(Idi na 2. dio)
Sudac Razum- Kojeg biste sljedećeg svjedoka pozvali ?
G. Whiston - Pozovite Apostola Petra .
Sudac Razum – Koje biste mu pitanje postavili?
G. Whiston - želio bih da ga se pita što misli o doktrini Trojstva?
Sudac Razum – Čuli ste pitanje, gospodine Petre.
Apostol Petar - Jesam, gospodine. Ali kako nikad prije nisam čuo tu riječ, ulažem prigovor, jer ne mogu pogoditi što znači.
Sudac Razum – g. Whiston, postavili ste pitanje na preopćenit način. budite određeniji, pa objasnite spornu točku.
G. Whiston - molim za ispriku, gospodaru, jer nije moj posao objašnjavati doktrinu mog protivnika. Osim toga, nisam baš u stanju to učiniti.
Sudac Razum - Dr. Tr—p, morate objasniti svoje Trojstvo, svjedok ovdje ne zna što je to.
Dr. Tr—p - Trojstvo, gospodine, je najuzvišeniji misterij u kršćanskom prosvjetljenju i, kamen temeljac ortodoksne vjere i jedna od najvažnijih stvari za dobivanje vječnog života. To je nauk nastao iz Svetog pisma, od strane naše svete Majke Crkve, koja nam je odredila da govorimo ljudima da postoji jedan Bog Otac, i jedan Bog Sin, i jedan Bog Duh Sveti; ali da ovo troje nisu tri Boga, nego jedan Bog. Da Sin nije ni načinjen ni stvoren, nego rođen, i da Duh Sveti nije ni stvoren, ni rođen, nego je proizašao. Ili stoga, gospodine, Otac je Svemogući Bog, a Isus Krist je Svemogući Bog, ali nije isti Svemogući Bog kao Otac. A Duh Sveti je Svemogući Bog, ali nije isti Svemogući Bog kakav je Otac ili Isus Krist. I bez obzira na to što oni nisu isti Svemogući Bog, oni ipak nisu Svemogući Bogovi. I u ovom Trojstvu nitko nije ispred ili poslije drugoga, nego je Sin rođen od vječnog naraštaja. I iako je vječno rođen, generiran je od cijele vječnosti. Isto tako, iako Duh Sveti vječno proizilazi, ipak je Svemoguć od cijele vječnosti.
Ovo je Trojstvo u jedinstvu, i jedinstvo u Trojstvu: 3 u jednom, i 1 u 3. Ne tri, nego jedan, niti jedan, nego tri. Prvi je prvi, drugi je od prvog, a treći je od drugog i prvog. Prvo nije prije drugog, niti drugo prije trećeg. Ali prvi je prvi, drugi je prvi, a treći je prvi, niti brka niti dijeli, jedan i tri, ili tri i jedan. Ovo je vjera katolička, koja ako čovjek ne vjeruje vjerno, propast će zauvijek. To je sve, gospodine, što ste doduše znali, kao i mi, iako to niste sveli na redoviti sustav i učinili ga jednim od članaka svoje vjerodajnice koju je, za vrlo mudre svrhe, Crkva razborito već napravila..
Ukratko, gospodine, ne preostaje vam ništa učiniti nego sudu reći da ste istog mišljenja s Crkvom, a ujedno ćete utvrditi svoj karakter i naš autoritet.
Apostol Petar - Moje mišljenje je toliko različito od tvog mišljenja da te, priznajem, ne razumijem.
Dr. Tr—p - Ne razumijete me ?! Pa, ne može biti jednostavnije. Ne smijete vjerovati više od ovoga, da postoje tri osobe i jedan Bog, i da je svaka osoba sam Bog.
Apostol Petar – Dakle, ti samo skromno želiš da vjerujem da postoje četiri Boga.
Dr. Tr—p - Gospodine, potpuno ste pogriješili. Jer iako je svaka osoba Bog, ipak svaka osoba nije određeni Bog, jer svi oni opstaju u istoj biti, koja čini jedinstvo. A Trojstvena Osobnost, koja postoji u jedinstvu, čini Trojstvo. Gospodine, ovo je tako jasno i lako da se ne libimo naučiti tome naše žene i djecu.
