Blago iz Božje Riječi - (2. Kraljevima 1: 9-15) Zašto je Ilija prizvao 'vatru sa neba' koja je uništila dva zapovjednika i njihove vojnike?

 Ovaj tjedan imamo na rasporedu čitanje i razmatranje 1.-2. poglavlja 2.Kraljevima. I dok će o 2. poglavlju biti više riječi na današnjem sastanku, osvrnimo se na jedan šokantan događaj opisan u 1. poglavlju.

Samarijski kralj Ahazija nesretnim padom se ozbiljno ozlijedio. Zabrinut za svoj život, šalje glasnike da upitaju ekronskog boga Baal-Zebuba hoće li se oporaviti od ove ozljede. Jehova Bog šalje Iliju pred glasnike sa porukom:

"“Hajde, pođi u susret glasnicima samarijskog kralja i kaži im: ‘Zar u Izraelu nema Boga, pa idete pitati za savjet ekronskog boga Baal-Zebuba? Zato ovako kaže Jehova: “Nećeš ustati iz postelje na kojoj ležiš, nego ćeš umrijeti!” (1:4)

Idolopoklonički kralj Ahazija nakon što je saznao da se radi o proroku Iliji, šalje vojnog zapovjednika i grupu ljudi da privedu Iliju pred njega... Biblija nam otkriva što se dalje događalo:

"Tada je kralj poslao k Iliji pedesetnika s njegovih 50 vojnika. Kad je on došao k njemu, našao ga je kako sjedi na vrhu brda. I rekao mu je: “Slugo pravog Boga, kralj je naredio: ‘Siđi!’”10 Ali Ilija je odvratio pedesetniku: “Ako sam ja Božji sluga, neka vatra siđe s neba te proguta tebe i tvojih 50 vojnika!” I vatra je sišla s neba te progutala njega i njegovih 50 vojnika.11 Potom je kralj poslao k njemu drugog pedesetnika s njegovih 50 vojnika. I on je otišao i rekao mu: “Slugo pravog Boga, kralj je ovako naredio: ‘Brzo siđi!’”12 Ali Ilija im je odvratio: “Ako sam ja sluga pravog Boga, neka vatra siđe s neba te proguta tebe i tvojih 50 vojnika!” I Božja je vatra sišla s neba te progutala njega i njegovih 50 vojnika.13 Tada je kralj poslao i trećeg pedesetnika s njegovih 50 vojnika. A treći je pedesetnik otišao gore i pao na koljena pred Ilijom te ga zamolio za milost: “Slugo pravog Boga, molim te, poštedi život meni i ovoj pedesetorici svojih slugu!14 Vatra je sišla s neba te progutala prvu dvojicu pedesetnika i njihovih 50 vojnika, ali ti sada budi milostiv i poštedi mi život!”15 Tada je Jehovin anđeo rekao Iliji: “Siđi s njim! Ne boj ga se!” Tako je on ustao i otišao s njim pred kralja." (1:9-15)

Zašto je Ilija prizvao smrt i uništenje tih vojnika, ako su samo slušali kraljevu zapovijed?

Ako ste zapazili, sva tri zapovjednika izvršavala su kraljevu zapovijed, ali, samo je posljednji sa svojom grupom ostao na životu. U čemu je onda bila krivnja prva dva pedesetnika i njihovih grupa?

Prva dvojica očito su morala biti kriva za neki zločin, koji su oni i njihovi ljudi morali iskupiti svojom smrću. Zločin očito nije bio to što su Iliju nazvali "slugo pravoga Boga", jer se treći obratio Iliji na isti način  Nihov drski, zapovjednički poziv proroku, da siđe da ga se vodi kao nekakvog zatvorenika  i zločinca pred kralja, pokazao je njihov prezir ne samo prema Ilijinoj proročkoj službi, već i prezir prema samom Jehovi Bogu, koji je čudima potvrdio Iliju kao svog slugu. Dvojica pedesetnika koji su prvi poslani nisu samo izvršavali kraljevu zapovijed,, već su time podupirali kraljevo idolopoklonstvo i njegov prezirni odnos prema Iliji, Božjem proroku. Drugi pedesetnik, sa svojim prezirnim uzvikom "‘Brzo siđi!’, pokazao je još gori stav. Taj je grijeh bio kažnjen, i to ne od proroka, već od samog Jehove Boga, koji je ispunio riječ svog sluge. 

Osim toga, činjenica da je kralj poslao zapovjednika i čak 50 (!) naoružanih vojnika da privedu proroka, dodatno potvrđuje kakav je drzak i preziran stav imao odmetnuti kralj prema Jehovinom proroku. Praktički, poslao je vojnike da ga na uhapse i na silu privedu do kralja! To prilično podsjeća na Isusovo hapšenje, kada je Juda doveo poglavare svećeničke i četu naoružanih rimskih vojnika da uhvate i privedu Isusa. Dakle, očito je da su i kralj Ahazija i njegovi vojnici prezirno gledali na Iliju i njegovu proročku službu.

Iako je slijedio kraljevu zapovijed, kao i prethodna dvojica, za razliku od njih, zadnji pedesetnik se ponizio i tražio milost od Boga i njegovog proroka.

Koja je pouka iz ovog događaja?  Jehova Bog jako cijeni svoje sluge, koje je on poslao i opunomoćio. Način na koji se ljudi ophode prema Božjim slugama, Svemogući Bog Jehova tumači to kao da se tako ponašaju  prema Njemu osobno!

Prava istina o netočnim predviđanjima o vremenu kraja

 Jehovini svjedoci nikad nisu zataškavali činjenicu da su u prošlosti imali neka kriva očekivanja i kronološke pogreške. Međutim, vrlo je uobičajeno među mnogim našim protivnicima da se služe vrlo dugim popisima  lažnih "proročanstava" o "kraju svijeta". Takvi popisi često su puni netočnih i namjerno krivo prikazanih činjenica, i puni su prezira prema Jehovinim svjedocima. I ako pokušavate braniti svoju religiju čak i ako ste spremni priznati pogreške, besmisleno je raspravljati sa takvim protivnicima, jer njihov cilj nije utvrđivanje činjenica, nego ocrniti i oklevetati Jehovine svjedoke.

Međutim, postoje i nepristrane osobe koje su zainteresirane za istinu. Ovaj članak namijenjen je njima.

Prvo, vrlo je točno s vaše strane da u svom pitanju ne koristite izraz "proročanstvo", jer sebe niti bilo koga u našoj religiji ne smatramo prorocima. Također, točno je i da ne koristite izraz "kraj svijeta", jer nikada nismo vjerovali u kraj svijeta.

(Obratite pozornost na donju fotografiju. Zapazite što (podvučeno crvenim) piše ispod naslova "KRAJ SVIJETA 1914", jer naši klevetnici obično obraćaju pozornost samo na glavni naslov:)

Dakle, jasno piše odmah ispod naslova "KRAJ SVIJETA 1914", "ni C.T. Rusell, ni Istraživači Biblije NE zastupaju to gledište". Protivnici vam neće otkriti ovu činjenicu.

Dobar primjer izvrtanja istine u vezi s tim je godina 1874. To je obično prvi datum na onim 'listama' koje sam spomenuo. Pretpostavimo da je Charles Taze Russell, osnivač časopisa The Watchtower, predvidio kraj za tu godinu, a kad nije došao kraj, odlučio je to tumačiti da je Krist došao nevidljivo. Prava istina je da je Russell u početku bio malo nesklon temama kronologije i tek je 1876 godine prihvatio godinu 1874. za nevidljivi Kristov povratak. Dakle, nije bilo predviđanja, jer je godinu prihvatio gotovo tri godine kasnije.

U svakom slučaju, usredotočimo se na pitanje predviđanja Harmagedona.

1914

Russellovo prvo poznato djelo je članak objavljen u listopadu 1876. u časopisu The Bible Examiner, u kojem je izjavio da u Bibliji postoje tragovi koji nam pomažu utvrditi da će 1914. godine završiti"vremena neznabožaca". Znači li to da se očekivalo da će se Harmagedon poklopiti s krajem  vremena neznabožaca? U knjizi Blizu je vrijeme, izdanje iz 1889., stranice 76, 77, čitamo:

"Potpuni kraj vremena neznabožaca, odnosno potpuni kraj njihove dominacije nastupit će 1914.; i taj datum bit će krajnja granica vladavine nesavršenih ljudi.. .  na taj datum Kraljevstvo Božje za koje nas je naš Gospodin učio moliti, govoreći: "Kraljevstvo tvoje dođi", u potpunosti će preuzeti vlast i kontrolu nad Zemljom, i da će tada biti "postavljeno", ili čvrsto uspostavljeno, na zemlji.«

Treba napomenuti da je Russell smatrao da je tema kronologije najslabije od svih učenja koje je zagovarao:

"Pretpostavimo da je slučaj daleko od naših očekivanja,... pretpostavimo da bi 1915.  trebala na svjetskoj sceni proći posve spokojno i s dokazima da sami izabrani nisu svi promijenjeni ....Što onda? Zar to ne bi dokazalo da naša kronologija nije u pravu? Da, sigurno! I ne bi li se to pokazalo kao veliko razočaranje? Doista bi! To bi djelovalo kao nepopravljiva pukotina u paralelnim usporedbama i izraelskim proročanskim primjerima, i jubilarnim izračunima, i Danijelovom proročanstvu  o 2300 dana (Dan. 8:14), i epohi zvanoj vremena neznabožaca...Kakav bi to udarac bio! Jedna od žica naše harfe bila bi slomljena!"

" Međutim, dragi prijatelju, naša harfa bi i dalje imala sve ostale žice usklađene i to je ono čime se nijedna druga skupina Božjeg naroda na zemlji ne bi mogla pohvaliti. Još uvijek možemo štovati Boga tako velikog i uzvišenog da se nitko ne može usporediti s njim. I dalje ćemo vidjeti raskoš njegova spasenja u Kristu Isusu - otkupninu za sve.« (Watch Tower, 1. listopada 1907., stranica 4067)

Još jedan citat:

"Ne prorokujemo; mi samo iznosimo svoje pretpostavke . Čak ni ne tvrdimo da nema greške u našem tumačenju proročanstva i našim izračunima kronologije. Samo smo ih postavili pred vas, ostavljajući svakome da primijeni svoju vjeru ili sumnju u odnosu na njih« (Sion's Watch Tower, 1. siječnja 1908. (reprint) stranica 4110.)

Dakle,  još uvijek vjerujemo da je 1914. bila kraj neznabožaca, ali druga očekivanja vezana uz tu godinu zapravo su bila pogrešna.

Osim toga, nije bio slučaj da su ljudi očekivali Harmagedon i razočarali se kad je 1914 došla. Godine 1904. naše su publikacije malo oplemenile očekivanja: vrijeme kraja, koje će kulminirati Harmagedonom, neće završiti 1914., već će početi 1914. godine. To znači da će 1914. godine početi vrijeme kraja, a Harmagedon će se dogoditi kasnije, bez određenog datuma:

»Sada očekujemo da će anarhistički vrhunac velikog vremena nevolja koje će prethoditi milenijskim blagoslovima nastupiti nakon listopada 1914. godine - vrlo brzo nakon toga, po našem mišljenju.« ("Univerzalna anarhija – neposredno prije ili poslije listopada 1914.?", Sion's Watch Tower, 1. srpnja 1904., str.)

Posebno mi se sviđa ovaj Russellov citat iz 1914:

"I dok će naša vjera i nade biti jednako jasne i logične, neovisno o tome hoće li ovo doba završiti u listopadu 1914. ili stoljeće kasnije, ipak naše očekivanje da će "vremena neznabožaca" završiti u listopadu, 1914., nesumnjivo ima poticajan učinak na naša srca i utječe na sve životne interese i pomaže nam da se"odviknemo" od zemaljskih radosti i ambicija i usmjerimo našu naklonost na gore navedene stvari!" ( Watchtower 1909, stranica 371)

Rani Istraživači Biblije

1920

Godine 1917. objavljena je knjiga Svršena tajna. Bavila se knjigama Ezekiela i Otkrivenja i uključivala je neka nagađanja o datumima. Na primjer, navedeno je da 1918. može donijeti kraj krive religije i djela propovijedanja. No, iako se to pokazalo pogrešnim, to nije bio datum za Harmagedon, jer se na stranici 179 (ili 207 u nekim izdanjima) može pročitati sljedeće:

Neki zanimljivi događaji u vezi s uspostavom Kraljevstva mogu se dogoditi 1920. godine, šest godina nakon početka velikog vremena nevolje. Ne bi bilo čudno da se to dogodi, kada se prisjetimo da su nakon četrdeset godina lutanja divljinom Izraelci došli u posjed zemlje Kanaan nakon dodatnih šest godina. Budući da su ove stvari još uvijek budućnost, možemo samo čekati da vidimo. Očekujemo da će se "potres" dogoditi početkom 1918. i da će "vatra" doći u jesen 1920.  - 1.Kralj.19:11,12

Možda ste primijetili izraze "može se dogoditi", "ne bi bilo čudno da se to dogodi" ili "možemo samo čekati da vidimo". Može li se to kvalificirati kao predviđanje ili samo kao obrazovano nagađanje (koje se pokazalo pogrešnim) prepuštam čitatelju da odluči. U svakom slučaju, koja je važnost dana tim pretpostavkama iz Svršene tajne ? Citati poput ovog su zanimljivi:

Bilo bi potpuno neprikladno nekoga isključiti jer nije mogao prihvatiti sve što je navedeno u Sedmom svesku [Svršena tajna]. Neka ljubav bude prevladavajuća sila, koja usmjerava djela  svih nas (The Watch Tower, 1. travnja 1920.).

Dakle, čini se da je ova 1920. bila relativno nezapažena.

1925

Nikada nisam pronašao vezu između ove godine i Harmagedona u našim publikacijama. Neki su očekivali  da će te godine vjerni sluge Božji iz prošlosti uskrsnuti. U svakom slučaju, to je bilo vrlo značajno predviđanje od kraja 1918. godine i bila je jasna pogreška. Rutherford, koji je tada preuzeo vodstvo i bio promotor ove kronologije o tome što se moglo očekivati 1925. godine, priznao je: "Ispao sam magarac"

1975. ILI MALO KASNIJE

Na kongresu 1966. izdana je knjiga pod nazivom Vječni život — u slobodi sinova Božjih (engl.). U svom govoru, član Vodećeg tijela, Frederick Franz, osvrnuo se i na kronološku kartu na kraju knjige:

"Neposredno prije nego što sam se popeo na platformu prišao mi je jedan mladić i rekao: 'Reci mi, što znači ova 1975.? Znači li to ovo, ono ili bilo koju drugu stvar?' . . . Primijetili ste tablicu. Ona pokazuje da će 6.000 godina ljudskog postojanja završiti 1975., za oko devet godina. Što to znači? Znači li to da je Božji dan odmora počeo 4026. godine prije Krista? Moguće je . Knjiga Vječni život ne kaže da nije. Knjiga samo predstavlja kronologiju. Možete je prihvatiti ili odbaciti. Ako je to slučaj, što to znači za nas? .  Što je s godinom 1975.? Što će to značiti, dragi prijatelji? Znači li to da će do 1975, završiti Harmagedon biti gotov, a Sotona biti svezan.? Moguće je! Bogu je sve moguće. Znači li to da će Babilon Veliki pasti do 1975.? Moguće je. Znači li to da će napad Gog od Magoga na Jehovine svjedoke da ih izbriše, biti izvršen, a onda će sam Gog biti uništen? Moguće je. Ali, mi ne tvrdimo da hoće. Bogu je sve moguće. Ali, mi ne tvrdimo da hoće. I, neka nitko od vas ne precizira o tome što će se dogoditi od sada do 1975. Nego, dragi prijatelji, glavna poanta svega je ovo: Vrijeme je kratko. Vrijeme istječe, nema sumnje u to."

Unatoč upozoravajućim riječima, mnoga braća i sestre diljem svijeta, bili su toliko sigurni da će Bog ispuniti svoja obećanja i toliko su željeli vidjeti njihovo skoro ispunjenje, i mislili su da će Harmagedon doći ubrzo nakon listopada 1975. Čak su i brojni nadglednici u svojim javnim govorima sa velikim uvjerenjem govorili  o 1975. godini (pitam se je li to bio jedan od razloga zašto je Vodeće tijelo 1970-ih počelo zahtijevati strože pridržavanje njihovih predložaka za javne govore). U nekim skupštinama, čak i u nekim obiteljima, bilo je članova koji su vjerovali da će kraj doći 1975. ili malo kasnije, i članova koji nisu vjerovali u to. Zanimljivo je da su postojale i mnoge skupštine koje uopće nisu bile svjesne te buke oko 1975. godine. Za njih je to bila samo 6000. godišnjica stvaranja Adama. I, bili su u pravu.

