Zašto 607pne, a ne 587pne?

1)   Kad je prema Bibliji  Juda počela služiti babilonskom kralju?

U 25.poglavlju Jeremije. čitamo što se trebalo dogoditi  stanovnicima Jude: "riječ koja je došla Jeremiji...(1)... svemu narodu Judinu i svim stanovnicima Jeruzalema(2)...Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.”(11)

Kritičari su nastojali prikazati da se ovo služenje babilonskom kralju, spomenuto u 11.retku,počelo ispunjavati puno prije uništenja Jeruzalema. tvrdeći da je Juda počela služiti kralju babilonskom onda kad se našla pod vlašću Babilona, dok drugi vjeruju da je služenje započelo sa početnim izgnanstvom.

Jesu li ovo točna gledišta? Nije li razumno zaključiti da je služenje Jude Babilonu, počelo kad je potpala pod vlast Babilona?

Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da je Jojakim postao vazalni kralj  osme godine svog vladanja nad Judom:

"A kad je Nebukadnezar već bio na vlasti četiri godine, a to je bila osma godina Jojakimova vladanja nad Hebrejima, kralj babilonski, sa moćnom vojskom krenuo je u pohod protiv Židova, i zahtijevao da mu se Jojakim pokori" (Antiquities of the Jews, knjiga X, pogl. VI, odl 1)

Josipovo svjedočansto podudara se sa biblijskim izvještajem koji kaže da je Jojakim tri godine bio vazalni kralj Nebukadnezaru, nakon čega se pobunio, i zbog toga bio predan u "Nebukadnezarove ruke", jedanaeste godine svog ukupnog vladanja.
Svjetovni kroničari Jojakimovu 11.godinu vladanja smještaju u 601/600 pne, (vidi Handbook of Biblical Chronology, Jack Finegan, Princeton, 1964, p. 203), i tako dolaze do perioda od samo 62-64 godine, a ne sedamdeset.

Slično tome, početno izgnanstvo, desilo se 10 godina prije uništenja Jeruzalema, a to, po svjetovno prihvaćenoj kronologiji, ostavlja mogućnost za period od samo 58 godina. Zbog toga, neki pokušavaju  istaknuti teoriju da se ranije izgnanstvo desilo treće godine Jojakima ( zbog krivog tumačenja Danijela 1:1), unatoč činjenici da ta teorija dopušta svega 66 do najviše 68g.
Ipak, treba zapaziti, da bilo koje izgnanstvo koje je prethodilo uništenju Jeruzalema, kad je "Juda otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje" (2.Kralj. 25:8-21), odnosilo se samo na služenje  izričito navedenih pojedinaca, a ne na služenje cijele Jude.

Očito, niti Judino vazalno kraljevanje, niti početno izgnanstvo nisu isto što i period od punih 70 godina služenja cijele Jude Babilonu.
U svjetlu ovog, je li moguće da se sedamdeset godina služenja jednostavno odnosi na potčinjeni položaj u kojem su se drugi narodi našli tijekom perioda vladanja Babilona, kao dominantne svjetske sile (od 639 pne do 639 pne, prema svjetovnoj kronologiji)?

Ne, jer Biblija jasno pokazuje da se sedamdeset godina odnosi na godine pustoši Jeruzalema i gradova Judinih.  (Jer. 25:1a, 2, 11 ; Dan. 9:2). Premda neki kritičari tvrde da se riječi iz Jeremije 25:11 odnose samo na sedamdeset godina služenja, Danijel 9:2 jasno potvrđuje da proročanstvo neizostavno odnosi i na 70 godina opustošenja Jude.
Nadalje, riječi iz 2.Ljetopisa 36:20, 21, dodatno pokazuju da se sedamdeset godina kombinirano odnosilo na:

a)zarobljeništvo onih koji su preživjeli uništenje Jeruzalema i Jude, i tako postali sluge Nebukadnezaru,

b)opustošenje Jeruzalema i Jude čime je počeo proročanski period od sedamdeset godina

Dakle, očito je da sedamdeset godina ne predočavaju proročanstvo o trajanju dominacije Babilona.

U prilog tome idu i riječi iz Ezre 1:1 i 2.Ljetopisa 36:22 koje pokazuju da se "riječ Jehovina objavljena ustima Jeremijinim", prve godine vladanja Kira, još nije ispunila, a to je bilo NAKON što su Perzijanci osvojili Babilon, dakle, NAKON KRAJA babilonske svjetske dominacije:

"Prve godine Kira, kralja perzijskoga, da se ispuni riječ Jehovina objavljena ustima Jeremijinim, potaknuo je Jehova srce perzijskoga kralja Kira, te je on dao da se i usmeno i pismeno po svemu kraljevstvu njegovu objavi" - Ezra 1:1 (vidi i 2.Ljetop. 36:22)

Dakle, ove riječi dokazuju da perzijsko osvajanje Babilona nije odlučujući faktor ispunjenja Jeremijinog proročanstva, i tako pobijaju teoriju koja tvrdi da se sedamdeset godina odnosi samo na period babilonske svjetske dominacije.

Kako onda razumjeti Jeremiju 27:6, prema kojem, izgleda da je Jehova  još "na početku kraljevanja Jojakima"(Jer. 27:1) dao sve te zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom?

"A sada ja dajem sve te zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, sluzi svojemu. Dajem mu i zvijeri poljske da mu služe." (Jeremija 27:6, Novi Svijet prijevod)

(usporedi sa NIV, gdje stoji : Sada ću predati sve vaše zemlje u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom; dat ću mu i sve zvijeri poljske da mu služe.")

Dok Jeremija 27:6 pokazuje da je "te zemlje" Bog podložio Nebukadnezaru, Jeremija 28:14 pokazuje da sve do vremena "kraljevanja Sidkije" (Jer.28:1), dakle, nekih 11 godina kasnije, to služenje još uvijek smatra budućim događajem:


"Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Jaram željezni stavit ću na vrat svim tim narodima, da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i služit će mu. Dat ću mu i zvijeri poljske.”’"