Što kaže Biblija - tko su otpadnici i koji je ispravan stav prema njima?

     Još davne, 1909, tadašnji predsjednik Društva Stražarske Kule, C.T. Russell, pisao je o onima koji su napustili put istine, i nakon toga počeli zlostavljati svoje bivše suradnike... Ukratko, rekao je da svi koji su napustili Društvo, nisu nakon toga samostalno jačali u vjeri i dobrim osobinama, nego su namjerno nastojali nanijeti štetu djelovanju Društva. Kad su već odlučili otići, umjesto da jednostavno odu i žive svojim životom,  neprestano i svom žestinom šire i pišu najgore laži o nama, čak i pod cijenu da sami sebe ponižavaju metodama kojima se koriste. (vidi wE 1.10.1909)

A što kaže Biblija?

Trebamo li očekivati da će se unutar kršćanske skupštine pojavljivati otpadnici?

• 1. Timoteju 4:1
• 4 A nadahnuta objava izričito kaže da će u budućim vremenima+ neki otpasti+ od vjere, slušajući zavodljive nadahnute objave+ i učenja demona,

• 2. Solunjanima 2:3
• 3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer taj dan neće doći dok najprije ne dođe otpad+ i ne otkrije se+ čovjek bezakonja,+ sin propasti.+

Biblija nam otkriva i po kojim ćemo obilježjima prepoznati otpadnike:

• Djela apostolska 20:30
• 30 I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja+ da bi odvukli učenike za sobom.+

• 2. Petrova 2:1
• • 2 No u narodu je bilo i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja.+ Oni će neprimjetno uvesti razorne sljedbe i odreći se vlasnika koji ih je kupio,+ te navući na sebe brzu propast.

• 
  

  2. Petrova 2:3
• 3 I u svojoj će vas lakomosti iskorištavati lažljivim riječima.+ Ali osuda koja im je davno izrečena+ ne kasni i propast njihova ne drijema.+

Otpadnici možda kažu da vjeruju u Krista, ali, zanemaruju propovijedanje i poučavanje koje je dodijelio svojim sljedbenicima:

• Luka 6:46
• 46 Zašto me, dakle, zovete ‘Gospodine! Gospodine!’ a ne činite ono što govorim?+

• Matej 28:19, 20
• 19 Zato idite i načinite učenike+ od ljudi iz svih naroda,+ krsteći+ ih u ime Oca+ i Sina+ i svetog duha,+ 20 učeći+ ih da drže+ sve što sam vam zapovjedio!+ I evo, ja sam s vama+ u sve dane do svršetka ovoga poretka.”*+

• Matej 24:14
• 14 I ova dobra vijest+ o kraljevstvu+ propovijedat će se po svemu svijetu* za svjedočanstvo svim narodima,+ i tada će doći kraj.+

Oni mogu tvrditi da služe Bogu, ali, odbacuju njegove predstavnike, vidljivi dio njegove organizacije:

• Juda 8
• • 8 Usprkos tome, i ovi ljudi, koji se prepuštaju snovima,+ isto tako kaljaju tijelo i ne poštuju one koji nad njima imaju vlast+ i pogrdno govore o slavnima.+

• 
  

  Juda 11
• 11 Teško njima, jer su pošli putem kojim je išao Kajin+ i radi nagrade srljali u grijeh kao Bileam+ i izginuli zbog buntovnih riječi+ kao Korah!+

• 4. Mojsijeva 16:1-3
• 16 Korah,+ sin Ishara,+ sina Kehata,+ sina Levijeva,+ pobunio se s Datanom+ i Abiramom,+ sinovima Elijabovim,+ te Onom, sinom Peletovim — potomcima Rubenovim.+ 2 I oni su ustali na Mojsija zajedno s dvije stotine i pedeset ljudi između sinova Izraelovih, poglavara zajednice, koje se pozivalo na skupštinu i koji su bili ljudi na glasu. 3 Skupili su se protiv+ Mojsija i Arona, govoreći im: “Dosta je bilo! Jer sva je zajednica sveta,+ svi u njoj, i Jehova je među njima.+ Zašto se onda uzvisujete nad zajednicom Jehovinom?”+
• 
  
