Idu li svi vjerni Božji sluge na nebo?

▪ Mnogima su poznate Isusove utješne riječi: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Je li Isus želio reći da će svi koji vjerno služe njegovom Ocu, Jehovi Bogu, otići na nebo i ondje živjeti u vječnom blaženstvu?

Da bismo saznali odgovor na to pitanje, trebamo razmotriti kontekst. 

“Nitko nije uzašao na nebo
osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega.”

Samo nekoliko redaka ranije zapisane su Isusove riječi koje potiču na razmišljanje. U Ivanu 3:13 stoji: “Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega.” To pokazuje da vjerni Božji sluge iz prošlosti, kao što su Noa, Abraham, Mojsije i David, nisu nakon smrti otišli na nebo (Djela apostolska 2:34). Što se onda s njima dogodilo kad su umrli? Kratko rečeno, otkad su zaspali smrtnim snom nisu svjesni ničega i u grobu čekaju vrijeme kad će ih Bog uskrsnuti (Propovjednik 9:5, 6; Djela apostolska 24:15)

.Dakle, kad je Isus rekao da nitko prije njega nije otišao na nebo, to jasno pokazuje da ljudi nemaju besmrtnu dušu koja nakon smrti odlazi na nebo. Jednostavno, kao što je Isus rekao, nitko od umrlih nije otišao na nebo do njegovog vremena.

Prvo biblijsko ukazivanje na nebeski život nakon smrti Isusove su riječi koje je uputio svojim apostolima, kad im je rekao da im ide pripremiti mjesto na nebu (Ivan 14:2, 3). Bilo je to nešto novo za Božji narod. Apostol Pavao kasnije je objasnio da je Isus, svojom smrću i uskrsnućem na nebo, ‘otvorio novi i živi put’ — put kojim dotad nije kročio nijedan čovjek (Hebrejima 10:19, 20).

Znači li to da otada svi vjerni Božji sluge nakon smrti odlaze na nebo? Ne znači. Uskrsnuće u život na nebu usko je povezano sa zadatkom koji je povjeren samo nekim ljudima. Isus je svojim apostolima posljednje večeri koju je proveo s njima rekao da će oni u njegovom nebeskom Kraljevstvu “sjediti na prijestoljima i suditi”. Dakle oni će na nebu vladati s Isusom (Luka 22:28-30).

Taj veličanstveni zadatak nije povjeren samo apostolima. U jednoj viziji apostol Ivan vidio je Isusa s onima koji su uskrsnuli na nebo. Rekao je da su oni ‘kraljevi i svećenici i da će kraljevati nad zemljom’ (Otkrivenje 3:21; 5:10). Zanimljivo je zapaziti da Ivan nije vidio nebrojeno mnoštvo, nego samo određen broj osoba. To nije neobično jer u svakoj državi vlada samo određen broj ljudi. Tako će biti i u nebeskom Kraljevstvu. Iz Ivanove vizije saznajemo da će Janje Božje, odnosno Isus, vladati sa 144 000 suvladara “otkupljenih između ljudi” (Otkrivenje 14:1, 4, 5).

Istina, broj 144 000 vrlo je malen u usporedbi s ukupnim brojem svih vjernih Božjih slugu koji su ikada živjeli. No treba uzeti u obzir da će tih 144 000 osoba živjeti na nebu zato što im je povjerena posebna sveta služba. Predočimo to jednim primjerom. Kad biste željeli izgraditi kuću, biste li unajmili sve građevinske radnike u svom gradu? Naravno da ne biste. Zaposlili biste onoliko radnika koliko je potrebno da se posao obavi. Slično tome Bog je odabrao samo neke svoje vjerne sluge da vladaju s Kristom na nebu.

Bog će pomoću nebeskog Kraljevstva ispuniti svoj prvobitni naum s ljudima. Isus i 144 000 njegovih suvladara nadgledat će pretvaranje Zemlje u raj, gdje će nebrojeno mnoštvo vjernih Božjih slugu vječno živjeti u miru i sreći (Izaija 45:18; Otkrivenje 21:3, 4). U tom novom svijetu Bog će uskrsnuti sve ljude koje je sačuvao u svom sjećanju (Ivan 5:28, 29).

Iz svega što smo naveli očito je da će svi vjerni Jehovini sluge, kako oni koji su umrli, tako i oni koji su još uvijek na životu, dobiti prekrasan dar — priliku da žive vječno (Rimljanima 6:23). Neki od njih živjet će na nebu i ondje vladati s Isusom, dok će velika većina živjeti u raju na Zemlji.

"Hoćete li i vi otići'?"

