"Tučem svoje tijelo" - Zašto? (1. Korinćanima 9:27)

„Nego tučem svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao roba da ja, koji propovijedam drugima, ne bih sam bio odbačen.“
(1. Korinćanima 9:27, Novi svijet)

U ovom stihu, Pavao koristi snažnu i slikovitu metaforu discipline i samokontrole. Ako pogledamo grčki tekst, ključna riječ je:

ὑπωπιάζω (hypōpiazō) – prevedena s „tući“, udarati ispod oka.

Ili „kazniti; strogo disciplinirati“. Iz složenice od hupo i derivacije optanomai; udariti ispod oka (udariti ili onesposobiti protivnika. kao boksača), tj. (figurativno) potisnuti (svoje strasti) – držati pod kontrolom, obuzdati samog sebe.

 Kršćanin treba disciplinirati sebe, pokazujući samokontrolu do te mjere da bi to moglo izgledati bolno kao udarac ispod oka. Takva stroga samodisciplina pomogla bi mu da ne postane neprikladan za Božju službu. 

Znači, svaki put kad nas tijelo (misli, želje, oči) navodi na grijeh, trebamo ga strogo kazniti udarcem ispod oka...  Trebamo bez odlaganja truditi se nokautirati svaku neispravnu misao koja nam se pojavi, da ne bi zaokupila um i u srcu stvorila želju da učinimo nešto što bi nas diskvalificiralo kao Božje sluge. Taj kružni tok grijeha koji trebamo stalno, u startu nokautirati, jasno je opisan u Jakovu 1:13-15:   

 "Nego svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami.  Zatim želja, kad se pothranjuje, rađa grijeh, a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt."

Pavao je rekao : Držim tijelo u pokornosti kao roba -  tj. ne dozvoljavam mu nikakvu neovisnost ili slobodu da radi što hoće.

Thayerov grčki leksikon:

STRONGS NT 1396: δουλαγωγέω (u pokornosti kao roba):

δουλαγωγέω ( Rec. st δουλαγαγέω ), δουλαγωγῶ ; ( δουλαγωγος , usp. παιδαγωγός ; odvesti u ropstvo, proglasiti svojim robom ( Diodor Sicilski 12, 24, a povremeno i u drugim kasnijim spisima); učiniti robom i postupati s njim kao s robom, tj. strogo, podvrgnuti ga strogoj i krutoj disciplini : 1. Korinćanima 9:27 . Usp. Fischer, De vitiis lexicorum NT, str. 472

Jedna anegdota lijepo predočava što znači svakodnevno udarati svoje tijelo, i držati ga u pokornosti: 

Jedan prijatelj je upitao starijeg čovjeka zašto se tako često žali na bol i umor navečer.

“Jao!” rekao je, “svaki dan iznova se moram toliko truditi; jer imam dva sokola za pripitomiti, dva zeca za spriječiti da pobjegnu, dva jastreba za upravljati, zmiju za zatvoriti, lava za okovati i bolesnika za brinuti se i služiti za njega.”

Prijatelj je rekao: “Sigurno se šališ, nijedan čovjek ne može držati pod kontrolom sve te stvari odjednom.”

Starac je ozbiljno objasnio:

“Dva sokola su moja dva oka, koje moram marljivo čuvati, da im se nešto ne bi svidjelo što bi moglo naškoditi mom spasenju; dva zeca su moje noge, koje moram zadržati da ne bi trčali za zlim stvarima i hodali putem grijeha; dva jastreba su moje dvije ruke, koje moram trenirati i držati na radu kako bih mogao brinuti za sebe i za svoju braću koja su u potrebi; zmija je moj jezik, koji uvijek moram držati u uzdi, da ne bi govorila nešto neprikladno; lav je moje srce, s kojim moram voditi stalnu borbu kako ga taština i oholost ne bi ispunili, nego da Božja milost tamo prebiva i djeluje; Bolestan čovjek je cijelo moje tijelo, koje uvijek treba moju pažnju i brigu. Sve ovo svakodnevno iscrpljuje moju snagu.”

