Nakon što su David i Batšeba sagriješili, zašto je njihov sin morao umrijeti, budući da su Ponovljeni zakon 24:16 i Ezekiel 18:20 rekli da djeca ne smiju biti pogubljena zbog onog što čine njihovi očevi?
David i Batšeba bili su osobe u braku, kada su počinili preljub i ona je ostala trudna. Njihov preljub bio je težak grijeh kažnjiv smrću po Božjem zakonu. (2 Samuel 11,1-5; Ponovljeni zakon 5:18; 22:22) Dakle, da je Bog dopustio da im sude ljudi prema Zakonu, sin koji se razvijao u njezinoj utrobi umro bi sa svojom majkom. Ali Jehova je odlučio drugačije postupati u njihovom slučaju, jer je Sudac cijele Zemlje, zasigurno imao pravo tako postupiti.
Kada se suočio sa svojom krivnjom, David je priznao: "Zgriješio sam Jehovi." Tada je Božji prorok rekao Davidu: "Jehova ti je oprostio grijeh. Nećeš umrijeti." (2. Samuel. 12:13) Davidu je pokazano milosrđe zbog saveza za Kraljevstvo. Štoviše, budući da je Bog u stanju čitati srca, procijenio je iskrenost Davidovog pokajanja i zaključio da postoji osnova za pružanje milosrđa Davidu i Batšebi.
Ipak, nisu prošli nekažnjeno. Bog ih nije poštedio posljedica njihovih grijeha. Bog je kaznio Davida, i to trostruko. David više nikada nije imao mira u svom domu, bio je javno osramoćen zbog svog tajnog grijeha, i, na kraju, umro mu je sin. Prorok Natan izrekao mu je te tri presude:
Zato se mač nikad neće udaljiti od tvoje obitelji,+ jer si me prezreo time što si ženu Hetita Urije uzeo sebi za ženu.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji.+ Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku*.+ I on će spavati s tvojim ženama pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću ovo što sam rekao učiniti pred čitavim Izraelom, da svi vide.’”13 Nato je David rekao Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ipak, budući da si svojim postupcima pokazao krajnje nepoštovanje prema Jehovi, umrijet će sin koji ti se rodio.” (2.Samuel. 12:10-14)
| David i prorok Natan |
Ali, zašto onda u 2. Samuleovoj 12:15 piše:
"A Jehova je prouzročio da se razboli dijete koje je Urijina žena rodila Davidu."
Je li doista Bog kaznio to dijete zbog grijeha njihovih roditelja?
Dijete se razbolilo i umrlo. Površan čitatelj lako bi se mogao usredotočiti na smrt djeteta i osjećati da je izvršena okrutna i nepravedna presuda. Međutim, opet se podsjetimo - da se taj slučaj rješavao pred ljudskim sucima prema Zakonu, svo troje (David, Batšeba, i sin u njezinoj utrobi) izgubili bi živote. Gledano u tom svjetlu, Božje dopuštanje dvojici da prežive bilo je milosrdno. Nadalje, mi danas nemamo sve činjenice, kao što su npr, informacije o zdravlju djeteta odmah nakon rođenja.
Ipak, je li Bog doista izravno prouzročio smrt tog djeteta?
U to vrijeme, ljudi su pripisivali Bogu ono što bi Bog dopustio da se dogodi, iako ON to nije izravno uzrokovao. Primjer za to bila bi smrt kralja Šaula, koji je bio kralj prije Davida. Kralj Šaul je počinio samoubojstvo i Biblija to vjerno bilježi:
"Tada je Šaul rekao svom štitonoši: “Izvuci mač i probodi me njime da ti neobrezani ljudi+ ne bi okrutno postupali sa mnom* i ubili me!” Ali štitonoša nije htio to učiniti jer se veoma bojao. Zato je Šaul uzeo mač i bacio se na njega.+ 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav,+ i on se bacio na svoj mač i umro s njim. 6 Tako su tog dana zajedno poginuli Šaul, tri njegova sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi." (1.Samuel 31:4-6)
Dakle, Saul je sam sebi oduzeo život. Ipak, Biblija također opisuje Šaulovo samoubojstvo kao da ga je Bog ubio:
"Šaul je poginuo zato što je bio nevjeran Jehovi i nije slušao ono što je Jehova zapovjedio+ te zato što je pitao za savjet ženu koja priziva duhove+ 14 umjesto da je za savjet pitao Jehovu. Zato ga je on pogubio i predao kraljevsku vlast Jišajevom sinu Davidu.(1. Ljet.10:13,14)
Ili, jednostavno rečeno, zbog toga što mu je Saul bio nevjeran, Jehova nije više štitio Saula, niti ga je spriječio da sam sebi oduzme život.