Apostol Petar – Iako se vaše žene i djeca mogu lako zadovoljiti s tim objašnjenjem, ja moram biti mnogo bolje poučen prije nego što mogu nešto usvojiti. Zbog čega ću si uzeti slobodu zamoliti vas da objasnite što mislite pod osobom i suštinom?
Dr. Tr—p - Svim srcem, gospodine: Jer, osoba, gospodine, je nominalna ideja nesupstancionalnog, nestvorenog, neshvatljivo rođenog ili nastavljajućeg postojanja, čisto i jednostavno uzeta sama po sebi, ne-entitet, ali stvarno i potencijalno razlikovnih entiteta. A bit, budući da je okultna, nematerijalna supstanca, koja nužno sadrži sve one atribute, bez kojih nikako ne bi mogla opstati, osoba koja postoji u biti, dijalektički i logički govoreći, može se reći da je akcident supstance, koja se razlikuje po imenu i prirodi doista, iako sujednaka, suesencijalna i suvječna. "Nisi li ti bio učitelj u Izraelu i ne znaš li ovo?"
Apostol Petar - Treba li se tome čuditi, da su te stvari izmišljene otkad sam ja bio učitelj? Jer ljudi u moje vrijeme imali su dovoljno razuma da ne izmišljaju takve nerazumljive stvari.
Sudac Razum - Gospodo, bit će nemoguće doći do zaključka, osim ako ne prestanete s ovim besmislenim, nerazumljivim žargonom. Stoga, budući da je moj posao da pazim da se držite teme, ja ću sam postaviti pitanje.
Dr. Codex - Uz poniznu pokornost, moj gospodine, budući da je zatvorenik optužen za bogohuljenje protiv Nicejskog i Atanazijevskog vjerovanja, kako je objasnio velečasni doktor Tr—p, inzistiram na tome, da iskaz svjedoka mora izravno svjedočiti o tome, i mora se sudu izjasniti misli li da je Tr—povo Trojstvo pravovjerno Trojstvo ili ne. Gospodine Petre, recite g. Sucu što mislite o Tr—povom Trojstvu.
Apostol Petar - Iako sam odgojen kao običan ribar, nema razloga da me se ismijava i da mi se predlaže čudna zbrka stvari, jer nisam učen. Koliko god me ovi veliki uglednici potcjenjivali, Krist me nije smatrao nedostojnim za stvari od najveće važnosti. Nikada nisam razumio misterije, niti razumijem ovu.
Kad se ova gospoda uozbilje i ako me pitaju bilo što smisleno, koliko mogu, dat ću im zadovoljavajući odgovor . Jer ovo izgleda nije ništa drugo nego zveckanje riječima. Svakako, vaša visosti, ova družina mora biti čopor drskih varalica, jer oni nikako ne shvaćaju što žele nametnuli ostatku čovječanstva. Zar nemate zakona protiv takvih licemjera?
Dr. Codex - Ako vaša visost može slušati kako se prema svetom karakteru crkvenjaka tako pogrdno postupa, ja ne mogu. Doista očekujemo pravdu, ako je sud korumpiran protiv svećenstva! Ne bi bilo prvi put da se zemlja otvori, da vatra s neba spali takve, itd...
Sudac Razum - Službeniče, odvedite tog ludog progonitelja, i nastavimo sa suđenjem. Gospodine Petre, sud previše cijeni vaš karakter da bi prihvatio bilo kakve smiješne nasrtaje na vas. I uvjeravam vas, ova božanstva ozbiljno prijete, jer, iako vam se čini neshvatljivim i apsurdnim ovo što govore, ovo je vjera koju moramo prihvatiti, ili ćemo trpjeti najstrože progonstvo, i biti kažnjeni od strane Crkve vječnim mučenjima u budućnosti .