Da, svakodnevna borba protiv neispravnih misli i naginjanja može nas izmoriti. Ali, bolje je trpjeti i takav, ponekad bolni umor, nego se prepustiti grešnim naginjanjima, tj, 'djelima tijela', i biti 'diskvalificiran' i izbačen iz kršćanske utrke za Božje priznanje i vječni život. 

Tematski leksikon ovako definira grčku riječ koja je ovdje prevedena sa 'odbačen':

ἀδόκιμος „Adokimos“ označava osobu ili stvar koja ne prolazi test božanskog ispitivanja - smatra se manjkavom, odbačenom ili neprikladnom za Božje svrhe. Izraz evocira sliku metala koji se, nakon što se provjeri, odbacuje kao nečist. Sveto pismo koristi tu riječ kako bi razotkrilo moralnu korupciju, doktrinarnu prijevaru i duhovnu neplodnost. 

Neki prijevodi prevode tu riječ sa 'diskvalificiran':

GOD’S WORD® Translation (GWT)

“Umjesto toga, ja jačam svoje tijelo udarcima i držim ga u pokornosti, da ne bih bio diskvalificiran nakon što sam drugima prenio Dobru vijest.”

Unutar Posejdonovog hrama u Korintu nalazila se mala građevina nazvana Palaimon gdje su sportaši polagali zakletvu, zaklinjući se da će poštivati ​​pravila igara i da neće varati, inače bi se suočili s diskvalifikacijom. Oni koji ne prođu rigoroznu disciplinu prije igara diskvalificirani su iz natjecanja. Slično tome, kršćani se trude ostati moralno i duhovno čisti, da ne bi bili diskvalificirani, tj, odbačeni od Boga.

Razmislimo... Ako je zakletva tih sportaša bila tako obavezna i značajna, koliko više naša zakletva Svemogućem Bogu, tj. predanje i krštenje kojim smo se dobrovoljno obavezali živjeti po Božjoj volji, treba biti ozbiljno shvaćena?

To je snažnim, slikovitim riječima istaknuo i naš Učitelj, Isus Krist:

"Zato, ako te desno oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u gehenu.   I ako te desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo dospije u gehenu." (Matej 5:29, 30)

Doista, može biti bolno boriti se protiv samog sebe. Iz dana u dan...Protiv nečeg što nas možda privlači, ili mami. Kao što npr, bolesnik se mora boriti protiv želje da jede neku hranu koju mu je liječnik zabranio zbog dijagnoze. Ali, ako svakodnevno zadržimo na umu da želimo ugoditi Bogu, zadržati dobar odnos s njim, i da želimo da nas nagradi vječnim životom u Novom svijetu, onda će nam biti puno lakše nokautirati svako grešno naginjanje.

Osim toga, u toj svakodnevnoj borbi, nismo prepušteni sami sebi. Jehova Bog i Isus , kad vide naš trud i želju da ostanemo čisti u njihovim očima, stalno će nam davati dodatnu snagu da uspijemo. U to se uvjerio i apostol Pavao:

"Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu." (Filipljanima 4:13)

 

Boga se ne može ismijavati (Gal. 6:7)

 

• Galaćanima 6:7

  Biblija – prijevod Novi svijet

• 7 Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti.+

 ISMIJAVANJE -   znači ruganje, izrugivanje ili omalovažavanje nekoga. Sinonimi za ismijavanje su kritiziranje, vrijeđanje, izrugivanje i ocrnjivanje. 

Izvorni grčki izraz za hrvatsku riječ ismijavati, je muktérizó:

μυκτηρίζω: (μυκτήρ nos); sadašnji pasiv 3 lice jednine μυκτηρίζεται; ispravno, izvrtati nos ili se rugati; ismijavati.

Μυκτηρίζω oslikava  nekoga tko izvrće nos u znak prezira – vanjska gesta unutarnjeg prezira.