Dakle, kad Biblija kaže da je Bog 'prouzročio' da prvo dijete Davida i Batšebe umre, uzimajući u obzir navedeno, to znači da Bog nije spriječio da to dijete umre.
Nije nam rečeno što je zapravo uzrokovalo smrt djeteta, već samo da je dijete umrlo i da Bog nije intervenirao kako bi zaustavio ovu smrt, unatoč Davidovim molitvama. Izjava proroka da će dijete umrijeti bila je najava onoga što je Bog predvidio da će se dogoditi, predviđanje budućih događaja. To nije bio sudski dokaz da je Bog doista ubio to dijete.. To nije značilo da će Bog ubiti dijete ili uzrokovati djetetovu smrt, već da je Bog znao da će dijete umrijeti i da Bog neće intervenirati kako bi čudesno spasio dijete.
Isti način izražavanja nalazimo u Bibliji, kad kaže da je "Bog otvrdnuo faraonovo srce" što – kada se pomno analizira – zapravo znači da je faraon sam svojim razmišljanjem i odlukama otvrdnjavao vlastito srce, a Bog je dopustio da se to dogodi. Tako Biblija kaže (u tom specifičnom smislu) da je Bog to učinio, a ne faraon. Ipak, znamo da je faraon sam sebe doveo u to stanje.
Ustvari, već u samim riječima Natanove poruke Božje osude koju je prenio Davidu, vidljiv je takav način izražavanja:
"Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji. Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku. I on će spavati s tvojim ženama pred svima. (2. Samuelova 12:11)
Tko je spavao sa Davidovim ženama pred svima, bez skrivanja?
"I razapeli su za Abšaloma šator na krovu i Abšalom je spavao s inočama svog oca naočigled svih Izraelaca." (2.Samuelova 16:22)
Je li Bog doista uzeo Davidove žene i dao ih njegovom buntovnom sinu Abšalomu, da čini preljub? Naravno da nije. Abšalom je bio krivac. Poslušao je savjet odmetnutog Davidovog savjetnika, Ahitofela, i u želji da pridobije narod uz sebe, osramotio je svog oca, tako što je naočigled svih, spavao sa njegovim ženama. Bog je to predvidio i unaprijed preko proroka Natana upozorio Davida na te posljedice njegovih grijeha. I dopustio je da se to desi, jer nije štitio Davida od loših posljedica grijeha.
Imamo i primjer Joba i njegove žene. I oni su mislili da im je Bog nanio sve one nevolje i tragedije. Ipak, znamo da nije. I oni su se sami na kraju uvjerili u to.
Iz svega ovog navedenog, jasno je da nije Bog taj koji je ubio Davidovo i Batšebino prvo dijete. Oprostio je preljubnicima zbog iskrenog pokajanja, ali, nije ih poštedio posljedica koje je u svom neograničenom znanju vidio da će ih snaći. Bog je kao i uvijek, i u ovom slučaju ostao pravedan i dosljedan.
To je u skladu s Davidovom reakcijom nakon što je čuo Božji sud. Dok je dijete bilo bolesno, David je tugovao i postio. Ali kad je smrt nastupila, David se pomirio sa tim da je to završilo. (2. Samuel 12:22; 23) Dakle, imao je povjerenje da je Bog ispravno postupio, i nastavio je tješiti Batšebu (sada svoju zakonitu ženu), uvjeravajući je da će se njihov bračni odnos nastaviti. Kasnije im se rodio Salamun i postao Davidov nasljednik.
Biblija vrlo jasno jamči za Boga:
"On je Stijena, sve što čini savršeno je.jer svi su njegovi putevi pravedni. On je vjeran Bog, nikad ne postupa nepravedno. On je pravedan i istinoljubiv. ....Oni (ljudi) su ti koji čine zlo."
(Pon. zakon 32:4,5)