• 11 Zato ste se ti i sva tvoja družina skupili protiv Jehove.+ Jer što je Aron da protiv njega gunđate?”+
• 19 Kad je Korah skupio protiv njih svu zajednicu+ na ulazu u šator sastanka, svoj se zajednici pokazala slava Jehovina.+
  20 I Jehova je rekao Mojsiju i Aronu: 21 “Odvojite se+ od te zajednice da ih odmah pobijem!”+

Ne samo da napuštaju istinsku vjeru, već i "tuku" svoje bivše suradnike, koristeći javnu kritiku, šire lažne i izvrnute informacije, itd, samo da ometaju njihov rad; napori tih otpadnika posvećeni su uništenju, a ne izgradnji:

• Matej 24:45-51
• 45 Tko je dakle vjerni i razboriti rob+ kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme?+ 46 Sretan+ je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! 47 Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom.+

  48 No ako bi taj rob bio zao i rekao u srcu svojemu:+ ‘Gospodar moj kasni’,+49 pa bi počeo tući druge robove te jesti i piti s pijanicama, 50 gospodar tog roba doći će u dan kad to ne očekuje i u čas+ kad ne sluti 51 i najstrože će ga kazniti+ i odrediti mu mjesto među licemjerima. Ondje će plakati i škrgutati zubima.+

• 2. Timoteju 2:16-18
• 16 A izbjegavaj isprazne razgovore koji skvrne što je sveto,+ jer će oni koji tako govore sve više tonuti u bezbožnost+ 17 i njihova će se riječ širiti kao gangrena.+ Među njima su Himenej i Filet.+ 18 Ti su ljudi odstupili od istine,+ govoreći da je uskrsnuće već bilo,+ te nekima potkopavaju vjeru.+

Da li bi vjerni kršćani trebali izražavati dobrodošlicu otpadnicima, bilo osobno, bilo da čitaju njihovu literaturu:

• 2. Ivanova 9, 10
• 9 Tko god ide predaleko+ i ne ostaje+ u Kristovom učenju, nema Boga.+Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina.+ 10 Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom+ niti ga pozdravljajte!+

• Rimljanima 16:17, 18
• 17 Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele+ i navode druge da se spotiču u vjeri, protivno učenju+ kojem ste poučeni, i klonite ih se!+ 18 Jer takvi ne robuju našem Gospodinu Kristu, nego željama svojega tijela,*+ te slatkim i laskavim riječima+ zavode srca bezazlenih.

JE LI štetno, zbog osobne znatiželje istraživati razmišljanja otpadnika:

• Mudre izreke 11:9
• 9 Otpadnik ustima svojim upropašćuje bližnjega svojega,+ a pravednici se izbavljaju znanjem.+

• Izaija 32:6
• 6 jer će bezumnik govoriti bezumno+ i srce će njegovo zlo smišljati,+ da otpad učini+ i da govori laži o Jehovi, da gladnoga ostavi prazna želuca*+ i da žednoga ostavi bez pića. (usporedi Izaiju 65:13, 14)

Koliko je otpadništvo ozbiljan grijeh:

• 2. Petrova 2:1
• 2 No u narodu je bilo i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja.+ Oni će neprimjetno uvesti razorne sljedbe i odreći se vlasnika koji ih je kupio,+ te navući na sebe brzu propast.

• Job 13:16
• 16 ...jer otpadnik pred njega ne može doći.+
• Hebrejima 6:4-6
• 4 Jer one koji su jednom prosvijetljeni+ i okusili su nebeski dar+ i primili sveti duh+ 5 i okusili+ vrsnu riječ Božju i sile poretka* koji dolazi,+ 6 a potom su otpali,+ nije moguće opet dovesti do pokajanja,+ jer sami ponovno na stup pribijaju* Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu.+

OTPADNIŠTVO - formalno istupanje ili napuštanje, odricanje neke religije, posebno, iz bezvrijednih motiva. U tehničkom smislu, onako kako ga ponekad bez pogrdnog prizvuka koriste sociolozi, ovaj izraz ukazuje na odricanje i kritiziranje, ili protivljenje bivšoj religiji. Osoba koja djeluje otpadnički, je otpadnik, ili netko tko širi otpad.  Riječ je izvedena iz grč. αποστασία (apostasia), i znači - dezerterstvo, pobuna. 

