srijeda, 9. kolovoza 2017.

Slažu li se Bibija i znanost?

Biblija je u suglasju sa znanošću, iako nije znanstveni priručnik. Opće je poznato da su u vrijeme pisanja Biblije ljudi imali mnoga pogrešna gledišta. Međutim, s vremenom se pokazalo da ta knjiga sadrži točne znanstvene činjenice i da se ne kosi sa znanošću. Obratite pažnju na neke primjere koji to potvrđuju.

Svemir ima početak (1. Mojsijeva 1:1). Za razliku od toga mnogi ljudi u davnoj prošlosti vjerovali su da svemir nije stvoren, već da je organiziran iz postojećeg kaosa. Stari Babilonci vjerovali su da su bogovi od kojih je svemir potekao došli iz dvaju oceana. Neki drugi narodi smatrali su da je svemir nastao iz golemog jajeta.


Svemirom ne upravljaju hirovi prevrtljivih božanstava, nego izuzetno složeni fizikalni zakoni (Job 38:33; Jeremija 33:25). Mitologije raznih naroda navode na zaključak da je ljudska sudbina u volji ćudljivih i nemilosrdnih bogova te da su ljudi prepušteni njima na milost i nemilost.

Zemlja nema čvrstog oslonca, nego je smještena u svemirskom prostranstvu, koje se uglavnom sastoji od praznog prostora (Job 26:7). Mnogi narodi starog doba vjerovali su da je svijet ravna ploča koja leži na leđima neke ogromne životinje, primjerice bizona ili kornjače.

Potoci i rijeke dobivaju vodu zahvaljujući kružnom toku — iz oceana, mora i drugih vodenih površina isparavaju ogromne količine vodene pare koja se potom kondenzira u atmosferi i pada na zemlju u obliku kiše, snijega ili tuče (Job 36:27, 28; Propovjednik 1:7; Izaija 55:10; Amos 9:6). Stari Grci smatrali su da voda u rijekama dolazi iz podzemnog oceana. Ta se predodžba zadržala čak do 18. stoljeća.
Planine se dižu i spuštaju, a današnje planine nekad su bile prekrivene morem (Psalam 104:6, 8). S druge strane, mnoge drevne predaje kažu da su bogovi stvorili planine u istom obliku u kojem postoje i danas.
Sanitarne mjere štite zdravlje. Zakon koji su dobili stari Izraelci nalagao je da se čovjek mora oprati nakon što dodirne leš ili strvinu, da oboljeli od neke zarazne bolesti moraju u karantenu i da ljudski izmet treba zakopati (3. Mojsijeva 11:28; 13:1-5; 5. Mojsijeva 23:13). Zanimljivo je spomenuti da su u to vrijeme Egipćani na otvorenu ranu stavljali “ljekovite” pripravke u kojima je bio i ljudski izmet.
Ima li u Bibliji znanstvenih netočnosti?

Objektivnim istraživanjem Biblije dolazi se do zaključka da u njoj nema znanstvenih netočnosti. Navest ćemo neka uobičajena pogrešna vjerovanja o znanstvenoj točnosti Biblije:

Što tvrde neki ljudi: Biblija kaže da je čitav svijet stvoren u 6 dana koji su trajali po 24 sata.

Što saznajemo iz Biblije: Ona ne govori kada je točno Bog stvorio svemir, ali pokazuje da je to bilo u dalekoj prošlosti (1. Mojsijeva 1:1). Dani stvaranja o kojima se govori u prvom poglavlju prve biblijske knjige bili su vremenska razdoblja za koja se ne zna koliko su trajala. Biblija čak i za cjelokupno stvaranje neba i Zemlje koristi izraz “dan”. Očito nije riječ o doslovnom danu, koji traje 24 sata, nego o vremenskom razdoblju nepoznatog trajanja (1. Mojsijeva 2:4).

Što tvrde neki ljudi: U Bibliji piše da je biljni svijet stvoren prije Sunca, koje je neophodno za proces fotosinteze (1. Mojsijeva 1:11, 16).

