Uništenje Jeruzalema 587.pne ili 607. pne - zaključak

Evo neispunjenih proročanstava ako je 587. pr. n. e. točan datum uništenja Jeruzalema.

Jeruzalem nenaseljen i u ruševinama 70 godina

❌ Ako je 587. pr. n. e. točno, tada pustoš završava 517. pr. n. e. 

Do tada su kuće već bile izgrađene i usjevi uzgajani više od 20 godina (Hagaj 1:4, 11). Alternativno, ako pustoš završava 537. pr. n. e., razdoblje traje samo 50 godina, a ne 70. Alternativno, ako je razdoblje započelo u trećoj godini Jojakimove vladavine, pustoš traje samo 68 godina, a ne 70, i cijeli odlomci Jeremije bili bi pogrešni. Bez obzira koji se argument koristi, proročanstvo ne uspijeva.

70 godina služenja naroda Babilonu, počevši s Nebukadnezarom 

❌ Ako 70 godina započinje u trećoj godini Jojakimove vladavine, služenje traje 68 godina, a ne 70.

 Ako služenje započinje 609. pr. n. e. (svjetovna kronologija) porazom Asirije, Nebukadnezar još dvije godine nije kralj, ali proročanstva navode da će narodi služiti njemu, a ne njegovu ocu; nakon što postane kralj, služenje traje 68 godina, a ne 70.

Tir zaboravljen 70 godina

❌ Razdoblje započinje nakon uništenja Jeruzalema (Ezekijel 26:1), što je najranije 587. pr. n. e. Razdoblje završava kada Tirova dobit postaje sveta Jehovi (Izaija 23:14), 537. pr. n. e. (Ezra 3:1). Prošlo je samo 50 godina, a ne 70.

Egipat opustošen 40 godina

❌ Ezekijel je dao proročanstvo 570. pr. n. e. (Ezekijel 29:17), a pustoš započinje 568. pr. n. e. Unutar 30 godina Egipat ima kralja i sklapa strani savez, svi izgnanici pušteni su iz Babilona, a kraljevstvo je dovoljno snažno da se suprotstavi Perzijskom Carstvu. Razdoblje od 40 godina završava bez posebnih događaja 528. pr. n. e.

✅ Međutim, datum 607. pr. n. e. uklapa se u sve kronologije i proročanstva savršeno! Ne stvara proturječja, nema neispunjenih proročanstava i ne zahtijeva složene argumente ni iznuđena objašnjenja. Potrebno je samo prihvatiti ono što Biblija jasno kaže — da je 70 godina doista 70 godina.

607. pr. n. e. — jedini datum koji odgovara

Evo rezultata kada prihvatimo biblijsku računicu — da je 70 godina doista 70 godina:

Jeruzalem nenaseljen i u ruševinama 70 godina

✅ Ako je 607. pr. n. e. točno, tada pustoš završava točno na vrijeme 537. pr. n. e., kada se Židovi vraćaju u svoje gradove.

70 godina služenja naroda Nebukadnezaru

✅ Ako 70 godina započinje 607. pr. n. e., služenje traje punih 70 godina. Nebukadnezar je kralj na početku, kao što su proročanstva navela.

Tir zaboravljen 70 godina

✅ Razdoblje započinje nakon uništenja Jeruzalema (Ezekijel 26:1), što je 607. pr. n. e. Razdoblje završava točno 70 godina kasnije, kada Tirova dobit postaje sveta Jehovi (Izaija 23:14), 537. pr. n. e. (Ezra 3:1), kada Tir osigurava materijal za novi hram.

Egipat opustošen 40 godina

✅ Ezekijel je dao proročanstvo 590. pr. n. e. (Ezekijel 29:17), a pustoš započinje 588. pr. n. e. te završava točno 40 godina kasnije, 548. pr. n. e. Godinu dana kasnije svjetovna kronologija bilježi egipatskog kralja koji sklapa strani savez.

✅ Datum 607. pr. n. e. jedini je koji odgovara — i ne samo da odgovara, nego se izvanredno uklapa. Ako netko „traži istinu“, kao što mnogi zagovornici 587. tvrde, ne bi li trebao napustiti 607. pr. n. e. samo ako postoji bolje objašnjenje? Je li 587. bolje objašnjenje? Usklađuje li se s Biblijom bolje nego 607.? Nipošto!

