Služenje kralju Babilona 70 godina?

          U prethodnim je poglavljima već bilo riječi o tome kako neki tumače da proročanstvo o 70 godina pustoši, ustvari znači 70 godina služenja kralju Babilona. Zašto tako tumače? Zato jer im svjetovna kronologija kojom se služe kaže da je Jeruzalem bio opustošen samo 50 godina. I kad bi, na taj način, oni mogli iz Biblije izvući ideju da je Jeruzalem samo služio Babilonu 70 godina, a ne i da je bio 70 godina opustošen, onda bi imali argumente za to da je grad mogao biti naseljen još 20g nakon početka 70 godina. Na taj način bi izgledalo da se proročanstvo o 70 godina ipak ispunilo, a time bi "dokazali" da samo Jehovini svjedoci krivo tumače to proročanstvo.

         Zagovornici teorije o 587g. pne, gorljivo tvrde da upravo Biblija podupire njihovu teoriju - da je "služenje" započelo 20 godina prije uništenja Jeruzalema. Jesu li u pravu? Podupire li doista Biblija tu teoriju?Zanimljivo, Biblija daje vrlo jasan odgovor na to pitanje. Kad je 70 godina služenja počelo? Prije uništenja Jeruzalema, kao što to neki tvrde, ili tek nakon njegovog uništenja, prema tumačenju Jehovinih svjedoka?

 

rekonstrukcija Ištarinih vrata
 iz drevnog Babilona

• U 25. poglavlju Jeremije piše:

      "Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sav narod Judin, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, odnosno prve godine Nebukadnezara, kralja babilonskoga."

Te riječi nam ne govore kad je počelo služenje, nego samo kad je Jeremija dobio proročanstvo koje je govorilo o budućnosti. O tome ćemo nešto kasnije. 
        Jeremija dalje nastavlja riječima:

"evo, poslat ću i podignut ću sve narode sa sjevera”, riječ je Jehovina, “i poslat ću po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega, i dovest ću ih na ovu zemlju i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne, i zatrt ću narod ovaj i učinit ću da budu grozan prizor i da se zbog njih zviždi u čudu+ i da budu pustoš dovijeka. 10 Zatrt ću među njima glas radosti i glas veselja, glas mladoženjin i glas nevjestin, zvuk mlina ručnoga i svjetlost svjetiljke. 11 Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.

Zapazi da piše da će zemlja postati pustoš, i da će ONDA, "ti narodi služiti kralju babilonskome" 70 godina.


U proročanstvu dalje piše:

15 Jer ovako mi je rekao Jehova, Bog Izraelov: “Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati!+ 16 Oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.”+

Dakle, Jeremiji je dana simbolična čaša ispunjena Jehovinim gnjevom. Jeremija   sad mora učiniti da svi narodi piju Jehovino negodovanje i osudu.

27 “I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Pijte i opijte se, bljujte i padnite, da više ne ustanete+ od mača koji ću poslati među vas!”’+ 28 Ako ne budu htjeli uzeti čašu iz ruke tvoje i piti, reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti!+ 29 Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?”’+

Da, narodi će se sigurno napiti Jehovinog gnjeva. To je neizbježno.

Uostalom, ako će njegov narod piti Božji gnjev, onda će zasigurno i drugi narodi.
Jehova je to potpuno pojasnio u sljedećim riječima:

29  "Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?”’+
‘Nećete ostati nekažnjeni, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama.

      Dakle, odgovor na početno pitanje "Da li je služenje počelo nakon uništenja Jeruzalema?", cijelo vrijeme leži upravo tu, u istom poglavlju u kojem se spominje 70 godina služenja.

     Jeste li zapazili da se početna vremenska točka ovdje izravno spominje, odmah nakon što se navodi da će Juda postati opustošena zemlja i da će narodi služiti kralju Babilona?

Jehova "počinje" sa "gradom koji nosi ime (njegovo)" . Naravno, taj grad je Jeruzalem. Tek nakon što Jeruzalem zadesi nevolja, tad počinje 70 godina služenja tih naroda Babilonu. 