Što saznajemo iz Biblije: Biblija pokazuje da je nebo stvoreno prije nego što je stvoren biljni svijet na Zemlji. Stoga je logično zaključiti da je i Sunce, nebesko tijelo, stvoreno prije biljnog svijeta (1. Mojsijeva 1:1). Tijekom prvog “dana”, odnosno dugačkog razdoblja stvaranja, difuzna Sunčeva svjetlost počela je prodirati kroz Zemljinu atmosferu. Trećeg “dana” stvaranja atmosfera se razbistrila, pa je na Zemlju počelo dolaziti dovoljno Sunčeve svjetlosti, koja je mogla podržavati proces fotosinteze (1. Mojsijeva 1:3-5, 12, 13). Sunce se tek kasnije moglo jasno vidjeti s površine Zemlje (1. Mojsijeva 1:16).

Što tvrde neki ljudi: Biblija kaže da se Sunce okreće oko Zemlje.

Što saznajemo iz Biblije: U Propovjedniku 1:5 stoji: “Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hita onamo odakle izlazi.” Taj biblijski redak samo opisuje kako kretanje Sunca izgleda sa Zemlje. Čak i danas, kad znamo da se Zemlja vrti oko Sunca, koristimo izraze “izlazak sunca” i “zalazak sunca”, koji mogu stvoriti dojam da Zemlja nepomično stoji, dok se Sunce vrti oko nje.

Što tvrde neki ljudi: Biblija kaže da je Zemlja ravna ploča.

Što saznajemo iz Biblije: Istina, u Bibliji se koristi izraz “do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8). No taj izraz jednostavno znači “do najudaljenijeg dijela Zemlje”. On ne pokazuje da je Zemlja ravna ili da ima nekakav kraj, to jest rub. Slično tome izraz “s četiri kraja zemlje” slikovit je i odnosi se na cjelokupnu površinu našeg planeta ili na četiri strane svijeta (Izaija 11:12; Luka 13:29).

Što tvrde neki ljudi: Prema Bibliji, do opsega kružnice dolazi se ako se njen promjer pomnoži s brojem 3. No to nije točno. Da bi se došlo do opsega kružnice, njen promjer treba pomnožiti s brojem π (pi), odnosno 3,14.

Što saznajemo iz Biblije: U 1. Kraljevima 7:23 i 2. Ljetopisa 4:2 spominje se “lijevano more”. Ono je bilo okruglo, promjera deset lakata, a “trebalo je uže od trideset lakata da ga se obuhvati”. Te su dimenzije najvjerojatnije zaokružene na najbliži cijeli broj. Moguće je i da su opseg lijevanog mora te njegov promjer zapravo njegova unutarnja odnosno vanjska mjera.

Jesu li čuda neznanstvena?

“Znanstveno orijentirani ljudi vjeruju u odnos ‘uzrok-posljedica’. Oni smatraju da za sve na svijetu postoji savršeno logično objašnjenje”, stoji u jednoj suvremenoj enciklopediji. Izučavatelji Biblije također prihvaćaju utvrđena znanstvena načela. Međutim, oni imaju na umu da Biblija često govori o čudesnim događajima koji se u okviru postojećih spoznaja ne mogu znanstveno objasniti. 

To su, primjerice, zaustavljanje Sunca u Jozuino vrijeme i Isusovo hodanje po vodi (Jozua 10:12, 13; Matej 14:23-34). No ta su čuda prikazana kao rezultat jednog natprirodnog djelovanja Božje sile.
To je presudan argument. Kada bi Biblija tvrdila da ljudi mogu hodati po vodi bez božanske pomoći ili da se prividno kretanje Sunca nebom može bezrazložno obustaviti, to bi moglo djelovati kao kontradikcija znanstvenim činjenicama. No budući da Biblija takve događaje pripisuje Božjoj moći, prije bi se reklo da ona vodi razmatranje u područje u koje ju znanost ne može pratiti, nego da se kosi sa znanošću.