Ivan 6:52-68 (pročitaj)

    Ovaj izvještaj navodi riječi koje je Isus htio da njegovi slušatelji shvate u prenesenom, ne doslovnom smislu. Čitajući dalje, vidljivo je da je Isus tim riječima htio naglasiti da svi koji se nadaju vječnom životu, trebaju pokazati vjeru u njegovu žrtvu, kad preda svoje savršeno tijelo i svoju krv za njih.

Ipak, čak i mnogi od njegovih učenika nisu ni pokušali razumjeti te njegove riječi, niti su ga pitali što znače. Usprotivili su mu se riječima: "Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?"

Nakon što su ga mnogi učenici napustili i prestali ga slijediti, Isus je upitao svojih dvanaest apostola:
"Hoćete li i vi otići'?" Ono što je Petar na to rekao, sadrži pouku za današnje kršćane:

         "... Kome ćemo otići? Ti imaš RIJEČI vječnog života?" -  Ivan 6:68

“Nitko nije uzašao na nebo
osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega.”

Dakle, u skladu sa tim Petrovim riječima, koja to danas organizacija omogućava da pravi kršćani shvate važna biblijska učenja kao što su:

- Tko je točno Bog?
(koliko je to važno znati, između ostalog, pokazuju riječi iz Ivana 17:3 i 2.Sol. 1:7,8)

- Koja to organizacija, jedina od svih, aktivno propovijeda poruku o Božjem kraljevstvu, baš onako kako je Isus rekao da se to mora obaviti u ovim posljednjim danima? (Mat.24:14, 28,19.)

Svih 1 milijardu pripadnika kršćanstva zajedno, ni približno nisu aktivni u 'svim narodima', kao Društvo Stražarske kule, i niti jedna druga organizacija ni približno nije aktivna u izdavanju i dijeljenju biblijskih publikacija koje omogućavaju tu veliku misiju.

 I sigurno ni jedna druga organizacija ne propovijeda aktivno poruku o kraljevstvu.

U jedino kojoj  organizaciji su riječi iz Ef. 4:4-6, postale stvarnost?

"Jedno je tijelo i jedan duh — kao što je i jedna nada na koju ste pozvani  5 jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, 6 jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i u svima i djeluje preko svih."

Kojoj je to organizaciji uspjelo okupiti i stvarno ujediniti veliko moštvo iz svih naroda koje iskreno teži da 'sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, podnose jedni druge s ljubavlju,  istinski se trudeći održati jedinstvo duha, u miru koji ih povezuje.' ?

Ovo čvrsto jedinstvo, koje neki često kritiziraju i krivo prikazuju, prema Bibliji i prema razumu, neophodno je. Također je i jedinstveno u odnosu na sve  druge organizacije koje se danas predstavljaju kao kršćanske.

Očito postoje i mnoga druga važna biblijska učenja po kojima ova organizacija se trudi živjeti, a koja druge organizacije kršćanstva ili ignoriraju ili samo govore o njima.

Dakle, očito je, već kad se uzme u obzir samo ovih par važnih stvari, da danas  postoji samo jedna organizacija koju vodi Jehovin duh.

Mnogi koji su postali Jehovini svjedoci, došli su do istog zaključka kao i Petar u Ivanu 6:68, unatoč nekim sumnjama o nekim drugim učenjima i tumačenjima Biblije od organizacije Jehovinih svjedoka. Neka od tih učenja mogu se činiti vrlo važnima, ali, čak i ako bi se pokazalo da nisu točna, ona nisu "riječi vječnog života".

Trebaju li ti  Svjedoci i dalje trebali slijediti od Boga postavljeno nesavršeno vodstvo na Zemlji, kojem je Bog povjerio "riječi vječnog života", čak i ako izgleda im to vodstvo govori nekoliko stvari koje im je teško prihvatiti ili razumjeti? Čak i ako vjeruju da mogu dokazati da je to vodstvo vjerojatno u krivu u tim nekim sporednim stvarima?

 'Hoće li i oni otići?' Kamo bi otišli? Tko drugi ima "riječi vječnog života"?

Zaista, ne isplati se biti 'previše pravedan', i zbog nekih sporednih stvari koje ne razumijemo ili se ne slažemo sa njima, izgubiti vječni život. Jer biti u pravu u nekoj stvari, ne može nadoknaditi ako nismo u pravu u mnogo važnijim stvarima. Npr, tko bi razuman odlučio se na operaciju da ukloni neki manji bezazleni nedostatak koji može biti uzrok nekih manjih smetnji, ako postoji veliki rizik da ta operacija može čak dovesti do smrti?

Jehovinim slugama je zapovjeđeno  "da budu potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja" ( 1.Kor.1:10; Filip.2:2; 1.Pet.3:8). Naravno, to znači da budemo ujedinjeni u važnim stvarima koje se tiču čistog obožavanja i naše službe Bogu. A sve ostale stvari, one sporedne, riješit će naša kršanska zrelost, kad je postignemo. (Rim.14:2-6, 17)
Trebamo biti i ostati "složni u razmišljanju" (Fil. 4:2), da se ne svađamo ili prepiremo, nego da "jednako razmišljamo" (2.Kor. 13:11)

Iako Petar još uvijek nije razumio Isusovo učenje, zbog kojeg su ga mnogi napustili, nije otišao poput mnogih. Možda su i njega šokirale te riječi kad ih je čuo. Ali, nije napustio Isusa.
Ostao je, jer je bio siguran da, bez obzira što ne razumije te Isusove riječi, Isus, i nitko drugi, ima 'riječi vječnog života'.

Biblija nam ne otkriva je li  i kako je Isus Petru i onima koji su ostali, kasnije objasnio te riječi. Međutim, očito su to, kad su dostigli kršćansku zrelost shvatili, i nigdje drugdje nisu citirali te Isusove riječi. Koje su, usput rečeno, potpuno točne, kao i sve što je učio. Zašto? Očito, jer su shvatili da postoje puno važnije 'riječi vječnog života'.

Hoćeš li slijediti Petrov primjer, čak i ako ti se pojave neke sumnje u nesavršeno vodstvo koje je Bog postavio na Zemlji?  Budi poput Petra uvjeren, da NITKO drugi NEMA RIJEČI VJEČNOG ŽIVOTA!

I budi siguran, ako ostaneš na tom putu, 'riječi vječnog života' postat će vječni život.

Služenje kralju Babilona 70 godina?

          U prethodnim je poglavljima već bilo riječi o tome kako neki tumače da proročanstvo o 70 godina pustoši, ustvari znači 70 godina služenja kralju Babilona. Zašto tako tumače? Zato jer im svjetovna kronologija kojom se služe kaže da je Jeruzalem bio opustošen samo 50 godina. I kad bi, na taj način, oni mogli iz Biblije izvući ideju da je Jeruzalem samo služio Babilonu 70 godina, a ne i da je bio 70 godina opustošen, onda bi imali argumente za to da je grad mogao biti naseljen još 20g nakon početka 70 godina. Na taj način bi izgledalo da se proročanstvo o 70 godina ipak ispunilo, a time bi "dokazali" da samo Jehovini svjedoci krivo tumače to proročanstvo.

         Zagovornici teorije o 587g. pne, gorljivo tvrde da upravo Biblija podupire njihovu teoriju - da je "služenje" započelo 20 godina prije uništenja Jeruzalema. Jesu li u pravu? Podupire li doista Biblija tu teoriju?Zanimljivo, Biblija daje vrlo jasan odgovor na to pitanje. Kad je 70 godina služenja počelo? Prije uništenja Jeruzalema, kao što to neki tvrde, ili tek nakon njegovog uništenja, prema tumačenju Jehovinih svjedoka?

 

rekonstrukcija Ištarinih vrata
 iz drevnog Babilona

• U 25. poglavlju Jeremije piše:

      "Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sav narod Judin, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, odnosno prve godine Nebukadnezara, kralja babilonskoga."

Te riječi nam ne govore kad je počelo služenje, nego samo kad je Jeremija dobio proročanstvo koje je govorilo o budućnosti. O tome ćemo nešto kasnije. 
        Jeremija dalje nastavlja riječima:

"evo, poslat ću i podignut ću sve narode sa sjevera”, riječ je Jehovina, “i poslat ću po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega, i dovest ću ih na ovu zemlju i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne, i zatrt ću narod ovaj i učinit ću da budu grozan prizor i da se zbog njih zviždi u čudu+ i da budu pustoš dovijeka. 10 Zatrt ću među njima glas radosti i glas veselja, glas mladoženjin i glas nevjestin, zvuk mlina ručnoga i svjetlost svjetiljke. 11 Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.

Zapazi da piše da će zemlja postati pustoš, i da će ONDA, "ti narodi služiti kralju babilonskome" 70 godina.


U proročanstvu dalje piše:

15 Jer ovako mi je rekao Jehova, Bog Izraelov: “Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati!+ 16 Oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.”+

Dakle, Jeremiji je dana simbolična čaša ispunjena Jehovinim gnjevom. Jeremija   sad mora učiniti da svi narodi piju Jehovino negodovanje i osudu.