No, istina je i da su neke naše publikacije prešutno potaknule tu situaciju dajući preveliku važnost tom datumu. Godišnjak iz 1980. godine str. 30-31 rekao je sljedeće o govoru koji se iznosio na kongresima, 1979g: 

"Braća su također cijenila iskrenost tog istog govora, koji je priznao odgovornost Društva za dio razočaranja koje se kod nekih pojavilo u vezi s 1975. godinom."

Ovo priznanje objavljeno je Stražarskoj Kuli,  15. ožujka 1980. str. 17-18:

"U suvremeno doba takva želja, hvalevrijedna sama po sebi, dovela je do pokušaja određivanja datuma za željeno oslobođenje od patnji i nevolja koje pogađaju mnoge diljem svijeta. Pojavom knjige Vječni život — u slobodi sinova Božjih, i njenim komentarima o tome koliko bi bilo prikladno da se Kristova milenijska vladavina poklapa sa sedmim tisućljećem čovjekova postojanja, pobudila su znatna očekivanja u vezi s 1975. godinom. Tada su dane izjave, a nakon toga i naglašavane da je to samo mogućnost. Nažalost, međutim, uz takve upozoravajuće informacije, objavljene su i druge izjave koje su implicirale da je takvo ostvarenje nada do te godine veća vjerojatnost nego puka mogućnost. Treba žaliti što su ove potonje izjave očito zasjenile one upozoravajuće i pridonijele gomilanju već pokrenutih očekivanja.

U izdanju od 15. srpnja 1976., Stražarska Kula je, komentirajući da se ne preporučuje da svoja očekivanja fiksiramo na određeni datum, izjavila:

 "Ako je netko razočaran ne slijedeći ovu liniju misli, sada bi se trebao usredotočiti na prilagodbu svog gledišta, vidjevši da ga Božja riječ nije iznevjerila ili prevarila i donijela razočaranje, nego se njegovo vlastito razumijevanje temelji na pogrešnim zaključcima."

Govoreći "bilo tko", Stražarska kula je uključivala sve razočarane Jehovine svjedoke, uključujući i osobe koje su imale veze s objavljivanjem informacija koje su pridonijele gomilanju nada usredotočenih na taj datum.

NEKI DRUGI DATUMI?

Ne znam za druge datume. Neki ljudi, možda malo forsirajući stvari, spomenuli su druge godine poput 1942. godine. Kada je svijet trpio najgori rat u povijesti čovječanstva, mnogi Svjedoci bili su uvjereni da je to to, ali bez određenog datuma. Komentar u prolazu pri opisivanju konvencije: "Primanje dara,  Gospodinovo stvoreno oruđe za najučinkovitije djelo u preostalim mjesecima prije Harmagedona" uzima se kao predviđanje s datumom. Zanimljivo je da je 1942. godine predviđeno razdoblje mira koje je uslijedilo nakon Drugog svjetskog rata.

Jehovini svjedoci su temeljitijim istraživanjem, i uz Božju pomoć, stekli točnije razumijevanje Biblije o 'naraštaju' i Harmagedonu, i odbacili prijašnje netočno tumačenje. To se zove napredak u razumijevanju. I znanost, medicina, tehnologija, itd - imali su neka pogrešna shvaćanja i teorije, ali, vremenom, uz ozbiljno istraživanje napreduju - i ne odbacujemo ih zbog prošlih grešaka.

Jehovini svjedoci imaju najbolje i najtočnije razumijevanje Biblije od svih drugih religija i crkvi. To su stekli poštenim pristupom istraživanju Biblije.

Ovo je moj osvrt na naslovno pitanje. Nadam se da će vam koristiti u djelu propovijedanja, a iskrenim osobama dati pravi uvid u ovu temu.

Osobno sam zahvalan što pripadam kršćanskoj zajednici koja i kroz biblijsku literaturu jasno ukazuje na blizinu kraja, čak i ako je prethodno imala neka netočna očekivanja, jer mi to jako pomaže da se trudim ostati "spreman kad taj čas dođe!" Koja još kršćanska zajednica ulaže toliki trud da pomaže ljudima ostati duhovno budnima i usredotočenima na vršenje Božje volje, u ovo vrijeme kraja? Ni jedna druga.

Pročitajte i ovo:

Je li organizacija Jehovinih svjedoka ikada govorila da će Harmagedon sigurno doći 1975?

Brojne crkve imale su pogrešna predviđanja ispunjenja biblijskih proročanstava

Je li Bog prouzročio smrt prvog djeteta Davida i Batšebe?

 Nakon što su David i Batšeba sagriješili, zašto je njihov sin morao umrijeti, budući da su Ponovljeni zakon 24:16 i Ezekiel 18:20 rekli da djeca ne smiju biti pogubljena zbog onog što čine njihovi očevi?

David i Batšeba bili su osobe u braku, kada su počinili preljub i ona je ostala trudna. Njihov preljub bio je težak grijeh kažnjiv smrću po Božjem zakonu. (2 Samuel 11,1-5; Ponovljeni zakon 5:18; 22:22) Dakle, da je Bog dopustio da im sude ljudi prema Zakonu, sin koji se razvijao u njezinoj utrobi umro bi sa svojom majkom. Ali Jehova je odlučio drugačije postupati u njihovom slučaju, jer je Sudac cijele Zemlje, zasigurno imao pravo tako postupiti.

Kada se suočio sa svojom krivnjom, David je priznao: "Zgriješio sam Jehovi." Tada je Božji prorok rekao Davidu: "Jehova ti je oprostio grijeh. Nećeš umrijeti." (2. Samuel. 12:13) Davidu je pokazano milosrđe zbog saveza za Kraljevstvo. Štoviše, budući da je Bog u stanju čitati srca, procijenio je iskrenost Davidovog pokajanja i zaključio da postoji osnova za pružanje milosrđa Davidu i Batšebi.

Ipak, nisu prošli nekažnjeno. Bog ih nije poštedio posljedica njihovih grijeha. Bog je kaznio Davida, i to trostruko. David više nikada nije imao mira u svom domu, bio je javno osramoćen zbog svog tajnog grijeha, i, na kraju, umro mu je sin. Prorok Natan  izrekao mu je te tri presude:

Zato se mač nikad neće udaljiti od tvoje obitelji,+ jer si me prezreo time što si ženu Hetita Urije uzeo sebi za ženu.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji.+ Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku*.+ I on će spavati s tvojim ženama pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću ovo što sam rekao učiniti pred čitavim Izraelom, da svi vide.’”13 Nato je David rekao Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ipak, budući da si svojim postupcima pokazao krajnje nepoštovanje prema Jehovi, umrijet će sin koji ti se rodio.”  (2.Samuel. 12:10-14)

David i prorok Natan

U kulturi temeljenoj na časti (kao npr, drevni Bliski istok), neke su stvari bile gore od smrti, poput javnog poniženja. Sramota bi bila dovoljno loša za običnog građanina, ali, kao što je Bog istaknuo podsjećajući Davida, on nije bio običan građanin – on je bio kralj (2. Dakle, iako Bog nije ubio Davida za njegova zla djela, kazne koje je primio uzrokovale su da živi u sramoti do kraja života. David se nije lako izvukao. Trpio je gorke posljedice svojih zlih djela.

Ali, zašto onda u 2. Samuleovoj 12:15 piše:

"A Jehova je prouzročio da se razboli dijete koje je Urijina žena rodila Davidu."

Je li doista Bog kaznio to dijete zbog grijeha njihovih roditelja?

Dijete se razbolilo i umrlo. Površan čitatelj lako bi se mogao usredotočiti na smrt djeteta i osjećati da je izvršena okrutna i nepravedna presuda. Međutim, opet se podsjetimo - da se taj slučaj rješavao  pred ljudskim sucima prema Zakonu, svo troje (David, Batšeba,  i sin u njezinoj utrobi) izgubili bi živote. Gledano u tom svjetlu, Božje dopuštanje dvojici da prežive bilo je milosrdno. Nadalje, mi danas nemamo sve činjenice, kao što su npr, informacije o zdravlju djeteta odmah nakon rođenja.

Ipak, je li Bog doista izravno prouzročio smrt tog djeteta?

