Uvod
Pitanje slavljenja Božića i Nove godine nije samo stvar tradicije, nego i pitanje biblijske vjernosti i izvornog kršćanstva. Kada se ova tema razmatra kroz Sveto pismo i spise ranih crkvenih otaca (2.–3. stoljeće), jasno se vidi da Isusovi apostoli i prvi učenici nisu slavili ni Kristovo rođenje kao godišnji blagdan, niti su sudjelovali u rimskim novogodišnjim svečanostima.
1. Biblijski temelj: što su apostoli slavili — a što nisu
1.1. Isus nikada nije zapovjedio slavljenje svoga rođenja
U Novom zavjetu ne postoji niti jedna zapovijed, primjer ili naznaka da bi Isusovi učenici trebali slaviti njegovo rođenje.
Isus, neposredno prije smrti, ustanovljuje spomen‑prisjećanje na svoju smrt, a ne rođenje:
"Činite ovo u spomen na mene.”."1 Luka 22:19
Apostol Pavao to potvrđuje:
"Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete iz ove čaše, objavljujete Gospodinovu smrt, sve dok on ne dođe.."2 1.Korinćanima 11:26
➡ Time je jasno da je apostolska praksa bila usmjerena na spomen prisjećanje Kristove smrti, a ne na slavljenje rođenja.
1.2. Rođendani u Bibliji
U cijelom Svetom pismu samo su dva rođendana izričito spomenuta:
Faraonov rođendan — Postanak 40,20
Herodov rođendan — Matej 14,6–10 (na tom slavlju Ivan Krstitelj je pogubljen)4
Oba slučaja povezana su s nasiljem i smrću. Zbog toga su Židovi, a zatim i prvi kršćani, rođendane smatrali poganskim običajem, a ne činom bogoslužja ili zdravom radovanju zbog rođenja djeteta.
2. Zašto Židovi i rani kršćani nisu slavili rođendane
2.1. Povijesni opis židovske prakse — Flavije Josip
Povijesni židovski pisac Flavije Josip (1. stoljeće) u djelu Against Apion jasno navodi:
"Doista, zakon nam ne dopušta da pravimo svečanosti na dan rođenja naše djece, i time da prigodu za pretjerano pijenje…"5
Ovaj citat pokazuje da židovski običaj nije uključivao slavljenje rođendana, dijelom jer bi takva svečanost često uključivala gozbe, rasipanje i ponašanja koja su bila u suprotnosti s vjerskim normama.
2.2. Enciklopedijska i antropološka opažanja
Autoriteti poput M’Clintock i Strong’s Cyclopædia naglašavaju da Biblija ne bilježi slavljenje rođendana među Židovima, već da je takva praksa u kasnijoj tradiciji smatrana dijelom idolopoklonstva i poganskih običaja. Antropološki izvori objašnjavaju da su rođendani u antičkom svijetu često povezani s astrologijom, proricanjem i duhovnim silama, što je bilo u suprotnosti s izraženim monoteističkim normama židovske prakse, i što je još važnije, u suprotnosti sa načelima i učenjima Biblije.6
2.3. Utjecaj na rane kršćane
Kako je većina prvih kršćana bila židovskog podrijetla, oni su u prvim stoljećima nastavili tradiciju ne‑slavljenja rođendana, osobito jer su ranokršćanski autoriteti odbijali poganske obrede i običaje koji su obilježavali specifične datume rođenja osoba ili bogova.7
