Kada belgijski mediji pogrešno stigmatiziraju i ne objavljuju sudsku istinu: slučaj Jehovinih svjedoka (2)

Izvor: HWRF

HRWF — Le Soir, La Capitale Sud-info, Bruxelles News, Nieuwsblad, VRT Nieuws i Bruzz koji su vrlo nerazborito izvijestili u razdoblju 2018.-2019., kao izvanrednu vijest, navodni propust belgijske zajednice Jehovinih svjedoka da prijavi seksualno zlostavljanje u njihovoj sredini bili su jedini mediji koji su izvijestili o sudskoj odluci od 5. listopada 2021. kojom se odbacuju optužbe protiv te vjerske skupine.

Human Rights Without Frontiers identificirao je tri poznata TV kanala - RTBF, RTL i VRT - i nekoliko velikih novina kao što su La Libre Belgique, La Dernière Heure i Het Laatste Nieuws koje nisu izvjestile o odbacivanju postupka protiv zajednice Jehovinih svjedoka nepravedno osumnjičene za skrivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja u svojoj sredini i održavanje takozvanih internih suđenja, navodno,  povoljnih za navodne počinitelje.

Savezno tužiteljstvo objasnilo je da je nakon tri godine istrage slučaj odbačen, a prenio ga je dnevni list Le Soir: "Moguće je da su postojale činjenice, ali ako jesu, dogodile su se u sferi unutar obitelji. Te se činjenice stoga ne mogu pripisati zajednici Jehovinih svjedoka.«

II. dio

(Pročitaj dio I.)

Čin II (2019): Tsunami

Dva i pol mjeseca  nakon objavljivanja izvješća CIAOSN-a, to je pitanje ponovno dospjelo na naslovnice osnivanjem radne skupine u Zastupničkom domu koja je dobila zadatak raspitati se o "tretiranju seksualnim zlostavljanjem maloljetnika unutar organizacije Jehovinih svjedoka". Parlamentarnom skupinom predsjedao je André Frédéric, zastupnik socijalista koji je predsjednik belgijske antikultne skupine AVISO, a odnedavno i predsjednik FECRIS-a, paneuropske antikultne organizacije.

La Libre Belgique je 12. ožujka 2019. objavio Belgino priopćenje za medije pod naslovom "Pedofilija među Jehovinim svjedocima koje je ispitao Zastupnički dom". Istaknuto je kako su, prema izvješću CIAOSN-a, Jehovini svjedoci protiv pedofilije, ali je "situacija manje jasna na terenu".

Dana 27. ožujka 2019., VRT1, poznata Flamanska televizija objavila je 35-minutni istraživački program pod nazivom "Jehovina tajna", koji se bavio time kako zajednica Jehovinih svjedoka u Flandriji i inozemstvu tretira navodne slučajeve seksualnih prijestupa : masturbacija, homoseksualnost, incest, seksualno zlostavljanje u obitelji i zajednici. Tijekom istrage novinari su razgovarali sa žrtvama, bivšim starješinama i bivšim članovima internih pravnih odbora. Jedan od njih bio je Patrick Haeck, bivši Jehovin svjedok, suosnivač anti-kultne udruge Reclaim Voices/ Belgija.

Sljedećeg dana, VRT je na svojoj internetskoj stranici objavio članak pod naslovom "Skandal među Jehovinim svjedocima: državna obavještajna služba usredotočena na sekte" u kojem je tadašnji belgijski ministar pravosuđa Koen Geens (flamanski demokršćani) rekao VRT 1 da želi da "Jehovini svjedoci koji žele napustiti organizaciju dobiju pomoć od antikultnih udruga" (CIAOSN). I dodao: "Također ću zatražiti od tajnih službi da pobliže nadziru aktivnost kultova."

Dana 1. travnja, RTL, glavni frankofonski TV kanal, obradio je to pitanje u svojim večernjim TV vijestima, nakon što je na svojoj internetskoj stranici objavio dva duga članka.

Nakon dokumentarca VRT-a objavljen je niz članaka u poznatim norveškim novinama Fædrelandsvennen, te na internetskoj stranici Avoid Jehovah's Witnesses, koju vodi bivši Jehovin svjedok u Irskoj.