U to vrijeme, ljudi su pripisivali Bogu ono što bi Bog dopustio da se dogodi, iako ON to nije izravno uzrokovao. Primjer za to bila bi smrt kralja Šaula, koji je bio kralj prije Davida. Kralj Šaul je počinio samoubojstvo i Biblija to vjerno bilježi:

"Tada je Šaul rekao svom štitonoši: “Izvuci mač i probodi me njime da ti neobrezani ljudi+ ne bi okrutno postupali sa mnom* i ubili me!” Ali štitonoša nije htio to učiniti jer se veoma bojao. Zato je Šaul uzeo mač i bacio se na njega.+ 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav,+ i on se bacio na svoj mač i umro s njim. 6 Tako su tog dana zajedno poginuli Šaul, tri njegova sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi." (1.Samuel 31:4-6)

Dakle, Saul je sam sebi oduzeo život. Ipak, Biblija također opisuje Šaulovo samoubojstvo kao da ga je Bog ubio:

"Šaul je poginuo zato što je bio nevjeran Jehovi i nije slušao ono što je Jehova zapovjedio+ te zato što je pitao za savjet ženu koja priziva duhove+ 14 umjesto da je za savjet pitao Jehovu. Zato ga je on pogubio i predao kraljevsku vlast Jišajevom sinu Davidu.(1. Ljet.10:13,14)

Ili, jednostavno rečeno, zbog toga što mu je Saul bio nevjeran, Jehova nije više štitio Saula, niti ga je spriječio da sam sebi oduzme život.

Dakle, kad Biblija kaže da je Bog 'prouzročio' da prvo dijete Davida i Batšebe umre, uzimajući u obzir navedeno, to znači da Bog nije spriječio da to dijete umre.

Nije nam rečeno što je zapravo uzrokovalo smrt djeteta, već samo da je dijete umrlo i da Bog nije intervenirao kako bi zaustavio ovu smrt, unatoč Davidovim molitvama. Izjava proroka da će dijete umrijeti bila je najava onoga što je Bog predvidio da će se dogoditi, predviđanje budućih događaja. To nije bio sudski dokaz da je Bog doista ubio to dijete.. To nije značilo da će Bog ubiti dijete ili uzrokovati djetetovu smrt, već da je Bog znao da će dijete umrijeti i da Bog neće intervenirati kako bi čudesno spasio dijete.

Isti način izražavanja nalazimo u Bibliji, kad kaže  da je "Bog otvrdnuo faraonovo srce" što – kada se pomno analizira – zapravo znači da je faraon sam svojim razmišljanjem i odlukama otvrdnjavao vlastito srce, a Bog je dopustio da se to dogodi. Tako Biblija kaže (u tom specifičnom smislu) da je Bog to učinio, a ne faraon. Ipak, znamo da je faraon sam sebe doveo u to stanje.

Ustvari, već u samim riječima Natanove poruke Božje osude koju je prenio Davidu, vidljiv je takav način izražavanja:

"Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji. Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku. I on će spavati s tvojim ženama pred svima. (2. Samuelova 12:11) 

Tko je spavao sa Davidovim ženama pred svima, bez skrivanja?

"I razapeli su za Abšaloma šator na krovu i Abšalom je spavao s inočama svog oca naočigled svih Izraelaca." (2.Samuelova 16:22)

Je li Bog doista uzeo Davidove žene i dao ih njegovom buntovnom sinu Abšalomu, da čini preljub? Naravno da nije.  Abšalom je bio krivac. Poslušao je savjet odmetnutog Davidovog savjetnika, Ahitofela, i u želji da pridobije narod uz sebe, osramotio je svog oca, tako što je naočigled svih, spavao sa njegovim ženama. Bog je to predvidio i unaprijed preko proroka Natana upozorio Davida na te posljedice njegovih grijeha. I dopustio je da se to desi, jer nije štitio Davida od loših posljedica grijeha.

Imamo i primjer Joba i njegove žene. I oni su mislili da im je Bog nanio sve one nevolje i tragedije. Ipak, znamo da nije. I oni su se sami na kraju uvjerili u to.

Iz svega ovog navedenog, jasno je da nije Bog taj koji je ubio Davidovo i Batšebino prvo dijete. Oprostio je preljubnicima zbog iskrenog pokajanja, ali, nije ih poštedio posljedica koje je u svom neograničenom znanju vidio da će ih snaći. Bog je kao i uvijek, i u ovom slučaju ostao pravedan i dosljedan.

To je u skladu s Davidovom reakcijom nakon što je čuo Božji sud. Dok je dijete bilo bolesno, David je tugovao i postio. Ali kad je smrt nastupila, David se pomirio sa tim da je to završilo. (2. Samuel 12:22; 23) Dakle, imao je povjerenje da je Bog ispravno postupio, i  nastavio je tješiti Batšebu (sada svoju zakonitu ženu), uvjeravajući je da će se njihov bračni odnos nastaviti. Kasnije im se rodio Salamun  i postao Davidov nasljednik.

Biblija vrlo jasno jamči za Boga:

"On je Stijena, sve što čini savršeno je.jer svi su njegovi putevi pravedni. On je vjeran Bog, nikad ne postupa nepravedno. On je pravedan i istinoljubiv. ....Oni (ljudi) su ti koji čine zlo."

(Pon. zakon 32:4,5)

Traži li Bog previše od tebe?

       Živimo u svijetu koji je otuđen od pravog Boga. Istina, deklarativno i tradicijski, postoje milijarde vjernika u tzv. najvećim svjetskim religijama. Postoje daljnji milijuni koji se izjašnjavaju kao vjernici.. Većina tih religija, poziva na ljubav prema  Bogu i  prema ljudima. Međutim, kako to izgleda u praksi? Duga povijest ljudskih vladavina puna je ratova, prolijevanja nedužne krvi, nasilja, nepravde, korupcije, nemorala svih vrsta...Izgleda li svijet danas zdravije i sigurnije? 

Teško... Uz već navedeno  zlo, uništavanje i zagađivanje Zemlje sve češće dolazi na naplatu kroz sve razornije pandemije, prirodne katastrofe i klimatske ekstreme diljem svijeta. Terorizam, rasizam, nacionalizam, mržnja i predrasude prema onima koji su drukčiji svakodnevno pokazuju svoje ružno lice, iznenada i sve okrutnije. Postoje i iskrena nastojanja nekih ljudskih institucija i vlasti da se bar ublaže neki od tih problema. Ipak, izgleda da  je stanje u svijetu toliko problematično, da riješenje tih problema je daleko iznad moći i resursa ljudskih vladavina. 

Da, Biblija nam obećava da je Bog već uspostavio svoje Kraljevstvo na nebu koje će uskoro odstraniti sve ljudske vladavine i ukloniti sve uzroke zla, patnji i nepravdi. Ako si i ti upoznat sa tom divnom biblijskom nadom, jako si povlašten. Ne zato što je ta biblijska nada sakrivena drugima, već zato što većina čovječanstva ne prihvaća tu divnu vijest i nadu. Mi koji vjerujemo i znamo da će Božja vlast uskoro zavladati cijelom Zemljom, ne tonemo u očaj i beznađe zbog sve lošijeg stanja u svijetu i oko nas. Brine nas i pogađa takvo stanje, međutim, znamo da je Bog koji je unaprijed vidio kako ovaj svijet, koji ga je odbacio, nepovratno srlja u propast, pripremio vladavinu koja će spasiti i planetu Zemlju i poslušno čovječanstvo. Ta vladavina koju je povjerio svom Sinu, Kralju Isusu Kristu, ubrzo će se umiješati u svjetska zbivanja i preuzeti vlast nad Zemljom. Nakon toga, otklonit će sve uzroke ljudskih problema i patnji. Mi to znamo. I vjerujemo, zar ne?

Kako se danas odnosimo prema tom neprocjenjivom blagu koje nam je povjereno? Jesi li još uvijek, možda nakon puno godina, i dalje uvjeren da imaš nešto neprocjenjivo? Vjeruješ li još uvijek da je, unatoč sve većim problemima i kušnjama, najbolje i dalje se truditi živjeti po Božjoj volji? Sigurno vjeruješ. Nemojmo dopustiti da nas svijet uvjeri da je bolje prepustiti se struji vremena u kojem živimo. Znamo tko želi da odustanemo. Nemojmo sumnjati u to da je bolje ugađati Bogu, nego neispravnim željama i ispraznim ciljevima. Što pravi Bog, Jehova, traži od nas? Je li prezahtjevan i traži li da živimo nekim nesretnim načinom života? Otkrio nam je koliko traži od nas:

 " Rekao ti je, čovječe, što je dobro. Što Jehova očekuje od tebe? Samo da postupaš pravedno, da cijeniš vjernost i da skromno živiš po volji svog Boga!"  (MIHEJ 6:8)

Da, rekao nam je što je dobro. Što očekuje od nas? Samo da nastavimo postupati pravedno i da skromno živimo po njegovoj volji. Je li to nešto preteško i prezahtjevno?Znamo da nije. Baš suprotno... Svaki put kad se odupremo činiti nešto neispravno i postupimo po Božjoj volji, osjetimo unutarnji mir, snagu i radost. Nekad ne uspijemo... Ali, važno je da ustanemo i da nastavimo trku za život. Jer, Jehova, Bog koji ne laže, obećao je da neće zaboraviti naš trud i službu koju vršimo za njegovo Ime. Zato, zadržimo osjećaj hitnosti. Sve što je Bog prorekao, redom se ispunjava pred našim očima. Uskoro će stari svIjet nestati ... Novi svijet je blizu. 