Bryan R. Wilson, koji je bio profesor sociologije na Oxfordu, napisao je da otpadnici od novih religioznih pokreta, uglavnom, traže opravdanje za sebe, nastoje "oblikovati" svoju prošlost i pronaći izgovore za svoju nekadašnu vjersku pripadnost, tako što optužuju svoje nekadašnje, najbliže suradnike. Wilson također osporava pouzdanost svjedočenja otpadnika, za koje kaže da ih njihova osobna povijest uvijek predisponira kao one koji su, navodno, prijevarom, manipulacijom ili prisilom, pristali biti angažirani u skupinu, koju sad osuđuju. I zato je opravdana sumnja, da djeluju iz osobne motivacije - da nađu izgovore za sebe, i da ponovno steknu samopoštovanje, tako što se prikazuju žrtvama, a kasnije kao otkupljeni križari."

Lonnie D. Kliever, redoviti  profesor religijskih studija na južnom metodističkom sveučilištu, piše:

"Nemojmo zanijekati da ti  uporn iprotivnici novih religija, u javnosti, na akademijama i sudovima prezentiraju iskrivljenu sliku tih religija, na temelju svoje dostupnosti i žudnje da svjedoče protiv svojih bivših vjerskih suradnika i aktivnosti. Ti otpadnici uvijek djeluju po scenariju, po kojem opravdavaju sebe, tako što odgovornost za svoje postupke prebacuju na bivšu vjersku zajednicu. Ustvari, različiti scenariji "ispiranja mozga" koji se tako često prišivaju novim vjerskim pokretima, većinom su od strane socijalnih i religioznih znastvenika odbačeni, kao ništa više nego proračunati napori da se, u očima vladinih službi i javnog mijenja, diskreditiraju uvjerenja i prakse nekonvencionalnih religija. Čak se i svjedočanstva dobrovoljnih odmetnika, koji nisu tako javno usmjereni protiv bivše religije, treba uzeti sa dozom opreza, jer i oni tumače svoje prošlo vjersko iskustvo u svjetlu sadašnjih nastojanja da ponovno uspostave vlastiti identitet i samopoštovanje. Ukratko, otpadnici od novih religija, ne zadovoljavaju standarde osobne objektivnosti, stručne kompetencije." (pročitajte više na The RELIABILITY of APOSTATE TESTIMONY ABOUT NEW RELIGIOUS MOVEMENTS)

Vjerski učenjaci rutinski su otkrili da svjedočanstva i javni iskazi otpadnika nisu pouzdani.
 U svojoj knjizi, "Politika religijskog otpadništva: uloga apostola u preobrazbi religijskog pokreta", prof. David Bromley, sa Odsjeka za sociologiju i antropologiju Sveučilišta Commonwealth, Virginia, objasnio je kako pojedinci koji odluče napustiti vjeru koju su odabrali, moraju postati prema njoj kritični, kako bi opravdali svoj odlazak. Time sebi otvaraju vrata, kako bi se regrutirali i koristili neku drugu organizaciju koja nastoji iskoristiti njihovo svjedočanstvo protiv njihove bivše religije. Međutim, nepristani mogu sa pravom postaviti pitanje: "Ako je ta grupa takvo zlo kao što on sada tvrdi, zašto je uopće pristao biti dio toga?" U svom procesu objašnjavanja kako je on sam bio zaveden i kako bi potkrijepio svoje najgore strahove o toj bivšoj religiji, otpadnik će najčešće naslikati karikaturu bivše zajednice, koja je odraz većinom njegove sadašnje uloge kao otpadnika, a daleko manje odražava njegovo stvarno iskustvo sa tom grupom."

John Gordon Melton, američki je vjerski učenjak, koji je osnovao Institut za proučavanja religije u Americi, i trenutno je stručnjak za istraživanje religije i novih vjerskih pokreta, na Odjelu za religijske studije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Dok je svjedočio kao vještak u tužbama, rekao je da se prilikom istražnih radnji ne treba oslanjati samo na neprovjereno svjedočenje bivših članova, jer neprijateljski nastrojeni bivši članovi uvijek će zasjeniti istinu i zaokupiti se proporcionalno manjim incidentima, i pokušati ih prikazati kao velike incidente. Melton slijedi i argumentaciju L. Cartera i D. Bromleya, i tvrdi, da je, kao rezultat ove studije, (psihološki) tretman (prisilni ili dobrovoljni) bivših članova, u velikoj većini slučajeva, prestao važiti, i da (zapaženi) nedostatak široko rasprostranjene potrebe za psihološkom pomoći bivših članova novih religija, je samo po sebi najsnažniji dokaz za odbacivanje prijašnjih prijevarnih osuda novih religija kao uzroka psihološke traume.

ZAKLJUČAK:

"Apostol u zadnja dva stiha ovog poglavlja (2.Pet. 2:20-22) dokazuje da je stanje otpadništva gore od neznanja, jer je to osuda puta pravednosti, o kojem su imali neko znanje, i imali neku naklonost prema tom putu. Nakon toga, počinju izjavljivati da su pronašli neku nepravdu na putu pravednosti i neke laži u riječima istine. I sada donose loš i zao izvještaj o dobrom Božjem putu. I zato, takva lažna optužba protiv puta istine, nužno mora biti izložena najtežoj osudi. Nevolja takvih dezertera Krista i njegovog evanđelja je daleko neizbježnija i nepodnošljivija nego ona od drugih prijestupnika." (Matthew Henry Study Bible-KJV)

• 
  

  2. Petrova 2:20-22
• 20 Zaista, ako se, nakon što su upoznali* Gospodina i Spasitelja Isusa Krista i tako umaknuli prljavštinama svijeta,+ ponovno u sve to upuste i to ih nadvlada,+ ovo im je posljednje gore od prvoga.+ 21 Jer bilo bi im bolje da nisu ni upoznali put pravednosti+ nego da se, nakon što su ga upoznali,*odvrate od svete zapovijedi koja im je predana.+ 22 Događa im se ono što kaže istinita poslovica: “Pas+ se vraća na bljuvotinu svoju i okupana svinja da se valja u blatu.”+

Podupiru li nehotice izdanja Stražarske Kule 587.g pne kao godinu uništenja Jeruzalema?

(Napomena: ovo je prijevod članka, koji je originalno objavljen na engleskom:   Does The Watchtower Unwittingly Support 587 B.C.E. for Jerusalem's Destruction?)

Neki kritičari tvrde da popis novobabilonskih kraljeva koji se spominje u publikacijama Stražarske kule, nehotice podupire tvrdnju da je 587.pne, godina uništenja Jeruzalema.

Ovako izgleda njihova argumentacija:

1. Citiramo ukazivanja Stražarske kule na kronologiju novobabilonskih kraljeva. Npr, Stražarska kula od 1.siječnja 1965, u članku “Radost zlih je kratkotrajna”, str. 29:

“Evil-Merodah vladao je 2 godine i ubio ga je njegov šogor Neriglisar, koji je vladao 4 godine... Nabonid, koji je služio kao guverner Babilona, i koji je bio Nebukadnezarov omiljeni zet, zauzeo je prijestolje i imao prilično slavnu vladavinu sve do pada Babilona, 539.pne.” (To je bilo izjavljeno i u knjizi “Babilon veliki je pao - Božje Kraljevstvo vlada!”, na str. 184)Što se tiče duljine vladavine Nabonida, SK, od 15.8.1968 (čl. “Knjiga istinitih povijesnih datuma), na str. 491, kaže: “U 17. godini kralja Nabonida, Kir perzijski osvojio je Babilon.” I na kraju, prema SK, 1.2.1969,str.89, u članku “Babilonska kronologija - koliko je pouzdana?”, Nebukadnezaru je dano “43 godine”.

    2.   Sa gore citiranim informacijama dobijemo sljedeći popis:

• Nabonid - 17
• Labaši - Marduk - 1 (9mj)
• Neriglisar - 4
• Evil-Merodak -2
• Nebukadnezar - 43 (Ali, prema 2.Kr.25:8 i Jer.52:12, računamo samo od 19.g ), dakle, 24

3.     Primjenimo matematiku : Ukupna duljina vladavina iznosi... 24+2+4+1+17 = 48 godina od uništenja Jeruzalema do 539.pne. Dakle, 539-48 = 587 (48 godina prije 539, vodi nas do 587.pne)

4.      Razglasimo da publikacije Stražarske kule nehotice (ili iz neznanja) podržavaju 587.pne.

Problemi sa tom argumentacijom

Problem 1:   Kad je, gore navedeni članak SK, iz 1968g, izjavio da je Nabonidova vladavina iznosila 17 godina, to je bilo pod pretpostavkom da tako stoji na Nabonidovoj kronici. Međutim, SK, 15.05.1971, u članku “Svjedočanstvo Nabonidove kronike”, str.316, priznaje da to nije točno, jer na kronici, na mjestu gdje je očito originalno stajala godina, nalazi se praznina.


Problem 2:  Prema postojećim publikacijama SK, npr, u enciklopediji Uvid u  Sveto pismo, novobabilonska kronologija ovako izgleda:

Nabonid: “Čak i ako je Nabonidova vladavina bila dulja nego što se to obično  pretpostavlja (17g), to ne bi promijenio prihvaćeni datum 539.pne, kao godine pada Babilona, jer postoje i drugi izvori koji ukazuju na tu godinu” (sv.2, str 459)

Labaši-Marduk: “ Pod natuknicom “Nabonid”, navodi se: “Nabonidov dolazak na prijestolje uslijedio je nakon atentata na Labaši-Marduka.” (Dakle, nema zapisa o godinama vladanja)

Neriglisar:  Pod natuknicom “Babilon”, navodi se: “Malo je toga poznato o o vladavinama Neriglisara, koji je očito bio nasljednik Evil-Merodaka, i o vladavini Labaši-Marduka.” Nadalje, pod “Kronologija” se navodi: “Za Neriglisara, kojeg se smatra nasljednikom Evil Merodaka, postoje poslovne pločice koje ukazuju na njegovu 4. godinu vladanja.” (sv.1,str.453)

Evil-Merodak: “Beros, citiran od Josipa, pripisuje mu vladavinu od 2 godine, a sam Josip  dodijelio mu je 18 godina. Navodno ubijenog zbog urote, Evil-Merodaka je zamijenio Neriglisar. Nedostaju pouzdane potvrde ovih detalja.”(sv.1, str 773) Nadalje, pod “Kronologija”, piše: “Pronađene su pločice datirane do njegove druge godine vladanja.” (sv.1, str.453)

Dakle, točniji popis novobabilonskih kraljeva koji se nalazi u publikacijama SK, ustvari, izgleda ovako:

• Nabonid - 17 ili više godina
• Labaši-Marduk - ?
• Neriglisar - 4 ili više godina
• Evil-Merodak - 2 ili više godina
• Nebukadnezar -  43 (Ali, prema 2.Kr.25:8 i Jer.52:12, računamo samo od 19.g ), dakle, 24

Zaključak:  Kad se pošteno i točno citira ono što piše u izdanjima SK, odgovor na naslovno pitanje teme je jasan:
Dakle, ni izdanja SK, ni Jehovini svjedoci ne ukazuju (nehotice) na 587.pne, kao godinu uništenja Jeruzalema.

Je li Bog "starog zavjeta" krvnik koji opravdava pokolj i genocid?

