četvrtak, 3. rujna 2015.

Je li religija u kojoj je netko rođen - bezuvjetno ona prava?

      Jesi li ikad pomislio ili rekao: ‘Imam svoju vjeru. To je sasvim osobna stvar. 
       Ne želim o tome razgovarati’?

 Istina, religija je nešto sasvim osobno — praktički od rođenja, roditelji i rođaci usađivali su vjerske ili etičke ideje u naš um. Posljedica toga je da obično slijedimo vjerske ideale svojih roditelja te djedova i baka. Religija je gotovo postala stvar obiteljske tradicije. I čime je to rezultiralo? Time da su većini od nas religiju odabrali drugi. To je jednostavno bilo stvar mjesta i vremena našeg rođenja. Ili, kao što je to primijetio povjesničar Arnold Toynbee, pripadnost pojedinca izvjesnoj vjeri često je određena “geografskom slučajnošću mjesta njegovog rođenja”.


Krštenje djeteta u jednoj od kršćanskih crkava.
Je li religija nečijeg rođenja bezuvjetno ona prava,
 koju Bog odobrava?
Je li razumno pretpostaviti da religija koja je dana nekome prilikom rođenja obavezno predstavlja potpunu istinu? Ako si rođen u Italiji ili Južnoj Americi, tada si po svoj prilici odgajan kao katolik. Ako si rođen u Indiji, tada si najvjerojatnije automatski postao hindus, ili ako si iz Punjaba, vjerojatno sikh. Da su tvoji roditelji iz Pakistana, tada bi očito bio musliman. A ako si rođen u nekoj socijalističkoj zemlji u toku nekoliko posljednjih desetljeća, možda nisi imao drugog izbora nego da te odgajaju kao ateista (Galaćanima 1:13, 14; Djela apostolska 23:6).

 Dakle, je li religija nečijeg rođenja automatski ona prava, ona koju Bog odobrava? Da se tako razmišljalo tijekom proteklih tisućljeća, mnogi bi ljudi još uvijek prakticirali primitivni šamanizam i drevne kultove plodnosti, pretpostavljajući da je ‘ono što je bilo dovoljno dobro za moje pretke dovoljno dobro i za mene’.Pored toliko mnogo raznolikih načina izražavanja religije koji su se razvijali diljem svijeta u toku 6 000 godina, razumijevanje onog što drugi vjeruju i poznavanje porijekla njihovih vjerovanja u najmanju je ruku stvar edukacije i širokih nazora. Pored toga, može ti otvoriti vidike s obzirom na stvarniju nadu za tvoju vlastitu budućnost.

 Zbog imigracije i populacijskog kretanja, u mnogim zemljama ljudi različitih religija sada dijele isti životni prostor. Dakle, obostrano razumijevanje tuđih nazora može dovesti do smislenijeg komuniciranja i ophođenja među ljudima različitih vjera. Ono također može donekle raspršiti mržnju utemeljenu na vjerskim razlikama. Istina je da ljudi mogu imati snažna neslaganja po pitanju svojih religijskih vjerovanja, ali neosnovano je mrziti neku osobu samo zato što on ili ona zastupa drugačije gledište (1. Petrova 3:15, 16a; 1. Ivanova 4:20, 21; Otkrivenje 2:6).

 U starom židovskom zakonu stoji: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu.Dužan si ukoriti svoga bližnjega da ne bi snosio krivnju za grijeh zajedno s njim. Ne osvećuj se i ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe. Ja sam Jehova.” (3. Mojsijeva 19:17, 18). Osnivač kršćanstva je rekao: “Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; (...) i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima” (Luka 6:27, 35). Pod naslovom “Provjeravanje”, Kur’an navodi slično načelo (sura 60:7, PČ): “Možda će Allah uspostaviti ljubav između vas i onih od njih, prema kojima se neprijateljski držite. Allah je svemoćan, Allah (mnogo) prašta (i) milostiv je.”