3. Izjave ranih crkvenih otaca
3.1. Origen (umro oko 254.)
Origen, jedan od najuglednijih teologa rane Crkve, govori o tome da se u Svetom pismu ne nalazi primjer slavljenja rođendana, i da su sveti ljudi slavili dan prestanka života, a ne dan rođenja:
"U Pismu se nigdje ne čita da je itko od svetaca slavio dan svoga rođenja ili priređivao gozbu na taj dan. Samo grešnici slave svoje rođendane, kao što je faraon slavio svoj rođendan, i Herod, na čijem je rođendanu Ivan Krstitelj bio pogubljen. Ali sveti ljudi ne slave dan kada se rode, nego dan kada napuštaju ovaj svijet, jer tada prelaze u istinski život."8 (Articuli Fidei: Origen of Alexandria – a lengthy selection from his Homily #8 on Leviticus)
3.2. Klement Aleksandrijski ( oko 215.) – odbacivanje važnosti datuma Kristova rođenja
Klement Aleksandrijski u djelu Stromata I, 21 daje cjelovit prikaz rasprava o datumu Kristova rođenja:
"Postoje i oni koji su odredili ne samo godinu rođenja našega Gospodina, nego i sam dan, tvrdeći da se to dogodilo u dvadeset osmoj godini Augusta, i to dvadeset petog dana mjeseca Pachona. Drugi opet kažu da je rođen dvadeset četvrtog ili dvadeset petog dana Pharmuthija. No takva istraživanja nisu ni nužna ni korisna za one koji žele živjeti pobožno, jer Pismo nigdje ne nalaže da se dan Gospodinova rođenja slavi."9
3.3. Tertulijan ( oko 220.) – potpuna osuda poganskih i novogodišnjih blagdana
Tertulijan iz Kartage u djelu De Idololatria piše:
"Saturnalije, januarske svetkovine, Brumalije i Matronalije sada se slave; darovi se razmjenjuju, nova godina se slavi uz buku i razuzdanost, sve je ispunjeno pretjerivanjima. O, kako je poganstvo vjernije svojim obredima, jer ništa ne preuzima iz kršćanskih svetkovina! Mi pak nemamo nikakva udjela u onome što pripada idolopoklonstvu. Jer kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?"11
3.4. Minucije Feliks ( oko 250.) i Arnobije ( početak 4. st.)
Minucije Feliks:
"Mi se ne klanjamo vašim bogovima, ne slavimo vaše blagdane, niti se veselimo vašim svetkovinama; jer znamo da su to izmišljotine ljudi i obmane demona."12
Arnobije:
"Vi slavite početke godina, mjeseci i dana, dok mi ne pridajemo nikakvu božansku važnost vremenima ni datumima."13
4. Povijesni kontekst – porijeklo slavljenja Božića i Nove godine
4.1. Porijeklo Božića
U prvim stoljećima kršćanstva nije postojalo slavljenje Kristova rođenja kao godišnjeg blagdana. Kasnije uvođenje 25. prosinca kao datuma Božića dogodilo se tek u 4. stoljeću i nije biblijski utemeljeno, nego je uvedeno kroz tradiciju i crkvene odluke.14
📌 1) Zašto se Božić slavi 25. prosinca
Božić kao datum nije poznat iz Biblije. Povjesničari navode da je taj datum postao službeni u Crkvi tek u 4. stoljeću. Jedan od razloga mogao biti to što se u Rimu već tog dana slavio festival posvećen božanstvu Sunca — Dies Natalis Solis Invicti (“rođendan nepobjedivog sunca”). Wikipedia
👉 Prema Wikipediji, “December 25 was the traditional date of the winter solstice in the Roman Empire, and the Roman festival Dies Natalis Solis Invicti (birthday of Sol Invictus) had been held on this date since 274 AD.” Wikipedia
👉 Još iz Sol Invictus članka (koji objašnjava upravo taj rimski solarni i poganski festival): Aurelijan je 274. uveo slavlje Dies Natalis Solis Invicti na 25. prosinca, praznik posvećen suncu, koji se slavio i kao simbol povratka svjetla i dužih dana nakon zimskog solsticija. Wikipedia
👉 Povjesničari smatraju da je Crkva kasnije prihvatila ovaj datum kako bi lakše integrirala vjernike i njihove poganske običaje u novu kršćansku tradiciju. Wikipedia
🌞 2) Rimski poganski festivali povezani s zimom
A) Saturnalije
Bili su popularna rimska slavlja od 17. do 23. prosinca u čast boga Saturna. New Histories
Tijekom Saturnalija ljudi su prekidali svakodnevne obaveze, feštali, razmjenjivali male poklone i slavili zajedništvo. New Histories
To su bile velike javne proslave, te se u njima nalazi nekoliko elemenata koji podsjećaju na kasnije božićne običaje poput darivanja i gozbi. New Histories
Ljudi su se gostili u svojim domovima, ali povjesničar Livije napominje da će se do 217. pr. Kr. održavati i velika javna gozba u najstarijem hramu u Rimu, Hramu Saturna. Macrobius to potvrđuje i kaže da bi bučni sudionici izlazili na ulicu, a sudionici bi vikali "Io Saturnalia!" kao što bismo mi ljude pozdravljali s 'Sretan Božić!' ili 'Sretna Nova godina!' (Saturnalia: How Did The Romans Celebrate ‘Christmas’? | HistoryExtra)
B) Dies Natalis Solis Invicti
To je bio festival “rođendana nepobjedivog sunca” — slavlje božanstva Sunca u Rimskom Carstvu. Wikipedia
Slavljen je točno 25. prosinca, što je bio datum zimskog solsticija u rimskom kalendaru. Wikipedia
Taj se festival smatra jednim od najvažnijih zimskih događaja u poganskom Rimu i moguće je da je utjecao na izbor datuma za kršćanski Božić. Wikipedia
Link: https://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus
❄️ 3) Druge europske tradicije i simboli
Yule — nordijski / germanski midwinter festival
Yule je bio poganski festival zime i solsticija među germanskim i nordijskim narodima. Wikipedia
Taj je festival imao običaje poput paljenja posebnog yule debla (yule log) i korištenja zelenila te dekoracija, koji su bili simboli svjetla, topline i života usred zime. Wikipedia
Danas se termin Yule često spominje u kontekstu božićnih običaja (npr. yuletide, yule log), a mnogi elementi su se s vremenom integrirali u popularne običaje. Wikipedia
Link: https://en.wikipedia.org/wiki/Yule
🎁 4) Elementi božićne tradicije koji se povezuju s poganskim običajima
Nešto što povjesničari i etnolozi bilježe :
✅ darivanje — u Saturnalijama su se razmjenjivali mali pokloni poput svijeća i figura (sigillaria) te se slavilo zajedništvo. New Histories
✅ zimzelene dekoracije — pogansko korištenje zimzelenog bilja zabilježeno je u mnogim tradicijama jer simbolizira život usred zime, a kasnije se prenijelo i u božićne običaje. The Christmas Blog
✅ simbolika svjetla i vatre — zimski poganski festival slavljenja povratka svjetla (kroz sunce, vatru, svijeće) bio je snažan motiv u više kultura prije kršćanstva i kasnije se pripisao i božićnim običajima. The Christmas Blog
4.2. Porijeklo Nove godine
Slavljenje Nove godine 1. siječnja potječe iz rimskog poganskog kalendara, gdje je taj dan bio posvećen bogu Janusu. Rimljani su toga dana prinosili žrtve i razmjenjivali darove — prakse koje su poganske i ritualističke po karakteru. Prvi kršćani takve svetkovine nisu smatrali prihvatljivima jer su bile duboko povezane s idolopoklonstvom i običajima koji nisu temeljeni u Bibliji niti u apostolskoj tradiciji.15
5. Zaključak
Na temelju Biblije, punih izjava ranih crkvenih otaca i suvremenih komentatora jasno je da:
Isus i apostoli nisu slavili Božić, ni Novu godinu
Prvi kršćani nisu slavili Božić, ni Novu godinu
Židovi i rani kršćani nisu slavili rođendane jer su takvi običaji poganski i neutemeljeni u Pismu.
Kalkulacije datuma Kristova rođenja su špekulativne i nemaju biblijsku osnovu, jer Sveto pismo ne navodi ni mjesec ni dan rođenja.16
Ranokršćanski autori jasno su odbacivali ove običaje jer nisu biblijski utemeljeni niti dio apostolske tradicije.
"Uzalud me štuju jer se učenja koja naučavaju temelje na ljudskim zapovijedima.’." (Matej 15,9)
