srijeda, 23. siječnja 2019.

Jesu li Jehovini svjedoci ikad tvrdili da su njihove publikacije nadahnute od Boga i nepogrešive?

   U posljednjih 140 godina, Jehovini svjedoci objavili su doslovno na milijune riječi u publikacijama kao što je Stražarska Kula .   To uključuje snažne argumente protiv ateizma i teorije evolucije, uvjerljivu obranu Biblije kao nadahnute Božje riječi, članke koji podupiru stajalište Biblije o moralnim pitanjima kao što su pobačaj, blud, preljub i homoseksualni stil života.   Publikacije Jehovinih svjedoka već dugo potiču svoje čitatelje da pokazuju kršćanske osobine i oponašaju Isusa.   Pokazuju kako primjena biblijskog savjeta može koristiti obiteljskom životu.   Kroz Stražarsku kulu milijuni ljudi bili su utješeni biblijskom porukom nade.

Zbog toga, bilo bi logično očekivati ​​da ostale kršćanske crkve i zajednice rado aplaudiraju većini gore navedenih stvari.   Uostalom, i te crkve vjeruju u Boga i odbacuju evoluciju, smatraju da je Biblija Božja nadahnuta riječ, suprotstavljaju se seksualnim grijesima i pobačaju.   Oni, također, govore o potrebi da oponašaju Isusa i njegove osobine.   Stoga biste očekivali da te kršćanske crkve mogu reći puno pozitivnih stvari o Stražarskoj Kuli . Ali, bilo bi uzaludno to očekivati.

Analiza citata koje iz naše literature izvlače i objavljuju pripadnici tih kršćanskih crkava  - osobito na internetu, ali i u tisku - otkriva da, daleko od toga da pohvaljuju literaturu JS za sav pozitivan materijal koji objavljuju - ovi pisci dosljedno napadaju Jehovine svjedoke i uporno traže sve što bi se moglo iskoristiti za njihovo diskreditiranje - uključujući mnoge stvari objavljene prije više od 100 godina!

Mogli biste usporediti njihov stav sa stavom čovjeka koji posjećuje jedan od najljepših gradova na svijetu - recimo, Beč.   Umjesto obilaska najatraktivnijih dijelova grada, ovaj čovjek posjećuje komunalno odlagalište smeća i tamo fotografira smeće.   Zatim odlazi u industrijsko područje i fotografira tvornice.      Kamo god ode, on traži najružnije, najokrutnije dijelove grada.   Koristeći krupne kadrove kako bi istaknuo najmanje atraktivne dijelove i koristeći najnepovoljnije kutove kamere, on osigurava da njegove fotografije ostavljaju najgori mogući dojam.   Zatim, po povratku kući, prikazuje fotografije svojim prijateljima, uvjeravajući ih da je Beč najstrašniji grad na svijetu.

Primjenom sličnih taktika, kritičari publikacija JS odmah otkrivaju svoju pristranost.   Društvo Watchtower je njihov ideološki protivnik, koji mora biti poražen po svaku cijenu.   Oni "pročešljavaju" stare Stražarske Kule, unazad čak 140 godina.   Onda uzimaju ono što odgovara njihovom cilju, a ostalo ignoriraju .   Onda izvlače citate iz njihovog konteksta, nastojeći da izgleda kao da te riječi govore mnogo više nego stvarno znače. Zašto to rade? Oni to rade zato što je to njihov posao! Ukratko, daleko od toga, da su takvi kritičari objektivni izvor informacija.

Naravno, ne smijemo odbaciti kritiku osobe samo zato što smatramo da je ona pogrešno motivirana.   Ljudi s predrasudama i mržnjom ponekad mogu biti barem djelomično u pravu.   Kao kršćani, trebali bismo biti razboriti, prisjećajući se opomene izreke, "Lakovjeran* vjeruje svakoj riječi,+ a pametan pazi na korake svoje.+"  (Izreke 14:15)   Imajući to na umu, razmotrimo tvrdnje koje se uobičajeno nalaze u literaturi o JS, o navodnim „lažnim proročanstvima“ svjedoka .


Izvlačenje iz konteksta

Čini se da je standardna tehnika kritičara napraviti popis navodnih “lažnih proročanstava”, što je dulji to bolje. Na internetu ima na desetke takvih popisa. Oni sadrže neki oblik citata iz Stražarske Kule i drugih publikacija svjedoka.

Dok je većina samih citata točna, kontekst u kojem su predstavljeni - i neposredni kontekst tiskane stranice i povijesni kontekst - izostavljen je.   Selektivni citati osiguravaju da je sve što daje dojam sigurnosti  "informacije" obično uključeno, dok su sve izjave upozorenja izostavljene.

Nismo ni na trenutak poricali da su publikacije - osobito one ranije -   ponekad objavljivale informacije koje su bile špekulativne prirode i ispostavilo se da su pogrešne.   No, činjenica je da, za svaki datum koji kritičari obično navode kao " lažna proročanstva " (1874, 1914, 1925, 1975), publikacije Stražarske Kule objavile su upozoravajuće izjave u smislu da nipošto nije sigurno što će se točno dogoditi.   Razmotrite, na primjer, sljedeće izjave koje naglašavaju da je osnova za zaključke bilo proučavanje Biblije,  a ne neka direktna poruka od Boga: [1]


1874:   Treba napomenuti da ' Stražarska Kula ' nije objavljivana prije 1879. godine, a Russell nije bio svjestan datiranja 1874, sve do 1876.!   Dakle, teško da je to bilo pitanje neuspjelog predviđanja.

1914.:   "Mi ne proričemo, već samo iznosimo svoje pretpostavke ... Mi čak ne tvrdimo da ne postoji pogreška u našem tumačenju proročanstva i našim kronološkim proračunima. Mi smo ih samo prezentirali vama, ostavljajući svakome osobno da iskaže vlastitu vjeru ili sumnju u njih. “(naglasak dodan). [2]

 1925. godine: "Evo nas u 1925. godini. S velikim očekivanjem kršćani su se radovali ovoj godini. Mnogi su pouzdano očekivali da će se svi članovi Kristova tijela promijeniti ove godine u nebesku slavu. To se može dogoditi. Možda neće. U svoje vrijeme Bog će ostvariti svoje namjere u vezi sa svojim narodom. Kršćani ne bi trebali biti toliko zabrinuti onim što se može dogoditi ove godine. " [3]

Što se tiče 1975 .: „ Što je s 1975. godinom? Što će to značiti, dragi prijatelji? « upitao je brat Franz. - Znači li to da će Harmagedon završiti, uz vezivanje Sotone, do 1975. godine? Moguće! Moguće! Sve je moguće s Bogom. Znači li to da će Veliki Babilon pasti do 1975. godine? Moguće. Znači li to da će dogoditi napad Goga iz Magoga  na Jehovine svjedoke da bi ih uništio, a onda će i sam Gog biti uklonjen? Moguće. Ali ne govorimo to. Sve je moguće s Bogom. Ali ne govorimo to. I neka nitko od vas ne govori izričito o tome što će se dogoditi od sada do 1975. godine . [4



Očito je, dakle, da situacija nipošto nije bila tako očigledna kao što bi nas protivnici Watchtowera željeli uvjeriti.   Izostavljajući ove opreznije izjave, od kojih su mnoge u istim člancima kao i citati koje oni vole koristiti, neprijatelji Jehovinih svjedoka daju pogrešnu sliku događaja i nastoje da citirana interpretacija izgleda kao proročanstvo.