✅ Jedini razuman zaključak jest da je 607. pr. n. e. datum uništenja Jeruzalema. Netko bi morao biti krajnje pristran, ogorčeno protiv Jehovinih svjedoka ili jednostavno ne poštovati nadahnuće Biblije da bi zagovarao neki drugi datum. Prema Božjoj Riječi, Bibliji, pustoš je započela s gradom Jeruzalemom, i započelo je 607. pr. n. e.

---

Mjesec po mjesec

✅ Zapravo, datum 607. pr. n. e. omogućuje da 70-godišnja pustoš započne i završi u istom mjesecu. 

U sedmom mjesecu 537. pr. n. e. (tišri, koji odgovara rujnu/listopadu) vjerni povratnici prinijeli su svoju prvu žrtvu. Kralj Nebukadnezar ušao je u Jeruzalem u petom mjesecu (abu, koji odgovara srpnju/kolovozu) 607. pr. n. e., a dva mjeseca kasnije [u sedmom mjesecu] pustošenje grada bilo je potpuno (2. Kraljevima 25:8–17, 22–26). Kao što je bilo prorečeno, 70-godišnje pustoš Jeruzalema završila je točno na vrijeme (Jeremija 25:11; 29:10). Sve što Jehovina Riječ prorekne uvijek se ispuni.

❌ S druge strane, nijedna od teorija temeljenih na 587,pne, ili 605,pne ... itd, ni približno ne stvara takvo savršen sklad sa Božjom Riječi. Naprotiv, sve te navedene kronologije stvaraju velika proturječja, dovode do neispunjenja četiri proročanstva i čine čitave odlomke Jeremije jednostavno pogrešnima.

---

Što biblijski odlomci „zapravo” znače

 Najgore od svega, biblijski izvještaji koji su savršeno jasni i razumljivi, navodno zahtijevaju stručnjaka da vam kaže što „zapravo” znače.

Kada Biblija kaže da su Jeruzalem i Juda ležali opustošeni 70 godina, to navodno ne znači 70. Kada kaže 40 godina za Egipat, to navodno ne znači 40. Kada je Jeremija rekao da će zemlja biti opustošena, navodno je mislio da je već bila. Kada Biblija kaže da će zemlja biti bez stanovnika, navodno ne znači bez ijednog stanovnika. Kada Biblija kaže da su svi knezovi bili u Jeruzalemu, navodno to ne znači svi. Kada Biblija kaže da je Danijel bio školovan 3 godine prije nego što je vidio kralja, navodno to ne znači 3 godine prije nego što ga je vidio. Kada kaže da će Tir biti zaboravljen 70 godina dok ne pomogne u obnovi hrama, navodno to ne znači 70. I tako dalje.

❌ Snažno nas to podsjeća na taktike štovatelja Trojstva, koji pokušavaju objasniti jasne riječi i tvrditi kako izraz „Otac je veći od mene” zapravo to ne znači.

 Biblija se jednostavno ne slaže s 587. pr. n. e., a pokušaji da se taj datum uklopi iznuđeni su, složeni i na kraju proturječe čitavim skupinama biblijskih redaka. Koriste upitne svjetovne datume, kako bi obezvrijedili nadahnute zapise vjernih Božjih proroka, uzrokujući da njihova proročanstva podbace; idu i dalje te se poigravaju s Božjom Riječju — izmišljajući izgnanstvo koje se nikada nije dogodilo, samo da bi odgovaralo njihovim vlastitim idejama i upitnim ciljevima.

---

Vaša odluka

Hoćete li prihvatiti biblijsku kronologiju i njezina nadahnuta proročanstva — Božje gledište — ili ćete vjerovati svjetovnoj kronologiji i stajalištima nesavršenih ljudskih povjesničara i njihovim datumima koji proturječe Bibliji? Odluka je na vama. Pozivamo vas, da nepristrano ispitate argumente obje strane. Tko zna, možda se iznenadite koliko je Biblija precizna i vjerodostojna.

PREUZMITE BESPLATNO KOMPLETNU ANALIZU OVE TEME

"UNIŠTENJE JERUZALEMA 607. PR.N.E."

📥 Preuzmi PDF

Josip Flavije: 70 ili 50 godina?

Neki kritičari tvrde da se Josipove upotrebe izraza „70 godina” nepravedno citiraju, jer se na jednom mjestu čini da Josip govori o istom razdoblju kao o 50 godina dugom. Stoga, ako se želi koristiti Josipa da bi se poduprla sedamdesetogodišnja pustoš, oni tvrde da se to mora uravnotežiti citiranjem i njegove reference na 50 godina. Je li to točno? Doista, zašto se „50 godina” ne citira? To je pitanje koje će sada biti razmotreno.