Je li Bog "starog zavjeta" nemilosrdan i okrutan, dok se u "novom zavjetu" opisuje kao Bog ljubavi?
Kako je Bog ljubavi mogao narediti Izraelcima da pobiju svoje neprijatelje, čak i njihovu djecu?


Za početak, treba napomenuti da Izraelcima nije bilo uvijek zapovijeđeno da unište sve svoje neprijatelje, već samo neke određene. Razlozi će biti objašnjeni u nastavku.

Pokolj izraelskih neprijatelja na zapovijed Boga može se činiti da je u suprotnosti s Bogom punim ljubavi, ali to je zapravo čin ljubavi prema Izraelu i drugima, zbog moralnog stanja kananskih naroda koji su, između ostalog, prinašali svoju djecu kao žrtve svojim bogovima, o čemu svjedoče brojni arheološki pronalasci.Moralna zloća i degradacija tih naroda bila je strašna. 

Nadalje, Bog, koji poznaje srca ljudi i ono što će se i neće učiniti, djelovao je na temelju tog svog znanja. Dakle, Bog je naredio njihov osudu kako bi se zaštitio Izrael i njihov razvoj kao naroda, jer je kroz njih Bog trebao dati Spasitelja svijeta, Gospodina Isusa Krista. Nadalje, Bog je strpljivo podnosio iskvarenost i zlodjela Kananaca oko 400 godina, sve dok njihova zlodjela nisu prevršila svaku mjeru, prije nego ih je odlučio uništiti.
Dakle, umjesto da se pitamo zašto je Bog ljubavi, suosjećanja i milosrđa naredio takve pokolje, pitajmo se kako ih je Bog koji je pravedan i pun ljubavi uspio trpjeti čak 400g, s obzirom na to kakva su zlodjela radili?

Osim toga, prilično je dvolično kad npr oni koji preziru kršćanstvo i Bibliju, koristeći te izvještaje o uništenju kananaca kao svoje razloge za to, u isto vrijeme podržavaju pobačaj koji ustvari nije ništa drugo neko suvremeni pokolj djece, i to u milijunskim razmjerima. Isto tako, mnogi koji se deklariraju kao ateisti dvolično negiraju i samo postojanje Boga, i ismijavaju njegove moralne zakone, a istovremeno ga osuđuju zbog uništenja ovih zlih naroda, koji su svojim zločinima, u mnogome bili veći monstrumi čak i od Hitlera.  Negiraju njegovo postojanje, odbacuju moralne zakone Biblije, a ipak ga optužuju? Zvuči li vam to razumno? Mnogi od takvih, gorljivo zagovaraju evoluciju, po kojoj preživljavaju samo oni koji se najbolje prilagode novonastalim okolnostima. Trebamo li nabrajati sve vrste zlih ljudi koji se "prilagođavaju" i opstaju? Dovoljno je prisjetiti se terorizma, ratova, ubojica, korupcije... Pametnom dosta.

No, znači li to da je u novom zavjetu, Bog postao drukčiji, tj, da je sad samo pun ljubavi i da će sve opraštati bezgranično? Naravno da ne, jer bi time prešutno odobravao zlo i nepravde koje se danas čine.

Biblijska knjiga Otkrivenje otkriva nam detalje o tome da će Krist, kao Božji izabrani Kralj, uskoro očistiti cijelu Zemlju od moralne iskvarenosti i zloće. I jasno se da pročitati da će zbog toga doslovno biti pobijenih na milijune, možda i milijarde. Razlog? U osnovi isti kao i razlog uništenja Kananaca. Nepopravljiva zloća i moralna iskvarenost, kao i odbijanje dobre vijesti o Kristu.
Isus naprimjer govori o tom nadolazećem vremenu u 24.poglavlju Mateja.


Dakle, prije nego se Boga starog zavjeta prosudi kao okrutnog bezosjećajnog zbog uništenja Kananaca, kad čitamo te biblijske izvještaje, dobro je pritom na umu imati nekoliko činjenica:

groblje na kojem je pronađen pepeo i kosti
na tisuće djece žrtvovane kananskoj božici Tanit.
Tragično mjesto koje stoji kao podsjetnikna izopačenost Kananaca.