Čin III. (2019.): Policijska pretraga sjedišta belgijskih Jehovinih svjedoka

Savezna pravosudna tijela pretražila su 25. travnja 2019. belgijsku podružnicu zajednice Jehovinih svjedoka u Kraainemu, u predgrađu Bruxellesa.

Glasnogovornik Jehovinih svjedoka tada je izjavio za Brussels Times: "Pridajemo veliku važnost dobrobiti djece i uvijek prijavljujemo sve dojave vlastima. U našoj zajednici nema mjesta za bilo koga tko bi mogao provoditi takve prakse."

Zaključak

Seksualno zlostavljanje maloljetnika strašna je pošast i sumnje u takve slučajeve moraju se odmah prijaviti nadležnim civilnim tijelima za zaštitu maloljetnika. Policija i svjetovni sudovi doista su bolje opremljeni za istraživanje tvrdnji o zlostavljanju od vjerskih i drugih zajednica i identificiranje stvarnih činjenica.

Seksualno zlostavljanje postoji u svim područjima društva, u obiteljima, kao i u institucijama: vjerskim zajednicama, školama, sportskim centrima, ljetnim kampovima, klubovima itd.

Seksualno zlostavljanje maloljetnika nije se dogodilo samo u vjerskom institucionalnom okruženju, već i u školama, ljetnim kampovima i raznim sportovima, poput atletike i plivanja.

Stvarne činjenice se obično objave godinama i desetljećima kasnije, kada su žrtve već odrasle osobe. Mnogi slučajevi koji su se pojavili u posljednjih nekoliko godina datiraju iz prošlog stoljeća gdje su obitelji, društvo i vođe zaduženi za institucije masovno i nepravedno zanemarili i zataškavali takvu pojavu. U to vrijeme policija i pravosuđe također nisu uzimali u obzir nasilje u obitelji. Vremena su se srećom promijenila.

U posljednjih nekoliko godina Rimokatolička crkva bila je u žarištu pažnje  po tom pitanju. Stotine svećenika diljem svijeta, čak i na najvišoj razini, osuđeni su od strane sudova. Štoviše, Crkva je optužena za prikrivanje takvog kriminalnog ponašanja i brojni vjerski vođe su to priznali. Francuska je najnoviji primjer ove tragedije.

Zajednica Jehovinih svjedoka sada je u središtu medijskih kampanja u nekoliko zemalja usmjerenih na njihovo navodno loše postupanje u slučajevima seksualnog zlostavljanja iz prošlosti, za koje su navodno znali.

U slučaju Belgije, sud je nakon tri godine istrage proglasio neutemeljenim sumnje i optužbe bivših ogorčenih članova. Brojne glavne medijske kuće trebale su biti razboritije u izvještavanju o izvješću CIAOSN-a, trebale su dvaput provjeriti podatke i provesti detaljnu istragu, umjesto eskalacije stigmatizacije privlačnim naslovima iz dana u dan.

Da su takvi neutemeljeni naslovi utjecali na židovske, muslimanske ili druge vjerske zajednice, izazvali bi opće negodovanje, i to s pravom. Bili bi povezani s antisemitizmom, islamofobijom ili poticanjem na mržnju prema vjerskoj manjini, čak i da su optužbe utemeljene. U slučaju Jehovinih svjedoka, te optužbe su bile neutemeljene, rekao je sudac, a na njegovu odluku nije uložena žalba.

Pravosuđe se profesionalno bavilo ovim pitanjem, ali brojni mediji nisu. U međuvremenu je počinjena moralna šteta i optužbe će i dalje postojati kao 'dokazane činjenice' u svijesti javnog mnijenja jer je njihovo pobijanje od strane suda dramatično ostalo ili neprijavljeno ili nedovoljno medijski popraćeno u usporedbi s veličinom i intenzitetom stigmatizacije, i objavljivanja početnih optužbi. Štoviše, njihove lažne vijesti nastavljaju svoj život na internetu, neumoljivo.

Stereotipiziranje, demoniziranje,  i diskriminacija vjerskih, etničkih ili drugih ljudskih skupina nisu prihvatljivi u našim demokratskim društvima. Pravda i nepristranost uvijek moraju prevladati.

Kada belgijski mediji nepravedno stigmatiziraju i ne objavljuju sudsku istinu: slučaj Jehovinih svjedoka (1)

 izvor: Freedom of Belief

HRWF — Le Soir, La Capitale Sud-info, Bruxelles News, Nieuwsblad, VRT Nieuws i Bruzz koji su vrlo nerazborito izvijestili u razdoblju 2018.-2019., kao izvanrednu vijest, navodni propust belgijske zajednice Jehovinih svjedoka da prijavi  seksualna zlostavljanja unutar svoje zajednice, ibili su jedini mediji koji su izvijestili o sudskoj presudi iz 5. listopada 2021. kojom se odbacuju optužbe protiv te vjerske skupine.

Human Rights Without Frontiers identificirao je tri poznata TV kanala - RTBF, RTL i VRT - i nekoliko velikih novina kao što su La Libre Belgique, La Dernière Heure i Het Laatste Nieuws koje nisu prijavile odbacivanje tih optužbi protiv zajednice Jehovinih svjedoka nepravedno osumnjičenih za prikrivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja u svojoj sredini i održavanje takozvanih internih suđenja, navodno, uglavnom  povoljnih  za navodne počinitelje.

Savezno tužiteljstvo objasnilo je da je nakon tri godine istrage slučaj odbačen, a prenio ga je dnevni list Le Soir: "Moguće je da su postojale činjenice, ali ako jesu, dogodile su se u sferi unutar obitelji. Te se činjenice stoga ne mogu pripisati zajednici Jehovinih svjedoka.«

Kontekst

U prosincu 2018. belgijski mediji iznenada su izbacili naslovnice s privlačnim naslovima usmjerenim na Jehovine svjedoke. Pokret je ovime javno osumnjičen za prikrivanje ili skrivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja u svojoj sredini, ušutkavajući žrtve i njihove obitelji.

Sumnje su se temeljile na izvješću Centra za informiranje i savjete o štetnim sektaškim organizacijama (CIAOSN), organizacije pod pokroviteljstvom države, poznate i kao Informacijski centar za kult ili Kultni opservatorij.

Autori izvješća CIAOSN-a naveli su novinske članke objavljene u Nizozemskoj kao razlog za istraživanje aktivnosti organizacije Jehovini svjedoci u Belgiji. Tvrdili su i da se tri svjedočenja nizozemskog udruženja Reclaimed Voices odnose na činjenice koje su se navodno dogodile u Belgiji. Istražitelji CIAOSN-a proslijedili su svoje izvješće Saveznom parlamentu i snažno preporučili parlamentarnu istragu.

Belgijska kampanja protiv Jehovinih svjedoka o pitanju seksualnog zlostavljanja u Europi započela je u Nizozemskoj brojnim izvješćima koje je objavio Reclaimed Voices, udruga koju su osnovala tri bivša Jehovina svjedoka, a koji tvrde da, navodno, brane prava djece Jehovinih svjedoka, a ne da vode kampanju protiv svoje bivše zajednice. Nakon toga, u Flandriji je osnovana udruga pod nazivom Reclaimed Voices / Belgija,  koja je pokrenula kampanju protiv Jehovinih svjedoka o navodnom seksualnom zlostavljanju u njihovoj sredini i drugim pitanjima.

Ovaj rad analizira medijsku kampanju usmjerenu na Jehovine svjedoke o pitanju seksualnog zlostavljanja i interaktivne dinamike između aktera uključenih u njega. Cilj nije bio provjeriti istinitost svjedočanstava i optužbi spomenutih u različitim izvješćima. To nije bilo poricanje postojanja mogućeg seksualnog zlostavljanja u obiteljima Jehovinih svjedoka ili od strane ljudi koji sudjeluju ili vode njihove vjerske aktivnosti.

Ovaj rad sastoji se od tri dijela: kronologije kampanje, istrage o akterima koji su u nju uključeni i zaključaka.

Kampanja protiv Jehovinih svjedoka: Priča u četiri čina

I. čin (2018.): Izvješće CIAOSN-a, tempirana bomba

CIAOSN je 30. studenoga 2018. zatvorio izvješće na 28 stranica o tretiranju seksualnim zlostavljanjem maloljetnika unutar organizacije Jehovinih svjedoka i proslijedio ga Saveznom parlamentu. Ovo se izvješće sastoji od četiri dijela:

1. dio: Organizacija Jehovinih svjedoka (str. 1-4)

2. dio: Trenutačno stanje u 13 zemalja o inicijativama kojima se osuđuju interni postupci Jehovinih svjedoka u slučajevima seksualnog zlostavljanja maloljetnika (str. 6-10)

3. dio: Trenutačno stanje u Belgiji (str. 12-14)

4. dio: Zaključci (str. 15-17)

Prilozi (str. 18-28)

Važno je napomenuti da odjeljak o Belgiji obuhvaća samo dvije stranice kratkih opisa sedam navodnih slučajeva ili izvješća objavljenih u belgijskim medijima unutar 20 godina, između 1996. i 2017. U dodatnom odlomku, CIAOSN je opravdao obrazloženje svoje odluke da istraži tretiranje seksualnim zlostavljanjem unutar organizacije Jehovinih svjedoka na sljedeći način:

CIAOSN je u lipnju 2018. primio obavijest prema kojoj se tri od 286 svjedočanstava Zaklade "Reclaimed Voices " u Nizozemskoj odnose na činjenice koje su se navodno dogodile u Belgiji. Od lipnja 2018. godine CIAOSN je primio nekoliko izravnih i neizravnih svjedočanstava pojedinaca koji su tvrdili da su pretrpjeli seksualno nasilje unutar organizacije Jehovinih svjedoka u Belgiji, dok su bili djeca. Ova svjedočanstva sugeriraju da je tretiranje seksualnog zlostavljanja u Belgiji slično drugim zemljama.

Potrebno je istaknuti dvije točke o stajalištu CIAOSN-a.

Prvi izvor koji opravdava potez CIAOSN-a bio je taj što im je nizozemska udruga proslijedila tri belgijska slučaja. Kontaktirali smo Reclaim Voices o ovom pitanju i oni su demantirali takvu vijest objavljenu u Belgiji, navodeći u e-poruci od 10. veljače 2021 .:

Informacije u izvješću CIAOSN-a nisu točne. Sud je 29. ožujka 2019. poslao e-poruku gđi Kerstine Vanderput o toj netočnosti. Tada smo saznali da je Koen Geens, ministar pravosuđa (CD&V) na Radiju 1 u Belgiji izjavio: "Sam CIAOSN je taj koji ima jednu Nizozemskoj da pronađe te informacije i izjavio je da su među 286 nizozemskih pritužbi bile tri belgijske". Nešto slično rečeno je na televiziji u 'Van Gils & Guests'. U nizozemskim medijima svjedočili smo samo o situaciji u Nizozemskoj. Spomenute brojke samo su navodne žrtve zlostavljanja u Nizozemskoj.

Teško je razumjeti zašto bi CIAOSN  prijavio takve neutemeljene informacije, bez ikakve provjere činjenica i onda ih priopćio Tužiteljstvu.

Što se tiče drugih svjedočanstava "primljenih izravno ili neizravno", drugog izvora informacija, u izvješću CIAOSN-a nema pojedinosti o metodologiji prikupljanja, njihovom broju, izvoru, prirodi ili datiranju navodnih slučajeva seksualnog zlostavljanja.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, izvješće CIAOSN-a ne bavi se pitanjem razlike između institucionalnog zlostavljanja i zlostavljanja unutar obitelji, što je među mnogim drugima naglasila prof. Holly Folk u svom članku "Jehovini svjedoci i seksualno zlostavljanje: Belgija i Nizozemska" objavljenom u Bitter Winter. 

Međutim, ovo izvješće CIAOSN-a bila je tempirana bomba koja je eksplodirala u belgijskim medijima manje od mjesec dana kasnije i izazvala lančanu reakciju stigmatizirajućih vijesti i komentara koji nisu potvrđeni ozbiljnom istragom.