Dakle, jasno je da ta nevolja nije zadesila najprije ostatak Jude, pa tek onda Jeruzalem, kao što neki tvrde, nego upravo obrnuto. Niti započinje samo nekim izgnanstvom. Nevolja započinje uništenjem Jeruzalema i to od "mača koji ću poslati među vas"!
Uništenje Jeruzalema je početna vremenska točka. Od te točke pa nadalje, narodi "neće ostati nekažnjeni"

Jeruzalem će sigurno prvi piti tu "čašu Božjeg gnjeva", ali, i ostali narodi morat će je piti i služiti kralju babilonskom. Jasno, da ne može jasnije.

Što to znači? To znači da Jeruzalem nije mogao biti uništen 587.pne, jer, od 587-537pne, samo je 50 godina, a ne 70, koliko se spominje tim proročanstvom. Za razliku od toga, od 607pne - 537pne, točno je 70 godina, što je u skladu sa Jeremijinim proročanstvom.

SHVATITI PUNO ZNAČENJE "SLUŽENJA"

Naravno, nisu svi ti narodi pokoreni u isto vrijeme kad i Jeruzalem. Npr, Egipat je pokoren 21 godinu kasnije. Kako su onda, svi ti narodi, služili kralju babilonskom 70 godina? Izgleda li da je to u slučaju Egipta trajalo kraće?  I nije li onda istina da je služenje svih tih naroda različito trajalo?

Osim toga, u Jeremiji 25:26 piše: "sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka*+ pit će nakon njih" Jehovinu čašu gnjeva i služiti Babilonu.
 Jasno je, da Babilon zasigurno nije doslovno osvojio "sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje" i onda ih prisilio da mu služe sljedećih 70 godina - i zasigurno ne iste godine u kojoj je osvojio i razorio Jeruzalem! 
Dakle, što onda znači "služenje" spomenuto u Jeremiji 25:11, da će ti "narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”?

Odgovor nalazimo u Izaiji 14:12-14. Tu Izaija slikovito govoreći o Babilonu, kaže:

S neba si pao,+ ti što svijetliš, sine zorin! Na zemlju si oboren,+ ti što si gazio narode!+ 13 Ti si govorio u srcu svojemu: ‘Do nebesa ću se uzdići.+ Iznad zvijezda+ Božjih podignut ću prijestolje svoje+ i sjest ću na zbornoj gori+ na krajnjem sjeveru.+ 14 Uzdići ću se iznad visina oblačnih.+ Izjednačit ću se sa Svevišnjim

         Dakle, služenje je počelo, ne kad je Babilon osvojio sva kraljevstva na zemlji, nego onda kad se Babilon uzdigao iznad zvijezda Božjih, i "izjednačio se sa Svevišnjim". To se dogodilo kad je uništio Jeruzalem i njegov hram. Dakle, očito je da su svi narodi, ne doslovno, neko slikovito govoreći, služili Babilonu. Jer, kad je Babilon uništio Jeruzalem i preostale Židove odveo u ropstvo, više nije bilo kralja koji je sjedio na Jehovinom prijestolju. Time je Babilonu, ustvari dopušteno da, takoreći, preuzme Jehovin položaj suverene vlasti nad svim narodima. Tako da je, na taj način,  Babilon imao vlast nad svim narodima, čak i nad Božjim narodom. 
Na taj način, moglo se reći da su za to vrijeme, svi narodi, pa čak i oni koje nije osvojio, služili Babilonu.

Dopušta li i 607.pne samo 68 godina?

            Naime, u proročanstvu se spominje 70 godina služenja. A budući da je Babilon poražen 539 pne, to bi od 607pne - 539pne, iznosilo samo 68 godina, a ne 70. To je točno. Međutim, Židovi i ostali narodi nastavili su služiti kralju Babilona još dvije godine. Kako to? Pod Kirom, koji je sad bio kralj Babilona, sve dok on nije oslobodio zarobljene židove iz ropstva, i dok se oni nisu vratili u svoju zemlju, iz koje su bili odvedeni u ropstvo. Kad se to desilo, od tada kralj Babilona više nije imao vlast nad Židovima i više se nije mogao izjednačiti sa Svevišnjim i imati sve narode u svojoj vlasti, da mu služe.

Neka nam Biblija odgovori

Razmotri kako Biblija odgovara na sljedeća pitanja.

Kad je nastalo proročanstvo o 70 godina?

Jeremija 25:1: Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sav narod Judin, četvrte godine Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, odnosno prve godine Nebukadnezara, kralja babilonskoga

Je li Babilon već tad osvojio Judu i druge narode i prisilio ih da mu služe?

25:9:  "... evo, poslat ću (budućnost)i podignut ću (budućnost)sve narode sa sjevera”,+ riječ je Jehovina, “i poslat ću (budućnost) po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega,+ i dovest ću (budućnost) ih na ovu zemlju+ i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne,+ i zatrt ću (budućnost) narod ovaj i učinit ću (budućnost) da budu grozan prizor i da se zbog njih zviždi u čudu+ i da budu pustoš dovijeka

Koja su dva događaja trebala započeti istovremeno?

25:11: "Sva će se zemlja ova (i Juda i njen glavni grad) pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”’

O kakvoj je pustoši riječ?

25:10: "Zatrt ću među njima glas radosti i glas veselja,+ glas mladoženjin i glas nevjestin,+ zvuk mlina ručnoga+ i svjetlost svjetiljke."

Dakle, svakodnevne aktivnosti kao što su svadbene svečanosti, mljevenje ručnim mlinom, izrazi veselja i radosti, sve to, trebalo je isčeznuti, potpuno nestati iz Jeruzalema.  To sigurno nije moglo značiti da će Jeruzalem ostati naseljen daljnjih 20 godina, tijekom služenja!

Što je čaša iz koje će piti svi narodi?

25:15, 16: "Jer ovako mi je rekao Jehova, Bog Izraelov: “Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati!+ 16 Oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.

Jesu li je pili u vrijeme nastanka ovog proročanstva?

25:15, 16: "... Uzmi ovu čašu s vinom gnjeva iz ruke moje i napoji njime sve narode kojima ću te poslati! (budućnost)+ 16 Oni će piti (budućnost)

Tko je prvi pio iz te čaše, i što je to značilo za njih?

25:17, 18: "I uzeo sam čašu iz ruke Jehovine i napojio sve narode kojima me poslao Jehova:+ 18 Jeruzalem i gradove Judine i kraljeve njegove i knezove njegove, da se pretvore u pustoš i da grozan prizor postanu,+ da se zbog njih zviždi u čudu, da budu prokletstvo, što će uskoro i biti.

Tko će piti iz te čaše nakon Jude?

25:19-26: "faraona, kralja egipatskoga, i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov;+ 20 sve tuđince* i sve kraljeve zemlje Usa+ i sve kraljeve zemlje filistejske+ i Aškelon+ i Gazu+ i Ekron+ i ostatak od Ašdoda;+ 21 Edom+ i Moab+ i sinove Amonove;+ 22 sve kraljeve Tira+ i sve kraljeve Sidona+ i kraljeve otoka* koji je u kraju primorskome; 23 Dedan+ i Temu+ i Buz i sve one koji kosu podrezuju na sljepoočnicama;+ 24 sve kraljeve arapske+ i sve kraljeve tuđinaca koji prebivaju u pustinji; 25 sve kraljeve Zimrija i sve kraljeve Elama+ i sve kraljeve Medijaca;+ 26 sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva druga kraljevstva zemaljska koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka*+ pit će nakon njih.

Da ponovimo, što je početna točka 70 godina služenja i ispijanja čaše Božjeg gnjeva?

25:28, 29: ..."reci im (svim narodima): ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti!+ 29 Jer, evo, na grad koji nosi ime moje počinjem puštati nevolju,+ a zar ćete vi ostati nekažnjeni?‘Nećete ostati nekažnjeni, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama."

      
  Dakle, kao što vrlo jasno piše, Jehova je 'počeo' nanositi nevolju, najprije
 "na grad koji nosi njegovo ime". Najprije je morao biti uništen Jeruzalem. Nakon toga, "i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”’

Ruševine, razvaline, pustoš

Kritičari tvrde da Danijel, kada spominje "pustoš", ustvari ne misli na doslovnu pustoš, nego nešto drugo.

Neki idu toliko daleko u tumačenju Danijelovih riječi, govoreći da je bilo više opustošenja, a ne samo jedno, koja su ukupno trajala 70 godina. Na taj način, dobivaju prostora za svoju teoriju da je Jeruzalem mogao ostati naseljen još 20 godina nakon početka 70 godina pustoši ( sa  kraljem, svećenstvom i hramskom službom), i da je, na neki način i on "simbolično" razoren, budući da je cijela zemlja oko njega, navodno već bila opustošena. (iz prethodnog poglavlja, vidljivo je zašto ta teorija ne drži vodu)

Biblija jasno kaže da je Jeruzalem bio razrušen i pust
punih sedamdeset godina

Biblija jasno dokazuje da ostatak Judine zemlje nije bio opustošen prije Jeruzalema. Ideja da se radilo o više vrsta opustošenja, ne postoji ni u jednom Jeremijinom proročanstvu, kao ni kod drugih biblijskih proroka.

Dakle, očito da zagovornici teorije o 587pne, izvlače puno više iz izvorne hebrejske riječi, koja jednostavno znači opustošenje.

Izvorna riječ koja se u hebrejskim spisima koristi za opuštošenje je chorbah (ponekad pisano kao horvot). Ta riječ, jednostavno znači ruševine, ili da je nešto u ruševinama. Npr, ako je kuća teško oštećena i napuštena, moglo bi se reći da je chorbah, ili u "ruševinama", ili "opustošena".Evo kako je u raznim prijevodima, u Danijelu 9:2, prevedena riječ chorbah:

The New Living Translation: “Jerusalem must lie desolate for seventy years.”

The Bible in Basic English: “the making waste (pustoš)of Jerusalem was to be complete, that is, seventy years.”

Young's Literal Translation: “concerning the fulfilling of the wastes (pustoš) of Jerusalem -- seventy years”

God's Word translation: “The LORD had told the prophet Jeremiah that Jerusalem would remain in ruins (u ruševinama) for 70 years.”

The Good News Translation: “the seventy years that Jerusalem would be in ruins (u ruševinama, razrušen)”

New Century Version: “Jerusalem would be empty ruins (pust i razrušen) for seventy years.”

Contemporary English Version: “Jerusalem will lie in ruins ( ležati u ruševinama) for seventy years.”


Dakle, lako se može shvatiti što je Danijel htio reći. Prema onome što je on pročitao u knjizi Jeremije, Jeruzalem je trebao biti nenastanjen, razrušen, pust, napušten punih 70 godina. Nedvosmisleno i jasno.

Zanimljivo je spomenuti, da postoji još jedna  riječ, koju NWT prevodi slično, sa "počivala pusta", a to je hebrejska riječ, shamem (ili, shama) U 2. Ljetopisa 36:20,21, piše da je kralj Nebukadnezar "One što su umakli maču odveo u zarobljeništvo u Babilon. I bili su sluge njemu i sinovima njegovim, dok nije zavladalo kraljevstvo perzijsko, 21 da bi se ispunila riječ Jehovina koju je objavio ustima Jeremijinim, dok zemlja nije nadoknadila počinke svoje. Zemlja je počivala sve dane dok je bila pusta, dok se nije navršilo sedamdeset godina."

Prema rječniku Theological Word Book of the Old Testament, riječ shamem znači, "biti nenastanjen, oskvrnjen, opustošen.


Pogledajmo još neke druge prijevode:

God's Word translation: “While it lay in ruins,(ležao u ruševinama) the land had its 70 years of rest.”

Contemporary English translation: “Judah was an empty desert (prazna pustoš), and it stayed that way for seventy years, to make up for all the years it was not allowed to rest.”

New Life Version: “For the seventy years that the land was not being used,(zemlja bila neobrađivana) the Day of Rest was kept.”

New International Reader's Version: “It rested. That deserted land wasn't farmed (zemlja neobrađivana) for a full 70 years.”

New International Version (UK): “The land enjoyed its Sabbath rests; all the time of its desolation it rested,(ležala pusta) until the seventy years were completed.”

Dakle, ne postoji nikakva osnovana sumnja oko značenja te riječi, kao što se vidi iz ovih biblijskih stihova. Ne mogu biti jasnije i preciznije u onome što kažu. Sva zemlja, posebno sa svojim glavnim gradom, Jeruzalemom, bila je razrušena, nenastanjena, pusta.

Vratimo se na Jeremijino proročanstvo o ovih 70 godina pustoši, i naći ćemo daljnje dokaze.