Na 5 mjesta u svom povijesnom korpusu Josip je naveo da je pustoš Jude trajala 70 godina. Prva četiri nalaze se u djelu Židovske starine: Knjiga X, poglavlje VII, odlomak 3, fusnota¹; Knjiga X, poglavlje IX, odlomak 7, fusnota ²; Knjiga XI, poglavlje I, odlomak 1, fusnota ³; te Knjiga XX, poglavlje X, odlomak 1, fusnota ⁴. 

Međutim, u djelu Protiv Apiona, Josip je najprije napisao „70” u Knjizi I, poglavlje 19 §132, fusnota ⁵, ali samo dva poglavlja kasnije u istoj knjizi napisao je „50” (Knjiga I, poglavlje 21 §154, fusnota ⁶)! Zašto je to tako? Je li posljednja referenca na „50” jednako pouzdana kao prethodna upotreba „70”? Koji je kontekst „50”?

Što se tiče razloga, najprije treba znati da je Protiv Apiona napisano Grcima nakon Židovskih starina kako bi ih obranilo. Možda je bio svjestan da svjetovna kronologija ostavlja samo 50 godina za pustoš te je nastojao udovoljiti i biblijskoj i svjetovnoj kronologiji. Što se tiče pouzdanosti ove anomalije „50 godina”, na stranici 71. knjige  Perzijska kronologija i duljina babilonskog izgnanstva Židova, fusnota ⁷, nalazimo:

 „Neki rukopisi Josipa ovdje [u Protiv Apiona I, 21 §154] daju drugačiji broj od 50 godina, ali i Euzebije i Sincel u svojim citatima iz Josipa koriste 50.” Stoga bi trebalo biti očito zašto se Josipova upotreba „50 godina” ne citira kao što se citira njegova upotreba „70 godina”: referenca na „50 godina” jednostavno nije toliko sigurna kao „70 godina”, budući da je „70 godina” bolje potvrđeno, s omjerom pet prema jedan, i ne pati od varijacija u rukopisima."

Što se tiče konteksta „50", najprije treba primijetiti da je „70 godina” u Protiv Apiona izravno povezano s gradom i zemljom koji su bili pusti, uz spominjanje da je hram bio spaljen (vidi fusnotu 5). Međutim, „50 godina” posebno je povezano s nevidljivošću hrama (vidi fusnotu 6): najprije je bio opustošen, a zatim je ležao u stanju nevidljivosti 50 godina. To može ostaviti otvorenu mogućnost da je hram bio spaljen, ali ne i potpuno razoren, pri čemu su neke istaknute značajke još uvijek stajale,(fusnota ⁸). 

Ako je tako, tada su tijekom prvih 20 godina spaljene ruševine hrama bile vidljive putnicima, a zatim je, nakon što se potpuno urušio, njegovo točno mjesto ležalo u nevidljivosti tijekom ostatka 70 godišnje pustoši, tj. „50 godina”. 

Ovo objašnjenje odgovara na pitanje zašto bi Josip koristio dvije brojke u istoj apologetskoj knjizi, samo dva poglavlja razmaknute: „70 godina” odnosi se na cijelo razdoblje, a „50 godina” na vrijeme kada su se ostaci hrama urušili i nestali iz vidokruga prolaznika. 

U prilog ovoj teoriji o preostalim stojećim ostacima ide i činjenica da je kralj Jošija popravio hram u 18. godini svoje vladavine, oko 35 godina prije 607. pr. n. e. U tim popravcima pukotine su bile popunjene te su ugrađene grede i klesano kamenje (2. Kraljevima 22:3, 5–6). Također, može biti značajno da, iako Biblija spominje da je hram bio spaljen, jedino što se izričito navodi kao srušeno bio je gradski zid. — 2. Kraljevima 25:9, 10; 2. Ljetopisa 36:19; Jeremija 52:13, 14.

S obzirom na gore navedene razloge, jednostavno nema razloga citirati „50 godina” kao da ima istu težinu kao „70 godina”, osobito budući da se možda uopće ne odnosi na cijelo razdoblje pustoši!

---

---

Fusnote

1.