Ostanimo uvjereni da ono što Bog traži od nas nije prezahtjevno, nego za naše dobro. Živimo po tom uvjerenju, jer blizu je vrijeme kad će Božje Kraljevstvo zavladati Zemljom. Hoćemo li biti dio te divne budućnosti? Ovisi o nama osobno. Bog ne traži previše od nas i daje nam podršku i snagu. Zato, ustrajmo. Vrijeme je blizu!

"Stoga ne gubite odvažnost jer ona donosi veliku nagradu. Naime, potrebna vam je ustrajnost da biste, kad izvršite Božju volju, dobili ono što je obećano. Jer još “samo čas” i “stići će onaj koji dolazi i neće zakasniti”. “Moj će pravednik živjeti zbog vjere”, no “ako uzmakne, nije mi po volji”. A mi nismo od onih koji uzmiču i odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju i spašavaju svoj život."  (HEBR. 10:35-39)

Jehovini svjedoci u Norveškoj: Vrhovni sud ispravio pogrešku

 Prošle je godine Bitter Winter izvijestio da je norveški Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. donio jednu od najbizarnijih odluka u novijoj povijesti sudskih slučajeva o religiji, naredivši Jehovinim svjedocima da u svoje okrilje ponovno prihvate ženu koju su isključili. Postoje deseci odluka sudova diljem svijeta, uključujući slučajeve o Jehovinim svjedocima, u kojima se navodi da je isključivanje člana iz vjerskog tijela stvar koju svjetovni sudovi ne mogu preispitati. Naredba o ponovnom primanju isključenog člana bila je bez presedana. Srećom, Vrhovni sud Norveške jednoglasnom odlukom (5-0) od 3. svibnja 2022. sada je promijenio čudnu žalbenu presudu.

Činjenice se mogu ukratko sažeti na sljedeći način. G.N. je bila udana žena iz provincijskog norveškog grada, koja je bila Jehovin svjedok od 1987. do 2018. godine. Godine 2018. prihvatila je večeru s muškim, razvedenim Jehovinim svjedokom, u restoranu u Oslu, nakon čega su otišli u muškarčevu hotelsku sobu. Počeli su se ljubiti i maziti. Zatim je zaspala i probudila se sljedećeg jutra, gola i s muškarcem na sebi. Kasnije joj je muškarac rekao da se počeo upuštati u oralni seks s njom dok je spavala.

Kao što je dobro poznato, Jehovini svjedoci vjeruju da  se - prema Bibliji - seksualni odnosi trebaju odvijati samo unutar braka, između muža i žene. Ovo učenje je obavezno za svakog unutar te vjerske zajednice. Oni koji postanu Jehovini svjedoci (uključujući G.N.) potpuno su toga svjesni. Iz tog razloga, ako se vjernici uključe u seksualnu aktivnost s nekima koji nisu njihovi supružnici, vjerska zajednica razmotrit će smiju li te osobe i dalje ostati članovi Jehovinih svjedoka.

Kada je skupštinski pravni odbor Jehovinih svjedoka ispitao njezin slučaj G.N. je rekla da je pila više alkohola nego inače i da je svojevoljno legla u krevet s muškarcem, "ljubeći se i mazeći se". U sudskom postupku, međutim, negirala je te okolnosti i rekla da je otišla u muškarčevu sobu samo kako bi uzela  kaput koji je tamo ostavila,  i onda je tamo odlučila odspavati jer je bila umorna, ali, da je dok je spavala bila silovana.

U to se vrijeme nije osjećala silovanom, a nakon incidenta nastavila je održavati kontakte s tim muškarcem. Međutim, imala je moralne dvojbe o tome što se dogodilo i ispričala je priču starješinama svoje zajednice, koji su sazvali skupštinski pravosudni odbor. Njezino ponašanje smatralo se nemoralnim i utvrđeno je da se biblijski gledano, ne kaje, pa je 2018. bila isključena. Uložila je žalbu, a skupštinski žalbeni odbor potvrdio je odluku o isključenju.

Tek nakon što je bila isključena, počela je opisivati to što joj se dogodilo kao silovanje, ali, umjesto da tuži čovjeka koji ju je navodno silovao, unajmila je odvjetnika i izvela svoju mjesnu skupštinu pred svjetovne sudove. Kazala je kako je jedan od njezinih motiva bio izbjeći izbjegavanje kao posljedicu isključenja,, što je uobičajena praksa među Jehovinim svjedocima. Odbor za mirenje je 5. lipnja 2019. stao na njezinu stranu, izjavio da je nepravedno odbačena jer je bila "napadnuta" i proglasio odluku nevažećom. Jehovini svjedoci iznijeli su slučaj pred Okružni sud u Follu, koji je 27. veljače 2020. promijenio presudu Odbora za mirenje i odlučio da svjetovni sudovi ne mogu "preispitati odluke vjerske zajednice koje zahtijevaju procjenu vjerskih pitanja", uključujući odluke pravosudnih vjerskih tijela Jehovinih svjedoka.

‎Međutim, Žalbeni sud u Borgartingu 9. srpnja 2021. promijenio je odluku Okružnog suda odlukom 2-1 (predsjedavajući sudac se nije složio i potvrdio bi presudu Okružnog suda). Žalbeni sud je izjavio da bi "bilo uvredljivo za opći osjećaj pravde ako je netko isključen iz vjerske zajednice na temelju nečega gdje se možda radi o silovanju", te je naredio Jehovinim svjedocima da ponovno prihvate ženu u svoje okrilje i plate joj odštetu i sudske troškove.‎

Tu odluku Žalbenog suda, kritizirali su pravni stručnjaci, jer je ona otvorila opasnu pukotinu u pravnoj zaštiti religije od uplitanja države u njenu unutarnju organizaciju. Kao što je ranije spomenuto, slični slučajevi u drugim zemljama većinom su odlučeni u korist Jehovinih svjedoka i drugih vjerskih organizacija koje su isključile članove vlastitim vjerskim postupcima. Međutim, pri ispitivanju tih odluka postoji razlika u pristupu u Sjedinjenim Državama i Kanadi u odnosu na određene europske zemlje. Sjevernoamerički sudovi često su tvrdili da svjetovni sudovi nemaju ovlasti preispitivati odluke vjerskih sudova sa suštinskog i proceduralnog stajališta. Čak i tumačenje proceduralnih pravila vjerskog pravosudnog tijela, kako je jednoglasni Vrhovni sud Kanade zaključio 2018., samo po sebi "uključuje vjersku doktrinu" i "nije opravdano". Većina učenjaka religije bi se složila; još od vremena Maxa Webera (1864.-1920.), općenito se slažu da je procedura u vjerskoj organizaciji sama po sebi - teologija.

Vrhovni sud Norveške

Ispitujući odluku Žalbenog suda, u slučaju G.N., Vrhovni sud Norveške usvojio je hibridni pristup, negdje u sredini između američkog i talijanskog presedana. S jedne strane,  to je smatrano pitanjem, naravno, temeljenim između ostalog na dosljednoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, da "sloboda vjeroispovijesti nikome ne daje pravo da postane član ili ostane član određene denominacije", te da "ocjenu vjerskih pitanja vjerske zajednice ne mogu donositi svjetovni sudovi". S druge strane, također se navelo da postupci vjerskih pravosudnih tijela mogu podlijegati svjetovnom "sudskom preispitivanju" u kojem se ocjenjuje jesu li ispunjeni "osnovni uvjeti za pravičan postupak". "To će uključivati zahtjeve za odgovarajuće informacije o slučaju i suparničke postupke. Ako vjerska zajednica ima statute koji sadrže posebne i jasne zahtjeve za obradu predmeta, sudovi također mogu provjeriti jesu li oni ispunjeni."