U četvrtak 20. prosinca 2018. u 6.30 sati, tiskovna agencija Belga objavila je izvanrednu vijest koja je odmah rasplamsala sve medije: "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove traži istragu". 

Vrlo brzo, kao što se moglo očekivati, upitnik je nestao iz naslova u medijima na internetu.

Dvadeset i četiri minute kasnije, La Libre Belgique i La Dernière Heure  objavljuju članak pod nazivom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima: Potrebna je istraga". 

U 13:35, Le Soir, još jedan vodeći list, napravio je još jedan korak, objavom članka  "Kako Jehovini svjedoci u Belgiji prikrivaju seksualno zlostavljanje maloljetnika unutar svoje zajednice"

Iste večeri, belgijski frankofonski TV kanal RTBF objavio je u svojim TV vijestima u 19.30 sati da CIAOSN traži od Zastupničkog doma da osnuje istražno povjerenstvo o mogućim seksualnim zlostavljanjima 'među' Jehovinim svjedocima. Osim toga, RTBF je na svojoj web stranici objavio članak pod naslovom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove zahtijeva istragu."

Nakon tv vijesti RTBF-a uslijedio je intervju Frédérica Hoebeecka i njegove supruge Céline Rouge, bivših Jehovinih svjedoka i suosnivača neprofitne udruge CheCoPa, simboličnog akronima za francuske riječi "CHEnille, COcon, PApillon" (gusjenica, čahura, leptir).

RTBF je također dao riječ glasnogovorniku Jehovinih svjedoka i bio je jedini medij koji je to učinio. Pojasnio je internu proceduru koja je na snazi u slučajevima navodnog seksualnog zlostavljanja: istražiti slučaj i zaštititi djecu ako postoje jake sumnje i poručiti roditeljima da se jave policiji.

RTBF je konačno opravdao svoje izvješće zaključivši da su "u Nizozemskoj, za osam mjeseci, vlasti prikupile 286 svjedočanstava o seksualnom zlostavljanju; ova zemlja ima oko 25.000 Jehovinih svjedoka, broj blizak onome u Belgiji."

Do kraja dana, javno mnijenje i donositelji političkih odluka u Belgiji bili su neizbježno uvjereni da se seksualno zlostavljanje maloljetnika prakticiralo dugo i potpuno nekažnjeno unutar belgijske zajednice Jehovinih svjedoka, jer su njihovi vođe zajednice nezakonito skrivali takve činjenice. Štoviše, činilo se da je CIAOSN nužan mehanizam budnosti za zaštitu djece od Jehovinih svjedoka i na svojoj je internetskoj stranici objavio poziv za prikupljanje svjedočanstava (bivših) Jehovinih svjedoka koji su bili žrtve ili znali za seksualno zlostavljanje...

Pročitajte i 2. dio  

Kako mediji demoniziraju vjerske manjine

 Mediji imaju odgovornost u poticanju neprijateljstva, govora mržnje, pa čak i zločina iz mržnje prema skupinama koje označavaju kao "kultove".

napisao Willy Fautré

Willy Fautré, govoreći u Europskom parlamentu o tome kako mediji često progone manjinske vjere. Zasluga za fotografiju: www.bxl-media.com.

Maxette Pirbakas, francuska zastupnica u Europskom parlamentu, bila je 30. studenoga domaćin događaja o položaju vjerskih i duhovnih manjina u EU-u, na kojem su kao panelisti sudjelovali predstavnici različitih vjera. Tom prilikom govorio sam o ulozi i odgovornosti medija u poticanju sumnje, neprijateljstva, govora mržnje, pa čak i zločina iz mržnje prema nekim skupinama u društvu.

Člankom 9. Europske konvencije o ljudskim pravima štiti se pojedinačno pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, da ga  se prakticira samostalno ili u zajednici s drugima te javno ili privatno, da se očituje nečija vjera ili uvjerenje, u štovanju, poučavanju, praksi i poštovanju.

Tekst je vrlo sličan Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, kao i drugi međunarodni instrumenti za zaštitu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja.

Pitanje terminologije

Ujedinjeni narodi, Europski sud za ljudska prava, Sud EU-a i drugi međunarodni mehanizmi koriste neutralne terminologije kako bi imenovali bilo koju vjersku zajednicu ili zajednicu uvjerenja u svojim izjavama, izvješćima ili sudskim odlukama.

Mediji, drugi akteri informiranja i komunikacije u Europi, obično ne slijede tu praksu prema brojnim vjerskim pokretima ili pokretima vjerovanja koje identificiraju kao "kultove" na engleskom jeziku ili varijante riječi "seces" na latinskom, germanskom, skandinavskom ili slavenskom jeziku s negativnom konotacijom. U posljednjim desetljećima ova negativno konotirana kategorija "kultova" ili "sekti" umjetno je konstruirana kako bi se neke vjerske skupine ili skupine uvjerenja pokušale isključiti iz zaštite članka 9. EKLJP-a. Glavni pokretači ovog pokreta neprijateljstva bili su i jesu nezadovoljni bivši članovi.

Ujedinjeni narodi i Europski sud za ljudska prava, čija se nadležnost proteže na 46 europskih država, ne podržavaju takvu diskriminirajuću i pogrdnu razliku i kategorizaciju.

Mehanizam koji generira stigmatizaciju, neprijateljstvo i netoleranciju

Kategorizacija nekih vjerskih, duhovnih ili vjerodostojnih skupina kao "kultova", dodatno kvalificiranih kao opasnih, štetnih ili totalitarnih, prije svega je djelo "anti-kultista". To su ili pojedinci, bivši članovi otpadnici ili anti-kultne udruge.

Zlouporaba ovih pogrdnih oznaka, koje anti-kultisti koriste bez suzdržavanja, nanijela je veliku štetu tim vjerskim manjinama i njihovim pripadnicima u njihovom osobnom i profesionalnom životu.

Međutim, mediji također imaju svoj dio odgovornosti u stigmatizaciji, neprijateljstvu, netoleranciji i šteti nanesenoj pojedincima kada iz senzacionalizma objavljuju, bez istrage i provjere, pristrane i lažne optužbe anti-kultista, te šire svoje lažne vijesti, a ponekad i prilično grube laži. Oni tako stvaraju ozračje sumnje i neprijateljstva koje ponekad dovodi do zločina iz mržnje i smrtonosnih djela nasilja, čak i u Europi.

Dva nedavna sudska slučaja grubih laži

FECRIS, krovna organizacija europskih anti-kultnih pokreta sa sjedištem u Francuskoj, izgubila je 2020. značajan slučaj pred Okružnim sudom u Hamburgu u Njemačkoj, gdje je proglašena krivom po 18 točaka optužnice za neistinite činjenične optužbe protiv Jehovinih svjedoka.

U priopćenju za medije FECRIS je lažno tvrdio da je dobio slučaj koji je zapravo izgubio. Budući da su Jehovini svjedoci tvrdili da su 32 izjave FECRIS-a klevetničke, a sud je utvrdio da je 17 od njih klevetničko, jedno djelomično klevetničko, a 14 ne-klevetničkih, FECRIS je tvrdio da je uspješno branio svoj slučaj u Hamburgu. Ono što FECRIS nije rekao jest da je morao platiti financijsku naknadu njemačkim Jehovinim svjedocima jer je kriv po 18 točaka klevete.

Članovi uprave FECRIS-a 2021. godine: Luigi Corvaglia, Branka Dujmić i Alexander Dvorkin.

U listopadu 2023. španjolska udruga žrtava Jehovinih svjedoka (AEVTJ) proglašena je krivom jer je sudskom odlukom prekršila pravo Jehovinih svjedoka na poštivanje te joj je naloženo da plati 5000 eura odštete.

Iznenađujuće, španjolska anti-kultna udruga i njihov odvjetnik tvrdili su na društvenim mrežama da su dobili slučaj. U slučajevima klevete jasno je da stranka koja pobijedi dobiva odštetu, a stranka koja izgubi to plaća. U ovom slučaju, španjolska anti-kultna udruga osuđena je platiti 5.000 eura Jehovinim svjedocima i stoga je bila gubitnik.