„Ali Jeremija je došao među njih i prorokovao ono što je proturječilo tim predviđanjima, i što se pokazalo istinitim, da su činili zlo i obmanjivali kralja; da im Egipćani neće biti od koristi, nego da će kralj Babilona obnoviti rat protiv Jeruzalema i ponovno ga opsjesti, i da će narod uništiti glađu, i odvesti preostale u zarobljeništvo, i uzeti ono što su imali kao plijen, i odnijeti bogatstva koja su bila u hramu; štoviše, da će ga spaliti i potpuno razoriti grad, te da će služiti njemu i njegovu potomstvu sedamdeset godina.” (naglasak dodan)

↩

2.

„Sva Judeja i Jeruzalem, i hram, ostali su pustinja sedamdeset godina.” (naglasak dodan)

↩

3.

„Bog se smilovao zarobljeništvu i nevolji tog siromašnog naroda, kako im je unaprijed rekao preko proroka Jeremije prije uništenja grada, da će ih, nakon što budu služili Nebukadnezaru i njegovu potomstvu, i nakon što budu podnosili to ropstvo sedamdeset godina, ponovno vratiti u zemlju njihovih otaca, i da će sagraditi svoj hram i uživati svoju prijašnju blagodat.” (naglasak dodan)

↩

4.

„Ali nakon razdoblja od sedamdeset godina zarobljeništva pod Babiloncima, Kir, kralj Perzije, poslao je Židove iz Babilona natrag u njihovu zemlju i dao im dopuštenje da ponovno izgrade svoj hram.” (naglasak dodan)

↩

5.

„[Babilonci] su zapalili naš hram koji je bio u Jeruzalemu; štoviše, potpuno su uklonili naš narod iz njegove zemlje i preselili ga u Babilon; i tako se dogodilo da je naš grad bio pust tijekom razdoblja od sedamdeset godina, sve do dana Kira, kralja Perzije.” (podcrtavanje i naglasak dodani) Usporedi s 2. Kraljevima 25:9; 2. Ljetopisa 36:19; Jeremija 52:13.

↩

6.

„Ovi izvještaji slažu se s istinitim povijestima u našim knjigama; jer u njima je zapisano da je Nebukadnezar, u osamnaestoj godini svoje vladavine, opustošio naš hram, i tako je ležao u stanju nevidljivosti pedeset godina; ali da su u drugoj godini Kirove vladavine postavljeni njegovi temelji, i da je ponovno dovršen u drugoj godini Darija.” (podcrtavanje i naglasak dodani) Grčka riječ za „opustošiti” jest erêmoô, a grčka riječ za „nevidljivost” jest aphanês.

↩

7.

Asirska, babilonska, egipatska i perzijska kronologija uspoređena s kronologijom Biblije, svezak I. Awatu Publishers, Oslo, 2006.

↩

8.

Jedna istaknuta značajka koja je možda u početku preživjela bio je visoki trijem od 120 lakata ( *U nekim starim rukopisima piše "120", a u drugim rukopisima i nekim prijevodima piše "20 lakata") (2. Ljetopisa 3:4). Dok 2. Ljetopisa 3:4 navodi duljinu trijema kao 20 lakata, njegova visina ostavljena je kao 120, pri čemu se lakti podrazumijevaju. Budući da su riječi „sto” i „lakat” u hebrejskom sličnog zapisa (m-a-h i a-m-h), moguće je da je visina također bila 20 lakata ako je „sto” bila pisarska pogreška umjesto „lakat”. Međutim, dvije činjenice upućuju na to da je visina bila 120 lakata: (1) Dva stupa ispred trijema imala su ukupnu visinu od 23 lakta (2. Kraljevima 7:15–16; Jeremija 52:21–22), što bi izgledalo neprimjereno visoko ako bi trijem bio visok samo 20 lakata. (2) Trijem visok 120 lakata bio bi impresivan prizor, a njegova uzdižuća glatka površina bila bi obasjana izlazećim suncem.↩

Je li 587./586. pr. n. e. jednako pouzdan datum kao i 539. pr. n. e.?

Datum koji se upotrebljava kao ključni datum za utvrđivanje kronologije je godina 539. pne, koju podržavaju različiti povijesni izvori (uključujući Diodora, Seksta Julija Afrikanca, Euzebija, Ptolomeja i babilonske klinopisne pločice), kao godinu osvajanja Babilona od strane Kira (poznatog kao Kir II, unuk Kira I).

Datum 539. pr. n. e. za pad Babilona može se utvrditi ne samo pomoću Ptolemejeva kanona, nego i pomoću drugih izvora. Povjesničar Diodor, kao i kršćanski povjesničari Afričan i Euzebije, navode da je Kirova prva godina kao kralja Perzije odgovarala 55. olimpijadi, godina 1 (560./559. pr. n. e.), dok je Kirova posljednja godina smještena u 62. olimpijadu, godina 2 (531./530. pr. n. e.).

Klinaste pločice pripisuju Kiru devet godina vladavine nad Babilonom, što bi stoga potvrdilo 539. godinu kao datum njegova osvajanja Babilona. — Handbook of Biblical Chronology, Jack Finegan, 1964., str. 112, 168–170; Babylonian Chronology, 626 B.C.–A.D. 75, str. 14. — Insight on the Scriptures, „Chronology“, str. 454.

 Dvije babilonske pločice povezane su s datiranjem pada Babilona, a to su Strm Kambys 400 (također poznata kao BM 33066) i Nabonidova kronika, o kojima se raspravlja u nastavku:

Strm Kambys 400: Naziv označava „Strassmaier Cambyses II – prijepis pločice broj 400“. Ova pločica sadrži sljedeće astronomske podatke za sedmu godinu Kambiza II., sina Kira II.:

„Godina 7, mjesec Tammuz, noć 14., 1 2/3 dvostrukog sata [tri sata i

 dvadeset minuta] nakon što je pala noć, pomrčina Mjeseca; 

vidljiva tijekom cijelog svojeg tijeka; dosegnula je preko sjeverne

 polovice diska [Mjeseca]. Tebet, noć 14., dva i pol dvostruka sata [pet

 sati] noću prije jutra [u kasnijem dijelu noći], Mjesečev disk bio je

 pomračen; cijeli tijek bio je vidljiv; preko južnog i sjevernog dijela

 pomrčina je dosegnula. ( Inschriften von Cambyses, König von Babylon,

 J. N. Strassmaier, Leipzig, 1890., br. 400, redci 45–48; Sternkunde und

 Sterndienst in Babel, F. X. Kugler, Münster, 1907., sv. I, str. 70, 71)

Ove dvije pomrčine Mjeseca očito se mogu poistovjetiti s pomrčinama Mjeseca koje su bile vidljive u Babilonu 16. srpnja 523. pr. n. e. i 10. siječnja 522. pr. n. e. (Oppolzer’s Canon of Eclipses, preveo O. Gingerich, 1962., str. 335). Stoga ova pločica utvrđuje da je sedma godina Kambiza II. započela u proljeće 523. pr. n. e. To je astronomski potvrđen datum.

„Budući da je sedma godina Kambiza II. započela u proljeće 523. pr. n. e., njegova prva godina vladavine bila je 529. pr. n. e., a godina njegova stupanja na prijestolje, kao i posljednja godina Kira II. kao kralja Babilona, bila je 530. pr. n. e. Najkasnija pločica datirana u vrijeme vladavine Kira II. potječe iz 5. mjeseca, 23. dana njegove 9. godine. (Babylonian Chronology, 626 B.C.–A.D. 75, R. Parker i W. Dubberstein, 1971., str. 14)

Budući da je deveta godina Kira II. kao kralja Babilona bila 530. pr. n. e., njegova prva godina prema tom računanju bila je 538. pr. n. e., a godina njegova stupanja na prijestolje bila je 539. pr. n. e.” — Insight on the Scriptures, „Chronology“, str. 453

Ukratko, 523 plus sedam iznosi 530, a dodavanjem Kirovih devet dobiva se 539.pne.

Iako Strm Kambys 400 pruža podatke o ovoj pomrčini Mjeseca koji se mogu provjeriti i koji daju astronomski potvrđen datum, pločica ipak sadrži neke pogreške. Međutim, one ne narušavaju vjerodostojnost datiranja sedme godine Kambiza, jer „vjerojatna objašnjenja pogrešaka i sva točna opažanja upućuju na to da su izvorna opažanja napravljena u 7. godini Kambiza, što je bilo 523./522. pr. n. e.“

Stoga njezina opažanja i dalje omogućuju dobru korelaciju između 523. pr. n. e. i sedme godine Kambiza II.