Apostol Petar - moj Gospodine, toliko sam zapanjen da moram moliti za kratku pauzu, dok se malo ne priberem. —— Pitam se je li ovo vjerovanje apostolsko? Da, ako su najočiglednije besmislice i najočitije proturječnosti apostolske! Postoji li čovjek zdravog razuma, uobičajene skromnosti ili uobičajene čestitosti, koji bi ikada mogao zamisliti ili objaviti takve glupe i bezbožne predodžbe o Bogu? Nisu li svi proroci, evanđelisti i apostoli neprestano svu moć, veličanstvo i moć pripisivali samo Ocu? I nije li vam Krist isto tako često izjavio da nikada ništa nije učinio, niti je ikada mogao učiniti bilo što, bez autoriteta i pomoći Oca? I nije li on koristio svaku priliku da svako djelovanje pripiše samo Ocu? Ili mi može itko pokazati gdje je dao najmanji nagovještaj, da je on sam bio vrhovni Bog?
I budući da sam pozvan da kažem svoje mišljenje, ovom prilikom, kako za dobrobit čovječanstva, tako i za vlastito opravdanje, sada ću ponoviti dio onoga što sam ranije napisao u vezi s ovom temom. Na javnom skupu u Cezareji govorio sam ovako: "Dobro znate Isusa iz Nazareta, kojega je Bog pomazao Duhom Svetim i snagom, koji je išao čineći dobro i liječeći one koji su bili opsjednuti, jer je Bog bio s njim. Tog je čovjeka Bog uskrsnuo od mrtvih treći dan i zapovjedio nam da propovijedamo i svjedočimo ljudima da je upravo ova osoba određena od Boga da bude sudac živima i mrtvima" Opisuje li se time Krista kao Svemogućeg Boga? Nije li ovo snažna tvrdnja o moći koja mu je delegirana od Oca, koji mu je omogućio obavljanje svih tih djela, za koja je poslan na svijet? Da je Bogočovjek, ne bi mogao ni željeti ni primiti takvu moć. Stoga je apsurdno pretpostaviti da se šalje tamo gdje ne može biti od koristi. Da je Krist bio Svemogući Bog, morao bih ga opisati na način koji je izravno suprotan ovome. Tada bih sigurno rekao, Isus Krist je Bog bogova, on je Svemoguć, ima svu moć izvorno u sebi, i nikako je ne može dobiti od bilo kojeg drugog bića.
Ali koliko bi to očito bilo u suprotnosti s onim što sam prije naveo? Ne, to ne bi samo proturječilo onome što sam rekao o njemu, već bi iskrivilo sav opis o njemu, kroz cijeli Novi zavjet. I sada inzistiram na tome da su tvrdnje trinitaraca, u pogledu Kristovog božanstva, apsolutno nespojive s njegovim opisom u Evanđelju. Drugi odlomak, kao potvrda istog načela, je sljedeći: " Obznanili smo vam moć i dolazak našeg Gospodina Isusa Krista. Bili smo svjedoci njegova veličanstva, jer je od Boga primio čast i slavu." Neću vas više gnjaviti nikakvim dokazima, već samo molim za dopuštenje da ovo posljednje stavim u oblik argumenta, na ovaj način : Svemogući Bog ne može primiti čast i slavu: Ali Isus Krist je primio čast i slavu. Stoga Isus Krist ne može biti Svemogući Bog. Koju od ovih tvrdnji, gospodo, poričete?
Dr. Tr. p - Zamišljate li da će doktori bogoslovije imati tako malo obzira prema svom dostojanstvu da se raspravljaju s takvim neukim prostakom kao što ste vi? Na kojem ste sveučilištu odgajani? Idi na tržnicu u Billinsgate, prijatelju, i tamo ćeš se naći s društvom kojem pripadaš. A vi dekani, teolozi i doktori, nemojte razgovarati s ribarima.
Apostol Petar - Ne mogu se pretvarati da imam visoko obrazovanje Međutim, odgojen sam na izvoru poniznosti, milosrđa, pravde i svake vrline koja ljude može učiniti sretnijima ili boljima, i neću zavidjeti čak ni na stvarnim stečevinama, koje su popraćene taštinom i drskošću.
Sudac Razum - Jeste li završili sa svjedokom?
G. Whiston – Da, moj gospodaru.
Sudac Razum - Koga biste sljedećeg pozvali?
G. Whiston - Pavla, apostola iz Tarza.
Sudac Razum - Što biste tražili od Pavla?
G. Whiston - postavio bih mu isto pitanje koje je postavljeno Petru,, pa neka i Pavao odgovori na to pitanje. Zato ću ga samo pitati vjeruje li da je Isus Krist Svemogući Bog? I koja je bila doktrina koju je podučavao o njegovoj prirodi, službi i biću?
Apostol Pavao - Kad sam nastojao obratiti Židove i pogane, uvijek sam govorio o našem Spasitelju na najjasniji i najrazumljiviji način na koji sam mogao. Ne mogu zamisliti da bilo što što sam rekao ili napisao može dati i najmanju potporu bilo kome da zamisli da sam vjerovao da je Isus Krist Svemogući Bog. Jer gotovo na početku svake poslanice, razlikovao sam ga od Svemogućeg Boga, dajući titulu Bog Ocu, a titulu Gospodin našem Spasitelju. I ta se razlika provlači kroz sve moje spise, osim u jednom ili dva odlomka. A onda ih okolnosti u opisu razlikuju učinkovitije od samih pojmova koji su korišteni u tu svrhu. Kao, na primjer, u mojoj poslanici Hebrejima, gdje im govorim da je " U prošlosti Bog mnogo puta i na mnogo načina govorio našim precima preko svojih proroka. A u ove posljednje dane obratio nam se preko Sina, kojeg je postavio za nasljednika svega i preko kojeg je načinio vjekove. Sin je odraz Božje slave i vjerna slika njegovog bića. On sve podržava svojom moćnom riječi. Nakon što nas je očistio od grijeha, sjeo je zdesna Svevišnjemu na nebu. Postao je veći od anđela jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena. Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”? O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”? A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca u svijet rekao je: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.” A anđelima kaže: 'Koji anđele svoje čini duhovima, a službenike svoje plamenom vatrom.' Ali Sinu je rekao, 'Bog je prijestolje tvoje, zauvijek. Žezlo je pravednosti žezlo kraljevstva tvoga. Ti si ljubio pravdu, a mrzio bezakonje. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radost nad tvojim drugovima."
Nisam li i na drugim mjestima rekao da vlada takav odnos Krista prema Bogu, da je Krist prvorođenac svakog stvorenja, da je umro i da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih? Nisam li rekao, onoliko jasno koliko se riječima može izraziti, da nema drugog Boga osim jednoga. I da, ako ima onih koje se naziva bogovima, bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodina”za nas postoji samo jedan Bog, Otac, koji je sve stvorio i za koga živimo ,i jedan Gospodin, Isus Krist, preko kojeg je sve stvoreno i po kojem živimo. Želim da znate i da je Krist glava svakom čovjeku; muškarac je glava ženi, a Bog je glava Kristu. .Tada će biti kraj, kada preda svoje kraljevstvo Bogu Ocu. Tada će se Krist podložiti onome koji mu je sve podložio, da Bog bude sve u svemu Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji mu je sve podložio pod noge i postavio ga za Glavu skupštine.
Iz onoga što sam upravo rekao, iznijet ću onoliko jasno koliko je to riječima moguće izraziti, da je moj nauk o Kristu potpuno suprotan onome za što se ovi učeni uglednici tako žestoko zalažu. Niti će im to otrcano i jadno razlikovanje božanske i ljudske naravi, ovdje nimalo koristiti. Jer oni, iako su opsjednuti obranom svoje slabašne doktrine, sami sebi proturječe. Budući da su do sada priznavali da je Krist postojao u svom najvećem svojstvu prije nego što su stvoreni svjetovi, raspravljat ću o toj pretpostavci. Postoji li onda išta jasnije i očiglednije od toga da je Svemogući Bog upravo tu osobu učinio nasljednikom svega, preko kojeg je stvorio svjetove? Nije li ista osoba koja sjedi s desne strane veličine, i koja je učinjena boljom od anđela? Nije li to još uvijek ista osoba koju je Bog pomazao uljem radosti više od njegovih drugova? Kada je ova božanska osoba stoga postala nasljednikom svega, nije li primila dostojanstvo, moć ili barem neku prednost koju prije nije posjedovala? Kad je Bog stvorio svjetove pomoću te osobe, nije li je on upotrijebio kao posrednika ili instrument, i posljedično mu dao službu , kao biću koje mu je podložno?
Opet, Krist je, kažete, Svemogući Bog. Ali Krist je i prvorođenac svakog stvorenja. Stoga je Svemogući Bog, prema vama, prvorođenac svakog stvorenja. I ovdje, najsavjesniji i poštovani bogovi, vaš stari trik brzog i labavog žomgliranja s božanskom i ljudskom prirodom ne uspijeva. Jer zasigurno Krist nije bio prvorođenac svakog ljudskog stvorenja, jer je onda morao biti rođen prije svoje majke. Nadam se, gospodo, da ćete imati skromnosti da uvažite ove argumente.
I, u retku ili dva dalje, pokazao sam vam da moje nazivanje Krista bogom nije ni najmanji dokaz na svijetu da on mora biti Svemogući Bog. Jer ovo je uobičajen izraz u Starom zavjetu i često se primjenjuje na druga bića, kao i na Svevišnjeg, koji se stoga ističe titulom Boga bogova. Jer, u Starom su zavjetu čak i Mojsije i suci nazivani bogovima. I ovo sam se pobrinuo ustvrditi i objasniti na način koji jasno pokazuje da Sin nije Svemogući Bog, ako se pozitivna tvrdnja jednog apostola može dopustiti kao dokaz. Jer ja sam svečano potvrdio da za nas kršćane postoji samo jedan Bog, a to je Bog Otac. Posljedično, ako ne mogu dokazati da je Sin Otac, on nikako ne može biti taj jedini Bog. I također sam vam rekao da za nas kršćane postoji Gospodin, a to je Isus Krist. Stoga, kao što sam rekao gore, ako Isus Krist nije Otac, on ne može biti Svemogući Bog.
Sada ću prepustiti svakom poštenom čovjeku da odluči nije li doktrina suvremenih apostola izravno proturječna mojoj, a posljedično i nauci svih svetih pisaca. Ali za što sve nisu sposobni ovi ljudi koji vam žele reći da je vječni Bog rođen, i da prvorođeni od svih stvorenja nije stvoren? Ili kakav apsurd može biti jednak sljedećem, tj. Da je Bog umro da bi učinio pomirenje s Bogom? Time tvrdite da besmrtni vječni Bog umire da umiri sebe. Može li se zamisliti da sam znao da je Isus Krist Svemogući Bog, zar ga ne bih obožavao tako pobožno, obožavao ga s tolikim poštovanjem i opisao ga s toliko veličanstvenosti, poput vas, suvremenih apostola? Ne bi li moja dužnost, kao i njihova, bila da kažem ljudima (koje sam trebao obratiti i poučiti kršćanskoj vjeri) da je Svemogući Bog sišao s neba da ga rodi djevica i da umre za spas čovječanstva. I da je Isus Krist, budući da je Bogočovjek, bio to Vrhovno biće. I da, dok je Ivan krstio Svevišnjeg Boga, Uzvišeni je sišao s neba, u obliku goluba, i posvetio Svevišnjeg Boga. I da je liječio hrome i slijepe i uskrsavao mrtve svojom vlastitom svemoćnom moći, a ne Očevom.
No, da sam ovo rekao, trebao bih govoriti najekstravagantnije besmislice, izreći najsmioniju laž i drsko proturječiti samom Kristu. I zbog čega bih zaslužio da me tretiraju kao užasnog zlikovca.
(Idi na dio 4.)