Nema tvrdnji o nadahnuću

Ne smije se previdjeti veći kontekst uloge publikacija Watch Towera.   Dok pisci publikacija Stražarske kule, bez sumnje mole za Božji blagoslov za ono što rade, i iskreno vjeruju da Bog odgovara na te molitve, oni se ne pretvaraju, niti tvrde da su nadahnuti, nepogrešivi ili savršeni.   Razmotrite sljedeće izvode iz publikacija Watch Towera, koje dokazuju da je to istina.   
(Ovo je samo mali izbor primjera.   Moglo bi se navesti još mnogo primjera, ali, nastojao sam  uključiti barem jedan primjer za svako desetljeće otkad se počela objavljivati ​​Stražarska kula.)

1870-ih: Ne protivimo se promijeniti svoje mišljenje o bilo kojoj temi, ili odbaciti prijašnje primjene proročanstava, ili bilo kojeg drugog dijela Biblije, kada vidimo dobar razlog za promjenu, - u stvari, važno je da budemo voljni napustiti greške i puku tradiciju, da bi saznali istinu ... Naša je dužnost "dokazati sve stvari". - nepogrešivom Riječi, - "i čvrsto se držati onoga što je dobro."

1880-ih: "Nemamo dar proroštva."[5]

1890-ih : Ne želimo da se naše pisanje smatra nepogrešivim, ili jednakim Svetom pismu. Najviše što tvrdimo ili što smo ikada tvrdili za svoja učenja je da je to ono što vjerujemo da su skladna tumačenja božanske Riječi, u skladu s duhom istine. I još uvijek potičemo, kao u prošlosti, da svaki čitatelj proučava teme koje predstavljamo u svjetlu Svetog pisma, dokazujući sve stvari iz Svetog pisma, i prihvaća ono što vidi da je ispravno i odbacisve ostalo. S tim ciljem, omogućiti učeniku da prati temu u božanski nadahnutom Zapisu,  i citate i navode iz Svetih pisama na kojima treba graditi. [6]

1900:   Nije nam namjera ,u bilo kojem stupnju, stupiti u ulogu proroka , već samo pružiti ono što nam se čini vrlo vjerojatno da će biti trend događaja - dajući i razloge za naša očekivanja. [7]

Netko bi se mogao zapitati:  Tvrdite li onda, da postoji nepogrešivost i da je svaka rečenica koja se pojavljuje u publikaciji "Stražarske Kule" apsolutno točna? Sigurno to ne tvrdimo i nikada nismo to tvrdili. Koji motivi pokreću naše protivnike, da nas tako napadaju? Ne pokušavaju li izraditi neistine,  kako bi imali izgovor za napade i pokušali iskvariti mišljenja drugih? [8]

1910-ih:   Međutim, ne smijemo osuditi one koji u pravom duhu izražavaju svoje neslaganje s obzirom na spomenuti datum [1914] i što se može očekivati. , , Moramo priznati da postoje mogućnosti da smo napravili pogrešku u odnosu na kronologiju, iako ne vidimo gdje bi mogla biti napravljena bilo kakva pogreška u izračunu toga da sedam vremena neznabožaca završava 1. listopada 1914. [9]

1920-ih: Mnogi su učenici napravili tešku pogrešku misleći da je Bog nadahnuo ljude da tumače proročanstvo. Sveti proroci Starog zavjeta bili su nadahnuti od strane Jehove da pišu kako ih je njegova sila poticala na to. Pisci Novog zavjeta bili su odjeveni određenom snagom i autoritetom da pišu kako im je Gospodin zapovjedio. Međutim, još od vremena apostola nijedan čovjek na zemlji nije bio nadahnut da napiše proročanstvo, niti je itko bio nadahnut da tumači proročanstvo. [10]

1930-ih: Mi nismo prorok; samo vjerujemo da smo došli do trenutka kada su završila vremena neznabožaca [11]

1940-e: Ovo izljevanje Božjeg duha na tijelo svih njegovih vjernih pomazanih svjedoka ne znači da su oni koji sada služe kao Jehovini svjedoci nadahnuti. To ne znači da su tekstovi u ovom časopisu Stražarska Kula, nadahnuti i nepogrešivi i bez grešaka. To ne znači da je predsjednik Društva nadahnut i nepogrešiv, iako nas neprijatelji lažno optužuju da mi to vjerujemo ... Ali mi ispovijedamo sa Svetim pismom da je vrijeme takvog nadahnuća prestalo mnogo prije 1870. godine, apostol Pavao je to pokazao. , , , Nadahnuti izričaj i pisanje prestalo je sa posljednjim od dvanaest apostola... Ipak, Bog nas još uvijek može podučavati i voditi. Dok danas ne priznajemo nadahnuće nikome na zemlji, imamo privilegiju moliti Boga za više njegovog svetog duha i za njegovo vodstvo darivanjem njegova duha preko Isusa Krista. [12]

1950-te: Stražarska kula ne tvrdi da je nadahnuta svojim izjavama, niti je dogmatska. Ona poziva pažljivo i kritičko ispitivanje njenog sadržaja u svjetlu Svetog pisma. [13]

1960-te : Knjiga [ Vječni život u slobodi Božjih sinova ] samo predstavlja kronologiju. Možete to prihvatiti ili odbiti [14]
...Međutim, naša kronologija ... je u razumnoj mjeri točna (ali nije nepogrešiva) [15]

1970-te : ...U tom smislu, međutim, mora se primijetiti da ovaj „vjerni i razboriti rob“ nikada nije bio nadahnut, nikada savršen. Tekstovi pojedinih članova  klase"roba" koji su došli u obliku kršćanskog dijela Božje Riječi bili su nadahnuti i nepogrešivi, ali to ne vrijedi za druge tekstove nakon tog vremena. Objavljene stvari nisu bile savršene u danima Charlesa Taze Russella, prvog predsjednika Društva ; niti su bili savršeni u danima JF Rutherforda, nasljednika predsjednika. Rastuće svjetlo na Božju Riječ kao i činjenice iz povijesti opetovano su zahtijevale  korekcije sve do danas. [16]

1980-ih: Ne tvrdi se da su objašnjenja u ovoj publikaciji nepogrešiva. Poput Josipa iz davnina, mi kažemo: "Zar tumačenja ne pripadaju Bogu?" (Postanak 40,8) Međutim, istodobno čvrsto vjerujemo da se objašnjenja koja su ovdje izložena u potpunosti usklađuju s Biblijom, pokazujući kako je nevjerojatno božansko proročanstvo ispunjeno u svjetskim događajima naših katastrofalnih vremena
[17]

1990-ih: Oni koji čine istinsku kršćansku organizaciju danas nemaju anđeoske objave ili božansko nadahnuće. Ali oni imaju nadahnuta Sveta pisma koja sadrže objave Božjeg mišljenja i volje. Kao organizacija i pojedinačno, oni moraju prihvatiti Bibliju kao božansku istinu, pažljivo je proučavati i dopustiti da ona djeluje u njima. [18]

2000-te: Iako je klasa roba definirana kao "vjerna i razborita", Isus nije rekao da će biti nepogrešiva. Ova skupina vjerne pomazane braće još uvijek se sastoji od nesavršenih kršćana. Čak i sa najboljim namjerama, mogu biti u zabludi, kao što su to ponekad bili u prvom stoljeću. [19]


Stoga je sasvim jasno da Jehovini svjedoci ne tvrde da su njihove publikacije nadahnute od Boga.   Prema tome, tvrdnja kritičara da “Stražarska kula tvrdi da je nadahnuti prorok” očito je lažna. 