Lažne optužbe, na primjer za seksualno zlostavljanje, od strane anti-kultnih aktera koje su na naslovnicama medija nisu rijetkost i mogu imati vrlo ozbiljne posljedice na ugled vjerske skupine iako se nakon toga događa da sudovi te optužbe proglase neutemeljenima.

Uloga i odgovornost medija

Neutemeljene optužbe pojačane medijima ne samo da utječu na javno mišljenje i jačaju stereotipe. Oni također oblikuju ideje donositelja političkih odluka, a mogu ih službeno podržati neke demokratske države i njihove institucije.

CIAOSN je u listopadu 2018. objavio izvješće o navodnom seksualnom zlostavljanju maloljetnika počinjenih u zajednici Jehovinih svjedoka i zatražio od belgijskog saveznog parlamenta da istraži to pitanje.

CIAOSN je priopćio kako je primio različita svjedočanstva ljudi koji tvrde da su bili seksualno zlostavljani, što je dovelo do niza pretraga dvorana i domova Jehovinih svjedoka.

Belgijska podružnica Jehovinih svjedoka u Kraainemu. Izvor: JW.org.

Tiskovna agencija Belga objavila je izvanrednu vijest koja je odmah rasplamsala sve medije: "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove traži istragu." Vrlo brzo, kao što se moglo očekivati, upitnik je nestao iz naslova u medijima na mreži:

Dvadeset i četiri minute kasnije, "La Libre Belgique" i "La Dernière Heure" objavili su članke pod nazivom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima: Istraga je potrebna".

Kasnije je "Le Soir", još jedan vodeći list, napravio još jedan korak, objavom članka  "Kako Jehovini svjedoci u Belgiji ušutkavaju seksualno zlostavljanje maloljetnika unutar svoje zajednice".

Iste večeri, belgijski frankofonski TV kanal RTBF objavio je u svojim TV vijestima da CIAOSN traži od Zastupničkog doma da osnuje istražno povjerenstvo o mogućim seksualnim zlostavljanjima "među" Jehovinim svjedocima. Osim toga, RTBF je na svojoj internetskoj stranici objavio članak pod naslovom "Seksualno zlostavljanje maloljetnika među Jehovinim svjedocima? Informacijski centar za kultove zahtijeva istragu."

Ove optužbe za seksualno nasilje oštro je osporila vjerska zajednica. Jehovini svjedoci smatrali su da to šteti njima i njihovom ugledu te su slučaj iznijeli pred sud.

Četiri godine kasnije, u lipnju 2022., Prvostupanjski sud u Bruxellesu presudio je u korist Jehovinih svjedoka i osudio CIAOSN.

Prvostupanjski sud u Bruxellesu također je naložio belgijskoj državi da objavi presudu na početnoj stranici CIAOSN-a na šest mjeseci.

Odluku suda pozdravili su Jehovini svjedoci, ali je vrlo malo medija objavilo sudsku odluku. Nažalost, četiri godine nakon objavljenih neutemeljenih optužbi, većina belgijskih građana nastavit će vjerovati da je bilo institucionalnih slučajeva seksualnog zlostavljanja u zajednici Jehovinih svjedoka i da je njihova hijerarhija prikrivala takve kriminalne činjenice.

Razlog zašto sam uzeo ove primjere je taj što su oni uobičajeni žrtveni jarci anti-kultista i medija, ali si mogu priuštiti odlazak na sud zbog obrane svojih prava. Deseci drugih malih vjerskih i duhovnih skupina nemaju tu financijsku sposobnost da se godinama bore na sudovima. Štoviše, medijske kuće imaju lošu praksu sustavno ignorirati zahtjeve za pravo na odgovor takvih skupina.

Od loših praksi do dobrih praksi

Ovo ozračje neprijateljstva, netolerancije, a ponekad i mržnje prema marginalnim vjerskim skupinama ili skupinama vjerovanja u mnogim europskim zemljama, koje obično uživa potpuno nekažnjavanje, jasno je osuđeno u posljednjem izvješću USCIRF-a (Komisije Sjedinjenih Država za međunarodnu vjersku slobodu).

U dijelu posvećenom antikultizmu istaknuto je kako je "nekoliko vlada u EU poduprlo ili olakšalo širenje štetnih informacija o određenim vjerskim skupinama".

Samo da spomenemo samo neke, to je svakako slučaj u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Belgiji, koje su stvorile takozvane kultne zvjezdarnice na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Čini se da su takve državne institucije sve nelegitimnije u svom modusu operandi u svjetlu brojnih odluka Europskog suda koje, između ostalog, jasno upozoravaju na upotrebu izraza "kult" - ili "sekta" na drugim jezicima - jer potiče neopravdanu sumnju, stereotipizaciju i neprijateljstvo prema nekim miroljubivim vjerskim skupinama koje poštuju zakon.

Rabin Abraham Cooper (lijevo) i Frederick A. Davie (desno), predsjednik i potpredsjednik USCIRF-a. Izvor: USCIRF.

Da sumiramo primjedbe USCIRF-a:

• anti-kultisti stvaraju od nule "kultove" koje opisuju kao "opasne ili štetne za društvo",
• mediji, koji napreduju na senzacionalizmu, a ne na činjenicama, koriste "kultno" pitanje kao dobru temu jer to povećava prodaju ili publiku,
• Države, dezinformirane od strane anti-kultista, osjećaju se obveznima zaštititi svoje građane od ove 'pošasti' i stvoriti iznimne zakone i specijalizirana represivna tijela, poput Miviludesa i "kultne policije" u Francuskoj.

Anti-kultne udruge, medijske kuće i anti-kultne državne institucije šalju signal nepovjerenja, prijetnje i opasnosti te stvaraju ozračje sumnje, netolerancije, neprijateljstva i mržnje u društvu.

Doista, kada mediji i državne institucije skupine proglase opasnima za društvo, šalju signal nekim nestabilnim umovima da je oslobađanje, "na ovaj ili onaj način", od ovih 'opasnih elemenata' legitiman "građanski" čin.

Brojna izvješća ističu opasan utjecaj koji stigmatiziranje nekih vjerskih ili vjerskih skupina može imati na njih i njihove članove:

• vandalizam dvorana zajednice Jehovinih svjedoka u Italiji,
• anonimne prijetnje bombom,
• prijetnje smrću,
• naoružane osobe koje ulaze u bogomolje, kao u slučaju Scijentološke crkve u Francuskoj,
•  ubojstvo sedam Jehovinih svjedoka u Njemačkoj.

Ovaj fenomen i netolerancija prema  vjerskim manjinama  pogrešno označenim kao "kultovi" ne postoji u zemljama u kojima ne postoji anti-kultna organizacija.

Tajvan, gdje sam nedavno pozvan da sudjelujem na međunarodnom forumu o vjerskim slobodama, dobar je primjer dobre prakse u tom pogledu. Nema društvene ili državne netolerancije, nema žrtve iskrivljenih ili lažnih informacija, marginalizacije, diskriminacije, govora mržnje ili zločina iz mržnje. Ništa kao takvo nije objavljeno u tajvanskim medijima, a time ni neutemeljeni vladini stavovi i politike prema skupinama kao što su Jehovini svjedoci ili scijentologija.

Zaključak

Zaključno, europske demokracije nemaju pravo drugima držati lekcije o vjerskoj netoleranciji i diskriminaciji. Ponekad bi trebali biti dovoljno ponizni da slijede dobre prakse drugih zemalja.

Kako bi se iskorijenilo širenje netolerancije i zločina iz mržnje protiv vjerskih manjina u Europi, njihov bi cilj trebao biti:

• podsjetiti medijske kuće da se pridržavaju međunarodno priznatih etičkih standarda kada pokrivaju vjerska pitanja,
• poticati organizaciju stručnih radionica za novinare i medijske djelatnike o tome kako pokriti pitanja vezana uz vjerske manjine, bez poticanja nelegitimne sumnje i neprijateljstva,
• poručiti europskim državama da se suzdrže od stigmatiziranja određenih vjerskih manjina te da slijede odluke Europskog suda.