Nabonidova kronika: Ovo je i dalje najpotpuniji dostupni klinopisni zapis o padu Babilona i navodi mjesec i dan njegova pada, ali godina je oštećena. U trećem od njezina četiri stupca, počevši s retkom 5, relevantni dijelovi glase:

„[Sedamnaesta godina:] … U mjesecu Tašritu, kada je Kir napao vojsku Akada u Opisu na Tigrisu, stanovnici Akada su se pobunili, ali je on (Nabonid) pobio zbunjene stanovnike. Četrnaestog dana Sipar je zauzet bez bitke. Nabonid je pobjegao. Šesnaestog dana Gobrija (Ugbaru), upravitelj Gutija, i Kirova vojska ušli su u Babilon bez bitke. Nakon toga Nabonid je bio uhićen u Babilonu kada se tamo vratio. … U mjesecu Arahšamnu, trećeg dana, Kir je ušao u Babilon, pred njim su bile rasprostrte zelene grančice — nad gradom je uspostavljeno stanje ‘mira’ (sulmu).” — Ancient Near Eastern Texts, str. 306.

Treba napomenuti da se izraz „sedamnaesta godina“ ne pojavljuje na pločici; taj je dio teksta oštećen. Ovaj izraz umetnuli su prevoditelji jer smatraju da je Nabonidova 17. godina vladavine bila njegova posljednja. Stoga pretpostavljaju da se pad Babilona dogodio te godine njegove vladavine i da bi se, da pločica nije oštećena, te riječi nalazile na sada oštećenom mjestu.

Čak i kad bi Nabonidova vladavina trajala dulje nego što se općenito pretpostavlja, to ne bi promijenilo prihvaćeni datum 539. pr. n. e. kao godinu pada Babilona, jer postoje i drugi izvori koji upućuju na tu godinu. Ipak, taj čimbenik donekle umanjuje vrijednost Nabonidove kronike.

Iako godina nedostaje, mjesec i dan pada grada ipak su sačuvani u preostalom tekstu. Na temelju toga svjetovni kronolozi izračunavaju da je 16. dan Tašritua (Tišri) pao 11. listopada prema julijanskom kalendaru i 5. listopada prema gregorijanskom kalendaru 539. pr. n. e. Budući da je ovaj datum općeprihvaćen i da nema dokaza protiv njega, može se koristiti kao ključni datum u usklađivanju svjetovne povijesti s biblijskom poviješću. — Insight on the Scriptures, „Nabonidus“, str. 459.

Na temelju navedenog, svjetovni kronolozi odredili su pad Babilona na 11. listopada 539. pr. n. e. prema julijanskom kalendaru, odnosno 5. listopada prema gregorijanskom kalendaru. Tijekom prve godine Kirove vladavine izdan je njegov dekret kojim se Židovima dopušta povratak iz izgnanstva. Kako će se razmotriti u nastavku, vrlo je vjerojatno da je dekret donesen do zime 538. pr. n. e. ili prema proljeću 537. pr. n. e. To bi Židovima omogućilo da se pripreme, izvrše četveromjesečno putovanje do Jeruzalema, i da ipak stignu tamo do sedmog mjeseca (Tišri, oko 1. listopada) 537. pr. n. e. — Ezra 1:1–11; 2:64–70; 3:1.

Svojim dekretom kojim je okončano židovsko izgnanstvo, Kir je ispunio svoju ulogu Jehovina „pomazanog pastira“ za Izrael. (2. Ljetopisa 36:22, 23; Ezra 1:1–4). Proglas je objavljen „u prvoj godini Kira, kralja Perzije“, što znači u njegovoj prvoj godini kao vladara nad osvojenim Babilonom. Biblijski zapis u Danielu 9:1 spominje „prvu godinu Darija“, koja je možda nastupila između pada Babilona i „prve godine Kira“ nad Babilonom.

Ako je tako, to bi značilo da je pisac možda smatrao da je Kirova prva godina započela kasno u 538. pr. n. e. Međutim, ako bi se Darijeva vlast nad Babilonom promatrala kao vlast namjesnika, tako da je njegova vladavina tekla usporedno s Kirovom, tada bi prema babilonskom običaju Kirova prva vladarska godina trajala od nisana 538. do nisana 537. pr. n. e. To je vjerojatnije, jer Daniel 9:1 izvještava da je Darije bio „postavljen za kralja nad kraljevstvom Kaldejaca“ (Dan 5:31; 9:1), ali ne kao „kralj Perzije“, što je uobičajeni način označavanja kralja Kira. — Dan 10:1; Ezra 1:1, 2; 3:7; 4:3.

