✧ Proročanstvo iz Jeremije 25. poglavlja
U 25. poglavlju Jeremije govori se o onome što je trebalo zadesiti stanovnike Jude:
„Objava koja je došla Jeremiji… cijelom Judinom narodu i svim stanovnicima Jeruzalema… Sva će se ova zemlja pretvoriti u pustoš i postati grozan prizor. Svi ti narodi služit će babilonskom kralju 70 godina.”’ — Jeremija 25:1a, 2, 11, Novi svijet
Kritičari su pokušali pokazati da je to služenje kralju Babilona, spomenuto u 11. retku, počelo mnogo prije uništenja Jeruzalema. Neki od njih zaključuju da je narod Jude počeo služiti kralju Babilona kad je postao vazal Babilona, dok drugi smatraju da je to započelo prvim izgnanstvom.
Ima li nešto pogrešno u tim gledištima? Nije li razumno zaključiti da je Judino služenje Babilonu počelo kad je postao njegov vazal?
✧ Svjedočanstvo Josipa Flavija
Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da je Jojakim postao kralj koji je davao danak Babilonu u svojoj osmoj godini:
„A kad je Nebukadnezar već vladao četiri godine, što je bila osma godina Jojakimove vladavine nad Hebrejima, kralj Babilona krenuo je s velikom vojskom protiv Židova i zatražio danak od Jojakima.” — Židovske starine, knjiga X, pogl. VI, odj. 1
Josipovo svjedočanstvo u skladu je s biblijskim izvještajem, koji pokazuje da je Jojakim tri godine bio podanik Nebukadnezaru, nakon čega se pobunio, pa je u svojoj jedanaestoj godini bio predan „u ruku Nebukadnezaru”. Svjetovni kronolozi Jojakimovu osmu godinu vladanja smještaju u 601/600. pr. n. e., što daje razdoblje od samo 62 do 64 godine — a ne sedamdeset.
Slično tome, prvo zabilježeno izgnanstvo dogodilo se deset godina prije uništenja Jeruzalema i prema općeprihvaćenoj svjetovnoj kronologiji pokriva samo 58 godina. Zbog toga su neki pokušali zastupati teoriju da se ranije izgnanstvo dogodilo u trećoj godini Jojakima (zbog pogrešnog razumijevanja Danijela 1:1;), iako i to daje najviše 66 do 68 godina.
(Za dodatne pojedinosti vidi dodatak 14. poglavlju knjige „Neka dođe kraljevstvo tvoje”, str. 186–189.)
Međutim, svako takvo izgnanstvo prije onoga koje se dogodilo u vrijeme uništenja Jeruzalema — kad je „Judin narod otišao u izgnanstvo iz svoje zemlje.” (2. Kraljevima 25:8–21) — uključivalo bi samo služenje pojedinaca koji su bili odvedeni u ropstvo, a ne cijelog naroda Jude.
Jasno je, dakle, da ni Judino vazalstvo ni prvo izgnanstvo ne ispunjavaju punih sedamdeset godina služenja naroda Jude Babilonu.
✧ Odnosi li se 70 godina samo na babilonsku prevlast?
U svjetlu toga, je li moguće da se tih sedamdeset godina služenja jednostavno odnosi na podređeni položaj drugih naroda tijekom razdoblja babilonske svjetske prevlasti (609.–539. pr. n. e. prema svjetovnoj kronologiji)?
Ne, jer Biblija jasno pokazuje da je tih sedamdeset godina trebalo biti razdoblje pustoši Jeruzalema i gradova Judinih (Jeremija 25:1a, 2, 11; Danijel 9:2). Iako neki kritičari tvrde da se Jeremija 25:11 odnosi samo na sedamdeset godina služenja, Danijel 9:2 potvrđuje da je proročanstvo uključivalo i sedamdeset godina pustoši zemlje Jude.
Druga Ljetopisa 36:20, 21 dodatno pokazuje da je to bio zajednički učinak odvođenja preostalih koji su „postali sluge Nebukadnezaru” i posljedičnog opustošenja i pustoši zemlje Jude koji je započeo ispunjavati proročanstvo o 70 godina. Sama babilonska dominacija ni na koji način nije ispunjavala te zahtjeve.
✧ Prva godina kralja Kira
Nadalje, Ezra 1:1 i 2. Ljetopisa 36:22 pokazuju da se „Jehovina riječ iz Jeremijinih usta” još nije bila ispunila u prvoj godini perzijskog kralja Kira — dakle nakon što je Babilon već pao pod Perzijance:
„ Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira, da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije, Jehova je potaknuo perzijskog kralja Kira da napiše proglas i objavi ga po cijelom svom kraljevstvu.” — Ezra 1:1, Novi svijet (vidi i 2. Ljetopisa 36:22)
Ovaj redak pokazuje da perzijsko osvajanje Babilona nije bilo presudni čimbenik u ispunjenju Jeremijina proročanstva, čime se pobija teorija da se 70 godina jednostavno odnosi na razdoblje babilonske svjetske prevlasti.
Kako onda razumjeti Jeremiju 27:6, koji u prijevodu Novi svijet i u mnogim drugim prijevodima naizgled pokazuje da je već na „početku kraljevanja Jojakima” (Jeremija 27:1) Jehova učinio narode i divlje životinje slugama Nabukodonozora?
