ponedjeljak, 17. travnja 2017.

TKO DANAS DOISTA PROPOVIJEDA DOBRU VIJEST?

BEZ obzira na to slažu li se ljudi s nama ili nam se žestoko protive, malotko bi porekao da su Jehovini svjedoci poznati po tome što propovijedaju drugima. Možda smo u službi čak sreli ljude koji kažu da se ne slažu s našim vjerovanjima, ali da nas poštuju zbog onog što radimo. Kao što znamo, Isus je prorekao da će se dobra vijest o Kraljevstvu propovijedati po svemu svijetu (Mat. 24:14). No po čemu znamo da se našim propovijedanjem ispunjava Isusovo proročanstvo? Imamo li doista pravo tvrditi da upravo mi izvršavamo ono što je Isus prorekao?


 Mnoge vjerske organizacije smatraju da propovijedaju evanđelje, odnosno dobru vijest. No njihovo se propovijedanje obično svodi na osobna svjedočanstva, bogoslužje u crkvama ili propovijedi koje se prenose putem radija, televizije ili interneta. Drugi ističu svoj dobrotvorni rad ili zalaganje na području medicine i obrazovanja. No može li se sve to smatrati izvršavanjem propovjedničkog zadatka koji je Isus povjerio svojim učenicima?

 Jesu li Isusovi učenici trebali biti pasivni i čekati da ljudi dođu k njima? Nipošto! Nakon svog uskrsnuća obratio se stotinama svojih učenika i rekao im: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih (...), učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Mat. 28:19, 20). Dakle, Isus je naveo četiri radnje koje bi njegovi učenici trebali izvršavati. Zapovjedio je da moramo činiti učenike, krstiti ih i poučavati, no najprije je rekao: “Idite!” U vezi s tom zapovijedi jedan je bibličar napisao: “Svaki vjernik ima zadatak ‘ići’ k ljudima, bilo na drugu stranu ulice bilo na drugu stranu oceana” (Mat. 10:7; Luka 10:3).

 Je li Isus htio reći da njegovi sljedbenici trebaju propovijedati dobru vijest neovisno jedni o drugima ili da to trebaju činiti organizirano? Budući da jedna osoba ne može propovijedati svim narodima, Isusovi sljedbenici trebaju biti organizirani kao skupina. Isus je ukazao na to kad je svoje učenike potaknuo da postanu “ribarima ljudi”. (Pročitaj Mateja 4:18-22.) Ribarenje o kojem je Isus govorio ne odnosi se na pecanje pomoću štapa, pri kojem ribiči samo sjede i čekaju da riba zagrize udicu. Isus je govorio o lovljenju riba pomoću mreže, što je naporan posao koji podrazumijeva dobru organiziranost i suradnju većeg broja ljudi (Luka 5:1-11).

 Da bismo utvrdili tko danas ispunjava Isusovo proročanstvo o propovijedanju dobre vijesti, trebamo saznati odgovore na sljedeća četiri pitanja:


  1. Koju poruku Isusovi sljedbenici trebaju propovijedati?
  2. Iz kojih poticaja trebaju propovijedati?
  3. Kojim se metodama trebaju služiti?
  4. Na kojem području trebaju propovijedati i dokad to trebaju činiti?

Odgovori na ta pitanja pomoći će nam da utvrdimo tko izvršava propovjednički zadatak koji ljudima omogućava da dobiju spasenje te da ojačamo želju za tim da vjerno i ustrajno propovijedamo (1. Tim. 4:16).

KOJU PORUKU TREBA PROPOVIJEDATI?


Pročitaj Luku 4:43. Isus je propovijedao “dobru vijest o kraljevstvu” te očekuje da to čine i njegovi učenici. Tko organizirano propovijeda tu vijest svim narodima? Odgovor je jasan — samo Jehovini svjedoci. To priznaju čak i neki koji nam se protive. Naprimjer, neki svećenik koji je bio misionar rekao je jednom našem suvjerniku da je živio u mnogo različitih zemalja i da je u svakoj zemlji upitao Jehovine svjedoke što propovijedaju. Koji je odgovor dobio? Svećenik je rekao: “Bili su toliko glupi da su mi svi odgovorili isto: ‘Propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu.’” No ti Jehovini svjedoci nisu bili glupi, nego su svojim odgovorom pokazali da su ujedinjeni, kao što bi pravi kršćani i trebali biti (1. Kor. 1:10). Njihovi su odgovori ujedno bili odraz poruke koju prenosi Stražarska kula — glasnik Jehovinog Kraljevstva. Taj se časopis izdaje na 254 jezika. Svaki se broj prosječno tiska u gotovo 59 milijuna primjeraka, tako da je to najtiražniji časopis na svijetu!