27 “I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Pijte i opijte se, bljujte i padnite, da više ne ustanete+ od mača koji ću poslati među vas!”’+ 28 Ako ne budu htjeli uzeti čašu iz ruke tvoje i piti, reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti!+ 29 Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?”’+

Da, narodi će se sigurno napiti Jehovinog gnjeva. To je neizbježno.

Uostalom, ako će njegov narod piti Božji gnjev, onda će zasigurno i drugi narodi.
Jehova je to potpuno pojasnio u sljedećim riječima:

29  "Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?”’+
‘Nećete ostati nekažnjeni, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama.

      Dakle, odgovor na početno pitanje "Da li je služenje počelo nakon uništenja Jeruzalema?", cijelo vrijeme leži upravo tu, u istom poglavlju u kojem se spominje 70 godina služenja.

     Jeste li zapazili da se početna vremenska točka ovdje izravno spominje, odmah nakon što se navodi da će Juda postati opustošena zemlja i da će narodi služiti kralju Babilona?

Jehova "počinje" sa "gradom koji nosi ime (njegovo)" . Naravno, taj grad je Jeruzalem. Tek nakon što Jeruzalem zadesi nevolja, tad počinje 70 godina služenja tih naroda Babilonu. 

Dakle, jasno je da ta nevolja nije zadesila najprije ostatak Jude, pa tek onda Jeruzalem, kao što neki tvrde, nego upravo obrnuto. Niti započinje samo nekim izgnanstvom. Nevolja započinje uništenjem Jeruzalema i to od "mača koji ću poslati među vas"!
Uništenje Jeruzalema je početna vremenska točka. Od te točke pa nadalje, narodi "neće ostati nekažnjeni"

Jeruzalem će sigurno prvi piti tu "čašu Božjeg gnjeva", ali, i ostali narodi morat će je piti i služiti kralju babilonskom. Jasno, da ne može jasnije.

Što to znači? To znači da Jeruzalem nije mogao biti uništen 587.pne, jer, od 587-537pne, samo je 50 godina, a ne 70, koliko se spominje tim proročanstvom. Za razliku od toga, od 607pne - 537pne, točno je 70 godina, što je u skladu sa Jeremijinim proročanstvom.

SHVATITI PUNO ZNAČENJE "SLUŽENJA"

Naravno, nisu svi ti narodi pokoreni u isto vrijeme kad i Jeruzalem. Npr, Egipat je pokoren 21 godinu kasnije. Kako su onda, svi ti narodi, služili kralju babilonskom 70 godina? Izgleda li da je to u slučaju Egipta trajalo kraće?  I nije li onda istina da je služenje svih tih naroda različito trajalo?

Osim toga, u Jeremiji 25:26 piše: "sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka*+ pit će nakon njih" Jehovinu čašu gnjeva i služiti Babilonu.
 Jasno je, da Babilon zasigurno nije doslovno osvojio "sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje" i onda ih prisilio da mu služe sljedećih 70 godina - i zasigurno ne iste godine u kojoj je osvojio i razorio Jeruzalem! 
Dakle, što onda znači "služenje" spomenuto u Jeremiji 25:11, da će ti "narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”?

Odgovor nalazimo u Izaiji 14:12-14. Tu Izaija slikovito govoreći o Babilonu, kaže:

S neba si pao,+ ti što svijetliš, sine zorin! Na zemlju si oboren,+ ti što si gazio narode!+ 13 Ti si govorio u srcu svojemu: ‘Do nebesa ću se uzdići.+ Iznad zvijezda+ Božjih podignut ću prijestolje svoje+ i sjest ću na zbornoj gori+ na krajnjem sjeveru.+ 14 Uzdići ću se iznad visina oblačnih.+ Izjednačit ću se sa Svevišnjim

         Dakle, služenje je počelo, ne kad je Babilon osvojio sva kraljevstva na zemlji, nego onda kad se Babilon uzdigao iznad zvijezda Božjih, i "izjednačio se sa Svevišnjim". To se dogodilo kad je uništio Jeruzalem i njegov hram. Dakle, očito je da su svi narodi, ne doslovno, neko slikovito govoreći, služili Babilonu. Jer, kad je Babilon uništio Jeruzalem i preostale Židove odveo u ropstvo, više nije bilo kralja koji je sjedio na Jehovinom prijestolju. Time je Babilonu, ustvari dopušteno da, takoreći, preuzme Jehovin položaj suverene vlasti nad svim narodima. Tako da je, na taj način,  Babilon imao vlast nad svim narodima, čak i nad Božjim narodom. 
Na taj način, moglo se reći da su za to vrijeme, svi narodi, pa čak i oni koje nije osvojio, služili Babilonu.