No što je s onim slučajevima u kojima se Biblija osvrće na obične događaje u životu ljudi ili govori o ugibanju biljaka, životinja ili o prirodnim fenomenima? Zanimljivo je da kod takvih slučajeva, uzme li se u obzir i kontekst pojedinih izjava, nema nijednog valjanog dokaza da se Biblija kosi s poznatim znanstvenim činjenicama.
Naprimjer, Biblija se često služi poetskim jezikom koji odražava zapažanja ljudi koji su živjeli prije više tisuća godina. Kada knjiga o Jobu govori o tome kako Jehova kuje nebesa “čvrsta poput ogledala livenog”, ona prikladno opisuje nebesa kao metalno ogledalo koje daje svijetao odraz (Job 37:18, St). Ta se ilustracija ne treba doslovno shvatiti, kao što ne biste doslovno shvatili niti ilustraciju o Zemlji koja ima ‘uglavljena podnožja’ ili “kamen ugaoni” (Job 38:4-7).
To je važno zato što brojni komentatori doslovno tumače takve ilustracije. (Pogledajte 2. Samuelovu 22:8; Psalam 78:23, 24.) Oni zaključuju da Biblija naučava nešto poput ovog što slijedi, a što je citirano iz djela The Anchor Bible Dictionary.
“Smatra se da je Zemlja na kojoj obitava ljudski rod jedna okrugla, čvrsta tvorevina, možda nekakav disk koji pluta na beskrajnom vodenom prostranstvu. Paralelno s tom donjom vodenom masom prostire se druga, jednako tako beskrajna masa, gore na nebu, iz koje voda u obliku kiše curi kroz rupe i kanale koji prodiru kroz taj nebeski rezervoar. Mjesec, Sunce i druga svjetleća tijela nepomično stoje u jednoj zakrivljenoj konstrukciji koja nadsvođuje Zemlju. Ta konstrukcija jesu ona poznata ‘nebesa’ (rāqîa‛) o kojima govore svećenici.”

Očito je da ovaj opis proturječi suvremenoj znanosti. No predstavlja li on jedno pošteno prosuđivanje biblijskog učenja o nebesima? Ne, nipošto. Djelo The International Standard Bible Encyclopaedia navodi da se takvi opisi onog svemira iz Hebrejskih pisama “zapravo prije temelje na predodžbama koje su prevladavale u Europi srednjeg vijeka nego na bilo kojoj konkretnoj izjavi iz S[tarog] Z[avjeta]”. 
Otkuda potječu te srednjovjekovne ideje? Prema objašnjenju Davida C. Lindberga u knjizi The Beginnings of Western Science, one su se uvelike zasnivale na kozmologiji antičkog grčkog filozofa Aristotela, čija su djela bila temelj mnogim srednjovjekovnim učenjima.

Bilo bi besmisleno i nerazumno da Bog zaodjene Bibliju u jezik koji bi se dopadao jednom znanstveniku 20. stoljeća. Umjesto da pruža znanstvene formulacije, Biblija vrvi od živopisnih ilustracija uzetih iz svakodnevnog života ljudi koji su ih napisali — slika koje još dan-danas zrače vanvremenskom snagom (Job 38:8-38; Izaija 40:12-23).

Kao što bi se i očekivalo od knjige koju je nadahnuo Stvoritelj, Biblija sadrži znanstveno točne informacije koje su nedvojbeno bile ispred svog vremena, premda se nikada ne bavi znanstvenim objašnjenjima koja bi drevnim ljudima bila besmislena ili bi ih zbunjivala. U Bibliji nema ničeg što bi se kosilo s poznatim znanstvenim činjenicama. Međutim, Biblija sadrži mnogo toga što odudara od nedokazanih teorija, kao što je teorija o evoluciji.


(izvor: jw.org)

*pročitajte više na: 

Znate li pravu istinu o postanku svijeta?

Je li život nastao stvaranjem?

Dva važna pitanja o postanku života






Nema komentara :

Objavi komentar

svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran.

Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani.