četvrtak, 7. rujna 2017.

Je li Bog "starog zavjeta" krvnik koji opravdava pokolj i genocid?

Je li Bog "starog zavjeta" nemilosrdan i okrutan, dok se u "novom zavjetu" opisuje kao Bog ljubavi?
Kako je Bog ljubavi mogao narediti Izraelcima da pobiju svoje neprijatelje, čak i njihovu djecu?


Za početak, treba napomenuti da Izraelcima nije bilo uvijek zapovijeđeno da unište sve svoje neprijatelje, već samo neke određene. Razlozi će biti objašnjeni u nastavku.

Pokolj izraelskih neprijatelja na zapovijed Boga može se činiti da je u suprotnosti s Bogom punim ljubavi, ali to je zapravo čin ljubavi prema Izraelu i drugima, zbog moralnog stanja kananskih naroda koji su, između ostalog, prinašali svoju djecu kao žrtve svojim bogovima, o čemu svjedoče brojni arheološki pronalasci.Moralna zloća i degradacija tih naroda bila je strašna. 

Nadalje, Bog, koji poznaje srca ljudi i ono što će se i neće učiniti, djelovao je na temelju tog svog znanja. Dakle, Bog je naredio njihov osudu kako bi se zaštitio Izrael i njihov razvoj kao naroda, jer je kroz njih Bog trebao dati Spasitelja svijeta, Gospodina Isusa Krista. Nadalje, Bog je strpljivo podnosio iskvarenost i zlodjela Kananaca oko 400 godina, sve dok njihova zlodjela nisu prevršila svaku mjeru, prije nego ih je odlučio uništiti.
Dakle, umjesto da se pitamo zašto je Bog ljubavi, suosjećanja i milosrđa naredio takve pokolje, pitajmo se kako ih je Bog koji je pravedan i pun ljubavi uspio trpjeti čak 400g, s obzirom na to kakva su zlodjela radili?

Osim toga, prilično je dvolično kad npr oni koji preziru kršćanstvo i Bibliju, koristeći te izvještaje o uništenju kananaca kao svoje razloge za to, u isto vrijeme podržavaju pobačaj koji ustvari nije ništa drugo neko suvremeni pokolj djece, i to u milijunskim razmjerima. Isto tako, mnogi koji se deklariraju kao ateisti dvolično negiraju i samo postojanje Boga, i ismijavaju njegove moralne zakone, a istovremeno ga osuđuju zbog uništenja ovih zlih naroda, koji su svojim zločinima, u mnogome bili veći monstrumi čak i od Hitlera.  Negiraju njegovo postojanje, odbacuju moralne zakone Biblije, a ipak ga optužuju? Zvuči li vam to razumno? Mnogi od takvih, gorljivo zagovaraju evoluciju, po kojoj preživljavaju samo oni koji se najbolje prilagode novonastalim okolnostima. Trebamo li nabrajati sve vrste zlih ljudi koji se "prilagođavaju" i opstaju? Dovoljno je prisjetiti se terorizma, ratova, ubojica, korupcije... Pametnom dosta.

No, znači li to da je u novom zavjetu, Bog postao drukčiji, tj, da je sad samo pun ljubavi i da će sve opraštati bezgranično? Naravno da ne, jer bi time prešutno odobravao zlo i nepravde koje se danas čine.

Biblijska knjiga Otkrivenje otkriva nam detalje o tome da će Krist, kao Božji izabrani Kralj, uskoro očistiti cijelu Zemlju od moralne iskvarenosti i zloće. I jasno se da pročitati da će zbog toga doslovno biti pobijenih na milijune, možda i milijarde. Razlog? U osnovi isti kao i razlog uništenja Kananaca. Nepopravljiva zloća i moralna iskvarenost, kao i odbijanje dobre vijesti o Kristu.
Isus naprimjer govori o tom nadolazećem vremenu u 24.poglavlju Mateja.


Dakle, prije nego se Boga starog zavjeta prosudi kao okrutnog bezosjećajnog zbog uništenja Kananaca, kad čitamo te biblijske izvještaje, dobro je pritom na umu imati nekoliko činjenica:


groblje na kojem je pronađen pepeo i kosti
na tisuće djece žrtvovane kananskoj božici Tanit.
Tragično mjesto koje stoji kao podsjetnikna izopačenost Kananaca.

1) Kananci nipošto nisu bili nedužne žrtve. Bili su do srži iskvareno i moralno degradirano društvo.(3.Mojs. 18:25)
"Iskopine u Palestini otkrile su hrpe pepela i ostatke kostura dojenčadi u grobljima oko poganskih oltara, ukazujući koliko je bilo rašireno prakticiranje te okrutne gadosti "(Archaeology and the Old Testament, 1964, str. 279)
U istoj knjizi, (Arheologija i Stari zavjet) objašnjava se: “Brutalnost, pohota i razuzdanost, koje dolaze do izražaja u kanaanskoj mitologiji ... sigurno su probudile u svojim privrženicima najgore karakterne crte i imale za posljedicu najizopačenije običaje onog vremena, kao svetu prostituciju, žrtvovanje djece i obožavanje zmija ... krajnju moralnu i religioznu izopačenost.”

Zato se u knjizi Halley’s Bible Handbook (1964, str. 161), sa pravom zaključuje:

"Čini se da je, u mnogo većoj mjeri, zemlja Kanaan postala neka vrsta Sodome i Gomore na nacionalnoj razini. .. Je li civilizacija takve odvratne prljavštine i brutalnosti imala pravo da i dalje postoji? , , , Arheolozi koji su kopali po ruševinama kanaanskih gradova čude se da ih Bog nije uništio i prije nego što je to učinio."
Ilustracija:
 Kanaanci žrtvuju svoju djecu u vjerskom obredu





















Da, možda... Ali zašto i njihovu malu djecu? Pa razmislimo o tome. Ako ih je taj isti Bog uništio, između ostalog ,zato što su u svojim vjerskim orgijama žrtvovali svoju djecu, zašto je on zapovijedio da se pobiju i njihova djeca?
Očito zato što je Bog, koji ih je trpio više od 400g, bio u stanju razabrati da bi čak i njihova djeca kad bi odrasla, postala jednako, ako ne i gore, razvratna i zla.  

Zamisli da si imao priliku poznavati Staljina, Hitlera i dr slične okorjele zlikovce, prije nego što su počinili svoje zločine. Dok su još bili bebe. Zamisli da si nekako mogao unaprijed znati za sve zločine koje bi oni sigurno u budućnosti počinili, za sve živote koje bi oni sigurno uništili, i da je jedini način  da ih se zaustavi taj da ih se ubije, i da je to u tvojoj moći. Da li bi bilo ispravno na taj način, u toj situaciji, ubiti ih? Što bi ti uradio? Neugodno i teško pitanje, zar ne? Naravno, nitko od nas nema takvu sposobnost i znanje. 

Okolnosti opisane u 15. poglavlju 1. Samuelove, znače da je Bog poznavao Amalečane. Znao je da su narod koji je ODBIO biti dio njegovog nauma da blagoslovi sve narode svijeta. Bog je znao da će stoljećima djela tog naroda biti usmjerena na uništavanje i sprečavanje Njegovog nauma da pruži blagoslov svim narodima na svijetu. Znao je stoljećima za njihovu monstruoznu religioznu praksu žrtvovanja i spaljivanja vlastite djece. Znao je unaprijed za njihovu seksualnu izopačenost.  Za njihovu odvratnu idolopokloničku , okultnu religiju.Znao je da će stalno, ničim isprovocirani, napadati njegov narod i pokušati ga uništiti. Bog je zasigurno imao sposobnost unaprijed vidjeti da će čak i njihova djeca, da, čak i novorođenčad, kad odrastu, postati jednako nepopravljivo zla i iskvarena.