Dopušta li i 607.pne samo 68 godina?

            Naime, u proročanstvu se spominje 70 godina služenja. A budući da je Babilon poražen 539 pne, to bi od 607pne - 539pne, iznosilo samo 68 godina, a ne 70. To je točno. Međutim, Židovi i ostali narodi nastavili su služiti kralju Babilona još dvije godine. Kako to? Pod Kirom, koji je sad bio kralj Babilona, sve dok on nije oslobodio zarobljene židove iz ropstva, i dok se oni nisu vratili u svoju zemlju, iz koje su bili odvedeni u ropstvo. Kad se to desilo, od tada kralj Babilona više nije imao vlast nad Židovima i više se nije mogao izjednačiti sa Svevišnjim i imati sve narode u svojoj vlasti, da mu služe.

Neka nam Biblija odgovori

Razmotri kako Biblija odgovara na sljedeća pitanja.

Kad je nastalo proročanstvo o 70 godina?

Jeremija 25:1: Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sav narod Judin, četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, odnosno prve godine Nebukadnezara, kralja babilonskoga

Je li Babilon već tad osvojio Judu i druge narode i prisilio ih da mu služe?

25:9:  "... evo, poslat ću (budućnost)i podignut ću (budućnost)sve narode sa sjevera”,+ riječ je Jehovina, “i poslat ću (budućnost) po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega,+ i dovest ću (budućnost) ih na ovu zemlju+ i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne,+ i zatrt ću (budućnost) narod ovaj i učinit ću (budućnost) da budu grozan prizor i da se zbog njih zviždi u čudu+ i da budu pustoš dovijeka

Koja su dva događaja trebala započeti istovremeno?

25:11: "Sva će se zemlja ova (i Juda i njen glavni grad) pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”’

O kakvoj je pustoši riječ?

25:10: "Zatrt ću među njima glas radosti i glas veselja,+ glas mladoženjin i glas nevjestin,+ zvuk mlina ručnoga+ i svjetlost svjetiljke."

Dakle, svakodnevne aktivnosti kao što su svadbene svečanosti, mljevenje ručnim mlinom, izrazi veselja i radosti, sve to, trebalo je isčeznuti, potpuno nestati iz Jeruzalema.  To sigurno nije moglo značiti da će Jeruzalem ostati naseljen daljnjih 20 godina, tijekom služenja!

Što je čaša iz koje će piti svi narodi?

25:15, 16: "Jer ovako mi je rekao Jehova, Bog Izraelov: “Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati!+ 16 Oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.

Jesu li je pili u vrijeme nastanka ovog proročanstva?

25:15, 16: "... Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati! (budućnost)+ 16 Oni će piti (budućnost)

Tko je prvi pio iz te čaše, i što je to značilo za njih?

25:17, 18: "I uzeo sam čašu iz ruke Jehovine i napojio sve narode kojima me poslao Jehova:+ 18 Jeruzalem i gradove Judine i kraljeve njegove i knezove njegove, da se pretvore u pustoš i da grozan prizor postanu,+ da se zbog njih zviždi u čudu, da budu prokletstvo, što će uskoro i biti.

Tko će piti iz te čaše nakon Jude?

25:19-26: "faraona, kralja egipatskoga, i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov;+ 20 sve tuđince* i sve kraljeve zemlje Usa+ i sve kraljeve zemlje filistejske+ i Aškelon+ i Gazu+ i Ekron+ i ostatak od Ašdoda;+ 21 Edom+ i Moab+ i sinove Amonove;+ 22 sve kraljeve Tira+ i sve kraljeve Sidona+ i kraljeve otoka* koji je u kraju primorskome; 23 Dedan+ i Temu+ i Buz i sve one koji kosu podrezuju na sljepoočnicama;+ 24 sve kraljeve arapske+ i sve kraljeve tuđinaca koji prebivaju u pustinji; 25 sve kraljeve Zimrija i sve kraljeve Elama+ i sve kraljeve Medijaca;+ 26 sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka*+ pit će nakon njih.

Da ponovimo, što je početna točka 70 godina služenja i ispijanja čaše Božjeg gnjeva?

25:28, 29: ..."reci im (svim narodima): ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti!+ 29 Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?‘Nećete ostati nekažnjeni, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama."

      
  Dakle, kao što vrlo jasno piše, Jehova je 'počeo' nanositi nevolju, najprije
 "na grad koji nosi njegovo ime". Najprije je morao biti uništen Jeruzalem. Nakon toga, "i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”’