Vrhovni sud utvrdio je da u ovom slučaju vjerska zajednica nije imala "statute" koji sadrže posebne zahtjeve za obradu predmeta. Sud je priznao G.N.-ov argument da priručnik starješina "Pasite stado Božje" sadrži "pravila obrade slučaja". Međutim, Sud je zaključio da je "ova knjiga  namijenjena samo za korištenje starješinama u zajednicama i da nije poznata članovima. Osmišljena je kao priručnik za starješine, temeljen na Bibliji, o tome kako bi trebali postupiti u različitim kontekstima. Iako sadrži i savjete o obradi predmeta, nije vidljivo da izražava pravila takve prirode da sudovi mogu napraviti test jesu li pravila poštovana." Imajte na umu da Vrhovni sud nije rekao da se "Pasite stado Božje" ne bavi "obradom predmeta", niti da starješine ne bi trebale slijediti knjigu. Navedeno je da "priroda" izjava iz knjige o "obradi predmeta" onemogućuje njihovo korištenje za ispitivanje usklađenosti koje mogu obavljati svjetovni sudovi.

Ono što Sud razmatra jest je li postupanje starješina u slučaju ispunilo "osnovne zahtjeve za pravičan postupak", namijenjene kao opći pojam, a ne onaj specifičan za Jehovine svjedoke ili izveden iz njihove knjige "Pasite stado Božje". Analiza predmeta G.N. koju je proveo Sud dovela je do zaključka da su ti "osnovni zahtjevi za pravičan postupak" bili ispunjeni. Sud je ispitao "postupak u Odboru za odlučivanje i Žalbenom povjerenstvu". Primijetio je da je "na obje razine G.N. dala dobrovoljno, usmeno objašnjenje. Razmatranje u žalbenom odboru temeljilo se i na sveobuhvatnoj, pisanoj pritužbi G.N.-a. Nema drugih dokaza osim da je imala punu priliku izraziti svoje stavove o tome što se zapravo dogodilo i koje bi trebale biti posljedice toga. Odluka koju su donijeli Sudsko vijeće i Žalbeno povjerenstvo mora se shvatiti kao da se temelji na njezinom vlastitom objašnjenju." Sud je zaključio da je "ispunjeno ono što se može utvrditi kao osnovni, opći zahtjevi za suparnički postupak i odgovarajuće informacije o predmetu".

Vrhovni sud je zabilježio G.N.-ove tvrdnje o izbjegavanju. Unatoč nekim izjavama koje se, izražene općenito, mogu smatrati netočnima, poput one među Jehovinim svjedocima "članovi obitelji, čak i najbliži, poput djece i roditelja, trebaju izbjegavati kontakt s isključenom osobom" (zapravo se to ne odnosi na ukućane, i ima iznimke) Vrhovni sud se složio da odredbe o izbjegavanju, kao unutarnja pravila vjerskih organizacija, svjetovni suci ne mogu osporiti.

Međutim, suci mogu ispitati je li došlo do bitnih pogrešaka u činjenicama slučaja u postupku pred vjerskim pravosudnim tijelima, kazao je Sud. Sud je stoga ispitao jesu li se odluke o G.N.-u temeljile na "materijalnoj netočnoj činjenici". Suci su primijetili da je G.N. ponudila različite verzije događaja, ali nikada nije zanijekala da je rekla i  skupštinskom pravnom odboru i  žalbenom odboru da se nije osjećala "zlostavljanom". Obrana G.N.-a tvrdila je da su pravosudna tijela Jehovinih svjedoka pogrešno razumjela ili pogrešno protumačila činjenice. Vrhovni sud se nije složio i pažljivo je razlikovao "materijalne činjenice" i njihovu klasifikaciju izraza "porneia", što je biblijski izraz za seksualni nemoral koji se koristi u nekoliko knjiga Novog zavjeta. Suci su zaključili da se odluke koje su donijeli Jehovini svjedoci "ne temelje na netočnoj činjeničnoj osnovi". Oni su dobili činjenice o ponašanju G.N. upravo, na temelju onoga što im je G.N. osobno rekla. Ono čemu se obrana G.N.-a stvarno protivila bila je kvalifikacija takvog ponašanja kao "porneia". Međutim, Vrhovni sud je izjavio da "sudovi ne mogu pokušati procijeniti predstavlja li određeni način djelovanja 'porneiu'", budući da je to očito vjerska i teološka procjena koja nije otvorena za preispitivanje od strane svjetovnih sudaca.

Iz tih razloga, Vrhovni sud ispravio je anomaliju koju je stvorio Žalbeni sud i zaključio da "ne postoji osnova za proglasiti isključenje G.N. kao nevažeće". Oni kritičari koji su komentirali da je Vrhovni sud podržao upitnu procjenu onoga kako Jehovini svjedoci definiraju"porneiu" - pogrešno su razumjeli odluku. Suci nisu zaključili da je moralna procjena ponašanja G.N.-a od strane Jehovinih svjedoka bila ispravna - ili pogrešna. Naveli su da je ovo vrednovanje vjerska i teološka stvar. Kao takvo, ne može biti podvrgnuto preispitivanju od strane svjetovnih sudaca bez kršenja temeljnih načela vjerske slobode.

(Autor: Massimo Introvigne)

Jehovini svjedoci ponovno održavaju svoje sastanke u svojim dvoranama

Od 1. travnja, Jehovini svjedoci počet će opet uživo održavati svoje sastanke,dvije godine nakon zatvaranja svojih dvorana, zbog pandemije COVID-19.

Propovijedanje od vrata do vrata, međutim, još se neće nastaviti.

Dvorana Kraljevstva Jehovinih svjedoka u Farehamu, Hampshire, na jugu Engleske. Fotografija: Hassocks5489/Wikipedia/Creative Commons

Dvorane kraljevstva - u kojima bi se okupljeni obično sastajali dva puta tjedno - od 1. travnja ponovno će se otvoriti za održavanje sastanaka, sve dok ne postoje vladina ograničenja povezana s pandemijom koja bi im to zabranila. Virtualne usluge i dalje će biti dostupne.

"Ovo je povijesno za nas jer će to biti prvi put, da diljem svijeta, održavamo sastanke i uživo i virtualno", rekao je Robert Hendriks, američki glasnogovornik Jehovinih svjedoka.

Ove nove smjernice dolaze baš na vrijeme kada će se diljem svijeta  u 120.000 skupština Jehovinih svjedoka održati dva događaja. Posebno predavanje, sa naslovom - "Sigurna nada – gdje je pronaći?" - zakazano je za 10. travnja, a godišnje Obilježavanje smrti Isusa Krista održat će se 15. travnja. Oba okupljanja održat će se u lokalnim dvoranama Kraljevstva s govornicima uživo.

"Dolazak u dvoranu Kraljevstva je osobni izbor. Naši vjernici jedva čekaju da se vrate. Neki možda neće. Imat će mogućnost ostati kod kuće", kazao je Hendriks.

Zato Jehovini svjedoci - globalna denominacija od 8,6 milijuna pripadnika- još nisu spremni započeti svoju javnu službu, uključujući odlazak od vrata do vrata i korištenje pokretnih kolica za svjedočenje diljem gradova. Pisanje pisama i telefonski pozivi, koji su zamijenili kucanje od vrata do vrata, nastavit će se.

"Kad opet počnemo kucati na vrata, nekima to trenutno neće odgovarati i to je u redu", kazao je Hendriks. "Želimo biti sigurni da naši susjedi nisu samo sigurni, već da se i osjećaju sigurno, a to će potrajati još neko vrijeme."

Hendriks je kazao kako bi svjedočenje pomoću pokretnih stalaka moglo biti prvo od njihovih javnih vidova službe koje će se ponovno nastaviti.

"Ići ćemo korak po korak", kazao je Hendriks.

U jeku pandemije Svjedoci ne samo da su zatvorili svoje dvorane Kraljevstva, već i stotine ljetnih lokacija ljetnih kongresa u gradovima diljem SAD-a. Kada su 2020. otkazali blizu 800 kongresa, to je bio prvi put od 1897. da nisu održali svoje kongrese uživo.

Ukupno je kongresima  2019. prisustvovalo više od 14,1 milijuna osoba iz cijelog svijeta, uključujući milijune koji nisu članovi Svjedoka.

Za Jehovine svjedoke pandemija je značila stavljanje načela ispred osobnih želja.