1) Kananci nipošto nisu bili nedužne žrtve. Bili su do srži iskvareno i moralno degradirano društvo.(3.Mojs. 18:25)
"Iskopine u Palestini otkrile su hrpe pepela i ostatke kostura dojenčadi u grobljima oko poganskih oltara, ukazujući koliko je bilo rašireno prakticiranje te okrutne gadosti "(Archaeology and the Old Testament, 1964, str. 279)
U istoj knjizi, (Arheologija i Stari zavjet) objašnjava se: “Brutalnost, pohota i razuzdanost, koje dolaze do izražaja u kanaanskoj mitologiji ... sigurno su probudile u svojim privrženicima najgore karakterne crte i imale za posljedicu najizopačenije običaje onog vremena, kao svetu prostituciju, žrtvovanje djece i obožavanje zmija ... krajnju moralnu i religioznu izopačenost.”

Zato se u knjizi Halley’s Bible Handbook (1964, str. 161), sa pravom zaključuje:

"Čini se da je, u mnogo većoj mjeri, zemlja Kanaan postala neka vrsta Sodome i Gomore na nacionalnoj razini. .. Je li civilizacija takve odvratne prljavštine i brutalnosti imala pravo da i dalje postoji? , , , Arheolozi koji su kopali po ruševinama kanaanskih gradova čude se da ih Bog nije uništio i prije nego što je to učinio."

Ilustracija:
 Kanaanci žrtvuju svoju djecu u vjerskom obredu

Da, možda... Ali zašto i njihovu malu djecu? Pa razmislimo o tome. Ako ih je taj isti Bog uništio, između ostalog ,zato što su u svojim vjerskim orgijama žrtvovali svoju djecu, zašto je on zapovijedio da se pobiju i njihova djeca?

Očito zato što je Bog, koji ih je trpio više od 400g, bio u stanju razabrati da bi čak i njihova djeca kad bi odrasla, postala jednako, ako ne i gore, razvratna i zla.  

Zamisli da si imao priliku poznavati Staljina, Hitlera i dr slične okorjele zlikovce, prije nego što su počinili svoje zločine. Dok su još bili bebe. Zamisli da si nekako mogao unaprijed znati za sve zločine koje bi oni sigurno u budućnosti počinili, za sve živote koje bi oni sigurno uništili, i da je jedini način  da ih se zaustavi taj da ih se ubije, i da je to u tvojoj moći. Da li bi bilo ispravno na taj način, u toj situaciji, ubiti ih? Što bi ti uradio? Neugodno i teško pitanje, zar ne? Naravno, nitko od nas nema takvu sposobnost i znanje. 

Okolnosti opisane u 15. poglavlju 1. Samuelove, znače da je Bog poznavao Amalečane. Znao je da su narod koji je ODBIO biti dio njegovog nauma da blagoslovi sve narode svijeta. Bog je znao da će stoljećima djela tog naroda biti usmjerena na uništavanje i sprečavanje Njegovog nauma da pruži blagoslov svim narodima na svijetu. Znao je stoljećima za njihovu monstruoznu religioznu praksu žrtvovanja i spaljivanja vlastite djece. Znao je unaprijed za njihovu seksualnu izopačenost.  Za njihovu odvratnu idolopokloničku , okultnu religiju.Znao je da će stalno, ničim isprovocirani, napadati njegov narod i pokušati ga uništiti. Bog je zasigurno imao sposobnost unaprijed vidjeti da će čak i njihova djeca, da, čak i novorođenčad, kad odrastu, postati jednako nepopravljivo zla i iskvarena.