 Međutim, činjenica da su tolerancija i razumijevanje potrebni ne znači da nije važno što netko vjeruje. Povjesničar Geoffrey Parrinder je rekao: “Ponekad se kaže da sve religije imaju isti cilj, ili da su ravnopravni putovi k istini, ili čak da sve uče iste doktrine (...).
Aztečka ljudska žrtva
- jesu li sve religije doista "ravnopravni putevi do istine"?
A ipak, drevni Azteki, koji su prema Suncu podizali srca svojih žrtava dok su još kucala, sigurno nisu imali tako dobru religiju kao što je religija miroljubivog Buddhe.” Osim toga, kad se radi o obožavanju, nije li sam Bog taj koji treba odrediti što jest, a što nije prihvatljivo? (Mihej 6:8).

Kako treba procjenjivati religiju?

 Skup vjerovanja ili doktrina, koji ima većina religija, često sačinjava veoma kompliciranu teologiju, koju prosječni laik ne može razumjeti. No princip uzroka i posljedice vrijedi u svakom od slučajeva. Učenja neke religije trebaju utjecati na osobnost i svakodnevno vladanje svakog vjernika. Dakle, normalno je da će vladanje svake osobe, u većem ili manjem omjeru, odražavati njenu vjersku pozadinu. Kakav učinak tvoja religija ima na tebe? Stvara li tvoja religija dobroćudnijeg čovjeka? Velikodušnijeg, poštenijeg, poniznijeg, tolerantnijeg i suosjećajnijeg? To su razumna pitanja, budući da je jedan veliki religijski učitelj, naime, Isus Krist, rekao: “Tako svako dobro drvo donosi dobar plod, a svako nevaljalo drvo donosi bezvrijedan plod.  Dobro drvo ne može donijeti bezvrijedan plod, niti nevaljalo drvo može donijeti dobar plod.  Svako drvo koje ne donosi dobar plod siječe se i baca u vatru. Dakle, prepoznat ćete ih po plodovima njihovim.” (Matej 7:17-20).

Svjetska će nas povijest zasigurno navesti da zastanemo i zamislimo se nad time kakvu je ulogu religija igrala u mnogim ratovima što su poharali čovječanstvo i prouzročili neizrecivu patnju.
U ime vjere, milijuni su ubijali i bili ubijeni
Zašto su toliki ljudi ubijali i bili ubijeni u ime vjere? Križarski ratovi, inkvizicija, konflikti na Srednjem istoku i u Sjevernoj Irskoj, pokolj između Iraka i Irana (1980-88), sukobi između hindusa i sikha u Indiji — svi ovi događaji sasvim sigurno navode misaone ljude na pitanja u vezi s religijskim vjerovanjima i etikom. 

 Svijet kršćanstva je na tom području ostao zapažen po licemjerstvu. U dva svjetska rata katolik je ubijao katolika a protestant protestanta po nalogu svojih “kršćanskih” političkih vođa. Biblija, međutim, na jasan način stavlja u opreku djela tijela i plod duha. S obzirom na djela tijela, ona kaže: “To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio; oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.” Usprkos tome, takozvani kršćani stoljećima su to činili a njihovo je svećenstvo šutke prelazilo preko njihovog ponašanja (Galaćanima 5:19-21, St).

 Nasuprot tome, pozitivni plod duha opisan je riječima: “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon”. Sve bi religije morale donositi ovakav miroljubivi plod. No je li to slučaj? Je li to slučaj kod tvoje religije? (Galaćanima 5:22, 23, St).

 Dakle, ova bi knjiga, razmatrajući kako je čovječanstvo tražilo Boga kroz razne religije svijeta, trebala odgovoriti na neka od naših pitanja. Ali po kojim kriterijima treba prosuđivati neku religiju? Po čijim mjerilima?

‘Moja vjera je za mene dovoljno dobra’

 Mnogi ljudi prekidaju diskusiju o religiji, govoreći: ‘Moja vjera je za mene dovoljno dobra. Nikome ne činim zlo, a kad mogu pomoći, pomognem.’ No je li to dovoljno? Jesu li dovoljni naši osobni kriteriji o religiji?

Ako je religija “izraz čovjekovih vjerovanja i štovanja nadljudske sile prepoznate kao stvoritelja i vladara svemira”, kao što kaže jedan rječnik, tada bi sasvim sigurno pitanje trebalo glasiti: Je li moja vjera dovoljno dobra za stvoritelja i vladara svemira? Isto tako, u tom slučaju Stvoritelj ima pravo odrediti što je po pitanju vladanja, obožavanja i vjerskih učenja prihvatljivo, a što nije. Da bi to učinio, svoju bi volju morao otkriti čovječanstvu, a to bi otkrivenje moralo biti lako dostupno i razumljivo svima. Osim toga, premda bi pojedinačna objavljivanja njegovih otkrivenja jedno od drugog bila odijeljena stoljećima, otkrivenja bi morala biti potpuno skladna i dosljedna. To predstavlja izazov svakom pojedincu — osobno ispitati dokaze i saznati što je prihvatljiva volja Božja.