Naravno, Svjedoci vjeruju da ih Bog koristi - i njihove publikacije - kako bi izvršili njegovo djelo.   Ali to nije isto što i vjerovanje da Bog osobno usmjerava pisanje publikacija Stražarske kule na način na koji je nadahnuo Bibliju.   Gornji citati - i mnogi drugi - pokazuju da ni u jednom trenutku u povijesti organizacija nije tvrdila da je Božji prorok, nadahnut ili nepogrešiv. [20]
Štoviše, u literaturi Jehovinih svjedoka mnogo puta se otvoreno priznaje da je bilo pogrešaka u tumačenju:

1878:    "Istraživači Biblije desetljećima su ukazivali na to da će 1914. biti ključna godina u ispunjenju biblijskih proročanstava. Međutim, u to su vrijeme vjerovali da je Kristova prisutnost započela 1874, da je 1878. on počeo vladati na nebu te da će Kraljevstvo u potpunosti biti uspostavljeno tek u listopadu 1914." (Božje Kraljevstvo vlada!, str.50)

 w13 1. 1. str. 8 Kraj svijeta — koja očekivanja te riječi bude u vama? 
NISU LI JEHOVINI SVJEDOCI VEĆ GOVORILI DA ĆE DOĆI KRAJ SVIJETA?
Istina, imali smo pogrešna očekivanja o tome kada će doći kraj svijeta. Poput Isusovih učenika iz 1. stoljeća, mislili smo da će se neka proročanstva ispuniti prije nego što je Bog to odredio (Luka 19:11; Djela apostolska 1:6; 2. Solunjanima 2:1, 2). Kako gledamo na te svoje pogreške? Naš stav prema njima dobro opisuju riječi Alexandera Macmillana, koji je dugi niz godina, sve do svoje smrti, bio Jehovin svjedok. On je jednom prilikom rekao: “Naučio sam da moramo priznati svoje pogreške i nastaviti s istraživanjem Božje Riječi kako bismo je točnije razumjeli.”

 w98 15. 5. str. 11 odl. 11 Kršćanska vjera bit će na ispitu ***
neka od njihovih očekivanja bila su preuranjena, a njihovo gledište o onome što se trebalo dogoditi nije bilo sasvim točno
*** g95 22. 6. str. 8-9 Možete li se pouzdati u Božja obećanja? ***
Macmillan je očigledno bio u zabludi, no to nije bilo jedino neispunjeno očekivanje koje su gajili on i njegovi suradnici, Istraživači Biblije.

*** g95 22. 6. str. 9 Možete li se pouzdati u Božja obećanja? ***

Isto kao i u slučaju kršćana u prvom stoljeću, do grešaka ili pogrešnih shvaćanja došlo je stoga što oni nisu poslušali Isusovo upozorenje: ‘Vi ne znate kad će vrijeme nastati.’ Pogrešne zaključke nisu donijeli zbog zlobe ili nevjernosti Kristu, nego uslijed gorljive želje da u svoje vrijeme vide ostvarenje Božjih obećanja.

*** w97 15. 8. str. 15 odl. 14 Živjeti za danas ili za vječnu budućnost? ***

Sigurno je ponekad bilo lažnih uzbuna....

 Dakle, na temelju literature Stražarske kule nije moguće tvrditi da (1) Društvo tvrdi da je njegova literatura nadahnuta od Boga ili nepogrešiva, (2) da se tvrdi da govori u ime Boga kao prorok.

Dvostruka mjerila i netrpeljivost

      Jehovini svjedoci nisu jedini imali pogrešna očekivanja o ispunjenju biblijskih proročanstava, .   Mnogi drugi izučavatelji Biblije - uključujući neke vrlo cijenjene katoličke i protestantske pisce - učinili su slične pogreške  kao i Jehovini svjedoci. Cijele su knjige napisane na temu predviđanja koja se nisu ostvarila, ali pogledajmo samo tri primjera iz svijeta protestantizma: Martina Luthera, Johna Wesleyja i Billyja Grahama.

Protestantski vođa Martin Luther vjerovao je da će kraj doći u njegovo vrijeme.   Vjerovao je da će Turski rat biti "konačni Božji gnjev, u kojem će se svijet okončati i Krist će doći uništiti Goga i Magoga i osloboditi svoje"? I da je "Krist dao znak po kojem se može znati kada je Sudnji dan blizu.
Kada Turcima nastupi kraj, mi sigurno možemo predvidjeti da Sud mora biti  blizu" [23].


Metodistički utemeljitelj John Wesley napisao je: " 1836. kraj nekronosa i mnogih kraljeva, ispunjenje riječi i tajne Božje; pokajanje preživjelih u velikom gradu;  kraj malo vremena, "i od tri i pol vremena"; uništenje istoka; zatvaranje Sotone". [24]

Godine 1950., Billy Graham, poznati američki evanđelist, rekao je na skupu u Los Angelesu: “Iskreno vjerujem da se Gospodin približava.   Možda imamo još jednu godinu, možda dvije godine, da radimo za Isusa Krista, i, dame i gospodo, vjerujem da će sve biti gotovo ... još dvije godine i sve će biti gotovo. ” [25]

Da su Jehovini svjedoci govorili takvo što kao Luther, Wesley i Graham, te bi izjave sigurno bile dodane na popis navoda kojim se navodno dokazuje da su lažni proroci.Međutim, ne čudi što izvori koji napadaju Svjedoke zbog lažnog proročanstva uglavnom, ne zauzimaju isti stav kada su u pitanju poznate osobe drugih kršćanskih crkava, koje su napravile vrlo slične, pa čak i veće pogreške.

 Što bismo onda trebali misliti o tome kada određeni pojedinci, ili grupe, koji se protive Jehovinim svjedocima uporno zvone na sva zvona o onome što pogrešno i zlonamjerno nazivaju "lažnim proročanstvima" Jehovinih svjedoka, stalno navodeći iste citate iz literature Watchtowera, od kojih je većina bila objavljena prije gotovo 100 godina, dok su ostali potpuno tihi na sve slične pogreške onih koji dijele njihova teološka uvjerenja?   Je li riječ "netrpeljiv" manje prikladna?   U svakom slučaju, njihova je namjera očigledna  i poštivanje istine nije visoko na njihovom popisu prioriteta.

»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?  Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova  

(Matej, 7:1-5, KS)

Mislim da komentari Luthera, Wesleya ili Grahama ,samo po sebi, ne čine ih lažnim prorocima, iz istog razloga zbog kojeg  Stražarska kula nije lažni prorok, jer, tumačenje biblijskog proročanstva nije isto što i prorokovanje.


Proročanstvo i tumačenje

Istina je da Jehovini svjedoci vjeruju da ih Bog vodi.  No, 'vodstvo ' je mnogo širi pojam od ' nadahnuća '. Istina, i nadahnuće je oblik vodstva, ali je samo jedan oblik. 

"Proročanstvo" uključuje mnogo više od običnog predviđanja budućnosti.   To uključuje nečiju tvrdnju da ima poruku izravno od Boga.   To nije isto što i tumačenje događaja ili čak tumačenje proročkih dijelova Biblije.   Russell je to shvatio i zato je rekao: " Najviše što tvrdimo ili što smo ikada tvrdili za svoja učenja je da je to ono što vjerujemo da su skladna tumačenja božanske Riječi, u skladu s duhom istine", dodajući " daleko od toga da tvrdimo da imamo bilo kakvo izravno nadahnuće" [27]

Slično tome, kad je Wesley zaključio da će kraj doći 1836. godine, on je to učinio na temelju svoga razumijevanja Biblije.   Naravno, to se shvaćanje pokazalo posve pogrešnim, ali to ga ne čini lažnim prorokom.   Kada je 1950. godine Billy Graham izjavio da će kraj završiti za dvije godine, on nije tvrdio da mu je Bog osobno govorio kroz san ili viziju.   On je samo govorio ono što je vjerovao nakon usporedbe svjetskih događaja s onim što je znao iz Biblije.   Nijedna dobrotvorna osoba ne bi optužila Grahama da je lažan prorok zbog toga (iako je očito da je učinio pogrešku u prosuđivanju).   Isto tako, kad je Luther izjavio da će turski rat dovesti do kraja svijeta, očajno je pogriješio, ali to ga sigurno ne čini lažnim prorokom. Osim toga, Luther je, na temelju svoga razumijevanja Biblije, također proturječio Koperniku i inzistirao na tome da je Zemlja središte svemira!   [28]

Prema tome , Jehovini svjedoci nisu lažni prorok, iz jednostavnog razloga jer nisu prorok.   Nitko od onih koji sudjeluju u pisanju literature nikad nije rekao da je čuo glasove od Boga,  imao vizije ili su na bilo koji drugi način bio direktno od Boga usmjeren da piše.  Imali su povremeno, neke pogreške u objašnjavanju ili tumačenju dijelova Biblije, ali kao što smo vidjeli, imale su ih i druge vjerske organizacije. 

Jehovini svjedoci napuštaju neko pogrešno tumačenje, kada daljnjim proučavanjem Biblije ustanove da su bili u krivu. Apsurdno je da danas, mnoge vjerske organizacije, koje se i dalje drže nebiblijskih dogmi, za koje odavno postoje i sekularni i biblijski dokazi da su pogrešne i obmanjujuće (poput dogme o Trojstvu, besmrtnosti ljudske duše, itd...), nazivaju Jehovine svjedoke lažnim prorocima, a same ne uviđaju potrebu da napuste krive nauke i prakse, koje krivo predstavljaju Boga, i udaljuju ljude od biblijske istine. 


Zaključak

Na temelju gore navedenog, evo par pitanja na koja trebaju odgovoriti kritičari Jehovinih svjedoka:

(1) Mislite li da je istinito i pošteno usredotočiti se na sitni dio objavljenog materijala Watchtowera - samo na pogreške - i ignorirati sve ostalo?

(2) Možete li citirati neku publikaciju Watchtowera gdje Društvo tvrdi da je “nadahnuti prorok” (njihov izraz, a ne naš).   Na čemu temeljite taj zaključak i kako objašnjavate desetke citata koje sam iznio iz naše literature - iz svih razdoblja njegove povijesti - gdje Watchtower to poriče? 

(3) Zašto prikazujete izjave Watchtowera o budućim događajima kao proročke izjave, a ne ono što su zapravo bile - tumačenja?

(4) Vjerujete li  da su i drugi koji su imali pogrešna očekivanja, uključujući Martina Luthera, Johna Wesleya i Billyja Grahama, lažni proroci, a ako ne, zašto?

Jehovini svjedoci ne vjeruju da bi trebali biti lišeni iskrene, nepristrane kritike, i nisu skrivali činjenicu da su napravili određene pogreške u svojim tumačenjima.   Ali iskrena kritika podrazumijeva poštivanje istine - cijelu istinu, a ne samo izjave izvučene iz konteksta i iskrivljene da bi se stvorio dojam i značenje, koje nikad nije postojalo.


Čuvajte se poluistina, jer lako možete završiti vjerujući u pogrešnu polovicu!


________________________________



Napomene i reference


[1] Zahvalan sam drugim piscima (JS) što su mi skrenuli pažnju na mnoge od ovih navoda. Citati iz publikacija nakon 1950. godine uglavnom su preuzeti s CD-ROM-a   Gotovo svi Russellovi spisi dostupni su na Internetu.

[2]   Sionska stražarska kula, 1. siječnja 1908. (reprint) stranica 4110

[3]   Stražarska kula, 1. siječnja 1925., str.3

[4]   Stražarska kula, 15. listopada 1966., str. 631.

[5]   Sionska stražarska kula, siječanj 1883, str.425

[6]   Sionska stražarska kula i Glasnik Kristove prisutnosti, 15. prosinca 1896., reprint, 2080.

[7]   "Pogledi iz stražarske kule", Sionska stražarska kula i Glasnik Kristove prisutnosti, 1. ožujka 1904., reprint, 3327.

[8]   Sionska stražarska kula i glasnik Kristove prisutnosti, 15. rujna 1909., reprint, 4473.

[9]   Stražarska kula i Glasnik Kristove prisutnosti, 15. studenoga 1913., repr. 5348 (naglasak dodan).

[10]   Proročanstvo (Brooklyn: Watchtower Bible and Tract Society, 1929.), 61-62 (naglasak dodan).

[11]   Light, vol. 1 (Brooklyn: Watchtower Bible and Tract Society, 1930.), 194 (naglasak dodan).

[12]   Stražarska kula , 15. svibnja 1947., str. 157-8.

[13]   "Ime i svrha Stražarske kule," Stražarska kula, 15. kolovoza 1950., 262-263 (naglasak dodan)

[14]   Stražarska kula, 15. listopada 1966., str. 631.

[15]   Stražarska kula , 15. kolovoza 1968., str.499.

[16]   Stražarska kula , 1. ožujka 1979., str. 23-24.

[17]   Otkrivenje - Blizu je njegov veličanstveni vrhunac! , stranica 9. (Objavljeno 1988)

[18]   Jehovini svjedoci - objavitelji Božjeg kraljevstva , stranica 708 (Objavljeno 1993)

[19]   Stražarska kula, 1. prosinca 2002., str. 17

[20]    Stražarska kula je povremeno,  (na primjer 1. travnja 1972.) prave kršćane (ne posebno za pisce publikacija Watch Towera) nazivala "prorocima".   Međutim, riječ je smještena pod navodnike, što pokazuje da se ne misli doslovno.   Članak iz 1972. godine jednostavno je usporedba iskustava  života proroka Ezekiela sa iskustvima današnjih kršćana dok ispunjavaju Kristovo poslanje da propovijedaju svim narodima.   Ovaj smisao riječi 'proročanstvo' prepoznaju mnogi 'mainstream' kršćani. Biografija Billyja Grahama naziva se “Prorok s čašću”.    Papa Ivan Pavao II govorio je o  'proročkoj službi' Božjeg naroda - što znači njihovu odgovornost da daju kršćansko svjedočanstvo. ( http://www.catholic-forum.com/saints/pope0264of.htm ) S obzirom na druge komentare (citirane u glavnom članku) u kojima Društvo Watchtower izričito odbacuje status proroka, i prije i nakon objavljivanja ovog članka, pokušaji da se ovaj članak upotrijebi  kako bi se "dokazalo da Društvo Watch Tower tvrdi da je nadahnuti prorok očito je pogrešno tumačenje smisla ovog članka.

[21] Stražarska kula, 15. ožujka 1980., str. 17-18.

[22]   John T. Baldwin, "Lutherova eshatološka procjena turske prijetnje u Eine Heerpredigt-wider den Tuerken ", Sveučilište Andrews Sveučilišta Studiji 33.2 (jesen 1995.), 196.

[23]   Ibid, str. 201.

[24] http://www.ccel.org/ccel/wesley/notes.i.xxviii.xxiii.html

[25]   McLoughlin, William G., Revivals, Awakenings i Reform. Sveučilište Chicago Press. Chicago. pp.185.   Vidi također "US News and World Report" (19. prosinca 1994.)

[26] Jehovah's Witnesses Defended, drugo izdanje , str. 462-3.

[27]   Sionska stražarska kula i glasnik Kristove prisutnosti, 15. srpnja 1899., reprint, 2506

[28]   Luther je također citiran na određenim internetskim stranicama  da je rekao da će se Isus vratiti 300 godina nakon njega.   (The Familiar Discourses of Dr. Martin Luther , prev. Henry Bell i revidirao Joseph KERBY... [London: Baldwin, Craddock- i Joy 1818], str 7,8)   nisam bio u mogućnosti provjeriti ovaj izvor, iako nemam razloga sumnjati.



petak, 11. siječnja 2019.

Osvrt na nalaze istrage o pedofiliji u Australiji


Vjerojatno ste čuli za famoznu istragu pedofilije u Australiji, koja je počela negdje 2015. 


Na novinskim internet portalima u to doba moglo se uočiti priličan broj bombastičnih naslova o navodnim tisućama žrtava i tisućama pedofila, kao i navodnom prikrivanju i zataškavanju tih slučajeva od strane Jehovinih svjedoka. Svi ti članci pozivali su se na navodne "nalaze" Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama. Međutim, većina medija, naravno, zbog bolje čitanosti i sklonosti ljudi da se navuku na senzacionalističke, šokantne naslove i članke, nije vodila računa o pravoj istini i utemeljenosti tih informacija. A te vijesti bile su daleko od istine.

Naravno, svatko ima slobodnu volju hoće li nepristrano istražiti te informacije, ili će ih , zbog osobnih stavova ili motiva, objeručke prihvatiti bez provjere. Mislite da sam pristran, kad to nazivam lažima? Osobno sam pročitao službene dokumente te istrage, i zato to mogu čiste savjesti reći. Pročitao sam i Izvještaj ARC-a, i odgovor (podnesak) zajednice Jehovinih svjedoka Australije. A to preporučujem svakome tko želi saznati pravu istinu o tome, umjesto da se, poput Kraljevske komisije, oslanja na glasine i laži koje su rašili otpadnici i dr kojima su Jehovini svjedoci nepoželjni. Slijedi moj osvrt na službene dokumente te istrage, tj. saslušanja.



Kao prvo, treba znati da ARC nije sudsko saslušanje. Ona pridonosi donošenju nekih zakona, i ne spada u izvršnu sudsku vlast. Zbog toga, ništa što dolazi od te Kraljevske komisije nema pravnu snagu protiv Jehovinih Svjedoka. Njeno djelovanje može jedino rezultirati time da se donesu određeni zakoni koji onda mogu utjecati na to kako Jehovini Svjedoci i druge religije tretiraju slučajeve ili optužbe za zlostavljanje djece. Ta komisija nema ovlasti donositi pravila ni za, ni protiv bilo koje institucije, niti je kazniti, osim ako krši zakone o sudjelovanju na saslušanju.

Nalazi te komisije nisu podvrgnuti strogim sudskim zakonima, i zbog toga takva saslušanja uglavnom su lišena pravne terminologije kakva se koristi u sudstvu. Zato se i naziva saslušanje, a ne sudski proces, jer sudstvo tu nije nadležno. Međutim, takvo javno saslušanje može štetiti našem ugledu ako iznosi mnoštvo nedokazanih tvrdnji i iskrivljuje naše replike svojevoljno, baš kao što je to radio Angus Stewart - stvari koje sucu nisu dozvoljene, a ni tužitelju ne bi bilo dozvoljeno postavljati takva pitanja i izvrtati priču, kao što je on to radio.

Oni koji obavljaju ispitivanje mogu učiniti sve što smatraju potrebnim kako bi utjecali, pa čak i stvorili predrasude kod članove komisije, bez jasnih dokaza, čak i sa mnogo pretpostavki i nagađanja, stvari koje se u sudovima obično odbijaju. I svakako,bio je dopušten veliki izostanak pravih dokaza, puke špekulacije ili čak izmišljeni dokazi, bez adekvatnog razmatranja njihove istinitosti. Povjerenstvo se bavilo tumačenjem Biblije, a takvo razmatranje odbacili bi svi sudovi u Australiji , baš kao što to čine u Americi i Europskom sudu za ljudska prava.

Da je to bio sud, jedino što bi bilo važno je ono što je stvarno bilo napisano u našim publikacijama o proceduri tretiranja slučajeva zlostavljanja djece i je li tijekom 1982. i 1988. postojala takva procedura za koju bi se moglo reći da je dovela do ta (jedina) 2 slučaja, koji su se tad dogodili. 


Što se tiče ta dva slučaja, kao što je Komisiji bilo dobro poznato, mnogi stavovi, vrijednosti i uvjerenja od prije skoro 40 godina, prilično se razlikuju od onih koji se danas primjenjuju prema prevenciji, istraživanju i procesuiranju seksualnog zlostavljanja djece. U kontekstu sustava kaznenog pravosuđa, mnogo se toga promijenilo u posljednjih 40 godina u vezi s istragom i kaznenim progonom zločina nad djecom. Takvi se zločini sada istražuju mnogo suosjećajnije i postoje postupci koji omogućuju davanje dokaza putem video veze ili uz podršku. Takve procedure nisu postojale prije 40 godina u australskim državama. Na sličan način, Jehovini svjedoci su poboljšali način na koji se bave pitanjem zlostavljanja djece. 
Dakle, Komisija je prigovarala nama zašto nismo prije 40 godina primjenjivali današnje standarde, koji nisu postojali ni u kaznenom pravosuđu???.😕 (sve detalje o ta dva slučaja možete pročitati u službenim dokumentima Komisije)

Razmislite: ako je naša organizacija bila "raj za pedofile", kako to tvrde otpadnici i drugi protivnici, zar onda oni ne bi bili u stanju pronaći novije slučajeve? Govorimo o sudskim potvrđenim i osuđenim slučajevima, a ne o bombastičnim, senzacionalističkim medijskim naklapanjima. Čini se da imaju prilično skučen izbor, kad se Komisija za dokazivanje svojih tvrdnji se morala vraćati skroz do 80-ih, na samo 2 slučaja, u razmaku od 6 godina.

Ustvari, već u svojim uvodnim izjavama, Angus Stewart je prekršio tradiciju prethodnih savjetnika na saslušanjima, i odmah prešao na napadanje karaktera naše organizacije, kao da smo krivično gonjeni. Dok su se na prethodnim raspravama, savjetnici bavili samo činjenicama i bili pomirljivi prema djelovanju drugih vjerskih organizacija, Angus Stewart nije gubio vrijeme na nepristrano predstavljanje organizacije, nego je odmah ocrnio na najgori mogući način, što je naravno, odražavalo lažne tvrdnje naših protivnika. Zapravo, potpuno se isključio iz svrhe ovog saslušanja, i pretvorio ga u ono što se na engleskom naziva "klokanov sud" ( termin se koristi za ironičan opis lažnih pravnih postupaka kojima se netko služi kako bi stvorio dojam pravednog sudskog postupka. A u stvarnosti, ne nudi se nepristrana pravda jer se presuda, koja je uvijek na štetu optuženog, donosi unaprijed, kao npr, na suđenju "vješticama" koje je vodila Inkvizicija.)😱

JEHOVINI SVJEDOCI NE STVARAJU ZAKONE

Kraljevska komisija, između ostalog, predložila je ideju da bi Jehovini svjedoci trebali na neki način, poput policije, kontrolirati svoje članove, kako bi zaštitili svoje članstvo, ali, Komisija nije iznijela prijedlog kako bi to nadziranje trebalo izgledati u praksi, niti je za usporedbu navela neki sustav po kojem bi se to moglo ili trebalo učiniti.😵


Međutim, Jehovini svjedoci nisu policijska organizacija, nego samo vjerska organizacija koja se samo bavi pružanjem pomoći drugima da postignu spasenje, prema onome što oni vjeruju da je navedeno u Bibliji. Vlasti su odgovorne za procesuiranje zločina. Religija može ići samo do mjere kojom štiti zajednicu od nepokajničkih grešnika, tako da ih isključuje i da ih se izbjegava. Nije odgovornost vjerske organizacije da nagađa hoće li osoba ponovno počiniti zločin ili neće, osim, ako pokaže nedostatak iskrenog pokajanja.

Kraljevska komisija je tvrdila da Jehovini svjedoci nisu učinili dovoljno da zaštite svoje lokalne zajednice od pedofila, a istovremeno su kritizirali našu upotrebu mjere isključenja i izbjegavanja kao štetnu za počinitelje i njihove obitelji. Trebamo li razgovarati o zatvorskom okruženju u kojem su ljudi fizički udaljeni od svojih obitelji, lišeni slobode i izloženi raznim opasnijim kriminalnim elementima, pa nitko to ne spominje kao štetnu praksu?
Dakle, prema Komisiji, pogrešno je ne"učiniti dovoljno" da se zaštiti skupština, a ipak, koraci koje poduzimamo kako bismo zaštitili zajednicu su "okrutni". Možete li zamisliti kakva bi tek bila reakcija da nismo isključivali i izbjegavali pedofile?😵

Kraljevska komisija osudila je naše korištenje starijih muškaraca kao sudaca u skupštini, u ocjenjivanju slučajeva zlostavljanja žrtava u kojima je počinitelj muško, ali, ne smatraju bitnim da  mnoge sudske slučajeve u Australiji s muškim počiniteljima seksualnog zlostavljanja djece i silovanja često sude muškarci, bez obzira na osjećaje žrtve.

Baš kao što u podnesku Kraljevskoj komisiji u ime Jehovinih svjedoka, dio 3.27, stoji: "Pravo je roditelja da pokrene ili podnese tužbu u ime djeteta." Jehovini svjedoci nikada nisu imali praksu sprečavanja ili kažnjavanja takve akcije.

Sva postavljena pitanja trebala su biti usmjerena na ovo : (1) Što se može i treba učiniti kako bi se djeca bolje zaštitila od seksualnog zlostavljanja? i (2) Koji su, a što bi trebali biti, najbolji postupci koje treba poduzeti kada se to dogodi? 

Međutim, Kraljevska komisija je krenula na teme koje nisu imale veze s ta dva pitanja i naposljetku osudila radnje koje poduzimamo a da nisu predložili ništa bolje.

Zapravo, bio je to 'lov na vještice' kojim se nastojalo prikazati nas lošima pretpostavljajući našu krivnju bez pružanja standarda po kojem bismo trebali biti mjereni, i bez zakonske ovlasti da nas proglasi krivim za bilo što, a sve na temelju dva slučaja koja lokalne zajednice u 1980-ima nisu dobro riješile, jer se malo znalo o tome (i sudovi i policija)kako se u to vrijeme nositi s slučajevima seksualnog zlostavljanja djece.

To ne znači da nije bilo problema,nego da nije bilo stvarne namjere da nam Komisija pomogne poboljšati našu proceduru onakvom kakva je sada, već namjera da nas osude zato što nismo djelovali u skladu s modernim standardima u vremenu prije nego što su postojali moderni standardi.

Je li ovo saslušanje bio pokušaj da se reformira Jehovine svjedoke?

Čini se da je RC više bila usredotočena na pokušaj reformiranja JW-a nego na pronalaženje načina kako spriječiti zlostavljanje djece. Evo zašto to kažem. Sljedeća pitanja su osvrt na neka pitanja koja su postavljali bratu Jacksonu:

1) Kako kritiziranje naše prakse "izbjegavanja" odraslih isključenih članova sprečava zlostavljanje djece?

(2) Kakva je veza između mladih osoba koje se krste u 13 ili mlađih godina, te prevencije zlostavljanja djece?

(3) Na koji način razumijevanje načina na koji Vodeće tijelo donosi doktrinarne odluke pomaže u sprječavanju zlostavljanja djece?

(4) Može li se fokusiranje na to što čini "neaktivnu osobu" u odnosu na "isključenu" osobu pomoći sprječavanju zlostavljanje djece?

(5) Može li Komisija spriječiti zlostavljanje djece razumijevanjem, detaljno, kako članove Vodećeg tijela 'imenuje Sveti Duh'?

(6) Je li prevencija zlostavljanja djece utemeljena na saznanju tko zapravo šalje pisma lokalnim zajednicama?

I još puno, puno toga ima što dokazuje da se, nažalost, ovdje , prije svega radilo o napadu na Jehovine svjedoke i o pokušaju da ih se "reformira".

Ne, ne služimo se "kompleksom progonstva" - dokazi pokazuju da je prevencija zlostavljanja djece bila prije svega samo "fasada".(sve ih navoditi, bilo bi preopširno - tko želi, može se osobno uvjeriti čitanjem službenih zapisa i podnesaka Komisiji)

Mnoge stvari koje se navode u odgovoru koji smo 9. listopada 2015. godine poslali natrag u RC, bili su napadi na nas, i nemaju nikakve veze sa svrhom ovog saslušanja, niti sa pružanjem bolje zaštite djeci.

U tom dokumentu od 147 stranica, pitanje koje su Jehovini svjedoci stalno postavljali bilo je "kako se to odnosi na pitanje prevencije zlostavljanja djece?", Ili slično tome.
U dokumentu se  mnogo puta podsjetilo članove Komisije na svrhu rasprave, kao i na granice koje im je odredio australski ustav. Drugim riječima, predloženi nalazi savjetnika koji su pomagali u pružanju pomoći mnogo su puta povrijedili slobodu vjeroispovijesti JW-a, što je jasno vidljivo i iz australskog Ustava.

Nemoguće je u ovom, jednom članku, osvrnuti se na sav sadržaj službenih dokumenata tog "saslušanja". Zato sam odabrao par službenih "nalaza" Komisije, kao i odgovore naše Zajednice na ta mišljenja:

F2 : Od 1950. godine, organizacija Jehovinih svjedoka u Australiji primila je optužbe o seksualnom zlostavljanju djece protiv 1.006 članova koji se odnose na najmanje 1.800 žrtava, te u tom razdoblju nije prijavila niti jednu tvrdnju policiji ili drugim vlastima, iako ih je 579 onih protiv kojih je podignuta optužba, priznalo da su počinili seksualno zlostavljanje djece.

Odakle Komisiji ova brojka od 1006 članova i 1800 žrtava? Evo odakle - Jehovini svjedoci spremno su Komisiji pružili na uvid internu bazu podataka koja sadrži:

- imena svih osoba (ne samo Jehovinih svjedoka, nego i članova obitelji i dr, koji to nisu) koje su bile samo optužene za neki oblik zlostavljanja, a te optužbe nisu potvrđene ni dokazane.

- popis optužbi iznesenih na temelju tzv "potisnutih sjećanja", čiju vjerodostojnost osporavaju mnoge sudske vlasti.

- imena osoba optuženih za zlostavljanje prije nego su postali Jehovini svjedoci.

- imena osoba koje nikad nisu bile Jehovini svjedoci, ali, se zbog zaštite djece, smatralo obaveznim staviti i ta imena u spis. (Npr, ime oca ili očuha, koji nije JS, a kojeg su za zlostavljanje optužili njegova djeca ili štićenici)

- imena osoba koje se mogu ili ne smiju smatrati zlostavljačima djece, ovisno o zakonima zemlje u kojoj žive (na primjer, 16-godišnji dječak koji je imao seksualne odnose s pristankom sa 15 godina starom djevojčicom

- Ime pojedinca koji je kriv za voajerizam ili koji je bio uključen u dječju pornografiju

- ime pojedinaca, maloljetnih i punoljetnih, koji su izmjenjivali tekstualne ili slikovne poruke eksplicitnog sadržaja (sexting)

- imena osoba osuđenih za neki oblik zlostavljanja, bilo da se radi o onima koji nisu bili JS, ili jesu.

Dakle, kao što možete uočiti, ne radi se o 1006 zlostavljača i o 1800 žrtava, kako je to navedeno u ovom nalazu RCA. Taj eventualni broj od 1006 (ako je točan)navodnih zlostavljača i 1800 navodnih žrtava (u periodu od 70 g), je izvrtanje činjenica iz te baze podataka. Očito je da se ne može te brojke strpati u "isti koš". 

Nitko ne tvrdi da nije bilo stvarnih slučajeva sa nekim od navedenih oblika zlostavljanja. Ali, iz ove baze podataka koje je Komisija dobila na uvid, kad se vidi stvarni sadržaj te baze podataka, jasno je da je ta famozna brojka daleko manja nego se to krivo prezentiralo ovim nalazom javnosti. Osim toga, optužbe se ni prema jednom legitimnom sudskom utvrđivanju krivnje ne može apriori kategorizirati kao potvrđen slučaj zlostavljanja.                                                                                  

Završni izvještaj Komisije, (https://www.childabuseroyalcommission.gov.au/speeches/national-council-churches)u kojem se navodi postotak koji su oni procijenili prema religijama, također opovrgava tu brojku:

Komisija je, kako izvještava, ukupno razmotrila više od 6 700 slučajeva i optužbi. Od toga broja, 32% slučajeva se odnosi na institucije vlasti, 10% na svjetovne institucije, a 59% prijavljenih pritužbi odnosi se na razne vjerske institucije.

Od tih 59% primljenih pritužbi na vjerske institucije, postotak po crkvama i vjerskim zajednicama je sljedeći:

- Katolička crkva 39%
- Anglikanska crkva 9%
- Vojska Spasenja 4%
- Ostale protestanske institucije 3%
- Reformirane i prezbiterijanske crkve 2%
- Crkva ujedinjenja 1,3%
- Jehovini svjedoci 1%
- Baptistička crkva 0,6%
- Pentekostalna crkva 0,5%
- Crkva Krista 0,4%
- Adventisti 0,4%
- Luterani 0,3%

Kod te statistike, treba uzeti u obzir da je jedino od Jehovinih svjedoka tražena cjelokupna baza podataka o seksualnim incidentima bilo koje vrste, dok od ostalih religija to nije traženo. Zato, jer ga većina ostalih religija ni ne vodi. Dakle, dok se Jehovine svjedoke "istražilo" temeljito unatrag 70g, i to ne samo Australiju, nego i ostale zemlje engleskog govornog područja, ostale spomenute vjerske institucije se istražilo samo djelomično, preko prijavljenih slučajeva i optužbi, ili samo pojedinačne župe ili crkve. A da su temeljito "pročešljani" poput Jehovinih svjedoka, postotak slučajeva ili optužbi bio bi bitno veći kod tih religija. Međutim, čak iz takve statistike jasno je vidljivo da Jehovini svjedoci spadaju među najsigurnije vjerske institucije. Iako su, po brojnosti, među 10 najvećih religija na svijetu.


Osvrnimo se sad na još jedno navodno otkriće Komisije:


- F42: [Pravilo dva svjedoka]: c) predstavlja opasnost za djecu u organizaciji Jehovinih svjedoka, jer je posljedica toga da se često ne poduzima ništa po pitanju zlostavljača u organizaciji

Službeni odgovor na to: "Nikakvi vjerodostojni ili pouzdani ili provjereni dokazi nisu predstavljeni Komisiji kako bi potkrijepili takav opći zaključak da je biblijski zahtjev za dva svjedoka „opasan za djecu“.Jedan aspekt pravila dokazivanja je osigurati pravično suđenje optužbama i osigurati da nevine osobe nisu pogrešno osuđene. (Puno opširniji odgovor može se pročitati u Podnesku Komisiji)

Je li zbilja istina da se zbog biblijskog pravila 'dva svjedoka' ništa ne poduzima? Pogledajmo u službenom dokumentu koji to detaljno opisuje:

"Kad starješine saznaju da je netko optužen za zlostavljanje djeteta, odmah se savjetuju s podružnicom Jehovinih svjedoka o koracima koji se moraju poduzeti da bi se ispunile zakonske obveze o prijavi takvih kaznenih djela (Rimljanima 13:1). Čak i ako starješine zakon ne obvezuje da optužbu prijave državnim institucijama, podružnica Jehovinih svjedoka uputit će starješine da optužbu ipak prijave državnim institucijama ukoliko je maloljetnik još uvijek u opasnosti da bude zlostavljan ili ukoliko za to postoje neki drugi valjani razlozi. Starješine će ujedno provjeriti jesu li i roditelji upoznati s optužbama o zlostavljanju njihovog djeteta. Ako je za zlostavljanje optužen jedan od žrtvinih roditelja, starješine će s time upoznati drugog roditelja." (https://www.jw.org/hr/vijesti/pravna-pitanja/informacije-za-pravnike/informacije/informacije-jehovini-svjedoci-zlostavljanje-djece/)

Još nešto o stavu Jehovinih svjedoka:

"Jehovini svjedoci smatraju zlostavljanje djece krajnje odvratnim činom i kaznenim djelom (Rimljanima 12:9). Mi prihvaćamo nadležnost državnih institucija u procesuiranju takvih kaznenih djela (Rimljanima 13:1-4). Starješine Jehovinih svjedoka neće niti jednog zlostavljača djece štititi od kaznenog progona koji provode državne institucije.
... U svim slučajevima žrtve i njihovi roditelji imaju pravo iznijeti optužbu za zlostavljanje djeteta državnim institucijama. Stoga će starješine na jasan način informirati žrtve, roditelje ili druge osobe koje im iznesu takve optužbe da imaju pravo obratiti se i državnim institucijama. Starješine neće iznositi kritičke primjedbe prema bilo kome tko odluči izvršiti takvu prijavu (Galaćanima 6:5)."

Dakle, Jehovini svjedoci čine sve, što je u njihovoj moći, da zaštite djecu od zlostavljanja i da prijave zlostavljača državnim institucijama. Dok, sa druge strane, većina drugih vjerskih institucija ne čini ništa, ili jako malo, po pitanju svećenika i dr službenika zlostavljača, nego ih često samo premjeste u drugu župu, crkvu ili lokalnu zajednicu, kad se sazna za njihov zločin. I zato, npr, mnoge od tih religija se suočavaju sa tisućama tužbi i na kraju moraju plaćati enormne odštete. Istovremeno, uvijek iznova, bilo koja pravna tužba protiv institucije Jehovinih svjedoka, sud na kraju odbaci kao neosnovane, jer se ustanovi da Jehovini svjedoci nikad nisu imali praksu prikrivanja zlostavljača djece, niti praksu premještanja starješina optuženih, u drugu skupštinu. Zato Jehovini svjedoci imaju najbolji sudski epilog od bilo koje druge religije. Dok je, posljednjih desetljeća, na tisuće protestantskih i katoličkih svećenika optuženo za zlostavljanje djece, samo je 10-ak starješina JS, u zadnjih 100 godina, bilo optuženo. I dok su se kod tih, i dr religija, mnoge od tih tisuća slučajeva prikrivalo, ili ih se jednostavno premještalo u druge lokalne zajednice ili župe, kod JS, svaki se počinitelj interno uklanja sa položaja i isključuje iz zajednice. Mediji i protivnici JS rado senzacionalistički napuhavaju par slučajeva u kojima netko nije odmah skinut sa odgovornog položaja i isključen, a to se desilo samo zato jer pojedine starješine se nisu savjesno pridržavale uputa Zajednice.

I još par riječi o biblijski utemeljenom pravilu "dva svjedoka":

"To je procedura koja je u potpunosti religijske prirode, a starješine je provode u skladu s biblijskim smjernicama i njena je svrha samo u tome da se utvrdi može li ta osoba ostati Jehovin svjedok. Član skupštine Jehovinih svjedoka koji je zlostavljao dijete, a za to se ne kaje, bit će isključen iz zajednice i više ga se neće smatrati Jehovinim svjedokom (1. Korinćanima 5:13). Postupak koji starješine provode povodom optužbe za zlostavljanje djece nije nadomjestak za procesuiranje koje provode nadležne državne institucije (Rimljanima 13:1-4)."

I da zaključim osvrt na ovaj "nalaz", sa odgovorom iz službenog dokumenta podnešenog Komisiji:

"9.223 Dokazni zahtjevi postavljeni u Svetom pismu za utvrđivanje grijeha nisu stvari koje se mogu "revidirati" ili "napustiti" od strane Jehovinih svjedoka, kao što vjera u biblijske zapise o Isusu Kristu koji liječi slijepe ili uskrsava mrtve ne mogu biti napušteni od kršćana , unatoč suvremenim dokazima da takva čuda nisu ljudski moguća; niti će sustav kaznenog pravosuđa napustiti zahtjev za dokazivanjem krivnje zbog osnovane sumnje, iako mnogi od njih bez sumnje misle da takav zahtjev dopušta nekima koji su krivi da prođu nekažnjeno."

"
1.1 Jehovini svjedoci ne odobravaju niti prikrivaju gnusan grijeh i zločin seksualnog zlostavljanja djece. Zapravo, kao što je jasno iz statističkog sažetka citiranog od strane odvjetnika koji je pomagao Kraljevskoj komisiji u svom uvodnom obraćanju, sasvim je očito da su Jehovini svjedoci barem posljednjih 65 godina preuzeli proaktivnu ulogu u istraživanju i dokumentiranju takvog zlostavljanja i poduzimanju radnji protiv dokazanih zlostavljača."


I na kraju, ponovimo kakav je stav Jehovinih svjedoka prema zločinu zlostavljanja djece:

"Kakav je stav Jehovinih Svjedoka prema zlostavljanju djece?

Jehovini svjedoci smatraju da je svako zlostavljanje djece, fizičko, seksualno ili emocionalno, za svaku osudu.U usporedbi sa većinom, Jehovini svjedoci više se drže Biblije, i ne odobravaju nijedan oblik nemorala. A zlostavljanje nedužne djece smatraju krajnje odvratnim! Naša organizacija ne tolerira takve postupke.Svesrdno želimo zaštiti djecu od svakog zlostavljanja. Smatramo da se žrtve zlostavljanja ili njihove roditelje, ne smije odvraćati od odluke da zlostavljanje prijave vlastima."


Eto, to bi bio kratak osvrt na službene nalaze i podnesak. Da se razumijemo, treba pohvaliti hvalevrijedan trud Kraljevske komisije, u onom dijelu u kojem je, nesumnjivo, doprinio boljoj zaštiti djece. Međutim, potrebno je i reći pravu istinu o navodnim "nalazima" Komisije.
Nemoguće je osvrnuti se na sve navodne nalaze u ovom jednom članku, i na sve odgovore i prave dokaze. Tko želi, može skinuti i pročitati službene dokumente te istrage na poveznici ispod članka.


"Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar."(Goethe)




Royal Commission into Institutional Responses to Child Sexual Abuse 
Submissions on behalf of Watchtower Bible and Tract Society of Australia & Others
 9 November 2015

Response to Royal Commission letter dated 4 November 2016