Stoga, s obzirom na biblijski zapis, Kirov dekret kojim je Židovima dopušten povratak u Jeruzalem vjerojatno je izdan krajem 538. ili početkom 537. pr. n. e. To bi omogućilo židovskim izgnanicima da se pripreme za odlazak iz Babilona i da obave dugo putovanje u Judu i Jeruzalem (putovanje koje je prema Ezri 7:9 moglo trajati oko četiri mjeseca) te da ipak budu nastanjeni „u svojim gradovima“ u Judi do „sedmog mjeseca“ (Tišri) 537. pr. n. e. (Ezra 3:1, 6). Time je završilo prorokovanih sedamdeset godina pustoši Jude, koje su započele u istom mjesecu, Tišri, 607. pr. n. e. — 2. Kraljevima 25:22–26; 2. Ljetopisa 36:20, 21.

Svjetovna potpora za 539. pr. n. e.

1.    Strm Kambys 400 (Strassmaier Cambyses II – prijepis pločice broj 400) / BM 33066
Sedma godina Kambiza II. započela je u proljeće 523. pr. n. e.

2.    Nabonidova kronika
Babilon je pao 16. Tišrija, godina je oštećena, ali je možda bila „17“ prema Ptolemejevu kanonu, Berosu i brojnim klinopisnim pločicama.

3.    Klaudije Ptolemej (i Beros)
„Kanon kraljeva.“ Nabonid je vladao sedamnaest godina, a Kir devet, vjerojatno prema Berozu.

4.    Diodor Sikulski (i kršćanski povjesničari Sekst Julije Afrikanac i Euzebije Pamfil)
(1. stoljeće pr. n. e., odnosno 3. i 4. stoljeće n. e.)
Navode da je Kirova prva godina kao kralja Perzije odgovarala 55. olimpijadi, godina 1 (560./559. pr. n. e.), dok je njegova posljednja godina smještena u 62. olimpijadu, godina 2 (531./530. pr. n. e.).
Devet godina nad Babilonom (prema klinopisnim pločicama) računajući od 530. pr. n. e. dovodi do 539. pr. n. e.

5.    Kirove klinopisne pločice
Pripisuju Kiru devetogodišnju vladavinu nad Babilonom, osam vladarskih godina i jednu godinu stupanja na prijestolje, koja se može datirati u 530.–539. pr. n. e.

---

Iako prethodno prikazuje višestruke potvrde za 539. pr. n. e., sljedeće će objasniti kako je za usporedbu dobivena 587./586. pr. n. e. Ova je godina izračunata pomoću Ptolemejeva kanona, koji se čini usklađen s astronomskim dnevnikom nazvanim VAT 4956

Svjetovna potpora za 587./586. pr. n. e.

1.    VAT 4956 (Vorderasiatisches Museum, pločica broj 4956)
Klinopisna pločica koja 37. godinu Nebukadnezara pripisuje 568./567. pr. n. e. na temelju lunarnih i planetarnih podataka (ali vidi dolje).

2.    Klaudije Ptolemej
„Kanon kraljeva.“ 66 godina od Nebukadnezara II. do Nabonida.

---

Ptolemejev kanon navodi pet kraljeva novobabilonske dinastije koji su vladali prije Kirovog osvajanja:
(1) Nabopolasar (pripisuje mu se vladavina od 21 godine),
(2) Nebukadnezar II. (pripisuje mu se 43 godine),
(3) Evil-Merodak (pripisuju mu se 2 godine),
(4) Neriglizar (pripisuju mu se 4 godine) i
(5) Nabonid (pripisuje mu se 17 godina); zbroj posljednje četiri brojke, 43, 2, 4 i 17 godina, iznosi 66 godina.

Računajući tih 66 godina unatrag od 539. pr. n. e., dolazi se do toga da je vladavina Nebukadnezara započela 605. pr. n. e., a VAT 4956 naizgled potvrđuje taj datum, smještajući 37. godinu vladavine Nebukadnezara u 568. pr. n. e. Budući da 2. Kraljevima 25:8 i Jeremija 32:1, 2; 52:29 pokazuju da se pustošenje Jeruzalema dogodilo u osamnaestoj godini vladavine Nebukadnezara (devetnaestoj ako se uključi godina njegova stupanja na prijestolje), to upućuje na 587. pr. n. e.

Međutim, lunarni podaci na VAT 4956 bolje se uklapaju u 588. pr. n. e. nego u 568. pr. n. e., dvadeset godina kasnije. Osim toga, planetarni podaci najvjerojatnije su izračunati unatrag, a ne opažani za 568. pr. n. e. Stoga najpouzdanije informacije na VAT 4956, odnosno lunarni podaci, možda zapravo upućuju na 588. pr. n. e. kao 37. godinu Nebukadnezara II.