„A sada dajem sve vaše zemlje u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru, svom sluzi. Dajem mu i divlje životinje da mu služe.” — Jeremija 27:6, Novi svijet
Iako Jeremija 27:6 pokazuje da su „ti narodi” božanskim autoritetom bili predani Nebukadnezaru, Jeremija 28:14 pokazuje da se čak i u vrijeme kraljevanja Sidkije (Jeremija 28:1), nekih jedanaest godina kasnije, stvarno služenje još uvijek promatralo kao budući događaj:
„ Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Stavit ću željezni jaram na vrat svim tim narodima, da služe babilonskom kralju Nebukadnezaru, i morat će mu služiti. Dat ću mu i divlje životinje.’” — Jeremija 28:14, Novi svijet
Narodima koji su bili „predani u [Nebukadnezarove] ruke” bio je dan izbor: ili da se dragovoljno podlože ili da budu silom pokoreni (Jeremija 27:12–14). No dok se to nije dogodilo, nije se s pravom moglo reći da služe kralju Babilona.
Kao primjer: sve stvorenje podložno je svom Stvoritelju, Jehovi. Ipak, onaj tko tvrdi da služi Jehovi zapravo mu ne služi ako ne postupa po njegovoj volji.
Zato je Jehova u Jeremiji 27:11 s pravom mogao pokazati naklonost svakom narodu koji bi stavio svoj vrat „pod jaram babilonskog kralja i koji mu bude služio ”.
✧ Sidkija i jaram Babilona
Čak je i u mislima lažnih proroka u Sidkijino vrijeme bilo jasno da stanovnici Jude još nisu bili vezani služenjem Babilonu:
„...nemojte slušati svoje proroke, svoje gataoce, one koji proriču po snovima, svoje čaratelje ni svoje vračare, koji vam govore: “Nećete vi služiti babilonskom kralju!”… Sve sam to rekao i Judinom kralju Sidkiji, govoreći: “Stavite svoj vrat pod jaram babilonskog kralja i služite njemu i njegovom narodu, pa ćete ostati živi. Zašto da ti i tvoj narod poginete od mača, gladi i pošasti, kao što je Jehova rekao da će biti narodu koji ne bude htio služiti babilonskom kralju? 14 Nemojte slušati proroke koji vam govore: ‘Nećete vi služiti babilonskom kralju’, jer oni vam prorokuju laži. Jeremija 27:9, 10, 12–14, Novi svijet
Kako je, dakle, Sidkija trebao staviti svoj vrat „pod jaram kralja Babilona i služiti mu”? Odgovor nalazimo u Jeremiji 38:17, 18:
„A Jeremija je rekao Sidkiji: “Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Ako se predaš velikodostojnicima babilonskog kralja, ostat ćeš živ, a ovaj grad neće biti spaljen. Ostat ćeš živ i ti i tvoja obitelj. 18 Ali ako se ne predaš velikodostojnicima babilonskog kralja, ovaj će grad biti predan Kaldejcima i oni će ga spaliti, a ti nećeš umaknuti njihovoj ruci.’” — Jeremija 38:17, 18, Novi svijet
Jeremija 15:2 objašnjava što je ta dragovoljna „predaja” podrazumijevala:
„Ako ti kažu: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako kaže Jehova: “Tko je god zaslužio ... zarobljeništvo, u zarobljeništvo!”’ — Jeremija 15:2, Novi svijet
Dokle god su Jojakim, a poslije i Sidkija, odbijali „predati se velikodostojnicima babilonskog kralja”, za narod Jude nije se moglo reći da služi kralju Babilona.
✧ Pustoš i sedamdeset godina
Nadalje, Jeremija 1:1–3 pokazuje da su se proročanska upozorenja nastavljala sve do „jedanaeste godine Sidkije… dok Jeruzalem nije otišao u izgnanstvo u petom mjesecu”.
Proročanstvo zapisano oko 900 godina ranije jasno pokazuje da je Jehovina namjera od početka bila da narod Jude tijekom prorokovanog razdoblja služenja bude odsutan iz svoje domovine — bilo da se dragovoljno predaju ili budu nasilno odvedeni:
„Vaša će zemlja nadoknaditi propuštene godine počinka kad bude pusta, dok vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Tada će zemlja počivati, jer mora nadoknaditi propuštene godine počinka..” — Levitski zakonik 26:34, Novi svijet
Zaključak
Jeremija 25:11 iznosi sastavne dijelove proročanstva o sedamdeset godina:
„Sva će se ova zemlja pretvoriti u pustoš i postati grozan prizor. Svi ti narodi služit će babilonskom kralju 70 godina.”’ — Jeremija 25:11, Novi svijet
Ovaj redak jasno pokazuje da je sedamdeset godina služenja Jude kao naroda trebalo započeti u vrijeme — ili neposredno nakon — opustošenja Jeruzalema, ali ne prije toga. Služenje i pustoš zemlje trebali su trajati 70 godina.
Upravo zato je Danijel mogao točno razabrati da „pustoš Jeruzalema " treba trajati 70 godina. (Danijel 9:2).