 Je li, onda, kao Stvoritelj svih ljudi, imao pravo, na temelju tog svog nepogrešivog predviđanja, uništiti čak i takvu djecu? Prisjetite se sad one usporedbe o Staljinu i Hitleru. Za razliku od nas ljudi,  Bog koji nas je stvorio, i usadio u nas osjećaj za ljubav, ali i za pravednost, ima neusporedivo izraženiju osobinu za ljubav i za pravdu od bilo kojeg čovjeka.  I budući da njemu svaki čovjek duguje to što je uopće živ, Bog ima potpuno pravo i dati i oduzeti život.


2. Ni u jednom od tih pokolja, nisu poginuli nedužni. U prilog tome, svjedoči biblijski izvještaj o Sodomi i Gomori iz kojeg saznajemo da bi Bog spasio cijele te gradove da je našao u njima samo 10 pravednika.
Drugom prilikom je Bog spasio neke trideset i dvije tisuće ljudi koji su bili moralno čisti (4.Mojs. 31:35).
Još jedan značajan primjer je Rahaba, koju je Bog spasio, jer je vjerovala u Njega (usp Heb. 11:31).

3.Bog je stotinama godina (!) strpljivo čekao, dajući time zlim stanovnicima Kanana dovoljno vremena da se pokaju i promijene (usp. 2.Pet.3:9), prije nego što ih je konačno odlučio uništiti (1.Mojs.15:16).
Dakle, Božja presuda nad Kanancima može se usporediti sa operacijom raka ili amputacije noge, koje su nužne kao jedini način da se spasi ostatak bolesnog tijela.
Baš kao što rak i gangrena zagade ljudsko tijelo, oni elementi ljudskog društva - ako se njihovom zlu dopusti da se neometano gnoji - na kraju bi u potpunosti kontaminirali, tj zagadili cijelo ljudsko društvo. Još prije toga, potopom je Bog uništio ondašnji iskvareni svijet, kojem je prethodno preko pravednog Noe, 120g unaprijed govorio o potrebi da se pokaju i poslušaju upozorenje o dolazećem potopu.

4. Ratovi koje je tad vodio Izrael, nisu bili samo vjerski ili nacionalni politički ratovi.Bili su to teokratski ratovi.(teokracija = vladavina Boga) Izrael je tada kao teokracija, bio instrument izvršenja Božje presude.
( U naše vrijeme, prema knjizi Otkrivenje i dr bibl. izvještajima, instrument izvršenja Božje presude nad današnjim zlom i nemoralom u svijetu, bit će anđeli.)

Jer tad je Izraelom izravno vladao Bog, i već navedena istrebljenja bila su Božja zapovijed, a ne genocid nad nedužnim ljudima kakve su ljudi počinili i čine u svojim ratovima. ((usp 2Mojs. 23: 27-30; 5.Mojs 7:.. 3-6, Jošua 8:. 24-26).
Niti jedan drugi narod ni prije ni poslije toga, osim Izraela, nije bio teokracija.
Dakle, te su naredbe bile jedinstvene. I sigurno se ne mogu uzimati kao temelj za opravdanost ljudskih političkih, nacionalnih i vjerskih ratova kroz cijelu povijest do danas.
Zaključak:
Bog starog zavjeta je isti onaj Bog koji se opisuje i u novom zavjetu. Bog ljubavi, milosrđa, ali ne zaboravimo! On je i Bog PRAVDE, koji neće vječno trpjeti zlo, nepravdu i moralnu iskvarenost. Nije ni u vrijeme Kananaca, neće ni danas.

" A sadašnja nebesa i zemlja tom su istom riječju pohranjeni za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika...Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja.

A Jehovin dan doći će kao lopov. U taj će dan nebesa uz tutnjavu brzo proći i počela će se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj bit će razotkrivena.
Budući da se sve to tako treba raspasti, neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan, kad će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastopiti.

Ali po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost.
Zato, ljubljeni, budući da to očekujete, dajte sve od sebe da vas on nađe neuprljane i neokaljane i u miru."   (2.PETROVA 3:7, 9-14, BIBLIJA)


pročitajte više:   Kako je Bog gledao na rat u drevno doba? Je li u naše vrijeme promijenio mišljenje o ratu?

Božje presude u prošlosti – jesu li dokaz Božje okrutnosti?