 Je li, onda, kao Stvoritelj svih ljudi, imao pravo, na temelju tog svog nepogrešivog predviđanja, uništiti čak i takvu djecu? Prisjetite se sad one usporedbe o Staljinu i Hitleru. Za razliku od nas ljudi,  Bog koji nas je stvorio, i usadio u nas osjećaj za ljubav, ali i za pravednost, ima neusporedivo izraženiju osobinu za ljubav i za pravdu od bilo kojeg čovjeka.  I budući da njemu svaki čovjek duguje to što je uopće živ, Bog ima potpuno pravo i dati i oduzeti život.


2. Ni u jednom od tih pokolja, nisu poginuli nedužni. U prilog tome, svjedoči biblijski izvještaj o Sodomi i Gomori iz kojeg saznajemo da bi Bog spasio cijele te gradove da je našao u njima samo 10 pravednika.
Drugom prilikom je Bog spasio neke trideset i dvije tisuće ljudi koji su bili moralno čisti (4.Mojs. 31:35).
Još jedan značajan primjer je Rahaba, koju je Bog spasio, jer je vjerovala u Njega (usp Heb. 11:31).

3.Bog je stotinama godina (!) strpljivo čekao, dajući time zlim stanovnicima Kanana dovoljno vremena da se pokaju i promijene (usp. 2.Pet.3:9), prije nego što ih je konačno odlučio uništiti (1.Mojs.15:16).
Dakle, Božja presuda nad Kanancima može se usporediti sa operacijom raka ili amputacije noge, koje su nužne kao jedini način da se spasi ostatak bolesnog tijela.
Baš kao što rak i gangrena zagade ljudsko tijelo, oni elementi ljudskog društva - ako se njihovom zlu dopusti da se neometano gnoji - na kraju bi u potpunosti kontaminirali, tj zagadili cijelo ljudsko društvo. Još prije toga, potopom je Bog uništio ondašnji iskvareni svijet, kojem je prethodno preko pravednog Noe, 120g unaprijed govorio o potrebi da se pokaju i poslušaju upozorenje o dolazećem potopu.

4. Ratovi koje je tad vodio Izrael, nisu bili samo vjerski ili nacionalni politički ratovi.Bili su to teokratski ratovi.(teokracija = vladavina Boga) Izrael je tada kao teokracija, bio instrument izvršenja Božje presude.
( U naše vrijeme, prema knjizi Otkrivenje i dr bibl. izvještajima, instrument izvršenja Božje presude nad današnjim zlom i nemoralom u svijetu, bit će anđeli.)

Jer tad je Izraelom izravno vladao Bog, i već navedena istrebljenja bila su Božja zapovijed, a ne genocid nad nedužnim ljudima kakve su ljudi počinili i čine u svojim ratovima. ((usp 2Mojs. 23: 27-30; 5.Mojs 7:.. 3-6, Jošua 8:. 24-26).
Niti jedan drugi narod ni prije ni poslije toga, osim Izraela, nije bio teokracija.
Dakle, te su naredbe bile jedinstvene. I sigurno se ne mogu uzimati kao temelj za opravdanost ljudskih političkih, nacionalnih i vjerskih ratova kroz cijelu povijest do danas.
Zaključak:
Bog starog zavjeta je isti onaj Bog koji se opisuje i u novom zavjetu. Bog ljubavi, milosrđa, ali ne zaboravimo! On je i Bog PRAVDE, koji neće vječno trpjeti zlo, nepravdu i moralnu iskvarenost. Nije ni u vrijeme Kananaca, neće ni danas.

A sadašnja nebesa i zemlja tom su istom riječju pohranjeni za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika...Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja.

A Jehovin dan doći će kao lopov. U taj će dan nebesa uz tutnjavu brzo proći i počela će se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj bit će razotkrivena.
Budući da se sve to tako treba raspasti, neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan, kad će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastopiti.

Ali po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost.
Zato, ljubljeni, budući da to očekujete, dajte sve od sebe da vas on nađe neuprljane i neokaljane i u miru."   (2.PETROVA 3:7, 9-14, BIBLIJA)


pročitajte više:   Kako je Bog gledao na rat u drevno doba? Je li u naše vrijeme promijenio mišljenje o ratu?

Božje presude u prošlosti – jesu li dokaz Božje okrutnosti?