U grčko-rimskom društvu ismijavanje je bilo retoričko oružje, koje se koristilo na sudovima, kazalištima i javnim forumima kako bi se posramili protivnici. 

„Boga se ne može ismijavati“ — Zakon sijanja i žetve

Apostol Pavao u ovoj kratkoj, ali snažnoj rečenici izražava temeljni zakon Božjeg moralnog svemira — zakon sijanja i žetve. Kao što u prirodi nitko ne može posijati jedno sjeme i očekivati plod druge biljke, tako i u duhovnom životu svatko ubire posljedice onoga što sije svojim mislima, riječima i djelima.

 Značenje i kontekst stiha

U sljedećem retku Pavao pojašnjava:

 „8 Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast, a tko sije u duh, od duha će požeti vječni život.“ (Galaćanima 6:8)

Dakle, riječ je o nepromjenjivom zakonu moralnog uzroka i posljedice

Ovaj zakon vrijedi jednako sigurno kao i prirodni zakoni koje poznajemo. Nitko ne može izbjeći učinke gravitacije — tako ni moralne posljedice svojih djela.

Kad Pavao kaže da se Boga ne može ismijavati, on upozorava da nitko ne može „izvrtati nos“ prema Bogu, ponašati se kao da Njegovi zakoni ne vrijede, i očekivati da to prođe bez posljedica. Ruganje Bogu zapravo je zavaravanje samog sebe.

 Logika stiha – kao i kod fizikalnih zakona

Zakon sijanja i žetve jednako je stvaran kao zakon gravitacije. Ako netko skoči s visine misleći da gravitacija neće djelovati, posljedice su neizbježne. Isto tako, ako netko krši Božje moralne zakone — misleći da „njega to neće stići“ — prije ili kasnije će osjetiti posljedice.

Bog nije onaj koji „kažnjava“ na ljudski način, nego On održava red. Stvorio je moralni poredak koji sam po sebi donosi plodove — dobre ili loše — ovisno o tome što čovjek sije.

 Konkretni grijesi i njihove posljedice

Zakon sijanja i žetve vidi se i u svakodnevnim primjerima.

Tko sije laž, prije ili kasnije izgubi povjerenje drugih i sam postane sumnjičav prema svima.

Tko sije požudu i nevjernost, razara obitelj i doživljava bol koju je sam posijao.

Tko sije pohlepu, možda nakratko stekne bogatstvo, ali požanje nemir, strah i prazninu.

Tko sije zavist i ogovaranje, gubi prijatelje i žanje usamljenost.

Tko sije pijanstvo ili ovisnost, požanje bolest, tugu i gubitak dostojanstva.

A tko sije poniznost, poštenje, dobrotu i vjeru, požanje mir, povjerenje, snagu i blagoslov.

A najgori i najpogubniji plod takve žetve je prekid dobrog odnosa s Bogom.

Nitko nije izuzet od tog moralnog zakona — on djeluje jednako na sve, kao što sunce jednako grije i sjeme i korov. 

Naravno, osoba, na kraju može pokazati iskreno žaljenje i pokajanje, i početi živjeti u skladu s Božjim zakonima.  I Bog će joj rado oprostiti. Ipak, ne može očekivati od Boga da je zaštiti od žetve loših posljedica svog prijašnjeg 'sijanja' lošeg sjemenja, tj .ulaganja u grijeh. Isto, kao što netko tko  je kršio zakon gravitacije, jedva preživi, i sad da očekuje od Boga da ga zaštiti od ozljeda ili čudom ga oporavi ... 

Jedan engleski prijevod (Good News Translation) ovaj stih vrlo slikovito izražava: „no one makes a fool of God. “ — tj. Boga se ne može praviti budalom.

 Životni primjer: vinograd i pouka o sjetvi

U jednom vinogradarskom kraju, dvojica susjeda imali su različit pristup radu.Jedan je redovito obrađivao lozu, obrezivao je, čuvao od bolesti i korova. Drugi se često rugao njegovoj marljivosti govoreći:„Zašto toliko truda? Sunce i kiša će sve obaviti. Ja ću to sve riješiti kasnije.“

Kada je došla berba, prvi je susjed uživao u obilju grožđa, dok je vinograd drugog bio zarastao i gotovo bez ploda. Tad je i sam rekao: „Nisam znao da će stvarno biti ovako.“

Taj prizor podsjeća na Pavlov stih: tko sije marljivost, požet će plod; tko sije nemar i ruganje — požet će prazne košare.  Isto vrijedi i u duhovnom životu.

 Biblijski primjer: Noa i oni koji su se rugali

U Noine dane, svijet je bio ispunjen nasiljem i pokvarenošću (Postanak 6:11). Kad je Noa, po Božjoj zapovijedi, počeo graditi arku i upozoravati na nadolazeći potop, mnogi su mu se rugali. Smatrali su ga ludim i previše pobožnim.

Noa je sijao vjeru i poslušnost, dok su se drugi rugali i živjeli kao da upozorenje ne postoji. Kad su se nadvili teški oblaci i počeo pljusak, pokazalo se tko je bio mudar, a tko nerazuman. Oni koji su se rugali — propali su, dok je Noa sa svojom obitelji bio spašen.

Tako se i u ovom slučaju ispunila Pavlova misao:

 „Bog se ne može ismijavati. Jer što čovjek sije, to će i požeti.“

Ruganje Božjim zakonima ne briše njihovu snagu —neminovno će doći trenutak kad će se pokazati njihova istinitost.

 

Božje se zakone ne može ismijavati, baš kao što se ne može ismijavati zakon gravitacije.  Nitko ne može ignorirati Njegove moralne i duhovne zakone i očekivati da neće požeti posljedice svojih djela.

Anegdota: „Što siješ, to ćeš i požeti“

Bio neki čovjek koji je mislio da može živjeti dvostruki život. Okolini je djelovao kao pošten i uspješan – dobar suprug, pouzdan prijatelj, karijerni profesionalac. No u tajnosti je varao, obmanjivao i ignorirao opasnosti oko sebe, baš poput kaskadera koji misli da može preskočiti duboku klisuru, zanemarujući zakon gravitacije.

Godinama je uživao u luksuzu i tajnim zadovoljstvima, misleći da nitko ne vidi. No, posljedice su stizale: brak se raspao, povjerenje i prijatelji nestali, karijera pogođena, a vlastite odluke dovele su do gubitka unutarnjeg mira. Kao kaskader koji je zanemario silu gravitacije, pao je s visine svojih iluzija.

Pouka: Ono što posiješ – nepoštenje, izdaju ili sebičnost – požećeš u obliku gubitka, boli i sramote. 

S druge strane, svatko tko se trudi poštovati njegove zakone i načela, požet će dobre posljedice i njegov blagoslov.

Primjer: Pošten i vjeran muž

Marko je bio pošten i vjeran suprug svojoj ženi, iako je okolina često ismijavala njegovu odanost – prijatelji su ga zadirkivali, kolege su ga poticali da „priušti“ sebi užitke i avanture, a medijski ili društveni ideal uspjeha često glorificira egoizam i kratkotrajne zadovoljštine.

Unatoč pritisku, Marko je ostao vjeran, pošten i predan svojoj obitelji. S vremenom, njegova obitelj je procvjetala: brak im je bio stabilan, djeca su odrasla u ljubavi i povjerenju, a prijatelji i kolege koji su ga zadirkivali počeli su cijeniti njegov integritet i mudrost.

Pouka: Čovjek koji sije poštenje i vjernost, čak i kad je to protivno trendovima ili pritiscima okoline, požeće dugoročne i trajne plodove – povjerenje, ljubav, mir i poštovanje. To je praktična primjena principa „što siješ, to ćeš i požeti“ s pozitivne strane.

 Vjerna supruga koja podržava muža u teškim trenucima

Ana je bila supruga liječnika koji je često radio noćne smjene i bio pod velikim stresom. Iako su prijatelji i kolege sugerirali da „mora misliti više na sebe“ ili čak kritizirali Aninu predanost, ona je ostala vjerno podržavati muža, pomažući u kući i djeci. Kada je muž doživio zdravstveni problem i profesionalni izazov, Ana je bila njegova stijena. Brak im je ojačao, a djeca odrasla u osjećaju sigurnosti i povjerenja.

 Pošten radnik koji se drži etike

Ivan je godinama radio u firmi gdje su neki kolege varali i prikazivali nepostojeće troškove kako bi se osobno obogatili. On je odbijao sudjelovati u takvim radnjama, iako je to značilo da se povremeno osjećao izolirano ili zaostalo za drugima. Dugoročno, nadređeni su primijetili njegovu poštenost i marljivost, te mu dali odgovornije pozicije, a kolege su ga počeli poštovati. Plod: ugled, sigurnost i napredak.

Ovo su samo neki primjeri. Zaključak je jednostavan: što sijemo u svom životu, definitivno takve plodove i žanjemo. Jer, Boga se ne može ismijavati. Boga se ne može praviti budalom. Njegovi dobri zakoni su nepromjenjivi. Uskoro će na ovoj planeti živjeti samo osobe koje će spremno i radosno poštivati sve Božje zakone. Budi i ti jedna od njih. Tada će u svu vječnost život na ovoj planeti biti žetva radosti i Božjeg blagoslova za cijelo čovječanstvo.

Je li titula Sveti Otac - Papa, utemeljena na Bibliji ? Moj razgovor sa ChatGPT

*ChatGPT je sustav umjetne inteligencije koji je razvio OpenAI

JA : Nikog na zemlji ne zovite Ocem, rekao je Isus. Kako to spojiti sa pojmom 'Sveti Otac ", tj. Papa ?

 ChatGPT : Odlično i izravno pitanje koje otvara važnu temu o doslovnom shvaćanju Isusovih riječi u odnosu na crkvenu praksu.

Što je rekao Isus?

U Mateju 23:9, Isus kaže:

> "I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer imate jednoga Oca – onoga na nebesima."(Matej 23:9)

Kontekst:

Isus govori protiv vjerskih vođa (pismoznanaca i farizeja) koji su tražili naslove, časti i moć, a zanemarivali poniznost i istinsko služenje.

U istom govoru zabranjuje i izraze poput "Učitelj", "Rabin" u pretjerano častohlepnom smislu.

Kako se onda opravdava naziv "Sveti Otac" za Papu?

Katoličko objašnjenje:

1. "Otac" se koristi u duhovnom smislu:

Kao što Pavao sebe naziva duhovnim ocem:

> "Jer iako imate bezbroj učitelja u Kristu, ipak nemate mnogo otaca. Jer ja sam vas rodio u Kristu Isusu po evanđelju."(1. Korinćanima 4:15)

Katolička crkva tumači da Isus ne zabranjuje svaku uporabu riječi "otac", već pretjerano uzdizanje i duhovnu oholost.

2. "Sveti Otac" je počasni naslov, ne tvrdnja da je Papa Bog ili zamjena za nebeskog Oca.

3. Biblija često koristi riječ "otac" za ljude:

Abraham: "otac vjere"

Roditelji: "poštuj oca i majku"

Starozavjetni proroci nazivaju se "oci"---

Ali – što ako uzmemo Isusove riječi doslovno?

Ako doslovno primijenimo Matej 23:9, tada:

nema opravdanja za nazivanje bilo kojeg čovjeka "ocem" u duhovnom smislu.

Naslov "Sveti Otac" proturječi doslovnoj zapovijedi Krista, jer sugerira vrhovnu duhovnu poziciju na zemlji, što je upravo ono protiv čega je Isus govorio.

Zaključak:

Biblijski gledano, Isus izravno zabranjuje religioznu upotrebu titule "Otac" u smislu autoriteta iznad drugih vjernika.

Katoličko opravdanje dolazi iz šireg tumačenja konteksta i tradicije, a ne iz doslovne poslušnosti stihu.

Tvoj zaključak može biti:

> Naziv "Sveti Otac" za papu proturječi doslovnim riječima Isusa Krista u Mateju 23:9.

JA: Pavao sebe ne naziva duhovnim Ocem u Bibliji

Chat GPT:  Odlično primjećeno – i vrijedno raščlanjivanja. Pitanje je: Je li Pavao u Bibliji sebe ikada nazvao "ocem"?

Odgovor je: da, ali u vrlo specifičnom i ograničenom kontekstu, i ne kao naslov. Pogledajmo točan stih koji se često navodi:

1. Korinćanima 4:15 (Pavlove riječi):

> "Jer da imate i deset tisuća učitelja u Kristu, ipak nemate mnogo otaca. Jer ja sam vas rodio u Kristu Isusu po evanđelju."

Ovdje Pavao:

ne traži da ga zovu "otac"

ne uzima titulu "Otac Pavao"

već koristi sliku duhovnog rađanja – tj. on im je prvi navijestio evanđelje, zbog čega ih simbolički zove "svojom djecom".

Dodatni stihovi gdje koristi sličnu metaforu:

Filemonu 1:10 – "Zamolim te za sina svoga, Onezima, kojega rodih u okovima."

Galaćanima 4:19 – "Dječice moja, koju ponovno s bolima rađam..."

U oba slučaja riječ je o metafori duhovnog roditeljstva, ali ne o traženju naslova ili titule.

Zaključak:

Pavao koristi sliku duhovnog očinstva, ali nigdje u Bibliji ne traži da ga se zove "otac".

Ne suprotstavlja se Isusovoj zabrani iz Mateja 23:9, jer ne traži duhovni autoritet preko titule, već izražava osobnu povezanost sa zajednicama koje je utemeljio.

Dakle, tvoje zapažanje je točno:

> Pavao nikada ne koristi naslov "otac" kao titulu, ni ne traži da ga se tako zove. Time ne opravdava praksu nazivanja ljudi "Sveti Otac".

 JA: Dakle, titula Sveti Otac, Papa, Pontifex Maximus...nema veze s Biblijom. 

ChatGPT: Točno – i sada ulaziš u vrlo bitnu povijesnu i biblijsko-teološku točku.1. Titula "Sveti Otac" – nije biblijska

Isus u Mateju 23:9 zabranjuje da se ikoga na zemlji zove "Otac" u duhovnom smislu, jer imamo samo jednog Oca – Boga.

U Novom zavjetu nema ni jednog primjera da bi netko nosio ili koristio titulu "Sveti Otac".

Pavao, Petar, Jakov, Ivan – svi apostoli nikada nisu tražili takvo oslovljavanje, iako su bili duhovni vođe.

Dakle:

> Naziv "Sveti Otac" nije biblijskog podrijetla, već kasnija crkvena tradicija.

2. Titula "Papa" i "Pontifex Maximus" – pogansko-rimsko podrijetlo

"Papa"

Dolazi od latinskog papa, iz grčkog pappas = "tata".

Prvotno su se tako oslovljavali razni biskupi, a tek od 6. stoljeća koristi se isključivo za rimskog biskupa.

"Pontifex Maximus"

Bila je najviša vjerska titula u starom Rimu, nosio ju je:

Car August, zatim svi rimskI carevi

Rimski carevi bili su poglavari poganske religije

Nakon što je kršćanstvo postalo državna religija, titulu je preuzeo rimski biskup – papa.

> Dakle, Pontifex Maximus je poganska titula, koja nema veze s Biblijom, nego s rimskom državnom religijom.

Zaključak:

Titule poput "Sveti Otac", "Papa", "Pontifex Maximus" nisu utemeljene na Bibliji.

Isusova zapovijed u Mateju 23:9 izravno se protivi takvim naslovima.

Te titule su rezultat povijesnog razvoja Crkve, prožetog rimskim, političkim i religijskim utjecajem, a ne učenja iz Novog zavjeta.