudski epilog od bilo koje druge religije. Dok je, posljednjih desetljeća, na tisuće protestantskih i katoličkih svećenika optuženo za zlostavljanje djece, samo je 10-ak starješina JS, u zadnjih 100 godina, bilo optuženo. I dok su se kod tih, i dr religija, mnoge od tih tisuća slučajeva prikrivalo, ili ih se jednostavno premještalo u druge lokalne zajednice ili župe, kod JS, svaki se počinitelj interno uklanja sa položaja i isključuje iz zajednice. Mediji i protivnici JS rado senzacionalistički napuhavaju par slučajeva u kojima netko nije odmah skinut sa odgovornog položaja i isključen, a to se desilo samo zato jer pojedine starješine se nisu savjesno pridržavale uputa Zajednice.

I još par riječi o biblijski utemeljenom pravilu "dva svjedoka":

"To je procedura koja je u potpunosti religijske prirode, a starješine je provode u skladu s biblijskim smjernicama i njena je svrha samo u tome da se utvrdi može li ta osoba ostati Jehovin svjedok. Član skupštine Jehovinih svjedoka koji je zlostavljao dijete, a za to se ne kaje, bit će isključen iz zajednice i više ga se neće smatrati Jehovinim svjedokom (1. Korinćanima 5:13). Postupak koji starješine provode povodom optužbe za zlostavljanje djece nije nadomjestak za procesuiranje koje provode nadležne državne institucije (Rimljanima 13:1-4)."

I da zaključim osvrt na ovaj "nalaz", sa odgovorom iz službenog dokumenta podnešenog Komisiji:

"9.223 Dokazni zahtjevi postavljeni u Svetom pismu za utvrđivanje grijeha nisu stvari koje se mogu "revidirati" ili "napustiti" od strane Jehovinih svjedoka, kao što vjera u biblijske zapise o Isusu Kristu koji liječi slijepe ili uskrsava mrtve ne mogu biti napušteni od kršćana , unatoč suvremenim dokazima da takva čuda nisu ljudski moguća; niti će sustav kaznenog pravosuđa napustiti zahtjev za dokazivanjem krivnje zbog osnovane sumnje, iako mnogi od njih bez sumnje misle da takav zahtjev dopušta nekima koji su krivi da prođu nekažnjeno."

"
1.1 Jehovini svjedoci ne odobravaju niti prikrivaju gnusan grijeh i zločin seksualnog zlostavljanja djece. Zapravo, kao što je jasno iz statističkog sažetka citiranog od strane odvjetnika koji je pomagao Kraljevskoj komisiji u svom uvodnom obraćanju, sasvim je očito da su Jehovini svjedoci barem posljednjih 65 godina preuzeli proaktivnu ulogu u istraživanju i dokumentiranju takvog zlostavljanja i poduzimanju radnji protiv dokazanih zlostavljača."


I na kraju, ponovimo kakav je stav Jehovinih svjedoka prema zločinu zlostavljanja djece:

"Kakav je stav Jehovinih Svjedoka prema zlostavljanju djece?

Jehovini svjedoci smatraju da je svako zlostavljanje djece, fizičko, seksualno ili emocionalno, za svaku osudu.U usporedbi sa većinom, Jehovini svjedoci više se drže Biblije, i ne odobravaju nijedan oblik nemorala. A zlostavljanje nedužne djece smatraju krajnje odvratnim! Naša organizacija ne tolerira takve postupke.Svesrdno želimo zaštiti djecu od svakog zlostavljanja. Smatramo da se žrtve zlostavljanja ili njihove roditelje, ne smije odvraćati od odluke da zlostavljanje prijave vlastima."


Eto, to bi bio kratak osvrt na službene nalaze i podnesak. Da se razumijemo, treba pohvaliti hvalevrijedan trud Kraljevske komisije, u onom dijelu u kojem je, nesumnjivo, doprinio boljoj zaštiti djece. Međutim, potrebno je i reći pravu istinu o navodnim "nalazima" Komisije.
Nemoguće je osvrnuti se na sve navodne nalaze u ovom jednom članku, i na sve odgovore i prave dokaze. Tko želi, može skinuti i pročitati službene dokumente te istrage na poveznici ispod članka.

"Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar."(Goethe)

Prevedena kopija dokumenta Submissions-on-behalf-of-Watchtower-Bible-and-Tract-Society-of-Australia


Royal Commission into Institutional Responses to Child Sexual Abuse 
Submissions on behalf of Watchtower Bible and Tract Society of Australia & Others
 9 November 2015

Response to Royal Commission letter dated 4 November 2016

 3 January 2017

Jehovah's Witnesses and Their Opponents: Russia, the West, and Beyond September 3, 2020 A seminar organized by CESNUR (Center for Studies on New Religions), Vytautas Magnus University, Kaunas, Lithuania, and New Religions Research and Information Center, Vilnius, Lithuania. Holly FOLK: Jehovah's Witnesses and Sexual Abuse: The Dutch and Belgian Reports

Izbjegavanje drugih - uobičajena pojava u ljudskom društvu

Izbjegavanje:

"Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele+ i navode druge da se spotiču u vjeri, protivno učenju+ kojem ste poučeni, i klonite ih se!"+ (Rimljanima 16:17)

(vidi i 1.Korinćanima 5:11, Titu 3:10, 2. Ivanova 10,11)

            izbjegavati, izbjeći:

 definicija: 1.(što, komu) skloniti se od čega neugodnog, opasnog, ne željeti imati s kim kakav odnos [izbjeći susret; izbjeći sukob; izbjeći sudar; izbjeći rulji]; ukloniti se

2.(koga) ne željeti imati sučeljeni susret s kim  (Hrvatski jezični portal)

       Svaki Jehovin Svjedok zna da se u njegovoj zajednici ne tolerira ozbiljno kršenje biblijskih načela ponašanja. Članove koji nepokajnički krše jasna biblijska načela ponašanja, ili se odreknu vjere, izbjegava se zbog duhovne zaštite skupštine i time se potiče na pokajanje. Jehovini svjedoci ne izbjegavaju svoje bivše članove onako kako to otpadnici i protivnici prikazuju. Npr, i dalje su dobrodošli na svim našim sastancima.  Ako žele, mogu zatražiti biblijski savjet od skupštinskih starješina. Starješine žele pomoći isključenim osobama da se vrate u kršćansku zajednicu Jehovinih svjedoka. Takve osobe mogu ponovno postati punopravni članovi naše zajednice ako prestanu kršiti biblijska načela i pokažu iskrenu želju da postupaju po Božjoj volji.

No, koliko je u društvu općenito,uobičajeno izbjegavati nekog? 

Na radnom mjestu

• Gubitak zaposlenja
• Ostavka
• Osjetljivost na strogo povjerljive stvari

Kad netko dobije otkaz, često dobije i zabranu pristupa vlasništvu ili imanju firme, gubi mogućnost druženja sa bivšim radnim kolegama na imanju firme, i firma ga, u stvarnosti izbjegava.
U nekim slučajevima, to se čak odnosi na pojedince koji sami daju ostavku ili otkaz. Time se štiti kompaniju i njene djelatnike od nezadovoljnih bivših kolega željnih osvete prema bivšem poslodavcu.

Vladini djelatnici ili djelatnici firme koja posluje sa vladom zahtijeva ograničena komunikacija sa drugima, čak do stupnja izolacije. Ne smiju prenositi drugima informacije koje posjeduju. Ako se toga ne pridržavaju, mogu završiti u zatvoru ili dobiti otkaz.

Osobni odnosi

• Ovisnosti
• Loš utjecaj
• Loše društvo
• Obitelj

Kad netko prestane biti ovisnik o drogama ili alkoholu, jedna od osnovnih stvari koje mora učiniti da bi ostao čist je da se prestane družiti sa onima koji bi ga mogli navesti da se vrati svojoj ovisnosti.

Svi mi, kao pojedinci, možemo odlučiti da je netko loše društvo za nas, i možemo zbog toga u potpunosti prekinuti druženje sa tom osobom. Naše je pravo da izbjegavamo koga god hoćemo, zbog čega god hoćemo.

Neki su jednostavno štetni za život drugih i netko odluči što je manje moguće komunicirati sa njima, i držati se podalje od njih ili ih potpuno izbjegava da bi spriječio njihov štetni utjecaj na sebe.


Tijekom cijele povijesti, poznato je da su čitave obitelji odbacivale članove obitelji zbog toga što su izdali obitelj ili nekog člana obitelji. Roditelji prekinu svaki kontakt sa djecom ili djeca sa roditeljima, zbog takve izdaje ili zbog ozbiljnog razočaranja ili kršenja obiteljskih vrednota.  To se događalo i događa se tijekom cijele povijesti i bez ikakvog religioznog utjecaja. Postoji mnoštvo članaka i stručnjaka koji dijele savjete o tome koje ljude trebate izbjegavati da bi sačuvali svoj mir i sreću.


U društvu

• Izopćenje
• Državni neprijatelj
• Zatvor
• Uvjetna sloboda

Kada okolina sazna za nekog tko je počinio težak zločin, svatko tko zna za to, može se kloniti takvih osoba kao nepoželjnih za kontaktiranje sa okolinom koja ne tolerira takvo ponašanje.

U ratu se izbjegava neprijateljske vojnike i njihove pristaše zbog osobne zaštite, i zaštite obitelji i prijatelja.

Zbog toga što institucije vlasti ne mogu od cijelog društva očekivati da izbjegava kriminalce, njih se fizički izolira od ostatka društva. A zbog njihovog mentalnog zdravlja, dozvoljene su im posjete u zatvoru, ali samo pod budnim okom zatvorskih čuvara.

Kriminalcima koji su pušteni na uvjetnu slobodu nije dozvoljeno nakon posla družiti se sa drugim kriminalcima ili, u suprotnom, mogu biti vraćeni u zatvor da tamo odsluže ostatak svoje kazne. Dakle, od njih se očekuje da izbjegavaju druge kriminalce.

Štetni oblici izbjegavanja

• Društvena netrpeljivost
• Politička polarizacija
• Rasizam
• Vjersko progonstvo

Rašireni su i negativni oblici izbjegavanja koji jako štetno djeluju na živote nedužnih.

Ako npr, neke društvene grupe uzimaju za pravo da proglase nekog pojedinca, ili druge grupe, kao nepoželjne zbog njihovog društvenog statusa ; npr, djeca bogatih ne druže se sa djecom siromašnih ili kad društvena elita odbija one koje smatra manjkavima ili društveno čudnima, tretirajući ih kao izopćenike društva.

U ime nacionalizma, oni koji su privrženi nekom političkom idealu progone one koji imaju drukčije ideale, i to samo zato jer drukčije misle. Obje strane mogu biti jednako krive, ali, međusobno prebacuju krivnju jedna na drugu i mogu pribjegavati nasilnim metodama da bi uspostavile prevlast.

Neke su rase smatrale (i smatraju) druge rase manje vrijednima i vrijednima porobljavanja ili čak istrebljenja. Boja njihove kože ili sama kulturološka pozadina može ih označiti kao mete nasilja od strane onih koji mrze njihovu rasu.

Do religioznog progonstva dolazi kad jedna religija smatra da ima, od boga ili od svojih religioznih vođa danu obavezu, da fizički napada i  uklanja one sa drukčijim religioznim uvjerenjima.

Posljedice štetnih oblika izbjegavanja 

• javna kleveta
• Nemogućnost kupnje, prodaje ili zaposlenja
• Mentalno progonstvo
• Fizičko progonstvo
• Izolacija od svijeta

Pri svakom od prethodno spomenutih oblika izbjegavanja, ljudi će konstruirati ili propagirati na razne načine sve vrste laži kako bi opravdali svoju netrpeljivost i mržnju, nimalo ne mareći za istinu.
Možda odbijaju poslovati sa drugima, možda čak vrše pritisak na druge da odbijaju poslovati sa njima, otežavajući onima koje mrze da kupuju ili prodaju, ili da ne nađu posao kako bi se brinuli za svoje obitelji.
I služit će se i mentalnim i fizičkim napadima da obore one koje mrze. .I redovito, i javno i privatno, izražavaju svoje omalovažavanje i prijezir.

Takvim oblicima izbjegavanja nastoji se usaditi strah i mržnju prema onima koje se izbjegava.  Ali, ustvari, samo kukavice ne žele živjeti ili raditi među onima koje smatraju drukčijima. Fizičkom izolacijom služe se neki da bi fizički uklonili nekog pojedinca i tako ga spriječili da dijeli svoje ideje sa drugima, ili da vrši utjecaj na druge članove neke grupe.  A to vodi do svake vrste netrpeljivosti.

Dobrobiti korisnih oblika izbjegavanja

• Mir
• Fizička sigurnost
• Emocionalna sigurnost
• Jedinstvo
• Društveni red

Dakle, samo po sebi, izbjegavati ili biti izbjegavan, nije zlostavljanje. Time se štiti nečije pravo da izbjegava nekog, da bi živio u miru i dalje od opasnosti i netrpljivosti, umjesto da promiče takve negativne stavove.
Time se promiče ozračje fizičke i emocionalne sigurnosti za pojedince, grupe i društvo u općenitom, i time se ne krše prava onih koje se izbjegava da žive ili vjeruju u što god žele, nego je to zaštita od njihovog fizičkog ili emocionalnog nasilja ili štetnog utjecaja.

Umjesto da se izolira okolinu, time se okolini omogućuje da komunicira sa drugima na miroljubiv način, lišen progonstva i druge nepoželjne pozornosti. Time se okolini dozvoljava miroljubivo okupljanje sa istomišljenicima po svom izboru. A to promiče jedinstvo i red u društvu time što se kloni onih koji nastoje omesti taj red, i tako što se prepoznaje one koji dobrovoljno podupiru  taj red.

Onima koji ispoljavaju netoleranciju i unose nered, ne dozvoljava se da šire svoj štetni utjecaj, jer su red i kaos nespojivi. Red mora uklanjati nered da bi se održao mir ili bi to eskaliralo u kaos. Zbog toga  Jehovini Svjedoci sa ljubavlju štite svoje vjerne pripadnike i promiču mir u svojim lokalnim zajednicama, tako što izbjegavaju nepokajničke prijestupnike.

Izbjegavanje je daleko uobičajenija pojava u društvu nego što mislite

Izbjegavanje je toliko uobičajeno da je svaki živući čovjek i u prošlosti i sada, svjesno ili nesvjesno, mnogo puta, još od svog djetinjstva, izbjegavao nekoga zbog nečega. Da, čak i ti si to radio.

Svaki put kad odlučite da vam ne paše družiti se sa nekim, vi ga izbjegavate. Svaki put kad se prekinete družiti sa nekim sa kim ste nekoć bili bliski, vi ga izbjegavate. Možda se i sami sjećate kako je netko izbjegavao vas, do te mjere da više nije htio sa vama pričati, makar nakratko.

Prirodno je da svaki čovjek želi zaštititi svoju fizičku i emocionalnu dobrobit tako da izbjegava osobe koje smatra prijetnjom toj dobrobiti. Jehovini Svjedoci primjenjuju taj isti princip zbog svoje duhovne dobrobiti, ali, samo pojedinačno, prema bivšim pripadnicima. I to može rezultirati istim onakvim kajanjem, kakvo netko osjeća zato što je povrijedio svog prijatelja, koji ga zbog toga izbjegava.

Jedina razlika između izbora da se nekoga odjednom izbjegava zbog, npr doživljene nepravde, kako to radi većina ljudi, i između unaprijed definiranog plana da se izbjegava zbog nekog ozbiljnog prijestupa, kao što je to u našem sustavu, je ta da osoba koju se izbjegava točno zna što može očekivati u našem procesu i zašto. Zbog toga osoba koju se izbjegava nema se pravo žaliti ako se to dogodi, jer je unaprijed znala što bi se moglo dogoditi.

To nije ništa novo ni skriveno našim pripadnicima, zato što im to objasnimo prije nego uopće postanu naši članovi, tako da znaju što mogu očekivati. Objašnjavate li vi svoje principe izbjegavanja ljudima svaki put kad se sprijateljite sa njima?

Dakle, jasno je da izbjegavanje nije nešto što treba prezirati, bojati se ili gledati sa sumnjom, nego je dio svakog društva i svake faze života. Nema čovjeka koji nikad nikog nije izbjegavao zbog nečega. To je osnovno pravo svakog čovjeka, koje nitko normalan ne dovodi u pitanje. Jer kloniti se nekoga tko ugrožava vaš mir i sreću, ili vašu sigurnost, preduvjet je za normalan život.




više o toj temi pročitajte na:

• Izbjegavanje isključenih
• Izbjegavaju li Jehovini Svjedoci svoje bivše članove?
• Zašto se može reći da je isključenje disciplinska mjera koja se temelji na ljubavi?
• Da li Jehovini Svjedoci razaraju obitelji?

Jeremija 29:10 - Ima li hebrejski prefiks לְ (le) značenje “za, radi, zbog”, ili “u”?

Neki prijevodi Biblije, prevode hebrejski prefiks le sa “za, radi, zbog”, a neki sa “u”. Na ovoj poveznici možete vidjeti te primjere https://biblehub.com/jeremiah/29-10.htm. Zašto je bitno znati pravo značenje ovog stiha? Oni koji tvrde da je u ovom biblijskom stihu, značenje prefiksa le - “za, radi, zbog”, (eng “for”), zastupaju teoriju da se spomenutih 70 godina odnosi na duljinu vladavine Babilona. Sa druge strane, oni koji tvrde da, ovdje spomenuti prefiks le, znači “u” smatraju da se 70 godina odnosi na prorečenu duljinu trajanja židovskog izgnanstva “u” Babilonu. Što je istina?

Djelo, The Dictionary of Classical Hebrew, navodi 30 primjera u kojima prefiks le ima značenje “u, pri, kod” (eng. “at”). Osim toga, kao što je već spomenuto, ne samo Prijevod Novi svijet, nego i mnogi drugi, na isti način prevode hebrejski prefiks le, u Jeremiji 29:10. Što odlučuje pravo značenje prefiksa le? Na svakom mjestu gdje se u Bibliji koristi taj prefiks, kontekst je ono što određuje njegovo značenje. Npr, u Jeremiji 51:2 izraz lə-ḇā-ḇel (לְבָבֶ֛ל), znači “na Babilon”, jer ispred tog izraza, nalazi se glagol “poslati”. U dijelu stiha u Jeremiji 3:17, “... svi će se narodi skupljati u Jeruzalemu”, riječ(i) lî-rū-šā-lim - slova li na početku riječi kratica su od le + yod - imaju značenje “u (Jeruzalemu)”, a isto je i u slučaju sa izrazom lî-hū-ḏāh, u Jeremiji 40:11, gdje ukazuje na lokaciju, tj, na to da je babilonski kralj ostavio ostatak (u) Judi.

Ali, kako nam kontekst pomaže kod Jeremije 29:10? Treba li na ovom mjestu prefiks le, prevesti kao “za, radi, zbog”, ili kao “u”? Ako se prevede sa “za, radi, zbog”, nastaje zbrka i nejasnoća, jer tada broj 70 gubi svoje značenje. Jer, tad ne postoji neki posebni događaj koji bi označavao početak i kraj tog razdoblja, i time se fokus pogrešno usmjerava na vladavinu Babilona, umjesto na Židove. Iz konteksta je jasno da je fokus na izgnanstvu Židova: Stih 14: šə-ḇū-ṯə-ḵem “ zarobljeni (narod) i hiḡ-lê-ṯî “poslani u izgnanstvo” ; stih 16: bag-gō-w-lāh “u izgnanstvo” ; stih 20: kāl-hag-gō-w-lāh “svi vi, izgnanici”; stih 22: lə-ḵōl gā-lūṯ “svi izgnanici (Judini)”; stih 31: ‘al-kāl-hag-gō-w-lāh “svim izgnanicima”. I na kraju, treba ukazati na 30:3, i usporediti taj stih sa 29:10:

Jeremija 30:3: “ Jer, “evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću skupiti zarobljeni narod svoj, Izraela i Judu”, kaže Jehova, “i vratit ću ih u zemlju koju sam dao ocima njihovim te će je opet zaposjesti.”’”

Jeremija 29:10: ““Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas+ i ispunit ću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto.’

Oba navedena biblijska stiha govore o istoj stvari. U oba stiha, nalazimo glagol šub “vratiti”, u Hiphil obliku (uzročnom obliku, prema hebrejskoj gramatici). U oba ova stiha, ukazuje se na kraj izgnanstva, izričito jasno u 30:3 :“vratiti zarobljeni narod svoj u zemlju”, i podrazumijeva se u 29:10: “vratiti vas na ovo mjesto”.

Dakle, zbog važnosti koje izraz izgnanstvo zauzima u kontekstu, prevesti u Jeremiji 29:10, prefiks le sa “u” je ispravno i čvrsto utemeljeno. Jer ukazuje na 70 godina izgnanstva Židova u Babilonu, a ne na trajanje Babilonskog carstva.