Te je godine, prema fragmentarnoj klinopisnoj pločici BM 33041, napao Egipat. U toj se godini počelo ispunjavati biblijsko proročanstvo koje podupire sedamdesetogodišnje pustošenje, odnosno četrdesetogodišnje pustošenje Egipta. (Ezekiel 29:12–14)

Uklanjanje dvadeset godina iz sedamdesetogodišnjeg pustošenja narušava to proročanstvo, jer bi četrdesetogodišnje pustošenje Egipta također bilo skraćeno, budući da je završilo prije nego što je sklopljen savez s Nabonidom protiv Perzije.

Što se tiče Egipta, Ezekiel 29:18–20 navodi da je to bila naknada Nebukadnezaru za njegov uspješan pohod protiv grada Tira. Prema Izaiji 23:15–16, Tir je trebao biti „zaboravljen” u trgovačkom smislu sedamdeset godina, što je započelo kada je Nebukadnezar opsjedao grad nakon uništenja Jeruzalema. (Ezekiel 26:1)

Sedamdeset godina kasnije, Tir je opskrbio drvom povratnike u Jeruzalem za gradnju Jehovina hrama, u ispunjenju Izaijina proročanstva. (Izaija 23:17–18; Ezra 3:7)

Oba proročanstva — o Egiptu i o Tiru — zahtijevaju puno sedamdesetogodišnje razdoblje pustošenja, a zanimljivo je da su povezana s 37. godinom Nebukadnezara iz VAT 4956. (Vidi također u „Additional Reading“ o VAT 4956 i Ptolemejevu Kanonu kraljeva: dodatak poglavlju 14 “Let Your Kingdom Come”, str. 186–189; te When Did Babylon Desolate Jerusalem? (Awake!, 8. svibnja 1972., str. 27–28).)

Ukratko, godina 539. pr. n. e. ima veliku prednost u odnosu na 587./586. pr. n. e., jer ima potvrde iz različitih povijesnih izvora, što 587./586. pr. n. e. nema, pri čemu je VAT 4956 nepouzdan zbog miješanja njegovih lunarnih i planetarnih podataka. Stoga, kao odgovor na pitanje iz naslova, 587./586. pr. n. e. ni u kojem slučaju nije jednako pouzdana kao 539. pr. n. e.

Osim toga, 587./586. pr. n. e. ne podupire biblijsko sedamdesetogodišnje izgnanstvo i pustošenje koje završava 537. pr. n. e. Jedino razdoblje koje se slaže s biblijskim zapisom o duljini sedamdesetogodišnjeg izgnanstva i pustošenja jest ono koje počinje u Tišriju 607. pr. n. e. i završava istog mjeseca sedamdeset godina kasnije, nakon ključnog datuma 539. pr. n. e., odnosno 537. pr. n. e., čime se također omogućuje ispunjenje proročanstava o Egiptu i Tiru.

Što se tiče 587./586. pr. n. e., može se primijetiti sljedeće:

1.   Ne može biti ključni datum jer je neprecizan: 587 ili 586?

2.   Jedan od njegova dva temelja, VAT 4956, dvojbene je vrijednosti, a Ptolemejeva babilonska kronologija skraćena je za dvadeset godina.

3.   Nipošto nije tako dobro potvrđen kao ključni datum 539. pr. n. e. za pad Babilona. (Vidi također: The Watchtower, 15. kolovoza 1968., odlomak 18.)

 

Fusnote

 

1. Olimpijada, osobito u antičkoj književnosti, bila je razdoblje od četiri godine (Polibije, Histories 9.1.1), računano uključivo (peta godina tijekom koje su se održavale Olimpijske igre bila je ujedno i prva godina novog ciklusa), počevši s igrama u Olimpiji.

Smatra se da su antičke Olimpijske igre potekle od Herakla, najstarijeg od petorice braće, koji ih je odmjerio u utrci i pobjednika okrunio maslinovom grančicom. Igre su se, u skladu s brojem braće, održavale svake pete godine (Pauzanija, Description of Greece [Elis 1] 5.7.6–9).

Prema našem suvremenom gregorijanskom kalendarskom sustavu, prva olimpijada računa se u 776. pr. n. e. Do te se godine dolazi deduktivnim izračunom na temelju godine osnutka Rima.

(„Ancient Olympics.” Olympiad. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Olympiad#Ancient_Olympics [5. veljače 2008.])