TV emisija nudi savršen primjer kako se ne bi trebalo odnositi prema vjerskim manjinama.
U veljači je talijanska TV emisija "Zona Bianca" ("Bijela zona") emitirala epizode posvećene Jehovinim svjedocima koje su, po našem mišljenju, školski primjer kako se televizijsko novinarstvo "ne bi smjelo" baviti vrlo osjetljivom temom vjerskih manjina.
Emisije su dale glas isključivo militantnim kritičarima i "otpadnicima". Potonja riječ nije uvreda, već tehnički izraz koji se koristi u sociologiji za definiranje onih koji su dio te manjine bivših članova koji postaju militantni kritičari religije koju su napustili. Velika većina bivših pripadnika nisu "otpadnici". Upravo s obzirom na optužbe za manipulaciju odraslih i maloljetnika koje je iznijela emisija, mediji bi trebali uzeti u obzir da otpadnici ne predstavljaju aktivne članove i većinu bivših članova novih vjerskih pokreta. Otpadnici čine manjinu, a po definiciji sigurno nisu najpouzdaniji svjedoci o tome kako se odvija život unutar novih vjerskih pokreta. Da, oni su bili dio njih, ali isto se može reći i za mnoge članove ili bivše članove koji nisu postali otpadnici.
Otpadnici su to često postajali jer su prošli kroz proces socijalizacije unutar antikultne zajednice i ideologije te zbog načina djelovanja kojim se služe u borbi protiv pokreta kojeg su napustili. Ti su čimbenici sami po sebi očito relevantni u smislu pristranosti i predrasuda. Prihvatiti da je verzija koju su otpadnici ispričali o svojoj bivšoj vjerskoj zajednici "istina" bila bi kao prosuđivati moralni status razvedene osobe samo na temelju svjedočanstva bijesnog bivšeg supružnika.
Istina je da su na emitiranje bila pozvana dva neovisna stručnjaka, koji su potpisnici ovog dokumenta, najprije Massimo Introvigne, ali on je bio u Indiji, i Raffaella Di Marzio, koja je to odbila zbog očitog nesrazmjera između kritičkih i pozitivnih, ili barem neutralnih glasova. Pokazalo se da neutralnih glasova nije ni bilo. Nevjerojatno, sami Jehovini svjedoci nisu bili ni konzultirani za prvi dio, dok je za drugi dio emisije njihova ponuda da odgovore na pisana pitanja potpuno ignorirana, a ispravak koji su poslali uredništvu u vezi s prvim dijelom samo je kratko parafraziran.
Umjesto "bijele zone", svjedočili smo "slobodnoj zoni" u kojoj je sve prolazilo sve dok je poticalo diskriminaciju i odbojnost prema Jehovinim svjedocima. Emisija je pala u stari porok takozvane "anti-kultne" reportaže, gledišta koje se oslanja gotovo isključivo na generalizacije i stereotipe, a koje, na primjer, zanemaruje vremensko napredovanje vjerskih organizacija, posebno u slučaju nedavnih promjena Jehovinih svjedoka u tretmanu bivših članova odvojenih od organizacije ili "otpadnika", ili budnosti kako bi se zaštitili maloljetnici koji su moguće žrtve seksualnog zlostavljanja, što su čak i stručnjaci iz različitih nacija povoljno uspoređivali s praksama drugih vjerskih organizacija. Još jedan iskrivljujući učinak jest prikazivanje pojedinačnih slučajeva zlostavljanja, nažalost prisutnih u bilo kojoj vjerskoj organizaciji, kao da su reprezentativni za svakodnevni život Jehovinih svjedoka, što je svakako netočno.
Činilo nam se da neki govornici nisu bili svjesni tih događaja, kao ni međunarodne i talijanske sudske prakse, uključujući nedavne odluke (vidi Cassazione, br. 9561, 13. travnja 2017.), u kojima se takozvani "ostracizam" (izraz koji Jehovini svjedoci, štoviše, ne koriste), čak i kao što se prakticirao prije nedavnih promjena, smatralo praksom koja ne krši nijedan kazneni ili građanski zakon. Također je zanemareno da je sudska praksa riješena zdravorazumskim načelima, također priznajući da su dotični roditelji zadržali razuman i odgovoran stav (vidi Tribunale dei Minori di Genova, br. 1109/19, 6. svibnja 2019.; 1110/2014, 15. siječnja 2014.) kod rijetkih slučajeva povezanih s transfuzijom krvi koja se propisuje maloljetnoj djeci Jehovinih svjedoka (što se tiče odraslih, oni očito imaju pravo odbiti liječenje suprotno njihovim uvjerenjima, uključujući transfuziju krvi, kao što je nedavno potvrdio Europski sud za ljudska prava u presudi "Pindo Mulla" od 17. rujna, 2024).
Vjerske manjine često su žrtve mržnje, nasilja i diskriminacije. Novinarstvo, posebno televizijsko novinarstvo, koje stvara "slobodne zone" za diskriminatorno izvještavanje, snosi ozbiljnu odgovornost kada potiče ove odvratne pojave.
15. Veljače 2025
Alessandro Amicarelli – predsjednik Europske federacije za slobodu uvjerenja (FOB)
Luigi Berzano – Sveučilište u Torinu; Predsjednik, Opservatorij za vjerski pluralizam
Francesco Curto – predsjednik, Fedinsieme
Raffaella Di Marzio – ravnateljica, Centar za studije o slobodi vjeroispovijesti, uvjerenja i savjesti (LIREC)
Massimo Introvigne – direktor, Centar za studije novih religija (CESNUR)
Marco Respinti – glavni urednik, "Bitter Winter"