"Život je svet", rekao je Hendriks, i "naš osobni kontakt sa ljudima nije toliko važan kao život ... pogotovo kada smo mogli biti tako produktivni  i virtualno." Ali, također, Hendriks je rekao: "Jehovini svjedoci su podložni vlasti."

"Kada vlade kažu da ne možete nešto učiniti, mi se ne borimo protiv toga, osim ako to nije nešto što nam je Bog rekao da učinimo", rekao je Hendriks.

"Ne dolazimo do zgrada vlade da bi protestirali protiv zakona. Kad vlada kaže da moramo nositi maske, mi nosimo maske. Kada vlada kaže da se morate cijepiti, mi se cijepimo. Kada vlada kaže da se morate prestati sastajati u javnosti, prestajemo se sastajati u javnosti", dodao je Hendriks.

Izvorni članak: Religion News Service

 *Srdačno ste pozvani prisustvovati posebnom javnom predavanju, 10. travnja, i Obilježavanju Kristove smrti, 15. travnja. Sve potrebne informacije o mjestu i terminu održavanja, možete pronači na ovoj poveznici:

          Obilježavanje Kristove smrti

                                                        Dobrodošli! 😊

Odluka Norveškog suda - kršenje kolektivne slobode vjerske organizacije Jehovinih svjedoka

 ( Autor članka: Massimo Introvigne)

Prošlog mjeseca, anti-kultisti su objavili na društvenim mrežama vijest da su Jehovini svjedoci u Norveškoj, isključili jednu ženu optužena za nemoral jer je silovana, ali srećom, pisali su, norveški sud naredio je svjedocima da je vrate u svoje okrilje i plate odštetu i troškove.

Priča je odmah zvučala vrlo čudno. Kasnije je bivši Jehovin svjedok, znanstvenik, na znanstvenom forumu objavio daljnji neprijateljski nastrojen izvještaj prema Svjedocima, ali to je imalo nešto više smisla. Međutim, tek kada sam od odvjetnika primio opsežne odluke slučaja u svim fazama, s imenima uključenih osoba redigiranih iz razloga privatnosti, uspio sam razumjeti što se dogodilo i shvatiti da je norveški sud doista donio jednu od najopasnijih odluka za vjersku slobodu posljednjih godina.

Slučaj se odnosi na udanu ženu iz provincijskog norveškog grada, koja je bila Jehovin svjedok od 1987. do 2018. Godine 2018. prihvatila je večeru s muškim, razvedenim Jehovinim svjedokom, u restoranu u Oslu, nakon čega su otišli u muškarčevu hotelsku sobu. O tome što se tamo dogodilo, postoje dvije verzije. Prema Jehovinim svjedocima koji su bili dio pravnog odbora koji je ispitao slučaj, žena im je rekla da su u hotelskoj sobi pili više alkohola u odnosu na ono što su već pili u restoranu, upustili se u "ljubljenje i milovanje" i zajedno ležali na krevetu. Žena se nije sjećala što se zatim dogodilo, osim da se probudila gola s muškarcem na sebi.

U sudskom postupku, žena je rekla sucima da su otišli u hotelsku sobu po kaput koji je ostavila ovdje, negirala da su pili više alkohola ili se bavili ljubljenjem ili milovanjem u sobi, te izjavila da je tamo odspavala jer je bila umorna, nakon čega se probudila više od 12 sati kasnije, kada je uočila muškarca na sebi i shvatila da je gola.

U obje verzije, njih dvoje su se zatim razdvojili (u verziji starješina, rekla im je da su nakon toga zajedno, prijateljski doručkovali, prije nego što su otišli svatko svojim putem), ali ženi je muškarac kasnije rekao da se upustio u oralni seks s njom dok je spavala.

Ono što dvije verzije imaju zajedničko je da su ženu više puta pitali osjeća li se silovanom, a ona je više puta rekla ne, a pravni odbor Svjedoka utvrdio je da žena i muškarac "očito nisu neprijatelji", jer su i nakon incidenta "održavali kontakt". Samo nekoliko mjeseci kasnije, a nakon što je bila isključena, posvjedočila je da je shvatila da bi se ono što se dogodilo zakonski moglo opisati kao silovanje,  . Međutim, ona u to vrijeme nije poduzela nikakve radnje protiv tog muškarca, uključujući odlazak na policiju, a zapravo to nikada nije učinila.

Sama žena je imala moralne osjećaje da je možda kriva za seksualni nemoral, što je razlog za isključenje među Jehovinim svjedocima. Sazvan je pravni odbor koji je utvrdio da se doista ponašala nemoralno i 2018. godine je isključio.  Uložila je žalbu, ali je skupštinski žalbeni odbor potvrdio odluku pravnog odbora. Pred skupštinskim žalbenim odborom također je zanijekala da je silovana.

S obzirom i na to da ju je javna objava, koja inače slijedi takve odluke, da više nije jedna od Jehovinih svjedoka, izložila riziku da se rođaci i prijatelji koji su članovi skupštine, više neće družiti s njom (zbog tzv. politike "izbjegavanja" među Jehovinim svjedocima) , preko odvjetnika je svoj slučaj iznijela pred Odborom za mirenje. Odbor je svoju odluku donio 5. lipnja 2019. Zaključeno je da je žena bila isključena jer je bila "napadnuta" i proglasila je odluku o njenom isključenju nevažećom. Također je naložila Jehovinim svjedocima da plate NOK-u 100.000 (11.365 dolara) kao odštetu, plus pravne troškove žene.

Jehovini svjedoci podnijeli su slučaj Okružnom sudu u Follu, koji se nalazi u Skiju, tvrdeći, prvo, da svjetovni sudovi nisu nadležni za interna vjerska pitanja, i drugo, da su pravni odbor i žalbeni odbor ispravno primijenili pravila vjerske organizacije o nemoralu . Okružni sud je 27. veljače 2020. presudio u korist Jehovinih svjedoka. U njemu se navodi da "sloboda vjeroispovijesti" podrazumijeva da "sudovi ne mogu preispitivati odluke vjerske zajednice koje zahtijevaju procjenu vjerskih pitanja". Procjena onoga što čini ili ne predstavlja seksualni nemoral u kontekstu teologije Jehovinih svjedoka vjersko je pitanje. To ne mogu utvrditi svjetovni sudovi putem sekularnih kriterija, priopćio je Okružni sud, i "nalazi se izvan onoga što sud može preispitati".

Žena se žalila na odluku Okružnog suda pred Žalbenim sudom u Borgartingu, koji je odluku donio 9. srpnja 2021. Dva od tri suca su presudila su u korist žene. Treći je napisao izdvojeno mišljenje, u kojem je objasnio zašto vjeruje da je odluka Okružnog suda ispravna. U mišljenju većine navodi se da bi se u ovom slučaju trebalo primjenjivati članak 10,  Zakona o vjerskim zajednicama iz 1969., koji je bio na snazi 2018., iako izostavljen u novom Zakonu o vjerskim i životnim zajednicama iz 2020., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. Stari članak 10 glasi da "nitko ne smije koristiti neprimjerene argumente, obećanja ili prijetnje, ili se služiti drugim upitnim sredstvima u svrhu uvjeravanja druge osobe da se pridruži ili podnese ostavku u vjerskoj zajednici". Prema Žalbenom sudu, oba čl. 10 i opća načela norveškog prava koja su preživjela njegovo stavljanje izvan snage, omogućuju svjetovnim sudovima da ispitaju i na kraju ponište odluke o isključenju članova od strane crkvenih tijela, kada su donesene kršenjem internih vjerskih pravila ili na temelju netočnih opisa činjenica i kada njihove posljedice ozbiljno utječu na dobrobit uključenih osoba. Ispitane su neke pravne odluke donesene u inozemstvu, u kojima se navodi da svjetovni sudovi ne mogu poništiti odluke o isključenju,koje su donijeli pravni odbori Jehovinih svjedoka,  jer se radi o unutarnjim pitanjima vjerskog tijela, ali je sud u Borgartingu zaključio da su se pozivali na različite slučajeve u kojima nije bilo činjeničnih ili proceduralnih pogrešaka.