Npr, u Jeremiji 4:27, 29b, piše: "Cijela će zemlja biti u pustoš pretvorena, a ja ću je sasvim uništiti...  Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.”

U Jeremiji 9:11, piše: " Pretvorit ću Jeruzalem u hrpu kamenja, u brlog šakalski. Gradove Judine pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.

Dakle, jasno se vidi da su i Juda, i Jeruzalem i svaki njihov grad, postali potpuno pusti, nenastanjeni.

U 2. Ljetopisa, nalazi se osvrt na cijeli prorečeni period od 70 godina:

 19 I spalio je (Nebukadnezar) dom pravoga Boga i srušio zid jeruzalemski. Sve utvrđene dvore spalio je vatrom, a i sve dragocjenosti u njima, i tako je sve uništio.

20 One što su umakli maču odveo je u zarobljeništvo u Babilon. I bili su sluge njemu i sinovima njegovim, dok nije zavladalo kraljevstvo perzijsko,

21 da bi se ispunila riječ Jehovina koju je objavio ustima Jeremijinim, dok zemlja nije nadoknadila počinke svoje. Zemlja je počivala sve dane dok je bila pusta, dok se nije navršilo sedamdeset godina.

22 Prve godine Kira, kralja perzijskoga, da se ispuni riječ Jehovina objavljena ustima Jeremijinim, potaknuo je Jehova srce perzijskoga kralja Kira te je on dao da se i usmeno i pismeno po svemu kraljevstvu njegovu objavi: 23 “Ovako kaže Kir, kralj perzijski: ‘Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Jehova, Bog nebeski, i on mi je naložio da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi. Tko je god među vama od svega naroda njegova, neka Jehova, Bog njegov, bude s njim, pa neka ide!’”

Jeruzalem je bio  'chorbah' punih 70 godina

U gore navedenim riječima nalazi se logičan i jasan slijed događanja. Iz njih saznajemo kad je period 70 godina počeo i kad je završio. Najprije čitamo o razorenju Jeruzalema i odvođenju preostalih stanovnika u zarobljeništvo. Zatim, zemlja je bila pusta (sada doslovno pusta, nakon opustošenja Jeruzalema), i tako ispunila 70 godišnji sabatni počinak. Period 70 godišnje pustoši završio je povratkom židova u zemlju.

Prorok Danijel, ispravno je razumio točan broj godina prorečene pustoši.

" Ja, Danijel, razumio sam iz knjiga broj godina koje se, prema riječi koju je Jehova uputio proroku Jeremiji, imaju navršiti nad opustošenim Jeruzalemom, naime sedamdeset godina  "

(Danijel 9:2, NWT)

ZAKLJUČAK:

• Riječ chorbah, koja se koristi za opustošenje, znači 'biti razrušen'
• Danijel izričito kaže da je Jeruzalem bio u chorbah punih 70 godina
• Biblija jasno pokazuje da je 70 godina pustoši počelo nakon uništenja Jeruzalema

sljedeće poglavlje  Služenje kralju Babilona 70 godina?

Kada je Juda odvedena u izgnanstvo?

Postoji više dokaza o tome da je Juda odvedena u izgnanstvo tek nakon što je njen glavni grad, Jeruzalem, bio uništen, a ne prije. Dokazi su npr, u 2. Kraljevima 25. Tu najprije saznajemo da je Jeruzalem bio uništen.

"8 Petoga mjeseca, sedmoga dana u mjesecu, to jest devetnaeste godine kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, došao je do Jeruzalema Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga kralja babilonskoga. 9 On je spalio dom Jehovin, dvor kraljev i sve kuće u Jeruzalemu. Kuće svih velikaša spalio je vatrom. 10 I sve zidine oko Jeruzalema srušila je sva vojska kaldejska što je došla sa zapovjednikom tjelesne straže."

Uočimo sad u sljedećim stihovima, kada je Juda odvedena u izgnanstvo:

"...19 Iz grada je odveo jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, pet ljudi koji su imali pristup kralju, a koji su se zatekli u gradu, zatim pisara vojnog zapovjednika koji je narod pozivao u vojsku i šezdeset ljudi od naroda što su se zatekli u gradu. 20 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, uzeo ih je sa sobom i odveo kralju babilonskom u Riblu. 21 I pobio ih je kralj babilonski, pogubio ih je u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako je Juda otišla u izgnanstvo iz zemlje svoje."

To je istina. Juda nije odvedena u izgnanstvo prije  Jeruzalema. Tek nakon uništenja Jeruzalema, "Juda  je otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje." To su riječi iz Biblije, a ne naše.

Judejci koji su živjeli izvan Jeruzalema

Nadalje, Biblija izričito jasno kaže da su kratko PRIJE uništenja Jeruzalema, Judejci još uvijek živjeli u svojim gradovima i selima. Jeremija piše:

 "9 Pete godine Jojakima, (druga godina nakon opustošenja Jude, kako tvrde zagovornici 587.pne) sina Jošijina, kralja Judina, devetoga mjeseca, sav narod u Jeruzalemu i sav narod koji je došao iz gradova Judinih u Jeruzalem oglasio je post pred Jehovom."

Prijevod  The New Living Translation kaže: "Ljudi iz svih krajeva Jude došli su na službu u hramu toga dana." Prijevod Message kaže, " sav narod iz sela Judinih.
Dakle, očito je da Juda nije opustošena, a da je Jeruzalem bio pošteđen.

Prorok Danijel vjerovao je da se prorečeno opustošenje odnosilo i na Jeruzalem, jer je jasno napisao da se "ima navršiti nad opustošenim Jeruzalemom". Jer, proročanstvo iz Jeremije koje je razmotrio jasno kaže da će "sva ova zemlja" biti opustošena, da će "Jeruzalem i gradovi Judini i kraljevi njegovi i knezove njegovi, biti pretvoreni u pustoš (Jer 25:11, 18)

Proročanstvo o 70 godina usko je vezano uz Jeruzalem. U to je vjerovao prorok Danijel. Besmisleno je tvrditi da je prorok rekao da će sva zemlja biti opustošena, i onda od onih koji čitaju te njegove riječi očekivati da zaključe da to znači da će najveći grad u tog zemlji ostati netaknut narednih dvadeset godina. Riječi u ovom dijelu Biblije, vrlo su jasne i nedvosmislene. Jedino ih pogrešno ljudsko tumačenje može učiniti kompliciranima i teškima za razumjeti.

Ustvari, ako je svjetovna kronologija točna, bilo bi vrlo čudno to što je Danijel zaključio da se 70 godina pustoši imaju navršiti nad Jeruzalemom. Jer, prema svjetovnoj kronologiji, tijekom "tzv. opustošenja", Jeruzalem je još dva desetljeća bio naseljen, imao kralja, svećenstvo i hramsku službu.

Osim toga, Jeremija je dobio to proročanstvo "četvrte godine Jojakima"(JER.25:1), ili 604.pne, prema svjetovnoj kronologiji. To stvara velik problem nekima, jer tvrde da je opustošenje Jude već bilo počelo godinu ranije, tj, 605.pne. A ipak, Jeremijino proročanstvo govorilo je o budućnosti! On kaže: "Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš" (Jer. 25:11), i "grad će ovaj biti opustošen i ostat će bez stanovnika" (Jer. 26:9)

Zaključak

Neki bi željeli da vjerujemo je "pustoš Jeruzalema", o kojoj je Danijel govorio, tek neki nejasni koncept koji je počeo dvadeset godina prije uništenja Jeruzalema, kada je, navodno, ostatak Jude, opustošen. Međutim, nadahnuta Riječ Božja jasno opovrgava sve te tvrdnje. Biblija jasno pokazuje da se uništenje Jude nipošto nije dogodilo prije uništenja glavnog grada, Jeruzalema.

•   Sedamdeset godina počelo je nevoljom i razaranjem Jeruzalema

  

•   Biblija kaže da su Jeruzalem i Juda zajedno opustošeni  

  

•   Godinu dana nakon vremena za koji neki tvrde da je pustošenje počelo, 

           Biblija  o tom događaju govori kao o budućem
  

•   Dvije godine nakon što je navodno pustošenje počelo, Biblija kaže da je bilo ljudi iz drugih gradova Judinih

•  Juda je odvedena u izgnanstvo tek nakon uništenja Jeruzalema

sljedeće : RUŠEVINE, RAZVALINE, PUSTOŠ?