Važna odluka donesena je u Belgiji 5. listopada 2021. u korist Jehovinih svjedoka. Prvostupanjski sud u Bruxellesu odbacio je optužbe protiv belgijske organizacije Jehovinih svjedoka i pojedinih članova organizacije, koji su optuženi da policiji nisu prijavili navode o seksualnom zlostavljanju djece u svojim zajednicama za koje su, navodno, znali, čime su, prekršili članke 422. i 442. Kaznenog zakona Belgije, zbog čega je prijavljivanje obvezno.
 |
| Palais de Justice u Bruxellesu |
Pozadina slučaja započinje nizom članaka koje je 2017. objavio nizozemski list Trouw ("Istina"), koji je povezan s reformističkim crkvama u Nizozemskoj. Radeći zajedno s aktivističkom skupinom pod nazivom Reclaimed Voices, Trouw je optužio Jehovine svjedoke za prikrivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja. Te neutemeljene optužbe ponovile su anti-kultne organizacije i nekoliko medija u Nizozemskoj i Belgiji.
CIAOSN (Centar za informacije i savjete o štetnim kultnim organizacijama) belgijski je savezni centar koji prati "opasne kultove". Često se uspoređuje s francuskim MIVILUDES-om, iako je u nekim slučajevima, pohvalno, CIAOSN otvoreniji od MIVILUDES-a kako bi razgovarao o kontroverznim pitanjima s akademskim znanstvenicima novih vjerskih pokreta koji se ne slažu s anti-kultnim narativom.
Međutim, prema mojim saznanjima, to se nije dogodilo 2018. godine, kada je CIAOSN sastavio izvješće o tome "kako organizacija Jehovinih svjedoka postupa sa seksualnim zlostavljanjima maloljetnika", objavljeno 30. studenog. Osim toga, ni u jednom trenutku tijekom pripreme IZVJEŠĆA CIAOSN-a, autori tih optužbi nisu kontaktirali nacionalni ured Jehovinih svjedoka u Belgiji , što se također čini metodološki netočnim i nepoštenim.
CIAOSN je u dokumentu naveo: "U lipnju 2018. godine CIAOSN je primio obavijest prema kojoj se tri od 286 svjedočanstava koje je Zaklada primila "Obnovljeni glasovi" u Nizozemskoj odnose na činjenice koje su se navodno dogodile u Belgiji." Čini se da je to bio jedan od elemenata koji je uzrokovao izradu izvješća CIAOSN-a.
Međutim, 9. ožujka 2021. nevladina organizacija Human Rights Without Frontiers sa sjedištem u Bruxellesu izvijestila je da je "član odbora za ljudska prava bez granica (HRWF) koji govori nizozemski kontaktirao Reclaimed Voices u Nizozemskoj kako bi provjerio vjerodostojnost tih informacija i dobio više detalja o tri navodna slučaja seksualnog zlostavljanja u Belgiji. U svom odgovoru, šef Reclaimed Voicesa u Nizozemskoj demantirao je takvu vijest objavljenu u Belgiji, rekavši u privatnoj korespondenciji od 10. veljače 2021.: "Informacije u izvješću CIAOSN-a nisu točne. Dana 29. ožujka 2019. poslali smo e-mail gđi Kerstine Vanderput o toj netočnosti. Tada smo saznali da je Koen Geens, ministar pravosuđa (CD&V), na Radiju 1 u Belgiji izjavio: "Sam CIAOSN je taj koji je otišao u Nizozemsku pronaći te informacije i naveo da su među 286 nizozemskih pritužbi bile tri belgijske". Nešto slično je rečeno na televiziji u 'Van Gils & Guests.' U nizozemskim medijima svjedočili smo samo o stanju u Nizozemskoj. Spomenute brojke samo su navodne žrtve zlostavljanja u Nizozemskoj".
Vrlo je upitno i kako su prikupljeni podaci za Nizozemsku, ali što se Belgije tiče činjenica je da tri belgijska slučaja s popisa obnovljenih glasova nikada nisu postojala.
Osim netočnog upućivanja na tri belgijska slučaja "pronađena" u Nizozemskoj, CIAOSN je spomenuo da je zaprimio druge "izravne ili neizravne" pritužbe, ali većina izvješća nije se odnosila na Belgiju, nije bilo citiranih posebnih slučajeva, a većina ponuđenih "informacija" došla je iz novinskih isječaka.
Pišući u Bitter Winter, američka znanstvenica Holly Folk komentirala je: "Teško je pregledati belgijsko izvješće, jer je doista malo u smislu izvornih istraživanja ili podataka o Belgiji. Nije dovoljno reći da je, u usporedbi s onim što je obećao, dokument razočaranje. Izvješće ne ispunjava čak ni osnovne standarde za istraživanje društvenih znanosti".
Unatoč tome, belgijski parlament ozbiljno je shvatio izvješće, i osnovao "istraživačku skupinu" o tom pitanju i stupio u interakciju s CIAOSN-om. I to je ozbiljno shvatilo belgijsko pravosuđe, koje je pokrenulo kazneni postupak protiv Jehovinih svjedoka nakon optužbi koje je podnio CIAOSN. Sudac kaznenog progona izdao je 21. travnja 2021. nalog za pretres nacionalnog sjedišta belgijskih Jehovinih svjedoka.
Ni pretraga ni istraga nisu iznijeli nikakve dokaze da su belgijski Jehovini svjedoci ikada štitili članove optužene za seksualno zlostavljanje maloljetnika tako što ih nisu prijavili policiji kršeći belgijsko pravilo obveznog prijavljivanja. Zapravo, stav Jehovinih svjedoka je da, u zemljama u kojima je obvezno izvješćivanje i, ako postoji razlog za sumnju da je dijete u opasnosti od zlostavljanja, čak iu zemljama u kojima nema obveze prijavljivanja, navode o seksualnom zlostavljanju maloljetnika treba prijaviti odgovarajućim svjetovnim tijelima. Osobno sam ispitao nekoliko slučajeva u kojima se to dogodilo u Belgiji.
Sud u Bruxellesu sada je zaključio da "nema dokaza" da su Jehovini svjedoci u Belgiji prekršili obvezu izvješćivanja. Postoje samo "jednostrane izjave" podnositelja pritužbe (CIAOSN) i određenih svjedoka, "koje nije potvrdio nijedan drugi element istrage", uključujući pretragu. Stručnjaci za nove vjerske pokrete u više su navrata upozoravali da bi optužbe nezadovoljnih bivših članova, naravno, trebalo ispitati, ali ih se ne može smatrati utvrđenim činjenicama, a treba razmotriti i njihove stavove i motivacije.
Belgijski Jehovini svjedoci tužili su 18. lipnja 2021. belgijsko Ministarstvo pravosuđa, smatrajući ga odgovornim za CIAOSN, za klevetu. Saslušanje o tužbi za klevetu zakazano je za 5. svibnja 2022.