Nova zgrada Žalbenog suda u Borgartingu, Oslo 

Na temelju tih načela sud je zaključio da je ono što se dogodilo ženi silovanje prema definiciji norveškog prava, da se u mjerodavnom priručniku za starješine Jehovinih svjedoka navodi da "onaj koji je silovan ne bi bio kriv za porneiu [seksualni nemoral]", te da su stoga pravni i žalbeni odbori pogrešno protumačili činjenice i nisu dosljedno primijenili interna pravila Jehovinih svjedoka. Odluka je prouzročila ženi znatnu uznemirenost, uzimajući u obzir praksu Jehovinih svjedoka prema isključenim članovima. Sudac je izjavio da bi "bilo uvredljivo za opći osjećaj pravde ako je netko isključen iz vjerske zajednice na temelju nečega gdje se možda radi o silovanju", te je naredio Jehovinim svjedocima da ponovno prime ženu u svoju zajednici i plate joj 100.000 NOK odštete, NOK 512,063,50 kao troškove za žalbeni sud, i NOK 386.082 za troškove pred Okružnim sudom, odnosno ukupni račun od 998.145,50 NOK, u protuvrijednosti od 113.440 USD.

Žalba na ovu presudu bit će razmotrena pred Vrhovnim sudom. Vjerujem da je presuda katastrofalan napad na vjersku slobodu, i nadam se da će biti poništena. Razumijem da danas postoji posebna osjetljivost kada je u pitanju silovanje ili "moguće silovanje" ranjivih žena. Slažem se da je tolerancija prema seksualnom zlostavljanju žena već stoljećima pošast naših društava i da vjerska sloboda možda nikada neće biti izgovor za seksualno zlostavljanje. To se, međutim, odnosi na uzroke postupaka koje žena može poduzeti protiv muškarca koji je iskoristio njezin san u hotelu u Oslu. Međutim, ono o čemu ovdje raspravljamo je druga stvar - može li sekularni sud preispitivati odluku vjerskog tijela i narediti vjerskoj organizaciji da ponovno prihvati člana kojeg je isključila.

Vjerujem da je odluka pogrešna po tri različite točke optužnice. Prvo, čini mi se da (stavljen izvan snage) čl. 10 Zakona o vjerskim zajednicama iz 1969. nema nikakve veze s odlukama vjerskih tijela koja isključuju člana iz vjerske organizacije. Jasno se čini da se odnosi na slučajeve u kojima su građani prisiljeni napustiti svoju vjeru ili se pridružiti drugoj,putem fizičkog nasilja ili prijevare. Ne bih želio tumačiti norveško pravo, čiji nisam stručnjak, da nije bilo okolnosti da je sudac Agnar A. Nilsen mlađi, jedan od sudaca Žalbenog suda, došao do istog zaključka, nakon detaljne analize zakonodavne povijesti odredbe. Istaknuo je kako čl. 10 nikada nije bio primjenjen, kako bi sekularnim sudovima omogućio preispitivanje odluke o isključenju od strane vjerskog tijela ili vlasti. Sudac Nilsen također je kritizirao komentar da je ova revizija i dalje dopuštena u norveškom pravu, nakon što je čl.10. stavljen izvan snage, i naveo je da se "stajalištem da se prema sadašnjem zakonu može uspostaviti pravna norma "uvredljivog za opći osjećaj pravde" kao prepreka pravu vjerske zajednice da isključi osobe koje ne želi zadržati kao svoje članove, također nije zakonski ukorijenjeno u bilo kojem izvoru."

Drugo, čini mi se da su činjenice tendenciozno i jednostrano rekonstruirane od strane većine u žalbenom postupku. Za razliku od Okružnog suda, uzimali su zdravo za gotovo da je ženin iskaz o tome što se dogodilo te kobne noći pred svjetovnim sucima istinit, a raniji koji je dala pravnom odboru Jehovinih svjedoka da je bio, ili lažan, ili pogrešno protumačen od strane odbora. Na temelju te upitne rekonstrukcije, većina je krenula u dizertaciju o pornei, riječi koja se koristila 24 puta u Novom zavjetu, a čije je točno značenje stoljećima bila kost prijepora među kršćanima, jer ima posljedice između ostalog na to je li razvod dopušten ili ne, pitanje o kojem katolici imaju različita mišljenja od većine protestanata. Stoljetno pitanje o tome što jest, a što nije porneia, tipična je teološka stvar, različito riješena  među različitim kršćanskim denominacijama i organizacijama, te udžbenički primjer pitanja oko kojih se svjetovni sudovi ne bi trebali miješati.

Tumačenje priručnika za starješine Jehovinih svjedoka (koji nije jedini izvor po kojem pravni odbori temelje svoje odluke) također je vjersko pitanje za koje svjetovni sudovi nisu nadležni ni mjerodavni. U svakom slučaju, spavanje u sobi s muškarcem koji nije njen muž, i pijenje značajne količine alkohola s njim, da ne spominjemo "ljubljenje i milovanje" ako se to dogodi, već može značiti "seksualni nemoral" prema standardima Jehovinih svjedoka.

Treće, a možda i najvažnije, argument da interne vjerske odluke kojima se isključuju članovi vjerske organizacije može poništiti sekularni sud kada  smatra da se temelje na činjeničnim ili proceduralnim pogreškama pogrešan je, nije u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, kao ni sa međunarodnim odlukama o Jehovinim svjedocima koje je žalbeni sud citirao, ali pogrešno protumačio.

Jasno je i razumljivo da je u ovom slučaju simpatija dvojice sudaca koji su presudili u njezinu korist bila prema ženi koju su smatrali žrtvom silovanja. Međutim, kao što je sudac Nilsen rekao u svojem izdvojenom mišljenju, vjerujući da se na "opći osjećaj pravde" može pozvati kada se odluka o isključenju iz religije čini nepoštenom znači da sve takve odluke mogu poništiti svjetovni sudovi. Ako su svjetovni sudovi ovlašteni tumačiti proceduralna pravila vjerske organizacije na drugačiji način od samog vjerskog tijela ili čak ponovno razmotriti teološka tumačenja (kao što je pitanje mogu li se postupci žene definirati kao porneia), to jednostavno znači da svjetovni sudovi djeluju kao žalbeni sudovi ovlašteni preispitati sve interne odluke vjerskih tijela.

Također se čini bizarnim da mogu "poništiti" odluku o isključenju koju donese vjersko tijelo, niti je jasno kakve bi to pravne ili praktične učinke trebalo imati. Ako se traži da Jehovini svjedoci ponovno prime tu ženu u svoju zajednicu, to bi bilo ravno nalogu mužu ili ženi koji su prekinuli suživot sa svojim bračnim drugom da ponovno počnu živjeti zajedno, ako sud smatra da se odluka o razdvajanju temeljila na netočnoj procjeni činjenica, za koje suci pretpostavljaju da znaju bolje od uključenih strana.

Da se države mogu miješati u unutarnje aktivnosti vjerske organizacije, upravo je ono što su međunarodne odluke koje su citirali Jehovini svjedoci u norveškom slučaju pokušale spriječiti. Norveška odluka primjer je alarmantnog redukcionističkog trenda koji vjersku slobodu smatra pravom koje pripada pojedinom vjerniku i ignorira kolektivnu slobodu vjerskih organizacija. 

Nadamo se da će norveški Vrhovni sud prihvatiti žalbu Jehovinih svjedoka,  i donijeti odluku u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i visokih sudova diljem svijeta.

              

Massimo Introvigne (Rim, 14. lipnja 1955.) talijanski je sociolog religija. Osnivač je i direktor Centra za studije novih religija(CESNUR), međunarodne mreže znanstvenika koji proučavaju nove vjerske pokrete. Introvigne je autor oko 70 knjiga i više od 100 članaka iz područja sociologije religije. Bio je glavni autor Enciclopedia delle religioni u Italiji (Enciklopedija religija u Italiji). Član je uredništva Interdisciplinarnog časopisa za istraživanje religije i izvršnog odbora Nova ReligiaSveučilišta California Press . Od 5. siječnja do 31. prosinca 2011. bio je "predstavnik za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, s posebnim naglaskom na diskriminaciju kršćana i pripadnika drugih religija" Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Od 2012. do 2015. bio je predsjednik Opservatorija za vjerske slobode, koji je pokrenulo talijansko Ministarstvo vanjskih poslova kako bi pratilo probleme vjerskih sloboda u svijetu.

pročitajte više o ovoj temi:

• Je li izbjegavanje isključenih povreda ljudskih prava?
• Izbjegavanje drugih - uobičajena pojava u društvu
•  Kako se odnositi prema isključenim osobama?
• Izbjegavaju li Jehovini svjedoci svoje bivše članove?
• Zašto se može reći da je isključenje disciplinska mjera koja se temelji na ljubavi?
• Da li Jehovini svjedoci razaraju obitelji?