Svećenici crkava kršćanstva ne propovijedaju vijest o Božjem Kraljevstvu. Ako nešto i govore o Kraljevstvu, obično kažu da je ono stanje srca kod svakog kršćanina (Luka 17:21). Oni ljudima ne pomažu razumjeti da je Božje Kraljevstvo nebeska vlast kojoj je na čelu Isus Krist, da će ono riješiti sve probleme ljudskog roda i da će uskoro odstraniti sve zlo sa Zemlje (Otkr. 19:11-21). Umjesto toga oni se Isusa sjete spomenuti samo na Božić i Uskrs. Oni u biti ne znaju ništa o tome što će Isus učiniti kao novi vladar Zemlje. Budući da ne razumiju koju poruku trebaju propovijedati, nije nikakvo čudo što ne razumiju ni iz kojih poticaja trebaju propovijedati.

IZ KOJIH POTICAJA TREBA PROPOVIJEDATI?


 Iz kojih bi poticaja Kristovi sljedbenici trebali propovijedati? To ne bi smjeli činiti zato da prikupljaju novac i grade raskošne građevine. Isus je rekao svojim učenicima: “Besplatno ste primili, besplatno dajte” (Mat. 10:8). Kršćani ne smiju trgovati “riječju Božjom” (2. Kor. 2:17). Biblija pokazuje da oni koji propovijedaju dobru vijest ne smiju tražiti da im se za to plati. (Pročitaj Djela apostolska 20:33-35.) Unatoč tom jasnom načelu većina je crkava zastranila jer sakupljaju novac od ljudi kako bi zadržale svoju imovinu i plaćale svoje svećenike te mnoštvo drugih zaposlenika. Na taj su način mnogi crkveni vođe zgrnuli veliko bogatstvo (Otkr. 17:4, 5).


 Prikupljaju li Jehovini svjedoci milodare? Ne, njihovo se djelovanje podupire dobrovoljnim prilozima (2. Kor. 9:7). Na njihovim skupštinskim sastancima i na kongresima nikad se ne pronose plitice za milodare. Unatoč tome samo prošle godine Jehovini svjedoci proveli su 1,93 milijarde sati u propovijedanju dobre vijesti i besplatno su svaki mjesec vodili više od devet milijuna biblijskih tečajeva. Zanimljivo je da oni za sav taj trud nisu plaćeni, nego čak rado sami pokrivaju svoje troškove. Govoreći o djelovanju Jehovinih svjedoka jedan je izučavatelj religije napisao: “Glavni im je cilj propovijedati i poučavati ljude. (...) Kod njih nema svećenstva, što znatno smanjuje troškove.” Dakle, iz kojih poticaja mi propovijedamo? Jednostavno rečeno, mi to spremno činimo zato što volimo Jehovu i svoje bližnje. Svojom spremnošću da propovijedamo ispunjavamo proročanstvo koje je zapisano u Psalmu 110:3. (Pročitaj.)

KOJIM SE METODAMA TREBA SLUŽITI?


 Kojim su se metodama Isus i njegovi učenici služili u propovijedanju dobre vijesti? Odlazili su onamo gdje su mogli naći ljude — propovijedali su na ulicama i trgovima, a dostojne su tražili i tako što su išli od kuće do kuće (Mat. 10:11; Luka 8:1; Djela 5:42; 20:20). Ta sustavna metoda propovijedanja pokazatelj je nepristranosti.

 Što se u tom pogledu može reći o crkvama kršćanstva? Većina vjernika tih crkava sretna je što propovijedanje može prepustiti plaćenim svećenicima. A svećenici pak ne postupaju kao “ribari ljudi”, nego im je, po svemu sudeći, više stalo do toga da naprosto zadrže “ribe” koje već imaju. Istina, ponekad neki svećenici pokušaju potaknuti vjernike da vrše neki oblik evangelizacije. Naprimjer, početkom 2001. godine papa Ivan Pavao II. u jednom je svom pismu napisao: “Toliko sam puta ponavljao u ovim godinama poziv na novu evangelizaciju. Ponovno to činim sada (...). Trebamo u sebi oživjeti osjećaj revnosti sv. Pavla koji je uskliknuo: ‘Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!’” Potom je papa poručio da taj zadatak “neće moći biti povjeren malomu broju ‘stručnjaka’, već će morati obuhvatiti odgovornost svih članova Božjega naroda”. No koliko je vjernika postupilo u skladu s tim pozivom?

 A što se može reći o Jehovinim svjedocima? Jedino oni propovijedaju da Isus od 1914. vlada kao kralj. Oni slušaju Isusovu zapovijed te im je propovijedanje prioritet u životu (Mar. 13:10). Jedna američka sociologinja religije napisala je: “Jehovinim svjedocima misionarska je djelatnost važnija od svega ostalog.” Osvrnuvši se na izjave jednog Jehovinog svjedoka, dodala je: “Kad vide da je netko gladan, usamljen ili bolestan, nastoje mu pomoći, (...) ali nikad ne zaboravljaju da im je glavni zadatak prenositi duhovnu poruku o skorašnjem kraju svijeta i potrebi za spasenjem” (Pillars of Faith—American Congregations and Their Partners). Jehovini svjedoci i dalje objavljuju tu poruku služeći se istim metodama kao i Isus i njegovi učenici.

GDJE TREBA PROPOVIJEDATI I DOKAD TO TREBA ČINITI?

 Isus je prorekao da će se dobra vijest propovijedati “po svemu svijetu” (Mat. 24:14). Osim toga, rekao je svojim sljedbenicima da trebaju činiti učenike “od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:19, 20). To znači da se dobra vijest treba objavljivati po cijeloj kugli zemaljskoj.

Razmotrimo neke činjenice koje nam mogu pomoći da razumijemo kako Jehovini svjedoci ispunjavaju Isusovo proročanstvo o tome da će se dobra vijest propovijedati po svemu svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama u svim crkvama zajedno ima oko 600 000 svećenika, a Jehovinih svjedoka koji propovijedaju dobru vijest ima oko 1 200 000. Rimokatolička crkva u cijelom svijetu ima nešto više od 400 000 svećenika. A koliko Jehovinih svjedoka po svijetu objavljuje biblijsku vijest o Kraljevstvu? Više od 8 000 000 propovjednika besplatno propovijeda u 240 zemalja. Te zadivljujuće činjenice doista služe na hvalu i čast Jehovi! (Psal. 34:1; 51:15).

 Jehovini svjedoci žele prenijeti dobru vijest što većem broju ljudi prije nego što dođe kraj. Zbog toga se ističemo po trudu koji ulažemo u prevođenje i objavljivanje biblijskih publikacija. Mi redovito ljudima besplatno dajemo milijune knjiga, časopisa, traktata i pozivnica za kongrese i obilježavanje Kristove smrti. Objavljujemo razne publikacije na više od 700 jezika. Preko 200 milijuna primjeraka Biblije Novi svijet tiskano je na više od 130 jezika. Samo prošle godine tiskali smo oko 4,5 milijardi biblijskih publikacija. Materijali koji se objavljuju na našoj službenoj internetskoj stranici dostupni su na više od 750 jezika. Da li ijedna druga skupina propovjednika čini takvo što?

 Dokad će biti potrebno propovijedati? Isus je rekao da će se dobra vijest propovijedati po svijetu tijekom posljednjih dana sve dok ne dođe kraj. Da li ijedna druga vjerska zajednica propovijeda dobru vijest u ovim značajnim posljednjim danima? Neki religiozni ljudi s kojima razgovaramo u službi propovijedanja znaju reći: “Mi imamo sveti duh, a vi propovijedate evanđelje.” No nije li to što ustrajno izvršavamo svoju službu dokaz da imamo Božji duh? (Djela 1:8; 1. Petr. 4:14). S vremena na vrijeme neke vjerske zajednice pokušaju napraviti ono što Jehovini svjedoci redovno rade, ali njihova nastojanja obično ne urode plodom. Drugi se uključuju u ono što smatraju misionarskim radom, ali samo na neko vrijeme, a potom se vraćaju uobičajenom načinu života. Treći pak možda pokušavaju propovijedati od kuće do kuće, ali ne objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu. Stoga je jasno da ni oni ne izvršavaju zadatak koji je Isus Krist povjerio svojim sljedbenicima.

TKO DANAS DOISTA PROPOVIJEDA DOBRU VIJEST?

 Dakle, tko danas doista propovijeda dobru vijest o Kraljevstvu? S potpunim uvjerenjem možemo reći: Jehovini svjedoci! Zašto možemo biti sigurni u to? Zato što mi propovijedamo pravu poruku — dobru vijest o Kraljevstvu. Služimo se ispravnim metodama jer idemo k ljudima. Propovijedamo iz ispravnih poticaja — iz ljubavi, a ne radi stjecanja materijalne koristi. Propovijedamo po svemu svijetu jer svjedočimo ljudima iz svih naroda i jezika. Osim toga, mi ćemo dobru vijest objavljivati bez prestanka, iz godine u godinu, sve dok ne dođe kraj.

 Doista je zadivljujuće ono što Božji narod postiže u ovim burnim vremenima. No što nam omogućava da činimo sve to? U svojoj poslanici Filipljanima apostol Pavao dao je odgovor na to pitanje napisavši: “Bog u vama stvara želju da činite ono što je njemu po volji i daje vam snagu za to” (Filip. 2:13, Novi zavjet — suvremeni prijevod). Možemo biti uvjereni u to da će nam naš brižni nebeski Otac davati snage budemo li činili sve što možemo kako bismo u potpunosti izvršili svoj propovjednički zadatak (2. Tim. 4:5).

(w16, svibanj)

Nema komentara :

Objavi komentar

svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran.

Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani.