 |
| Holly Folk |
Holly Folk je profesorica religijskih znanosti na Sveučilištu Western Washington, Prethodno je predavala na Sveučilištu Indiana Purdue i Sveučilištu Indianapolis. U 2019. godini na godišnjem sastanku Udruge za sociologiju religije bila je voditeljica katedre. Opširno je predavala i objavljivala o novim vjerskim pokretima, religiji u istočnoj Aziji, novim kršćanskim skupinama i društvenim znanostima.
Vjerojatno ste čuli za famoznu istragu pedofilije u Australiji, koja je počela negdje 2015. Na novinskim internet portalima u to doba, mnogim tv vjestima, itd, moglo se uočiti priličan broj bombastičnih naslova o navodnim tisućama žrtava i tisućama pedofila, kao i navodnom prikrivanju i zataškavanju tih slučajeva od strane Jehovinih svjedoka. Svi ti članci pozivali su se na navodne "nalaze" Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama. Međutim, većina medija, naravno, zbog bolje čitanosti i sklonosti ljudi da se navuku na senzacionalističke, šokantne naslove i članke, nije vodila računa o pravoj istini i utemeljenosti tih informacija. A te vijesti bile su daleko od istine.
To je ustanovila i neovisna stručnjakinja, Holly Folk, profesorica religijskih znanosti, koja je nakon stručne i pomne analize stvarnih činjenica, objavila članak koji otkriva stvarnu istinu o rezultatima I metodama istrage u Australiji. U ovom članku, objavit ću sažetak najvažnih činjenica i zaključaka koje je iznijela, a cijela stručna analiza dostupna je na ovoj poveznici:
Jehovah’s Witnesses and Sexual Abuse: 1. The Australian Case
Je li izvješće Australske kraljevske komisije doista otkrilo stotine "skrivenih" slučajeva? Ili je vjerska manjina nepravedno bila meta?
 |
| Australska kraljevska komisija objavljuje svoje završno izvješće. Izvor: ARC |
U 2019. godini Atlantic Monthly izvijestio je o, kako su rekli, "tajnoj bazi podataka o zlostavljanju djece" koju su vodili Jehovini svjedoci. U posljednjih nekoliko godina bilo je mnogo izvješća u tabloidima o ovoj temi, ali prestiž Atlantic Monthly-a, potaknuo je BBC i druge velike medije da prošire tu priču. Slijedom toga, dali su veliki medijski prostor glasinama koje su kružile medijima niz godina, da organizacija Jehovinih svjedoka vodi tajnu bazu podataka koja štiti pedofile. Smatram to vrlo nesretnim, jer ovdje ima užasno mnogo toga što je namjerno neistinito. Dopustite mi da objasnim zašto.
U Australiji su preliminarna izvješća objavljena 2014. i 2015., a konačni tekst 2017. Ta izvješća ostavila su veliki dojam na globalne vijesti kada su izašla. CNN je bio među medijima koji su odmah pokupili priču, tvrdeći da je u Australiji otkriveno više od 1000 slučajeva zlostavljanja djece među Jehovinim svjedocima. Osvrnuli su se na nešto što se zvalo Izvješće o studiji slučaja 29, Kraljevske komisije Australije za kontrolu prevencije zlostavljanja djece u institucijama.
Na temelju tog dokumenta mediji su izvijestili da je u Australiji bilo 1006 počinitelja koji su počinili seksualne zločine i koje je zataškala organizacija Jehovinih svjedoka. Ali je li to istina?
"Izvješće o studiji slučaja 29" bilo je jedno izvješće iz niza studija koje je provela Kraljevska komisija . Imajte na umu da su u fokusu Kraljevske komisije bili seksualni zločini nad maloljetnicima u institucijama diljem australskog društva, vjerskim i svjetovnim. Međutim, većina studija bila je usredotočena na pojedinačne objekte, koje vode vjerske organizacije ili svjetovne institucije. Za Jehovine svjedoke, Kraljevska komisija je ciljala samu religiju. To je bio kvalitativno drugačiji tretman, u usporedbi s načinom na koji je Komisija proučavala Katoličku crkvu i druge vjere.
Kada je Kraljevska komisija istraživala Jehovine svjedoke, obavili su samo dva službena razgovora (uz privatne sjednice), s obzirom na slučajeve iz 1989., odnosno 1992. Kraljevska komisija uglavnom je razmatrala disciplinska izvješća o seksualnom zlostavljanju koja su Jehovini svjedoci dobrovoljno dali istrazi.
Zapravo nema dokaza da su Jehovini svjedoci krivi za ono što se obično smatra institucionalnim zlostavljanjem, što vidimo u mnogim drugim vjerskim organizacijama, a što je bilo u središtu australske Kraljevske komisije. Kao prvo, Jehovini svjedoci nemaju postavljeno svećenstvo na isti način na koji Katolička crkva ima Nemaju institucionalne programe za djecu. Oni u osnovi djeluju kao laička organizacija. Nema slučajeva da djecu koja sudjeluju u Nedjeljnoj školi zlostavljaju učitelji Nedjeljne škole, niti pastora koji zlostavljaju adolescente u ljetnim kampovima, jednostavno zato što kod Jehovinih svjedoka ne postoje nedjeljne škole, ljetni kampovi ili odmarališta za tinejdžere, u kojima su djeca odvojena od roditelja.
Sada možemo pojasniti statistiku "1.006 počinitelja". Odražava zbroj svih disciplinskih izvješća i preporuka, dokazanih i nedokazanih, koji su podneseni organizaciji Jehovinih svjedoka u Australiji tijekom 65-godišnjeg razdoblja. Polovica tih slučajeva odnosila se na incidente unutar obiteljskog kućanstva koji su počinili roditelji ili braća i sestre (od kojih mnogi nisu bili JS). Dodatni slučajevi unutar te statistike odnosili su se na rođake koji nisu roditelji ili braća i sestre te druge koje su za zlostavljanje prijavili prijatelji obitelji žrtve. Drugim riječima, velika većina od tih 1006 disciplinskih izvješća odnosila se na seksualno zlostavljanje u obitelji. Dakle, nije se radilo o "institucionalnom" zlostavljanju koje je počinio neki vjerski djelatnik Jehovinih Svjedoka.
U svom proučavanju Jehovinih svjedoka, Kraljevsku komisiju zanimalo je kako se provodi disciplina članova, u smislu pastoralnog savjetovanja i pastoralne skrbi. Kraljevska komisija je odlučila da je otkrivanje informacija odmah učinilo vjersku organizaciju odgovornom. Treba napomenuti da je to bilo vrlo diskriminirajuće postupanje, u usporedbi s načinom na koji je Kraljevska komisija ocijenila druge vjerske skupine. Gotovo sve kršćanske crkve koje čine vjersku većinu u Australiji nude neku vrstu pastoralnog savjetovanja.
Jehovini svjedoci već dugi niz godina imaju proceduru kojom se zahtijeva da se sva izvješća o maloljetniku koji je u neposrednoj opasnosti od zlostavljanja odmah proslijede policiji.
Optužba da je došlo do zataškavanja također nije istinita. Od 1.006 spisa koje su Jehovini svjedoci dostavili Kraljevskoj komisiji, 383 su prijavljena policiji u vrijeme kada su se dogodili, a 161 je rezultiralo osuđujućim presudama. Ideja da su Jehovini svjedoci imali skrivene informacije ili da nisu surađivali s policijom ili da ti slučajevi nisu privedeni pravdi kada su pregledani i smatrani uvjerljivima, jednostavno nije istinita.
Tijekom 65 godina, Jehovini svjedoci imali su nekoliko slučajeva institucionalnih počinitelja. 902 od 1.006 spisa u Australiji nije se odnosilo na dužnosnika Jehovinog svjedoka, a 54 od preostale 104 optužbe odnosile su se na obiteljsko zlostavljanje koje su počinili starješine ili sluge pomoćnici. Ti navodni incidenti nisu se dogodili u Dvoranama ili drugim službenim prostorijama i nisu bili u kontekstu u kojem su Jehovini svjedoci službeno odgovorni za djecu. Drugim riječima, tijekom razdoblja od 7 desetljeća, čini se da je bilo manje od jedne optužbe (optužba nije isto što i potvrđen slučaj) godišnje koje su mogle ili nisu uključivale institucionalno zlostavljanje koje su počinili Jehovini svjedoci u Australiji.
Nešto što znamo je da u posljednjih pet godina nismo vidjeli u Australiji veliki val uhićenja i progona Jehovinih svjedoka, kao što se trebalo dogoditi da je Kraljevska komisija "otkrila" znatan broj "skrivenih" slučajeva.
Australska kraljevska komisija dala je mnoge preporuke religijama u Australiji općenito, a vladi su preporučili da se za sve organizacije koje rade s djecom uvede zakon o obaveznom izvještavanju. Jehovini svjedoci se nikada nisu protivili obaveznom izvještavanju. Samo da se zna, čvrsto vjerujem u obavezno izvještavanje. Ali, umjesto da se usmjerila na pomaganje u donošenju što bolje zaštite za djecu, Komisija je napadala karakter organizacije Jehovinih Svjedoka, i zadirala u vjerovanja i i strukturu te vjerske manjine.
Eto, to je rezime analize i zaključaka koje je iznijela neovisna stručnjakinja. Naravno, i bez ove analize činjenica, nepristranim promatračima i onima koji poznaju Jehovine Svjedoke jasno je da Jehovini svjedoci itekako vode brigu o zaštiti djece.
I na kraju, ponovimo kakav je stav Jehovinih svjedoka prema zločinu zlostavljanja djece:
Jehovini svjedoci smatraju da je svako zlostavljanje djece, fizičko, seksualno ili emocionalno, za svaku osudu.U usporedbi sa većinom, Jehovini svjedoci više se drže Biblije, i ne odobravaju nijedan oblik nemorala. A zlostavljanje nedužne djece smatraju krajnje odvratnim! Naša organizacija ne tolerira takve postupke.Svesrdno želimo zaštiti djecu od svakog zlostavljanja. Smatramo da se žrtve zlostavljanja ili njihove roditelje, ne smije odvraćati od odluke da zlostavljanje prijave vlastima."