Biblija je jedna od najstarijih knjiga koje tvrde da su nadahnute od Boga. Ona je također i najtiražnija i najprevođenija knjiga u cijeloj povijesti. Prije gotovo dvije tisuće godina, jedan je od njenih pisaca rekao: “Nemojte se izjednačavati s ovim svijetom, nego se mijenjajte obnovom svoga mišljenja da biste mogli ispitivati i saznavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno” (Rimljanima 12:2, Ru). Što bi trebalo biti izvorom takvog saznavanja? Isti je pisac rekao: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.” Dakle, nadahnuta Biblija treba služiti kao pouzdano mjerilo za istinito i prihvatljivo obožavanje (2. Timoteju 3:16, 17).


 Najstariji dio Biblije starošću nadmašuje sve druge svjetske religijske spise. Tora, ili prvih pet knjiga Biblije, Nauk koji je pod nadahnućem napisao Mojsije, datira iz 15. i 16. stoljeća pr. n. e. Za usporedbu, hinduistički spisi Rig-Veda (zbirka himni) završeni su oko 900. pr. n. e. i ne pripisuju si božansko nadahnuće. Budistički “Kanon tri košare” datira iz petog stoljeća pr. n. e. Kur’an, koji tvrdi da je poslan od Boga preko anđela Džibrila, plod je sedmog stoljeća n. e. Mormonova knjiga, koju je navodno Josephu Smithu u Sjedinjenim Državama dao anđeo Moroni, plod je 19. stoljeća. Ako je neka od ovih djela nadahnuo Bog, kao što neki tvrde, tada ono što ona nude u pogledu religijskog vodstva ne smije biti u suprotnosti s učenjima Biblije, koja je prvobitni nadahnuti izvor. 
Ova bi djela također trebala odgovoriti na neka od pitanja koja najviše intrigiraju čovječanstvo.

Pitanja koja zahtijevaju odgovor

 (1) Uči li Biblija ono što uči većina religija i u što mnogi ljudi vjeruju, naime, da ljudi imaju besmrtnu dušu i da u trenutku smrti ona prelazi u neku drugu sferu, na “onaj svijet”, na nebo, u pakao ili u čistilište ili da se vraća reinkarnacijom?

(2) Uči li Biblija da je Suvereni Gospodin svemira bezimen? Uči li da je on jedan Bog? ili tri osobe u jednom Bogu? ili mnogo bogova?

(3) Što je, prema Bibliji, bio Božji prvobitni naum kad je stvarao čovječanstvo za život na Zemlji?

(4) Uči li Biblija da će Zemlja biti uništena? Ili ukazuje samo na uništenje, ili svršetak, pokvarenog svjetskog sustava?

(5) Kako se uistinu može postići unutarnji mir i spasenje?

   Svaka religija daje drugačije odgovore, međutim u svojoj potrazi za ‘čistom vjerom’, na kraju bismo trebali doći do zaključaka do kojih Bog želi da dođemo (Jakov 1:27). Zašto to možemo reći? Zato što će naše osnovno načelo biti: “neka se Bog pokaže istinit, a svaki čovjek lažljivac,kao što je napisano: “Ti si pravedan u riječima svojim i pobijedit ćeš kad ti budu sudili.” (Rimljanima 3:4).

 Sada kad imamo temelj za razmatranje svjetskih religija, okrenimo se ranoj potrazi čovječanstva za duhovnošću. Što znamo o počecima religije? Koji su ustaljeni načini obožavanja utvrđeni kod drevnih a možda i kod primitivnih naroda?



izvor: (čovječanstvo u potrazi  za Bogom/sh/'90)

Nema komentara :

Objavi komentar

svaki komentar koji sadrži vulgarnosti, uvrede po bilo kojoj osnovi, bit će brisan, a autor komentara blokiran.

Komentari koji se udaljuju od teme posta, bit će obrisani.